Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o meritumu u predmetu U-81/03 (K.B.)

Odluka donesena 17. 03. 2004.

Nema povrede
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Član 6. EK – pravo na pravično suđenje - općenito
  • Krivični postupak
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Valerija Galić, Miodrag Simović, Mato Tadić, Hatidža Hadžiosmanović, Ćazim Sadiković

Citirani propisi

Predmeti (1)

U-81/03

Ocjena ustavnosti

Odluka o meritumu

17. 03. 2004.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u predmetu broju U 81/03, rješavajući apelaciju K. B., na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 59. stav 2. tačka 2. i člana 61. st. 1. i 3. Poslovnika Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Novi prečišćeni tekst («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine», broj 2/04), u sastavu:

Mato Tadić, predsjednik Ćazim Sadiković, prof. dr., potpredsjednik Miodrag Simović, prof. dr., potpredsjednik Hatidža Hadžiosmanović, sudija Valerija Galić, sudija na sjednici, održanoj 17. marta 2004. godine, donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU

Odbija se kao neosnovana apelacija K. B., iz Tuzle, podnesena protiv presuda Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj Kž-596/01 od 13. marta 2002. godine i Kantonalnog suda Tuzla, broj K-2/01 od 22. oktobra 2001. godine.

Odluku objaviti u “Službenom glasniku Bosne i Hercegovine”, “Službenim novinama Federacije Bosne i Hercegovine” i “Službenom glasniku Republike Srpske”.

OBRAZLOŽENJE

I. Uvod

1. K. B. (u daljnjem tekstu: apelant), iz Tuzle, koga zastupa G. M., advokat iz Banje Luke, podnio je 13. juna 2002. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv presuda Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud), broj Kž-596/01 od 13. marta 2002. godine, i Kantonalnog suda Tuzla (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud), broj K-2/01 od 22. oktobra 2001. godine.

II. Postupak pred Ustavnim sudom

2. Na osnovu člana 21. stav 1. Poslovnika Ustavnog suda, od Vrhovnog suda zatraženo je 9. septembra 2003. godine da dostavi odgovor na apelaciju.

Vrhovni sud je dostavio odgovor 24. septembra 2003. godine.

Na osnovu člana 21. stav 2. Poslovnika Ustavnog suda, odgovor na apelaciju Vrhovnog suda je dostavljen 23. februara 2004. godine apelantu preko njegovog branioca.

III. Činjenično stanje

3. Činjenice predmeta, koje proizlaze iz navoda apelanata i dokumenata predočenih Ustavnom sudu, mogu se sumirati na slijedeći način.

4. Presudom Kantonalnog suda, broj K-2/01 od 22. oktobra 2001. godine, apelant je proglašen krivim zbog krivičnog djela ubojstva iz člana 171. stav 1. Krivičnog zakona Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Krivični zakon) i osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 12 godina.

5. Presudom Vrhovnog suda, broj Kž-596/01 od 13. marta 2002. godine, odbijene su žalbe Kantonalnog tužitelja u Tuzli i oštećenih D. P. i A. P., a djelimično su uvažene apelantova žalba i presuda Kantonalnog suda broj K-2/01 od 22. oktobra 2001. godine, koja je preinačena u odluci o kazni, tako što je optuženi za krivično djelo, za koje je proglašen krivim, osuđen i to: K. B. na kaznu zatvora od 11 godina, a S. M. na kaznu zatvora u trajanju od šest godina.

IV. Relevantni propisi

6. Zakon o krivičnom postupku («Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine», br. 43/98, 23/99, 50/01 i 27/02) Član 370.

«1. Drugostepeni sud ispituje presudu u onom dijelu u kojem se pobija žalbom, ali mora uvijek po službenoj dužnosti ispitati:

1) postoji li povreda odredaba krivičnog postupka iz člana 358. stav 1. tač. 1., 2., 5., 6. i 8. do 11. ovog Zakona i je li glavni pretres protivno odredbama ovog Zakona održan u odsustvu branioca optuženog;

2) je li na štetu optuženog povrijeđen Krivični zakon (član 359).

V. Apelacija

a) Navodi iz apelacije

7. Apelant osporava činjenično i pravno stanje na kojima se zasnivaju presude i primjenu materijalnog prava. Odluku o kazni i presude pobija zbog bitnih povreda krivičnog postupka iz člana 356. stav 1. tačka 1. Zakona o krivičnom postupku i člana 358. stav 1. tačka 8. u vezi sa članom 9. Zakona o krivičnom postupku.

8. Apelant se žali da je osporenim presudama povrijeđeno njegovo pravo na pravično i fer saslušanje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija).

9. Apelant predlaže da se osporena presuda Vrhovnog suda, broj Kž-596/01 od 13. marta 2002. godine, i presuda Kantonalnog suda, broj K-2/01 od 22. oktobra 2001. godine, ukinu ili predmet meritorno riješi odbijanjem optužbe ili vrati na ponovno suđenje.

b) Odgovor na apelaciju

10. Vrhovni sud smatra apelaciju neosnovanom, ističući da je pri odlučivanju o žalbama apelanta, kantonalnog tužitelja i oštećenih, cijenio sve činjenične i pravne aspekte predmetnog krivičnog djela i odlučio kao u donesenim odlukama. Vrhovni sud u odgovoru smatra da osporenim odlukama nisu povrijeđena ustavna i zakonska prava apelanta, kao ni njegova osnovna ljudska prava.

VI. Dopustivost

11. U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

12. U skladu sa članom 15. stav 3. Poslovnika Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke, koja se njome pobija iscrpljeni svi efektivni pravni lijekovi mogući po zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem pravnom lijeku koji je koristio.

13. U konkretnom slučaju utvrđeno je da je Kantonalni sud primio osporenu presudu Vrhovnog suda radi dostavljanja strankama 8. maja 2002. godine. Apelacija je primljena u Ustavnom sudu 13. juna 2002. godine.

Iz navedenog proizlazi da je apelacija očigledno podnesena unutar roka od 60 dana, kako je propisano članom 15. stav 3. Poslovnika Ustavnog suda. Konačno, apelacija ispunjava i uvjete iz člana 16. stav 2. Poslovnika Ustavnog suda jer nije ustanovljen nijedan od slučajeva iz ovog člana zbog kojeg ova apelacija ne bi bila dopustiva.

14. Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b), člana 15. stav 3. i člana 16. stav 2. Poslovnika Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti.

VII. Meritum

15. Apelant osporava navedene presude Vrhovnog i Kantonalnog suda tvrdeći da je tim presudama povrijeđeno njegovo pravo na pravično i fer suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije.

U apelaciji nije precizirano koja prava u okviru člana 6. Evropske konvencije apelant smatra povrijeđenim, te je ovo pitanje razmotreno na temelju sadržaja navoda u apelaciji i dokumenata predočenih Ustavnom sudu.

16. Član II/2. Ustava Bosne i Hercegovine, u relevantnom dijelu, glasi:

« [...] Prava i slobode predviđeni u Evropskoj konvenciji za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda i njenim protokolima se direktno primjenjuju u Bosni i Hercegovini».

17. Član II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

«Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:

(…)

e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom».

Član 6. Evropske konvencije, u relevantnom dijelu, glasi:

"1. Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristranim, zakonom ustanovljenim sudom. […]"

18. Ustavni sud primjećuje da se predmetni postupak tiče apelantovih prava koja proizlaze iz krivičnog postupka, odnosno krivične optužbe protiv njega, kako to predviđa član 6. stav 3. Evropske konvencije, te zaključuje da je ovaj član Evropske konvencije primjenjiv u postupcima pred Kantonalnim i Vrhovnim sudom.

19. Apelant se žali da je u konkretnom slučaju činjenično i pravno stanje stvari pogrešno i nepotpuno utvrđeno i da je na tako utvrđeno stanje stvari pogrešno primijenjeno materijalno pravo i nezakonito je izrečena kazna.

20. Ustavni sud podsjeća na svoj stav, usvojen u odluci Ustavnog suda broj U 62/01 («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine», broj 43/02), prema kojem je nadležnost Ustavnog suda, u apelacionim postupcima, ograničena «na pitanja koja su sadržana u ovom Ustavu» i da Sud nije nadležan da preispituje činjenično stanje ili tumačenje i primjenu zakona redovnih sudova, osim u slučajevima u kojima su odluke nižih sudova povrijedile ustavno pravo, a to je slučaj ukoliko je neki redovni sud pogrešno tumačio ili primijenio neko ustavno pravo, ili je zanemario to pravo, ako je primjena zakona bila proizvoljna ili diskriminacijska, ukoliko je došlo do povrede procesnog prava (pravo na pravično suđenje, pravo na pristup sudu, pravo na djelotvorni pravni lijek i u drugim slučajevima), ili ukoliko utvrđeno činjenično stanje ukazuje na povredu Ustava Bosne i Hercegovine.

21. U slučaju navedenih povreda (materijalnog ili procesnog) zakona, Ustavni sud treba da provjeri je li postupak bio pravičan u smislu člana 6. Evropske konvencije. U tom pogledu Ustavni sud smatra da primjenom načela materijalne istine prilikom utvrđivanja činjenica i odbijanja da prvostepeni sud izvede vještačenje, nije povrijeđeno pravo na pravično suđenje. Nadalje, prvostepeni sud je ocijenio činjenično i pravno stanje stvari i primijenio materijalno-pravne propise na konkretno utvrđeno činjenično stanje. Tom prilikom, prvostepeni sud nije ustanovio bitne povrede krivičnog postupka na koje je apelant ukazivao u prvostepenom postupku niti je takve povrede krivičnog postupka utvrdio drugostepeni sud povodom apelantove žalbe na prvostepenu presudu. Naprotiv, drugostepeni sud, ispitujući prvostepenu presudu u tom pravcu, nije našao da se presuda temelji na nezakonitim dokazima izvedenim na glavnom pretresu niti da su učinjene bilo koje druge povrede krivičnog postupka na koje je apelant ukazivao, a ni bilo kakve druge procesne povrede na koje sud pazi po službenoj dužnosti.

22. Ustavni sud smatra da isključivo apelantovo nezadovoljstvo osporenim presudama i tvrdnja, kojom on osporava metode kojima je sud izvodio dokaze bez valjanih argumenata, nisu dovoljne za zaključak da je odbijanje prijedloga da se izvedu određeni dokazi takvog značaja i prirode koji bi značili povredu člana 6. Evropske konvencije.

23. Ustavni sud zaključuje da osporenim presudama nije povrijeđen Ustav Bosne i Hercegovine i to član II/3.e) te, nadalje, smatra da nije bilo povrede ni člana 6. Evropske konvencije u odnosu na ovaj dio apelantove žalbe.

24. U pogledu apelantovih navoda da su učinjene bitne povrede krivičnog postupka jer osporena prvostepena presuda ne sadrži valjane razloge u pogledu odlučnih činjenica od kojih je zavisilo pravilno presuđivanje konkretne krivične stvari, što predstavlja bitnu povredu postupka iz člana 358. stav 1. tačka 11. Zakona o krivičnom postupku, kao i u pogledu apelantovih prigovora da mu je kazna prestrogo odmjerena, s obzirom da ranije nije osuđivan i da je izrazio kajanje zbog izvršenog krivičnog djela, Ustavni sud podsjeća da je izvan njegove nadležnosti da razmatra i preispituje izrečene kazne i prigovore strana, danih tokom postupka, sve dok preduzete mjere očigledno ne krše ustavna prava, odnosno prava zaštićena Evropskom konvencijom. Ustavni sud uočava da je drugostepeni sud ispitao prvostepenu presudu u pogledu primjene krivičnog materijalnog prava i relevantnih odredbi međunarodnog prava i da su apelantovi prigovori u ovom dijelu neutemeljeni, odnosno da osporene presude nisu povrijedile apelantova ustavna prava.

VIII. Zaključak

25. Na osnovu člana 61. st. 1. i 3. Poslovnika Ustavnog suda, Ustavni sud je jednoglasno odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

26. Prema članu VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mato Tadić

Odluka o meritumu u predmetu U-81/03 (K.B.) | Sudska praksa | Aktio