Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-565/04 (H. A., G. A., F. A. i A. A.)

Odluka donesena 09. 12. 2004.

  • Neiscrpljivanje pravnih lijekova
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Valerija Galić, Miodrag Simović, Mato Tadić, Jovo Rosić, Ćazim Sadiković

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-565/04

Apelacija

Odluka o dopustivosti

09. 12. 2004.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine, u Vijeću od pet sudija u sastavu: predsjednik Mato Tadić, potpredsjednici prof. dr. Ćazim Sadiković i prof. dr. Miodrag Simović i sudije Valerija Galić i Jovo Rosić, na sjednici održanoj 9. decembra 2004. godine, u predmetu broj AP-565/04, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 15. stav 3, člana 16. stav 2. tačka 17. i člana 59. stav 2. tačka 1. Poslovnika Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Novi prečišćeni tekst («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine», broj 2/04), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija H. A., G. A., F. A. i A.

A. podnesena protiv rješenja Službe za rad, socijalna pitanja, zdravstvo, izbjeglice i raseljena lica Općine Ilidža br. 08-36-1308- 1594-2/00 od 18. novembra 2003. godine, 08-36-1308-1594-4/00 od 18. novembra 2003. godine, 08-36-1308-1594-5/00 od 18. novembra 2003. godine i 08-36-1308-1594-3/00 od 18. novembra 2003. godine, zbog neiscrpljivanja pravnih lijekova.

OBRAZLOŽENJE

1. H. A., G. A., F. A. i A. A. (u daljnjem tekstu: apelanti), iz Ilidže, koje zastupa Osman Avdić, iz Srebrenika, podnijeli su, 2. jula 2004. godine, apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Službe za rad, socijalna pitanja, zdravstvo, izbjeglice i raseljena lica Općine Ilidža (u daljnjem tekstu: prvostepeni organ uprave) br. 08-36-1308-1594-2/00 od 18. novembra 2003. godine, 08-36-1308-1594-4/00 od 18. novembra 2003. godine, 08-36-1308-1594-5/00 od 18. novembra 2003. godine i 08-36-1308-1594-3/00 od 18. novembra 2003. godine.

2. Osporenim rješenjima prvostepenog organa uprave apelantima je priznat status interno raseljenih osoba-prognanika, te im je u skladu sa važećim propisima privremeno osigurano pravo na: a) smještaj, b) socijalnu adaptaciju i psihološku adaptaciju i c) ostvarivanje drugih nužnih životnih potreba. Apelanti su protiv osporenih rješenja prvostepenog organa uprave, uložili žalbe Federalnom ministarstvu raseljenih osoba i izbjeglica Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: drugostepeni organ uprave).

3. Drugostepeni organ uprave odbacio je žalbe apelanata kao neblagovremene, rješenjima br. 02-3-05-11/04 od 23. marta 2004. godine, 02-3-05-11-1/04 od 23. marta 2004. godine, 02-3-05-11-2/04 od 23. marta 2004. godine i 02-3-05-11-3/04 od 23. marta 2004. godine. U ovim rješenjima u pouci o pravnom lijeku naznačeno je da se protiv rješenja drugostepenog organa može pokrenuti upravni spor kod Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) u roku od 30 dana od dana prijema rješenja.

4. Nakon toga apelanti su podnijeli apelaciju Ustavnom sudu protiv rješenja prvostepenog organa uprave, za koja tvrde da su im povrijedila pravo na život iz člana II/3.a) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 2. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda. Povredu prava na život apelanti vide u tome što im je prvostepeni organ uprave, navodno nezakonito, oduzeo pravo na zdravstvenu zaštitu koja im je ranije pripadala kao raseljenim licima.

5. Prilikom ispitivanja dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredbi člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 15. stav 3. i člana 16. stav 2. tačka 17. Poslovnika Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

«Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.» Član 15. stav 3. Poslovnika Ustavnog suda glasi:

«Sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke, koja se njome pobija iscrpljeni svi efektivni pravni lijekovi mogući po zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem pravnom lijeku koji je koristio». Član 16. stav 2. tačka 17. Poslovnika Ustavnog suda glasi:

«Zahtjev ili apelacija nisu dopustivi ako postoji koji od slijedećih slučajeva: (...)

17. apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće po zakonu;».

6. Pravilo iscrpljivanja pravnih lijekova zahtijeva da apelant dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je efektivan i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom tako i u pravnom pogledu. Pri tome, apelant odlučuje da li će koristiti pravni lijek, bez obzira da li se radi o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uslova) ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 15. stavom 3. Poslovnika Ustavnog suda (vidi rješenje Ustavnog suda, U -15/01, od 4. i 5. maja 2001. godine).

7. U konkretnom slučaju žalbe apelanata protiv rješenja prvostepenog organa uprave odbačene su kao neblagovremene, što znači da apelanti nisu ispoštovali formalne zahtijeve pravnog lijeka. Osim toga, protiv rješenja drugostepenog organa uprave bilo je moguće pokrenuti upravni spor pred Vrhovnim sudom, u smislu člana 6. stav 1. Zakona o upravnim sporovima („Službene novine Federacije BiH“, br. 2/98 i 8/00). Prema ustaljenoj praksi Ustavnog suda tužba u upravnom sporu, protiv konačnih rješenja organa uprave, se smatra efektivnim pravnim lijekom i isti se mora iscrpiti prije podnošenja apelacije. Obzirom da, u konkretnom slučaju, apelanti nisu ispoštovali rok za podnošenje žalbe protiv rješenja prvostepenog organa uprave, te da nakon rješenja drugostepenog organa uprave protiv tih rješenja nisu pokrenuli upravni spor, nedvojbeno je da predmetna apelacija ne ispunjava uvjet iscrpljivanja pravnih lijekova mogućih po zakonu, u smislu člana 15. stav 3. Poslovnika Ustavnog suda.

8. Imajući u vidu odredbe člana 16. stav 2. tačka 17. Poslovnika Ustavnog suda, prema kojima će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće po zakonu, Ustavni sud je jednoglasno odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

9. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mato Tadić

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-565/04 (H. A., G. A., F. A. i A. A.) | Sudska praksa | Aktio