Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-97/05 («Skršopromet» d.o.o. Visoko)

Odluka donesena 17. 02. 2005.

  • Apelacija preuranjena
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Valerija Galić, Miodrag Simović, Mato Tadić, Hatidža Hadžiosmanović, Ćazim Sadiković

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-97/05

Apelacija

Odluka o dopustivosti

17. 02. 2005.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine, u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Mato Tadić, potpredsjednici prof. dr. Ćazim Sadiković i prof. dr. Miodrag Simović i sudije Hatidža Hadžiosmanović i Valerija Galić, na sjednici održanoj 17. februara 2005. godine, u predmetu broj AP 97/05, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 15. stav 3. člana 16. stav 2. tačka 14. i člana 59. stav 2. tačka 1. Poslovnika Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine», broj 2/04), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija “Skršopromet” D.O.O. Visoko, jer je preuranjena.

OBRAZLOŽENJE

1. «Skršopromet» d.o.o. Visoko (u daljnjem tekstu: apelant), iz Visokog, kojeg zastupa direktor Islam Hadžiasimbeg, podnio je, 25. januara 2005. godine, apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud), protiv presuda Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) br. U-961/03, U-962/03, U-963/03, U-964/03, U-

965/03, U-966/03, U-967/03, U-968/03, U-969/03, U-970/03, U-971/03, U-972/03, U-973/03, U-

974/03, U-975/03, U-976/03, U-977/03, U-978/03, U- 979/03, U-980/03, U-981/03, U-982/03, U-

983/03, U-984/03, U-986/03, U-987/03, U988/03, U-989/03, U-990/03, U-991/03, U-992/03, U-

993/03, U-994/03, U-995/03, U-1164/03, U-1165/03, U-1166/03, U-1167/03, U-1168/03, U-1169/03, U-1170/03, U-1171/03, U-1172/03, U-1173/03, U-1174/03, U-1175/03, U-1176/03, U-1177/03, sve od 4. decembra 2003. godine. Apelant je takođe, podnio i zahtjev za donošenje privremene mjere, kojom bi Ustavni sud deblokirao transakcijske račune apelanta kod poslovnih banaka.

2. Ustavni sud je, na osnovu člana 30. stav 1. Poslovnika Ustavnog suda, a s obzirom da se radi o više apelacija po istom pitanju iz nadležnosti Ustavnog suda, odlučio da se apelacije spoje, vodi jedan postupak i donese jedna odluka broj AP 97/05. Spojene su slijedeće apelacije: AP-97/05, AP-98/05, AP-99/05, AP-100/05, AP-101/05, AP-102/05, AP-103/05, AP-104/05, AP-105/05, AP-

106/05, AP-107/05, AP-108/05, AP-109/05, AP-110/05, AP-111/05, AP-112/05, AP-113/05, AP-

114/05, AP-115/05, AP-116/05, AP-117/05, AP-118/05, AP-119/05, AP-120/05, AP-121/05, AP- 122/05, AP-123/05, AP-124/05, AP-125/05, AP-126/05, AP-127/05, AP-128/05, AP-129/05, AP-

130/05, AP-131/05, AP-132/05, AP-133/05, AP-134/05, AP-135/05, AP-136/05, AP-137/05, AP-

138/05, AP-139/05, AP-140/05, AP-141/05, AP-142/05, AP-143/05 i AP-144/05.

3. Iz navoda apelacije proizilazi da su pobijanim presudama Vrhovnog suda usvojene tužbe koje je apelant podnio protiv rješenja Federalnog ministarstva finansija, kojima su odbijene njegove žalbe protiv prvostepenih rješenja Carinske uprave Sarajevo, Carinarnica Zenica (u daljnjem tekstu: Carinarnica Zenica), te da su ukinuta prvostepena rješenja i predmeti vraćeni prvostepenom organu na ponovno odlučivanje. Dalje, iz apelacije proizilazi da je, u ponovnom postupku, Carinarnica Zenica donijela nova rješenja br. UP-I-4243/02-10, UP-I-4243/02-11, UP-I-4243/02-12, UP-I-4243/02-13, UP-I-4243/02-14, UP-I-4243/02-15, UP-I-4243/02-16, UP-I-4243/02-17, UP-I-

4243/02-18, UP-I-4243/02-19, UP-I-4243/02-20, UP-I-4243/02-21, UP-I-4243/02-22, UP-I-

4243/02-23, UP-I-4243/02-24, UP-I-4243/02-25, UP-I-4243/02-27, UP-I-4243/02-28, UP-I-

4243/02-29, UP-I-4243/02-30, UP-I-4243/02-31, UP-I-4243/02-32, UP-I-4243/02-33 i UP-I-

4243/02-4 sva od 15. marta 2004. godine i rješenja br. UP-I-4243/02, UP-I-4243/02-1, UP-I-4243/02-

2, UP-I-4243/02-3, UP-I-4243/02-4, UP-I-4243/02-5, UP-I-4243/02-6, UP-I-4243/02-7, UP-I-

4243/02-8, UP-I-4243/02-9, UP-I-4243/02-36, UP-I-4243/02-37, UP-I-4243/02-38, UP-I-4243/02-

39, UP-I-4243/02-40, UP-I-4243/02-41, UP-I-4243/02-42, UP-I-4243/02-43, UP-I-4243/02-44, UP-

I-4243/02-45, UP-I-4243/02-46, UP-I-4243/02-47, UP-I-4243/02-48 i UP-I-4243/02-49 sva od 22. marta 2004. godine. Ovim rješenjima Carinarnica Zenica je obavezala apelanta da, na ime manje plaćene carine i drugih uvoznih pristojbi za sirovine i repromaterijal, plati iznose određene svakim pojedinačnim rješenjem, a koji u ukupnoj sumi iznose 826.000 KM. U cilju naplate ovih iznosa, još prilikom donošenja prvih rješenja, koja su ukinuta pobijanim presudama Vrhovnog suda, izvšena je blokada transakcijskih računa apelanta kod ABS Banke, d.d. Sarajevo – filijala Visoko i Central Profit Banke, d.d. Sarajevo – filijala Visoko.

4. Protiv navedenih rješenja Carinarnice Zenica, donesenih u ponovnom postupku, apelant je izjavio žalbe Federalnom ministarstvu finansija, 7. aprila 2004. godine, ali o njegovim žalbama nije donesena odluka u zakonskom roku od 30 dana iz člana 244. Zakona o upravnom postupku («Službene novine Federacije BiH», br. 2/98 i 48/99). Stoga je apelant, 16. novembra 2004. godine, podnio tužbe Vrhovnom sudu zbog «ćutanja administracije» u smislu člana 22. Zakona o upravnom sporovima («Službene novine Federacije BiH», br. 2/98 i 8/00), a Vrhovni sud još nije donio odluke po tim tužbama.

5. Dakle, iako eksplicitno navodi da pobija presude Vrhovnog suda, kojima su njegove ranije tužbe uvažene i predmeti vraćeni na ponovno odlučivanje, iz apelacije proizilazi da se apelant ustvari žali na prvostepena rješenja Carinarnice Zenica, donesena u ponovnom postupku, kao i na to što su mu još blokirani transakcijski računi kod poslovnih banaka, iako, kako navodi, postoji zakonska mogućnost deblokade računa do okončanja spora. Apelant se poziva na član 19. Zakona o upravnom postupku, prema kojem je, po njegovom mišljenju, Vrhovnom sudu ostavljena mogućnost da deblokira poslovne račune apelanta do okončanja spora koji je apelant pokrenuo tužbama.

6. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: «Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.»

Član 15. stav 3. Poslovnika Ustavnog suda glasi: «Sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke, koja se njome pobija iscrpljeni svi efektivni pravni lijekovi mogući po zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem pravnom lijeku koji je koristio».

7. Član 16. stav 2. tačka 14. Poslovnika Ustavnog suda glasi: «Zahtjev ili apelacija nisu dopustivi ako postoji koji od slijedećih slučajeva: (...)

14. apelacija je preuranjena;».

8. Prema navedenim odredbama, apelacija se može podnijati samo protiv presude kojom je postupak u određenom predmetu završen. To podrazumijeva da apelant, u skladu sa principom iscrpljivanja pravnih lijekova, dođe do tzv. konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na posljednji pravni lijek, koji je efektivan i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom tako i u pravnom pogledu (vidi rješenje Ustavnog suda, U- 15/01, od 4. i 5. maja 2001. godine).

9. U konkretnom slučaju, apelant je zbog «ćutanja administracije» pokrenuo upravni spor pred Vrhovnim sudom, a taj postupak je još u toku. Stoga je Ustavni sud, imajući u vidu odredbe člana 16. stav 2. tačka 14. Poslovnika Ustavnog suda, prema kojima će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je preuranjena, jednoglasno odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

10. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik

Ustavnog suda Bosne i Hercegovine

Mato Tadić

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-97/05 («Skršopromet» d.o.o. Visoko) | Sudska praksa | Aktio