Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-537/04 (D.D.)

Odluka donesena 30. 11. 2004.

  • Neiscrpljivanje pravnih lijekova
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Valerija Galić, Miodrag Simović, Mato Tadić, Hatidža Hadžiosmanović, Ćazim Sadiković

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-537/04

Apelacija

Odluka o dopustivosti

30. 11. 2004.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine, u Vijeću sastavljenom od pet sudija u sastavu: predsjednik Mato Tadić, potpredsjednici prof. dr. Ćazim Sadiković i prof. dr. Miodrag Simović i sudije Hatidža Hadžiosmanović i Valerija Galić, na sjednici održanoj 30. novembra 2004. godine, u predmetu broj AP-537/04, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 15. stav 3, člana 16. stav 2. tačka 17. i člana 59. stav 2. tačka 1. Poslovnika Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Novi prečišćeni tekst («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine», broj 2/04), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija D. D., podnesena protiv rješenja Kantonalnog suda u Tuzli, broj Gž-608/03 od 14. aprila 2004. godine, zbog neiscrpljivanja pravnih lijekova mogućih po zakonu.

OBRAZLOŽENJE

1. D. D. (u daljnjem tekstu: apelantica), koju zastupa Amir Omerćehajić, advokat iz Tuzle, podnijela je, 21. juna 2004. godine, Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) apelaciju protiv rješenja Kantonalnog suda u Tuzli (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj Gž-

608/03 od 14. aprila 2004. godine i rješenja Općinskog suda u Tuzli (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj RI-30/00 od 5. septembra 2002. godine.

2. Apelantica je, 23. avgusta 2004. godine, podnijela dopunu apelacije u kojoj je zastupa Alma Prnjavorac, advokatica iz Tuzle. Apelantica u dopuni apelacije traži da Ustavni sud sam odluči u meritumu ovog predmeta. Osim toga, u dopuni apelacije apelantica je istakla zahtijev za donošenje privremene mjere, kojom bi Ustavni sud naložio njeno vraćanje u posjed stana, koji se nalazi u Tuzli u ulici Slavka Mičića broj 8. Također, apelantica traži da Ustavni sud u odluci o privremenoj mjeri naloži i zabranu kupovine-otkupa predmetnog stana od strane njenog bivšeg supruga P.B.

3. Nakon toga, apelantica je, 31. avgusta 2004. godine, podnijela još jednu dopunu apelacije u pogledu činjeničnog stanja.

4. Ustavni sud je donio odluku, broj AP-537/04 od 29. septembra 2004. godine, kojom je odbio kao neosnovan apelanticin zahtijev za donošenje privremene mjere.

5. Osnovni sud u Tuzli je presudom, broj P-95/90 od 7. marta 1990. godine, razveo brak između apelantice i P.B.

6. Općinski sud je u vanparničnom postupku donio rješenje, broj RI-30/00 od 5. septembra 2002. godine, koje je potvrđeno rješenjem Kantonalnog suda, broj Gž-608/03 od 14. aprila 2004. godine, kojim je za nosioca stanarskog prava na stanu, na kojem su za vrijeme trajanja bračne zajednice sunosioci stanarskog prava bili apelantica i njen bivši suprug P.B., odredio P.B.

7. Nakon toga apelantica je podnijela apelaciju Ustavnom sudu.

8. Prilikom ispitivanja dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredbi člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 15. stav 3. i člana 16. stav 2. tačka 17. Poslovnika Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: «Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini».

Član 15. stav 3. Poslovnika Ustavnog suda glasi: «Sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke, koja se njome pobija iscrpljeni svi efektivni pravni lijekovi mogući po zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem pravnom lijeku koji je koristio».

Član 16. stav 2. tačka 17. Poslovnika Ustavnog suda glasi: «Zahtjev ili apelacija nisu dopustivi ako postoji koji od slijedećih slučajeva: (...)

17. apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće po zakonu;».

9. Prema navedenim odredbama, apelacija se može podnijati samo protiv presude kojom je postupak u određenom predmetu završen.

10. U skladu sa članom 26. Zakona o vanparničnom postupku («Službene novine Federacije BiH», broj 2/98) u vanparničnom postupku u kome se odlučuje o stambenim stvarima protiv pravosnažnog rješenja donesenog u drugom stepenu dopuštena je revizija.

11. U skladu sa ustaljenom praksom Ustavnog suda revizija se smatra efektivnim pravnim lijekom, u slučajevima kada je ista dozvoljena. Dakle, u konkretnom slučaju apelantici je na raspolaganju bila mogućnost izjavljivanja revizije protiv drugostepenog rješenja, kao efektivnog pravnog lijeka. Međutim, apelantica nije izjavila reviziju protiv osporenog rješenja Kantonalnog suda. Prema tome, za razmatranje apelacije nije ispunjen uvjet iscrpljivanja svih pravnih lijekova mogućih po zakonu.

12. Imajući u vidu odredbe člana 16. stav 2. tačka 17. Poslovnika Ustavnog suda, prema kojima će se apelacija odbaciti kao nedopuštena, ukoliko apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće po zakonu, Ustavni sud je jednoglasno odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

13. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik

Ustavnog suda Bosne i Hercegovine

Mato Tadić

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-537/04 (D.D.) | Sudska praksa | Aktio