Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-8/05 (I. i E. H.)
Odluka donesena 17. 02. 2005.
- Apelacija preuranjena
Sastav suda
Valerija Galić, Miodrag Simović, Mato Tadić, Hatidža Hadžiosmanović, Ćazim Sadiković
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-8/05
Apelacija
Odluka o dopustivosti
17. 02. 2005.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine, u Vijeću od pet sudija u sastavu: predsjednik Mato Tadić, potpredsjednici prof. dr. Ćazim Sadiković i prof. dr. Miodrag Simović i sudije Hatidža Hadžiosmanović i Valerija Galić, na sjednici održanoj 17. februara 2005. godine, u predmetu broj AP-8/05, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 15. stav 3., člana 16. stav 2. tačka 14. i člana 59. stav 2. tačka 1. Poslovnika Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Novi prečišćeni tekst («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine», broj 2/04), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija I. i E. H., podnesena protiv rješenja Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine, broj Kr -105/04 od 7. decembra 2004. godine, jer je preuranjena.
OBRAZLOŽENJE
1. I. i E. H. (u daljnjem tekstu: apelanti), iz Sarajeva, koje zastupa Sead Hodžić, advokat iz Sarajeva, podnijeli su, 7. januara 2005. godine, apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj Kr-105/04 od 7. decembra 2004. godine. Apelanti su takođe, tražili donošenje privremene mjere, kojom bi Ustavni sud naložio sudiji za prethodno saslušanje Općinskog suda u Zenici (u daljnjem tekstu: Općinski sud) da obustavi postupak pokrenut protiv apelanata, do donošenja odluke o apelaciji.
2. Općinsko tužilaštvo Zenica podiglo je optužnicu, broj KT-287/03 od 2. jula 2003. godine, protiv apelanata, zbog krivičnog djela prevare iz člana 282. stav 2. u vezi stava 1. i člana 25. stav 1. Krivičnog zakona Federacije Bosne i Hercegovine («Službene novine Federacije BiH» br. 43/98, 2/99, 15/99, 29/00 i 59/02), koja je potvrđena rješenjem Općinskog suda broj K-378/03 od 7. avgusta 2003. godine. Odlučujući o prigovoru protiv ove optužnice, Općinski sud je rješenjem, broj KPO-
40/03 od 19. novembra 2003. godine, odbio prigovor kao neosnovan.
3. Kantonalno tužilaštvo Zenica je rješenjem, broj A-505/03 od 8. decembra 2003. godine, odbilo kao neosnovan zahtjev apelanata za izuzeće tužioca i njegovog zamjenika Općinskog tužilaštva Zenica, a Općinski sud je rjšenjem, broj Su-1662/04 od 21. oktobra 2004. godine, odbio zahtjev za izuzeće sudije za prethodno saslušanje.
4. Vrhovni sud je rješenjem, broj Kr-105/04 od 7. decembra 2004. godine, odbio prijedlog apelanata za prenošenje mjesne nadležnosti sa Općinskog suda na drugi stvarno nadležan sud na području drugog kantona u Federaciji BiH.
5. U apelaciji podnesenoj Ustavnom sudu apelanti navode da im je navedenim rješenjem povrijeđeno njihovo pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovni sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija).
6. Prilikom ispitivanja dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredbi člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 15. stav 3. i člana 16. stav 2. tačka 14. Poslovnika Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: «Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.»
Član 15. stav 3. Poslovnika Ustavnog suda glasi: «Sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke, koja se njome pobija iscrpljeni svi efektivni pravni lijekovi mogući po zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem pravnom lijeku koji je koristio».
Član 16. stav 2. tačka 14. Poslovnika Ustavnog suda glasi: «Zahtjev ili apelacija nisu dopustivi ako postoji koji od slijedećih slučajeva: (...)
14. apelacija je preuranjena;».
7. Prema navedenim odredbama, apelacija se može podnijeti samo protiv presude kojom je postupak u određenom predmetu završen. To podrazumjeva da apelant, u skladu sa principom iscrpljivanja pravnih lijekova, dođe do tzv. konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je efektivan i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom tako i u pravnom pogledu (vidi rješenje Ustavnog suda, broj U- 15/01, od 4. i 5. maja 2001. godine).
8. Ustavni sud podsjeća da se na pitanje da li apelanti imaju ili da li će imati pravično suđenje pred redovnim sudovima, ne može dati odgovor dok je postupak u toku. U skladu sa praksom Ustavnog suda i Evropskog suda za ljudska prava, pitanje je li poštovan princip pravičnog suđenja treba sagledati na osnovu postupka u cjelini. Obzirom na složenost i višestepenost krivičnog postupka, eventualni proceduralni propusti i nedostaci koji se pojave u jednoj fazi postupka, mogu biti ispravljeni u nekoj od narednih faza istog tog postupka. Slijedom toga, nije moguće, u principu, utvrditi da li je krivični postupak bio pravičan dok se postupak pravosnažno ne okonča i ne donese konačna sudska odluka. Prije tog momenta, krivična optužba još nije «određena» i stoga nije moguće da se ocjeni da li je sud pravično presudio po krivičnoj optužbi podnesenoj protiv optuženog (vidi Evropski sud za ljudska prava, Barbera, Meeseque i Jabardo protiv Španije, presuda od 6. decembra 1988. godine, serija A, broj 146, stav 68; odluku Ustavnog suda, broj U- 63/01 od 27. juna 2003. godine, tačka 18, objavljena u «Službenom glasniku Bosne i Hercegovine», broj 38/03).
9. U konkretnom slučaju, a uzimajući u obzir naprijed iznesene stavove, Ustavni sud je zaključio da je predmetna apelacija preuranjena, s obzirom na to da rješenje Vrhovnog suda, broj Kr-105/04 od 7. decembra 2004. godine, nije konačna odluka koja bi predstavljala rezultat cjelokupnog postupka, tj. ishod postupka je još uvijek neizvjestan. Dakle, radi se o odluci po jednom od brojnih procesnih pitanja koja se mogu pojaviti kao sporna u toku krivičnog postupka, te slijedi da se u ovoj fazi ne može odlučiti da li je krivični postupak, koji se vodi protiv apelanata, zadovoljio uslove iz člana 6. Evropske konvencije.
10. Imajući u vidu odredbe člana 16. stav 2. tačka 14. Poslovnika Ustavnog suda, prema kojima će se apelacija odbaciti kao nedopuštena, ukoliko je preuranjena, Ustavni sud je jednoglasno odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
11. S obzirom na odluku o dopustivosti u ovom predmetu, Ustavni sud zaključuje da nema osnova za razmatranje prijedloga apelanata za donošenje privremene mjere.
12. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik
Ustavnog suda Bosne i Hercegovine
Mato Tadić