Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o privremenoj mjeri u predmetu AP-893/05 (Z.S.)

Odluka donesena 12. 04. 2005.

  • Privremena mjera - odbijena
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Miodrag Simović, Mato Tadić, Hatidža Hadžiosmanović

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-893/05

Apelacija

Odluka o privremenoj mjeri

12. 04. 2005.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine, u Malom vijeću, u sastavu: predsjednik Mato Tadić, potpredsjednici prof. dr. Miodrag Simović i Hatidža Hadžiosmanović, na sjednici održanoj 12. aprila 2005. godine, u predmetu broj AP-893/05, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 59. stav 2. tačka 5. i člana 78. stav 1. Poslovnika Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine», broj 2/04), donio je

ODLUKU O PRIVREMENOJ MJERI

Odbija se kao neosnovan, zahtjev Z. S., za donošenje privremene mjere.

OBRAZLOŽENJE

1. Z. S. (u daljnjem tekstu: apelantica), državljanka Kine sa boravištem u Gradišci, podnijela je, 28. marta 2005. godine, Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) apelaciju protiv rješenja Ministarstva sigurnosti Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ministarstvo), broj UP-2-07/1-37-147/04 od 27. decembra 2004. godine. Apelantica je također, zatražila donošenje privremene mjere, kojom bi Ustavni sud obustavio izvršenje pobijanog rješenja i naložio da apelantica zadrži pravo boravka u Bosni i Hercegovini, do donošenja odluke o apelaciji.

2. Ministarstvo unutrašnjih poslova Republike Srpske, Centar javne bezbjednosti Banjaluka (u daljnjem tekstu: Centar javne bezbjednosti Banjaluka) je rješenjem, broj 10-05/3-26,2-236/04 od 21. septembra 2004. godine, koje je potvrđeno rješenjem Ministarstva, broj UP-2-07/1-37-147/04 od 27. decembra 2004. godine, odbio apelantičin zahtjev za odobrenje privremenog boravka u Bosni i Hercegovini po osnovu rada i izdate radne dozvole, iz razloga propisanih članom 41. stav 1. tačka

b) Zakona o kretanju i boravku stranaca i azilu («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine», broj 29/03).

3. Centar javne bezbjednosti Banjaluka je donio dopunsko rješenje, broj 10-05/03-26,2-236/04 od 28. januara 2005. godine, kojim se rješenje, broj 10-05/03-26,2-236/04 od 21. septembra 2004. godine, dopunjuje dodavanjem tačke 2. kojom je određeno da je apelantica obavezna napustiti teritoriju Bosne i Hercegovine u roku od 15 dana od dana dostavljanja konačnog rješenja, a pod prijetnjom prisilnog izvršenja. Protiv navedenog rješenja može se izjaviti žalba Ministarstvu u roku od 15 dana od dana prijema rješenja.

4. Apelantica navodi da su prvostepeni i drugostepeni organ donošenjem navedenih rješenja povrijedili član 2. Protokola broj 4 i član 1. Protokola broj 7 uz Evropsku konvenciju za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda. Navodi da ovi organi, prilikom odlučivanja o njenom zahtjevu, nisu uzeli u obzir činjenicu da je ona mogla doći u Bosnu i Hercegovinu po dva osnova, obzirom da joj je muž osnivač firme u Bosni i Hercegovini, a brat direktor firme, te svoje pravo za podnošenje zahtjeva za privremeni boravak osnovano koristiti po dolasku u Bosnu i Hercegovinu. Apelantica je također, zatražila donošenje privremene mjere, kojom bi Ustavni sud obustavio izvršenje pobijanog rješenja i naložio da apelantica zadrži pravo boravka u Bosni i Hercegovini, do donošenja odluke o apelaciji, navodeći da bi izvršenjem istog za nju mogle nastupiti neotklonjive štetne posljedice.

5. Prilikom ispitivanja osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere, Ustavni sud je pošao od odredbi člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 78. stav 1. Poslovnika Ustavnog suda.

6. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: «Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.»

7. Član 78. stav 1. Poslovnika Ustavnog suda glasi: «Malo vijeće može, do donošenja konačne odluke, na zahtjev stranke, odrediti strankama svaku privremenu mjeru za koju smatra da je treba donijeti u interesu stranaka ili pravilnog vođenja postupka pred Sudom».

8. Ustavni sud naglašava da donošenje privremene mjere ima smisla i nalazi svoje opravdanje, jedino u situaciji kada buduća šteta, čije je nastupanje nedvosmisleno naznačeno u apelaciji i priloženim dokazima, može biti spriječena ili ograničena uvođenjem privremenih mjera. Također, Ustavni sud podsjeća da je član 78. Poslovnika Ustavnog suda primjenjiv u situacijama u kojima Ustavni sud ocijeni da bi mogle nastupiti neotklonjive štetne posljedice, čije eventualno nastupanje Ustavni sud može, u principu, cijeniti jedino na osnovu razloga i dokaza o opravdanosti, dostavljenih uz zahtjev za donošenje privremene mjere, odnosno uz apelaciju.

9. Također, Ustavni sud napominje da osnovanost apelacije ispituje odvojeno od osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere. Dakle, razlozi kojima se rukovodi Ustavni sud prilikom usvajanja ili neusvajanja zahtjeva za donošenje privremene mjere različiti su od razloga kojima se Ustavni sud rukovodi prilikom odlučivanja o apelaciji. Razlozi i dokazi koje je apelant naveo u pogledu navodnih kršenja ustavnih prava osporenim aktima, ne mogu se analogno primijeniti prilikom odlučivanja o osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere. Stoga, slijedi da apelant mora posebno obrazložiti i dokazati zašto traži donošenje privremene mjere.

10. U konkretnom slučaju, osim svojih paušalnih navoda, apelantica ne nude nikakve dokaze, niti konkretne navode, koji idu u prilog tome da se usvoji njen zahtjev za donošenje privremene mjere zbog nastupanja neotklonjivih štetnih posljedica. Na osnovu izloženog, Ustavni sud smatra zahtjev apelantice neosnovanim.

11. Imajući u vidu odredbe člana 78. stav 1. Poslovnika Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio da odbije zahtjev za donošenje privremene mjere.

12. Na osnovu izloženog, jednoglasno je odlučeno kao u dispozitivu ove odluke.

13. Ustavni sud podsjeća da odluka o privremenoj mjeri, ni u kom slučaju, ne prejudicira odluku o dopustivosti, odnosno o meritumu, predmetnog slučaja.

14. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik

Ustavnog suda Bosne i Hercegovine

Mato Tadić

Odluka o privremenoj mjeri u predmetu AP-893/05 (Z.S.) | Sudska praksa | Aktio