Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-426/04 (Z.I.)

Odluka donesena 15. 06. 2004.

  • Apelacija preuranjena
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Valerija Galić, Miodrag Simović, Mato Tadić, Jovo Rosić, Ćazim Sadiković

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-426/04

Apelacija

Odluka o dopustivosti

15. 06. 2004.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine, u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Mato Tadić, zamjenici predsjednika prof. dr. Ćazim Sadiković i prof. dr. Miodrag Simović, sudije Valerija Galić i Jovo Rosić, na sjednici održanoj 15. juna 2004. godine, u predmetu broj AP-426/04, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 15. stav 3., člana 16. stav 2. tačka 14. i člana 59. stav 2. tačka 1. Poslovnika Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Novi prečišćeni tekst («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine», broj 2/04), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Z. I., podnesena protiv rješenja Federalnog ministarstva finansija, Porezne uprave – Kantonalnog ureda u Tuzli, broj 10-3/02-15-20-00954/2002 od 23. jula 2002. godine, jer je preuranjena.

OBRAZLOŽENJE

1. Z. I. (u daljnjem tekstu: apelant), advokat iz Tuzle, podnio je 5. maja 2004. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Federalnog ministarstva finansija, Porezne uprave – Kantonalnog ureda u Tuzli (u daljnjem tekstu: Porezna uprava), broj 10-3/02-15-20-00954/2002 od 23. jula 2002. godine. Apelant je, također, podnio zahtjev za donošenje privremene mjere kojom bi Ustavni sud, do donošenja konačne odluke po apelaciji, odložio izvršenje rješenja o naplati poreza koje se pobija ovom apelacijom

2. Apelant je advokat, sa uredom u Tuzli, za čije porezne obaveze je nadležana Porezna uprava u Tuzli. U postupku inspekcijskog nadzora inspektora Porezne uprave donijeto je riješenje, broj 10-3-1-

15-13-357-03002700 od 2. aprila 2002. godine, kojim je apelantu naloženo plaćanje porezne obaveze u vezi apelantovog obavljanja advokatske djelatnosti. S obzirom da apelant nije ispunio svoju poresku obavezu, Porezna uprava je, 14. juna 2002. godine, donijela rješenje, broj 10-3/02-15-20-954/02, o prinudnom izvršenju rješenja od 2. aprila 2002. godine. Prema navodima apelanta on nije ispunio svoju poresku obavezu jer, zbog neuredne dostave, nije dobio rješenje Porezne uprave od 2. aprila 2002. godine, pa on nije ni mogao znati za tu obavezu.

3. Apelant je uložio žalbu na rješenje od 14. juna 2002. godine, koju je Porezna uprava tretirala kao prigovr i odbila svojim rješenjem, broj 10-3/02-15-20-00954/2002 od 23. jula 2002. godine. Apelant je Federalnom ministarstvu finansija uložio žalbu protiv rješenja Porezne uprave od 23. jula 2002. godine. Federalno ministarsvto finansija je, 22. augusta 2003. godine, donijelo rješenje, broj 07-

15-2438/02, kojim je žalbu apelanta odbilo kao neosnovanu.

4. Apelant je, 11. novembra 2003. godine, protiv rješenja Federalnog ministarstva finansija od 22. augusta 2003. godine, uložio tužbu Vrhovnom sudu Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud). Apelant navodi da je postupak u ovoj pravnoj stvari pred Vrhovnim sudom u toku i da se vodi pod brojem U-3249/03. U međuvremenu je Porezna uprava protiv apelanta pokrenula postupak prinudne naplate poreza.

5. Prilikom ispitivanja dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredbi člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 15. stav 3. i člana 16. stav 2. tačka 14. Poslovnika Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: «Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.»

Član 15. stav 3. Poslovnika Ustavnog suda glasi: «Sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke, koja se njome pobija iscrpljeni svi efektivni pravni lijekovi mogući po zakonima entiteta i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem pravnom lijeku koji je koristio».

Član 16. stav 2. tačka 14. Poslovnika Ustavnog suda glasi: «Zahtjev ili apelacija nisu dopustivi ako postoji koji od slijedećih slučajeva:: (...)

14. apelacija je preuranjena;».

6. Prema navedenim odredbama, apelacija se može podnijeti samo protiv presude kojom je postupak u određenom predmetu završen.

7. U konkretnom slučaju, postupak o predmetu apelacije je u toku pred Vrhovnim sudom, po tužbi apelanta koja je tom sudu podnesena 11. novembra 2003. godine, a vodi se pod brojem U-

3249/03. Ustavni sud zapaža i da apelant, u skladu sa članom 19. Zakona o upravnim sporovima («Službene novine FBiH», br. 2/98 i 8/00) ima mogućnost da Poreskoj upravi podnese zahtjev za odlaganje izvršenja rješenja o prinudnoj naplati poreza te uprave od 2. aprila 2002. godine, do donošenja konačne sudske odluke po njegovoj tužbi. U skladu sa stavom 4. člana 19. Zakona o upravnim sporovima, apelant može pismeno zatražiti i od Vrhovnog suda da riješi njegov zahtjev za odlaganje izvršenja rješenja o prinudnoj naplati poreza.

8. Imajući u vidu odredbe člana 16. stav 2. tačka 14. Poslovnika Ustavnog suda, prema kojima će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je preuranjena, Ustavni sud je jednoglasno odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

9. S obzirom na odluku o dopustivosti u ovom predmetu, Ustavni sud zaključuje da nema potrebe razmatrati prijedlog apelanta za izdavanje privremene mjere.

10. U skladu sa članom VI/4 Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik

Ustavnog suda Bosne i Hercegovine

Mato Tadić

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-426/04 (Z.I.) | Sudska praksa | Aktio