Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o privremenoj mjeri u predmetu AP-1030/04 (J.S.)

Odluka donesena 18. 01. 2005.

  • Privremena mjera - odbijena
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Miodrag Simović, Mato Tadić, Ćazim Sadiković

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-1030/04

Apelacija

Odluka o privremenoj mjeri

18. 01. 2005.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine, u Malom vijeću u sastavu: predsjednik Mato Tadić, potpredsjednici prof. dr. Ćazim Sadiković i prof. dr. Miodrag Simović, na sjednici održanoj 18. januara 2005. godine, u predmetu broj AP-1030/04, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 59. stav 2. tačka 5. i člana 78. stav 1. Poslovnika Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Novi prečišćeni tekst («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine», broj 4/01), donio je

ODLUKU O PRIVREMENOJ MJERI

Odbija se kao neosnovan, zahtjev J. S., za donošenje privremene mjere.

OBRAZLOŽENJE

1. J. S. (u daljnjem tekstu: apelant), koga zastupa Midhat Skenderović, advokat iz Gradačca, podnio je, 20. novembra 2004. godine, Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) apelaciju protiv presude Kantonalnog suda u Tuzli (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud), broj Kž-152/04 od 30. juna 2004. godini i presude Općinskog suda u Gradačcu (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj K-6/03 od 30. oktobra 2003. godine. Apelant je takođe podnio zahtjev za donošenje privremene mjere, kojom bi Ustavni sud odgodio izvršenje presude Kantonalnog suda broj Kž-152/04 od 30. juna 2004. godine, do donošenja odluke o apelaciji.

2. Presudom Općinskog suda, broj K-6/03 od 30. oktobra 2003. godine, koja je potvrđena presudom Kantonalnog suda, broj Kž-152/04 od 30. juna 2004. godine, apelant je oglašen krivim i osuđen na kaznu zatvora u trajanju od šest mjeseci, zbog krivičnog djela teška djela protiv sigurnosti javnog prometa iz člana 320. stav 4., u vezi sa članom 315. st. 1. i 3. Krivičnog zakona Federacije Bosne i Hercegovine («Službene novine Federacije BiH», broj 43/98).

3. Protiv navedenih presuda apelant je podnio apelaciju u kojoj se žali na povredu prava na pravičan postupak iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 3. tačka e) Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Osim toga, apelant je tražio da Ustavni sud donese privremenu mjeru, kojom bi odgodio izvršenje kazne, do donošenja odluke o apelaciji. Apelant nije obrazložio svoje navode u pogledu zahtjeva za donošenje privremene mjere. 4. Prilikom ispitivanja osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere, Ustavni sud je pošao od odredbi člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 78. stav 1. Poslovnika Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: «Ustavni sud ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.»

Član 78. stav 1. Poslovnika Ustavnog suda glasi: «Malo vijeće može, do donošenja konačne odluke, na zahtjev stranke, odrediti strankama svaku privremenu mjeru za koju smatra da je treba donijeti u interesu stranaka ili pravilnog vođenja postupka pred Sudom».

5. Ustavni sud podsjeća da je član 78. Poslovnika Ustavnog suda primjenjiv u situacijama u kojima Ustavni sud ocijeni da bi mogle nastupiti neotklonjive štetne posljedice čije eventualno nastupanje Ustavni sud može cijeniti jedino na osnovu razloga i dokaza o opravdanosti dostavljenih uz zahtjev za usvajanje privremene mjere, odnosno uz apelaciju.

6. Ustavni sud podsjeća je pravo na slobodu ličnosti i druga prava koja iz njega proizilaze, zaštićeno članom 5. Evropske konvencije i da predstavlja jedno od najvažnijih prava svake osobe. Međutim, nadležni organi, u toku postupka imaju pravo da u skladu sa pozitivnopravnim propisima, liše osobu ovog prava. U takvim okolnostima, Ustavni sud može preispitivati opravdanost lišavanja ovog prava, ukoliko apelant, u postupku pred Ustavnim sudom, dokaže da je do lišavanja došlo suprotno Ustavu Bosne i Hercegovine i Evropske konvencije, o čemu apelant mora pružiti dokaze za svoje tvrdnje. Međutim, lice koje se bez valjanog osnova poziva na ovo pravo, sa zahtjevom da se obustavi izvršenje krivične sankcije izrečene u zakonitom postupku, ne može tražiti obustavu izvršenja te krivične sankcije.

7. U konkretnom slučaju, apelant nije naveo nikakve činjenice i razloge, niti dostavio dokaze u pogledu mogućnosti nastupanja neotklonjivih štetnih posljedica, koje su u suprotnosti sa zakonitim ciljem koji se želi postići. U nedostatku ovakvih navoda, koji bi bili potvrđeni adekvatnim dokazima, Ustavni sud je odlučio da odbije zahtjev za donošenje privremene mjere.

8. Na osnovu izloženog, jednoglasno je odlučeno kao u dispozitivu ove odluke.

9. Ustavni sud podsjeća da odluka o privremenoj mjeri, ni u kom slučaju, ne prejudicira odluku o dopustivosti, odnosno o meritumu, predmetnog slučaja.

10. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik

Ustavnog suda Bosne i Hercegovine

Mato Tadić

Odluka o privremenoj mjeri u predmetu AP-1030/04 (J.S.) | Sudska praksa | Aktio