Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-153/04 (S. M.)

Odluka donesena 26. 08. 2004.

  • Neiscrpljivanje pravnih lijekova
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Valerija Galić, Miodrag Simović, Mato Tadić, Hatidža Hadžiosmanović, Ćazim Sadiković

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-153/04

Apelacija

Odluka o dopustivosti

26. 08. 2004.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine, u Vijeću od pet sudija u sastavu: predsjednik Mato Tadić, potpredsjednici prof. dr. Ćazim Sadiković i prof. dr. Miodrag Simović i sudije Hatidža Hadžiosmanović i Valerija Galić, na sjednici održanoj 26. augusta 2004. godine, u predmetu broj AP-

153/04, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 15. stav 3., člana 16. stav 2. tačka 17. i člana 59. stav 2. tačka 1. Poslovnika Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Novi prečišćeni tekst («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine», broj 2/04), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija S. M., iz Lepenice-Općina Kiseljak, podnesena protiv rješenja Općine Kiseljak, Općinska služba za opću upravu i društvene djelatnosti Pododjel socijalne skrbi i organa skrbništva, broj 02-35-229/03 od 27. avgusta 2003. godine i rješenja Ministarstva zdravstva i socijalne politike Srednjobosanskog kantona/Županija Središnja Bosna, broj 04-35-153/03 od 16. oktobra 2003. godine, zbog neiscrpljivanja pravnih lijekova.

OBRAZLOŽENJE

1. S. M., (u daljnjem tekstu: apelant), iz Lepenice Općina Kiseljak, je u ime svoga sina I. M. kao retardirane osobe sa teškom invalidnošću, podnio 14. januara 2004. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Općine Kiseljak Općinska služba za opću upravu i društvene djelatnosti Pododjel socijalne skrbi i organa skrbništva (u daljnjem tekstu: Općina Kiseljak), broj 02-35-229/03 od 27. avgusta 2003. godine i rješenja Ministarstva zdravstva i socijalne politike Srednjobosanskog kantona/Županija Središnja Bosna (u daljnjem tekstu: Ministarstvo zdravstva i socijalne politike), broj 04-35-153/03 od 16. oktobra 2003. godine.

2. Činjenice predmeta, koje proizilaze iz navoda apelanata i dokumenata predočenih Ustavnom sudu, mogu se sumirati na slijedeći način.

3. Općina Kiseljak donijela je rješenje, broj 02-35-229/03 od 27. avgusta 2003. godine, kojim I. M. prestaje pravo na novčanu nadoknadu zbog pomoći i njege od strane druge osobe, iz razloga što prihodi po članu obitelji prelaze utvrđeni zakonski cenzus da bi se moglo priznati pravo na tuđu njegu i pomoć. Na navedeno rješenje I. M. je izjavio žalbu, koja je odbijena rješenjem Ministarstva zadravstva i socijalne politike, broj 04-35-153/03 od 16. oktobra 2003. godine. U pouci o pravnom, lijeku naznačeno je da je navedeno rješenje konačno u upravnom postupku te da protiv njega nije dozvoljena žalba, ali da nezadovoljna stranka protiv istog može pokrenuti upravni spor kod nadležnog Kantonalnog suda, u roku od 30 dana od dana prijema rješenja.

4. Nakon toga, apelant je, u ime svog sina I. M., podnio apelaciju Ustavnom sudu na rješenje Općine Kiseljak, broj 02-35-229/03 od 27. avgusta 2003. godine i rješenje Ministarstva zadravstva i socijalne politike, broj 04-35-153/03 od 16. oktobra 2003. godine.

5. Prilikom ispitivanja dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredbi člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 15. stav 3. i člana 16. stav 2. tačka 17. Poslovnika Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: «Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.»

Član 15. stav 3. Poslovnika Ustavnog suda glasi: «Sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke, koja se njome pobija iscrpljeni svi efektivni pravni lijekovi mogući po zakonima entiteta i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem pravnom lijeku koji je koristio».

Član 16. stav 2. tačka 17. Poslovnika Ustavnog suda glasi: «Zahtjev ili apelacija nisu dopustivi ako postoji koji od slijedećih slučajeva: (...)

17. apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće po zakonu;».

6. Prema navedenim odredbama, apelacija se može podnijeti samo protiv presude kojom je postupak u određenom predmetu završen. Ustavni sud podsjeća da pravilo iscrpljivanja pravnih lijekova zahtijeva da apelanti dođu do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je efektivan i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom tako i u pravnom pogledu (vidi odluku Ustavnog suda, U 12/01, od 5. maja 2001. godine, objavljenu u «Službenom glasniku Bosne i Hercegovine», broj 20/02).

7. U konkretnom slučaju, apelant nije pokrenuo upravni spor protiv rješenja Ministarstva zadravstva i socijalne politike broj 04-35-153/03 od 16. oktobra 2003. godine, pred nadležnim Kantonalnim sudom u Travniku. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud se poziva na svoju ustaljenu praksu koja upravni spor smatra efektivnim pravnim lijekom, koji se mora iscrpiti prije podnošenja apelacije. Osim toga, Ustavni sud ističe da bi tek odluka Kantonalnog suda u Travniku predstavljala konačnu odluku u ovoj pravnoj stvari. Ova tvrdnja temelji se na relevantnim odredbama Zakona o upravnim sporovima («Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine», br. 2/98 i 48/99), prema kojima se upravni spor može pokrenuti protiv drugostepenih upravnih akata, koje su u upravnom postupku donijeli organi uprave. U skladu sa navedenim Zakonom, inicijativu za pokretanje upravnog spora imaju stranke, a nadležni sud presudom može poništiti osporeni upravni akt i riješiti predmetnu upravnu stvar ili vratiti predmet organu uprave na ponovni postupak.

8. Obzirom na navedeno, Ustavni sud zaključuje da se apelacija u ovom slučaju ne može razmatrati, zbog toga što nije ispunjen uslov iscrpljivanja pravnih lijekova mogućih po zakonu.

9. Imajući u vidu odredbe člana 16. stav 2. tačka 17. Poslovnika Ustavnog suda, prema kojima će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće po zakonu, Ustavni sud je jednoglasno odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

10. U skladu sa članom VI/4 Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik

Ustavnog suda Bosne i Hercegovine

Mato Tadić

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-153/04 (S. M.) | Sudska praksa | Aktio