Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-283/05 (A. M.)

Odluka donesena 15. 06. 2005.

  • Neiscrpljivanje pravnih lijekova
  • Apelacija preuranjena
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Valerija Galić, Miodrag Simović, Mato Tadić, Hatidža Hadžiosmanović, Jovo Rosić

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-283/05

Apelacija

Odluka o dopustivosti

15. 06. 2005.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine, u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Mato Tadić, potpredsjednici prof. dr. Miodrag Simović i Hatidža Hadžiosmanović i sudije Valerija Galić i Jovo Rosić, na sjednici održanoj 15. juna 2005. godine, u predmetu broj AP-283/05, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 15. stav 3., člana 16. stav 2. tač. 14. i 17. i člana 59. stav 2. tačka 1. Poslovnika Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Novi prečišćeni tekst («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine», broj 2/04), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija A. M., podnesenaprotiv rješenja Ministarstva za rad, socijalnu politiku, raseljena lica i izbjeglice Kantona Sarajevo, broj 13-03-35-5315/03 od 9, januara 2004. godine i rješenja JU «Kantonalni centar za socijalni rad» Sarajevo , Službe socijalne zaštite, opštine Novo Sarajevo, broj 35/III-09-533-

1937/02 od 24. septembra 2003. godine, zbog neiscrpljivanja pravnih lijekova.

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija A. M., podnesena zbog podnošenja tužbi, radi duga, protiv njega od strane «Sarajevostana» d.d . Sarajevo, Radio-Televizije Federacije Bosne i Hercegovine, Dioničkog društva «BH Telecom» Sarajevo, Direkcija Sarajevo, jer je preuranjena.

OBRAZLOŽENJE

1. A. M. (u daljnjem tekstu: apelant), iz Sarajeva, podnio je, 3. septembra 2004. godine, podnesak Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud), protiv rješenja Ministarstva za rad, socijalnu politiku, raseljena lica i izbjeglice Kantona Sarajevo, broj 13-03-35-5315/03 od 9, januara 2004. godine i rješenja JU «Kantonalni centar za socijalni rad» Sarajevo, Službe socijalne zaštite, opštine Novo Sarajevo, broj 35/III-09-533-1937/02 od 24. septembra 2003. godine, te zbog podnošenja tužbi, radi duga, protiv njega od strane «Sarajevostana» d.d. Sarajevo, Radio-Televizije Federacije Bosne i Hercegovine, Dioničkog društva «BH Telecom» Sarajevo, Direkcija Sarajevo. Apelantov podnesak je bio evidentiran u Ustavnom sudu pod brojem SU 450/04.

2. S obzirom da apelantov podnesak nije sadržavao sve neophodne elemente koje treba da sadrži apelacija, a u smislu člana 18. stav 2. Poslovnika Ustavnog suda, od apelanta je zatraženo, 28. januara 2005. godine, u smislu člana 19. Poslovnika Ustavnog suda, da dopuni/precizira podnesak.

3. Apelant je, 23. februara 2005. godine, dostavio dopunu. Tom prilikom predmet je presigniran u broj AP-283/05.

4. JU «Kantonalni centar za socijalni rad» Sarajevo, Službe socijalne zaštite, opštine Novo Sarajevo (u daljnjem tekstu: Služba) je donijela rješenje, broj 35/III-09-533-1937/02 od 24. septembra 2003. godine, koje je potvrđeno rješenjem Ministarstva za rad, socijalnu politiku, raseljena lica i izbjeglice Kantona Sarajevo (u daljnjem tekstu: Ministarstvo), broj 13-03-35-5315/03 od 9. januara 2004. godine, kojim se apelantu usklađuje visina novčane naknade za njegu i pomoć od strane drugog lica u visini 10% prosječne plaće ostvarene u predhodnoj godini u Kantonu Sarajevo, što iznosi 57,00 KM mjesečno. Protiv navedenog konačnog upravnog rješenja apelant nije podnio tužbu nadležnom sudu.

5. «Sarajevostan» d.d. Sarajevo je, 8. januara 2004. godine i 20. avgusta 2004. godine, protiv apelanta podnijelo tužbe Općinskom sudu u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Općinski sud), radi naplate duga.

6. Radio-Televizija Federacije Bosne i Hercegovine je, 13. januara 2004. godine, kao tražitelj izvršenja, protiv apelanta kao izvršenika podnijela Općinskom sudu prijedlog za izvršnje na osnovu izvršnje isprave. Apelant navodi da je tim povodom «izjavio žalbu na sudsku presudu».

7. Dioničko društvo «BH Telecom» Sarajevo, Direkcija Sarajevo je, 7. septembra 2004. godine, protiv apelanta podnijelo tužbu Općinskom sudu, radi isplate duga.

8. U sva tri navedena postupka radi duga apelanta, sud još nije donio odluku.

9. Apelant navodi da mu je povrijeđeno pravo na život iz člana II/3.a) Ustava Bosne i Hercegovine i pravo lica da ne bude podvrgnuto ponižavajućem tretmanu iz člana II/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine.

10. Prilikom ispitivanja dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredbi člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 15. stav 3. i člana 16. stav 2. tač. 14. i 17. Poslovnika Ustavnog suda. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: «Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.»

Član 15. stav 3. Poslovnika Ustavnog suda glasi: «Sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke, koja se njome pobija iscrpljeni svi efektivni pravni lijekovi mogući po zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem pravnom lijeku koji je koristio».

Član 16. stav 2. tač. 14. i 17. Poslovnika Ustavnog suda glasi: «Zahtjev ili apelacija nisu dopustivi ako postoji koji od slijedećih slučajeva: (...)

14. apelacija je preuranjena; (...)

17. apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće po zakonu;».

11. Prema navedenim odredbama, apelacija se može podnijeti samo protiv presude kojom je postupak u određenom predmetu završen. Ustavni sud podsjeća da pravilo iscrpljivanja pravnih lijekova zahtijeva da apelanti dođu do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je efektivan i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom tako i u pravnom pogledu (vidi odluku Ustavnog suda, broj U-12/01, od 5. maja 2001. godine, objavljenu u «Službenom glasniku Bosne i Hercegovine», broj 20/02).

12. U konkretnom slučaju, apelant nije, u smislu Zakona o upravnim sporovima («Službene novine Federacije BiH», br. 2/98 i 48/99), podnio nadležnom sudu tužbu protiv konačnog upravnog rješenja Ministarstva, broj 13-03-35-5315/03 od 9. januara 2004. godine. Slijedi, da nisu iscrpljeni svi efektivni pravni lijekovi mogući po zakonu.

13. Dalje, u sva tri navedena postupka radi duga apelanta, sud još nije donio odluku. Iz ovog razloga Ustavni sud smatra da je apelacija, u ovom dijelu, preuranjena.

14. Imajući u vidu odredbe člana 16. stav 2. tač. 14. i 17. Poslovnika Ustavnog suda, prema kojima će se apelacija odbaciti kao nedopuštena, ukoliko je preuranjena, odnosno ukoliko apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće po zakonu, Ustavni sud je jednoglasno odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

15. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik

Ustavnog suda Bosne i Hercegovine

Mato Tadić

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-283/05 (A. M.) | Sudska praksa | Aktio