Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o meritumu u predmetu U-46/03 (Preduzeće MP BAZ MOSTAR)

Odluka donesena 23. 04. 2004.

Nema povrede
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Upravni postupak
  • Član 6. EK – pravo na pravično suđenje - općenito
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Valerija Galić, Miodrag Simović, Mato Tadić, Hatidža Hadžiosmanović, Jovo Rosić, Ćazim Sadiković, Tudor Pantiru, David Feldman

Citirani propisi

Predmeti (1)

U-46/03

Ocjena ustavnosti

Odluka o meritumu

23. 04. 2004.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u plenarnom sastavu, u predmetu broj U 46/03, rješavajući apelaciju preduzeća MP BAZ MOSTAR , na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 59. stav 2. tačka 2. i člana 61. st. 1. i 3. Poslovnika Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Novi prečišćeni tekst («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine», broj 2/04), u sastavu: 1.

Mato Tadić, predsjednik

2. Ćazim Sadiković, prof. dr., potpredsjednik

3. Tudor Pantiru, potpredsjednik

4. Miodrag Simović, prof. dr., potpredsjednik

5. Hatidža Hadžiosmanović, sudija

6. David Feldman, prof., sudija

7. Valerija Galić, sudija

8. Jovo Rosić, sudija 9.

10.

11.na sjednici, održanoj 23. aprila 2004. godine, donio je 12.

13.

14.

15.

16.

17.

18.

19.

20.

21.

22.

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU

23.

Odbija se kao neosnovana apelacija preduzeća MP BAZ MOSTAR, podnesena protiv presude Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine, broj U-561/01, od 4. oktobra 2001. godine.

Odluku objaviti u “Službenom glasniku Bosne i Hercegovine”, “Službenim novinama Federacije Bosne i Hercegovine” i “Službenom glasniku Republike Srpske”.

OBRAZLOŽENJE

I. Uvod

1. Preduzeće MP BAZ Mostar (u daljnjem tekstu: apelant), kojeg zastupa D. Š.-Ć., advokat iz Mostara, podnijela je 14. decembra 2001. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv presude Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj U-651/01 od 4. oktobra 2001. godine.

II. Postupak pred Ustavnim sudom

2. Na osnovu člana 21. st. 1. i 2. Poslovnika Ustavnog suda, Ustavni sud je 22. marta 2004. godine zatražio od Vrhovnog suda i Federalnog ministarstva finansija da dostave odgovore na apelaciju.

3. Odgovori na apelaciju nisu dostavljeni.

III. Činjenično stanje

Činjenice predmeta, koje proizlaze iz navoda apelanta i dokumenata predočenih Ustavnom sudu, mogu se sumirati na slijedeći način.

4. Zaključkom Carinarnice Mostar, broj UP: 46/01 od 12. januara 2001. godine, odbačen je kao neblagovremen zahtjev preduzeća MP BAZ Mostar za povrat posebne pristojbe (prelevmana) za robu uvezenu 1997. i 1998. godine prema specifikaciji UCD-a za 1997. i 1998. godinu CI Mostar i CI Ljubuški, u iznosu od 166.197,90 KM.

5. Federalno ministarstvo finansija, rješenjem broj UP/II-05-218/01 od 8. marta 2001. godine, odbilo je kao neosnovanu apelantovu žalbu podnesenu protiv zaključka Carinarnice Mostar broj UP-147/01 od 12. januara 2001. godine.

6. Apelant je tužbom, podnesenom Vrhovnom sudu, pokrenuo upravni spor protiv akta broj UP/II- 05-218/01 od 8. marta 2001. godine, protiv tuženog Federalnog ministarstva finansija, u upravnoj stvari povrata posebne pristojbe.

7. Vrhovni sud je, presudom broj U-561/01 od 4. oktobra 2001. godine, odbio tužbu smatrajući da su rješenja carinskih upravnih organa donesena na osnovu pravilno i potpuno utvrđenih odlučnih činjenica i uz pravilnu primjenu materijalnog prava.

IV. Relevantni propisi

8. Carinski zakon («Službene novine Federacije BiH», br. 2/95, 9/96, 18/96, 25/97 i 46/00) «Član 249.

(1) Ako se na osnovu podataka iz deklaracije, o kojima ovisi obračun carine, i iz isprava što su podnesene uz deklaraciju, utvrdi da obračun carine ne odgovara stvarnom stanju robe ili ako carine budu plaćene u manjoj ili većoj svoti ili ako je carina plaćena više puta: 1) ...

2) podnositelj deklaracije može u roku od godine dana od dana podnošenja deklaracije podnijeti zahtjev carinarnici kod koje je platio carinu da naknadno obračuna carinu, donese rješenje o naplati ili povratu carine.

....»

9. Odluka o načinu izmirivanja potraživanja carinskih obveznika za više naplaćene carinske dažbine za 1997. i 1998. godinu («Službene novine Federacije BiH», broj 48/00) «I (...)

II Vraćanje više naplaćenih dažbina iz tačke I ove odluke utvrđenih rješenjima carinarnica na osnovu presude Vrhovnog suda donesenim u upravnim sporovima, vršit će se iz Budžeta Federacije Bosne i Hercegovine za 2001. godinu a kojim će se planirati sredstva za sve namjene. ...»

V. Apelacija

10. Apelant navodi da je osporenom presudom Vrhovnog suda njegova tužba, u upravnom sporu protiv akta Federalnog ministarstva finansija, odbijena zbog neblagovremeno podnesenog zahtjeva za povrat posebne pristojbe za robu uvezenu 1997. i 1998. godine.

11. Apelant tvrdi da su osporenom presudom povrijeđena njegova prava iz čl. II/3.k), II/3.e) i II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i odgovarajuće odredbe Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i član 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, pa predlaže da Ustavni sud usvoji apelaciju, ukine presudu Vrhovnog suda broj U-561/01 od 4. oktobra 2001. godine, rješenje Federalnog ministarstva finansija broj UP/II-05- 218/01 od 8. marta 2001. godine i Zaključak Carinarnice Mostar broj UP-147/01 od 12. januara 2001. godine, kao i da utvrdi povredu prava i naloži način povrata imovine.

VI. Dopustivost

12. U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

13. U skladu sa članom 15. stav 3. Poslovnika Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke, koja se njome pobija iscrpljeni svi efektivni pravni lijekovi mogući po zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem pravnom lijeku koji je koristio.

14. U konkretnom slučaju, predmet osporavanja apelacijom je presuda Vrhovnog suda broj U- 561/01 od 4. oktobra 2001. godine protiv koje nema drugih efektivnih pravnih lijekova mogućih po zakonu. Nadalje, osporenu presudu Vrhovnog suda primio je apelantov punomoćnik 26. oktobra 2001. godine, tj. u roku od 60 dana, kako je propisano članom 15. stav 3. Poslovnika Ustavnog suda. Konačno, apelacija ispunjava i uvjete iz člana 16. stav 2. Poslovnika Ustavnog suda.

15. Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b), člana 15. stav 3. i člana 16. stav 2. Poslovnika Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uvjete iz navedenih članova u pogledu dopustivosti.

VII. Meritum

16. Apelant pobija navedenu presudu Vrhovnog suda tvrdeći da su tom presudom povrijeđena njegova prava iz čl. II/3.e), II/3.k) i II/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odnosno čl. 6., 13. i 14. Evropske konvencije i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.

17. Član II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine:

«Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:

(…)

e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom».

18. Član 6. stav 1. Evropske konvencije, u prvoj rečenici, glasi:

"1. Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristranim, zakonom ustanovljenim sudom. […]"

19. Apelant smatra da Vrhovni sud u konkretnom slučaju nije u cijelosti odlučio o tužbi, odnosno nisu obrazloženi razlozi tužbe koji se odnose na primjenu vanrednih pravnih lijekova, saglasno članu 253. Carinskog zakona. Prema tome, apelant ističe da je povrijeđeno i pravo na obraćanje nepristranom sudu, u smislu šireg tumačenja člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine. Primjenjivost člana 6. stav 1. Evropske konvencije

20. Pitanje koje se postavlja u pogledu primjenjivosti člana 6. stav 1. Evropske konvencije svakako jeste pitanje da li je postupak koji je u pitanju predstavljao «spor o građanskim pravima i obavezama» u smislu značenja člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

1. Postojanje «spora» u smislu značenja člana 6. stav 1. Evropske konvencije

21. U vezi sa postojanjem «spora» o pravu, Ustavni sud upućuje na principe iznesene u sudskoj praksi Evropskog suda za ljudska prava sažete u njegovoj presudi Benthem od 23. oktobra 1985. godine (serija A, broj 97, stav 32).

22. U ovom predmetu jasno proizlazi da je spor nastao tako što su carinski organi, radi povrata posebne pristojbe za robu uvezenu u 1997. i 1998. godini u iznosu od 166.197,90 KM, prema specifikaciji UCD 1997. i 1998. godine CI Mostar i CI Ljubuški, pokrenuli postupke. Nakon okončanja postupka pred carinskim organima, spor je nastavljen podnošenjem tužbe Vrhovnom sudu koji je u upravnom sporu po apelantovoj tužbi protiv rješenja drugostepenog organa donio presudu kojom se tužba odbija.

23. Ustavni sud zapaža da je cilj vođenja upravnog spora bio utvrđivanje postojanja ili nepostojanja neke činjenice ili prava o kojima mogu ovisiti odluke u upravnom postupku pred carinskim organima.

24. Konačno, Ustavni sud smatra da, ukoliko rješenje upravnog spora pred Vrhovnim sudom može imati za posljedicu poništavanje odluka donesenih u upravnom postupku, onda se taj postupak mora smatrati cjelinom i kao takav biti predmet razmatranja pred Ustavnim sudom i ukoliko je i taj postupak obuhvaćen žalbom apelanta (vidi Odluku Ustavnog suda u predmetu broj U 65/02).

2. Građanska prava i obaveze

25. Član 6. stav 1. Evropske konvencije utvrđuje proceduralne garancije za presuđivanje u određenim sporovima. Upotreba izraza «građanska prava i obaveze» je za strane ugovornice Evropske konvencije morala imati namjeru utvrđivanja granica primjene člana 6. stav 1. te konvencije. Izraz se ne može primjenjivati na sve sporove u vezi sa «građanskim pravima i obavezama» iz domaćeg prava; ovo pravo ili obaveza mora biti kvalificirano kao «građansko». Ovaj pojam, međutim, može imati nekoliko značenja.

26. U konkretnom predmetu apelant traži povrat posebne pristojbe za robu uvezenu 1997. i 1998. godine u ukupnom iznosu od 166.197,90 KM. Njegov zahtjev je zasnovan na Carinskom zakonu i Odluci o načinu izmirivanja potraživanja carinskih obveznika za više naplaćene carinske dažbine za 1997. i 1998. godinu.

27. Prema sudskoj praksi Evropskog suda za ljudska prava «...dovoljno je da se na vjerodostojan i uvjerljiv način dokaže postojanje prava prema domaćem zakonu...» (vidi presudu Periscope protiv Francuske od 26. marta 1992. godine, tačka 35).

28. U predmetnom slučaju apelant navodi da, u skladu sa zakonima, ima pravo da traži povrat određene sume više naplaćene carinske dažbine koja se ima smatrati njegovom imovinom. Nesporno je da je pravo na imovinu «građansko pravo». Također je jasno da je spor, koji se javio između apelanta i državnih organa, spor oko apelantovog prava na imovinu. Stoga, bez obzira na činjenicu da su o ovom pitanju u prva dva stepena odlučivali carinski organi, spor je ekonomske prirode i u djelokrugu člana 6. stav 1. Evropske konvencije. U skladu sa navedenim, Ustavni sud zaključuje da je član 6. Evropske konvencije primjenjiv u konkretnom predmetu.

29. Bez obzira na činjenicu da je član 6. Evropske konvencije primjenjiv, Ustavni sud smatra da je presuda Vrhovnog suda, kojom je odlučeno da se tužba apelanta odbija zbog nepoštivanja vremenskog roka koji je određen članom 249. stav 1. tačka 2. Carinskog zakona, zakonita i da ne krši pravo na pravično suđenje. Nadalje, Ustavni sud ističe da pravna sigurnost i izvršavanje pravde nisu mogući bez zakonskih odredbi koje određuju vremenske rokove za rješavanje rokova sudskim putem. Stoga će strane podići tužbe u vremenskim rokovima koji su dati zakonom i snositi posljedice nepoštivanja tih vremenskih rokova.

30. Ustavni sud je u svojoj dosadašnjoj praksi zauzeo stanovište da, uopćeno govoreći, oblast poreskog i carinskog sistema potpada u okvir javnog prava, pa samim tim su izvan djelokruga zaštite člana 6. stav 1. i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. U konkretnom slučaju, radi se o pravu koje je konstituirano posebnom odlukom o načinu izmirivanja potraživanja carinskih obveznika za više naplaćene carinske dažbine za 1997. i 1998. godinu, pa je stoga potpadalo u okvir člana 6. stav 1. Evropske konvencije, kako je to istaknuto u tački 28. ove odluke. Ostali navodi iz apelacije

31. U odnosu na navode apelanta koji se odnose na povredu njegovih imovinskih prava i na diskriminaciju koji su regulirani čl. II/3.k) i II/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odnosno članom 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju i članom 14. Evropske konvencije, Ustavni sud smatra da, u svjetlu svog zaključka u odnosu na član 6. Evropske konvencije, nije neophodno razmatrati ove navode apelanta.

VIII. Zaključak

32. Polazeći od navedenog, a na osnovu člana 61. st. 1. i 3. Poslovnika Ustavnog suda, Ustavni sud je jednoglasno odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

Prema članu VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mato Tadić

Odluka o meritumu u predmetu U-46/03 (Preduzeće MP BAZ MOSTAR) | Sudska praksa | Aktio