Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-909/04 (Z.A.)
Odluka donesena 30. 11. 2004.
- Očigledno (prima facie) neosnovana
Sastav suda
Valerija Galić, Miodrag Simović, Mato Tadić, Hatidža Hadžiosmanović, Ćazim Sadiković
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-909/04
Apelacija
Odluka o dopustivosti
30. 11. 2004.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine, u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Mato Tadić, potpredsjednici prof. dr. Ćazim Sadiković i prof dr. Miodrag Simović i sudije Hatidža Hadžiosmanović i Valerija Galić, na sjednici održanoj 30. novembra 2004. godine, u predmetu broj AP-909/04, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 2. tačka 7. i člana 59. stav 2. tačka 1. Poslovnika Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Novi prečišćeni tekst («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine», broj 2/04), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Z. A., podnesena protiv presude Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine, broj Kvl.z-
76/03 od 13. septembra 2004. godine, zbog toga što je očigledno (prima facie) neosnovana.
OBRAZLOŽENJE
1. Z. A. (u daljnjem tekstu: apelant), iz Čelebića, podnio je, 20. oktobra 2004. godine, apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv presude Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu. Vrhovni sud), broj Kvl.z-76/03 od 13. septembra 2004. godine. Apelant je tražio od Ustavnog suda donošenje privremene mjere, bez navođenja u kom smislu Ustavni sud treba donijeti takvu mjeru.
2. Općinski sud u Konjicu (u daljnjem tekstu: Općinski sud) je presudom, broj K-25/03 od 10. marta 2003. godine, oglasio apelanta krivim za krivično djelo prikrivanja iz člana 290. stav 1. Krivičnog zakona Federacije Bosne i Hercegovine («Službene novine Federacije BiH», br. 43/98, 2/99 i 15/99) i osudio ga na novčanu kaznu u iznosu od 400 KM.
3. Kantonalni sud u Mostaru (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) je presudom, broj KŽ-
91/03 od 13. maja 2003. godine, odbio apelantovu žalbu, a uvažio žalbu Općinskog tužioca Konjic i preinačio presudu Općinskog suda, od 10. marta 2003. godine, u odluci o kazni, tako da je apelanta osudio na kaznu zatvora u trajanju od 2 mjeseca.
4. Vrhovni sud je presudom, broj Kvl.z-76/03 od 13. septembra 2004. godine, odbio kao neosnovan apelantov zahtjev za zaštitu zakonitosti, izjavljen protiv presude Općinskog suda od 10. marta 2003. godine i presude Kantonalnog suda od 13. maja 2003. godine.
5. Prilikom ispitivanja dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredbi člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 2. tačka 7. Poslovnika Ustavnog suda.
6. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: «Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.»
7. Član 16. stav 2. tačka 7. Poslovnika Ustavnog suda glasi: «Zahtjev ili apelacija nisu dopustivi ako postoji koji od slijedećih slučajeva: (...)
7. apelacija je očigledno (prima facie) neosnovana ili je zloupotrijebljeno pravo na podnošenje apelacije;».
8. Apelant je, u svojoj apelaciji, zatražio od Ustavnog suda da izmjeni kaznu zatvora koja mu izrečena drugostepenom presudom, jer ima tešku porodičnu situaciju, te bi za njegovu familiju odlazak u zatvor bio veliki udarac. Apelant je, u suštini, zatražio da Ustavni sud djeluje kao redovni sud i izmjeni presudu kojom je on osuđen na kaznu zatvora. Apelant se nije pozvao na neke konkretne odredbe Ustava Bosne i Hercegovine i Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda, niti činjenice predmeta ukazuju na povredu nekog od apelantovih ustavnih prava, tako da je predmetna apelacija očigledno (prima facie) neosnovana u smislu člana 16. stav 2. tačka 7. Poslovnika Ustavnog suda.
9. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbe člana 16. stav 2. tačka 7. Poslovnika Ustavnog suda, prema kojima će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je očigledno (prima facie) neosnovana ili je zloupotrijebljeno pravo na podnošenje apelacije, Ustavni sud je jednoglasno odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
10. S obzirom na odluku o dopustivosti u ovom predmetu, Ustavni sud zaključuje da nema osnova za razmatranje prijedloga apelanta za donošenje privremene mjere.
11. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik
Ustavnog suda Bosne i Hercegovine
Mato Tadić