Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-648/04 (I. C.)

Odluka donesena 13. 09. 2005.

  • Protek roka
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Valerija Galić, Miodrag Simović, Mato Tadić, Hatidža Hadžiosmanović, Jovo Rosić

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-648/04

Apelacija

Odluka o dopustivosti

13. 09. 2005.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine, u Vijeću od pet sudija u sastavu: predsjednik Mato Tadić, potpredsjednici Miodrag Simović i Hatidža Hadžiosmanović i sudije Valerija Galić i Jovo Rosić, na sjednici održanoj 13. septembra 2005. godine, u predmetu broj AP-648/04, rješavajući apelaciju Ibre Crnalića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 4. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine», broj 60/05), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Ibre Crnalića, podnesena protiv presude Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine, broj Kvl.z-101/03 od 6. jula 2004.godine i presude Kantonalnog suda u Mostaru, broj Kž-80/03 od 12. juna 2003. godine, zbog proteka roka za podnošenje.

OBRAZLOŽENJE

1. Ibro Crnalić (u daljnjem tekstu: apelant), iz Mostara, podnio je, 23. jula 2004. godine, apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud), protiv presude Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud), broj Kvl.z-101/03 od 6. jula 2004. godine i presude Kantonalnog suda u Mostaru (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud), broj Kž-80/03 od 12. juna 2003.godine.

2. Presudom Općinskog suda II u Mostaru (u daljnjem tekstu: Općinski sud), broj K-220/02 od 14. marta 2003. godine, apelant je proglašen krivim zbog krivičnog djela-teško djelo protiv sigurnosti javnog prometa-iz člana 320. stav 3. u vezi sa članom 316. stav 2. ranijeg Krivičnog zakona Federacije Bosne i Hercegovine («Službene novine Federacije BiH», broj 43/98 - u daljnjem tekstu: KZ FBiH), te mu je izrečena uslovna osuda, kazna zatvora u trajanju od šest mjeseci koja se neće izvršiti ukoliko apelant u roku od dvije godine ne izvrši novo krivično djelo. Apelantu je istovremeno određeno da plati troškove krivičnog postupka u iznosu od 567,00 KM. Apelantu je izrečena i mjera sigurnosti zabrane upravljanja motornim vozilom «B» kategorije u trajanju od tri mjeseca.

3. Kantonalni sud je presudom, broj Kž-80/03 od 12. juna 2003. godine, povodom žalbe Općinskog tužioca II Mostar i po službenoj dužnosti presudu Općinskog suda, broj K-220/02 od 14. marta 2003. godine, preinačio u odnosu na pravnu kvalifikaciju djela i odluku o kazni. Apelant je proglašen krivim za krivično djelo-teško djelo protiv sigurnosti javnog prometaiz člana 320. stav 1. u vezi sa članom 316. stav 1. KZ FBiH i osuđen na kaznu zatvora u trajanju od šest mjeseci. Iz izreke preinačene presude izostavljene su riječi «iz nehata», dok je u ostalom dijelu prvostepena presuda ostala neizmijenjena.

4. Presudom Vrhovnog suda, broj Kvl.z-101/03 od 6. jula 2004. godine, odbijen je zahtjev apelanta za zaštitu zakonitosti podnijet protiv presude Kantonalnog suda, broj Kž-80/03 od 12. juna 2003. godine.

5. Apelant je podnio apelaciju Ustavnom sudu zbog povrede prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija).

6. Prilikom ispitivanja dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredbi člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

«Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.» Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda glase:

«1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke, koja se njome pobija iscrpljeni svi efektivni pravni lijekovi mogući po zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem efektivnom pravnom lijeku koji je koristio.

4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji koji od slijedećih slučajeva:

(4) protekao je rok za podnošenje apelacije;»

7. U konkretnom slučaju Ustavni sud mora, prije svega, utvrditi koja je konačna odluka, tj. da li je apelant iscrpio sve efektivne pravne lijekove i podnio apelaciju u roku od 60 dana, kako je to predviđeno članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda.

8. Ustavni sud podsjeća da pravilo iscrpljivanja pravnih lijekova zahtijeva da apelanti dođu do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je efektivan i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom tako i u pravnom pogledu. Odluka kojom je efektivan pravni lijek odbačen iz razloga što apelanti nisu ispoštovali formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje zakonskih uvjeta i sl.), ne može se smatrati konačnom. S druge strane, korištenje neefektivnog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana za podnošenje apelacije Ustavnom sudu (vidi odluke Ustavnog suda, br. AP-283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP-106/04 od 18. januara 2005. godine).

9. Iz prakse Evropske komisije slijedi da molbe za ponavljanjem pravosnažno okončanog postupka ne predstavljaju efektivne pravne lijekove sve dok nemaju uspjeha i ne rezultiraju ponovnim otvaranjem postupka (vidi odluku bivše Evropske komisije za ljudska prava, G. protiv Savezne Republike Njemačke, aplikacija broj E 10431/83, od 16. decembra 1983. godine, Odluke i izvještaji (OI), broj 35). Samim tim, ovi zahtjevi ne zaustavljaju rok od 60 dana za podnošenje apelacije Ustavnom sudu, propisan članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda.

10. U vezi s tim, Ustavni sud zaključuje da se zaštita ustavnih prava, a prije svega procesnih prava, kakva su ona iz člana 6. Evropske konvencije, ne može garantirati u postupcima u kojima apelanti koriste neefektivne pravne lijekove, jer ovi postupci efektivno ne rješavaju pitanja iz materijalno-pravnog domena pojedinih ustavnih prava. Također, u vezi navedenog, Ustavni sud se poziva na stav bivše Evropske komisije za ljudska prava u predmetu X protiv Austrije (vidi odluku o dopustivosti povodom aplikacije broj 7761/77 od 8. maja 1978. godine, Odluke i izvještaji (OI), broj 14. strana 171. i dalje). U navedenom predmetu Evropska komisija za ljudska prava je zauzela stanovište da se član 6. Evropske konvencije ne primjenjuje na postupak povodom zahtjeva za obnovu postupka, jer takav postupak ne «utvrđuje [...] osnovanost bilo kakve krivične optužbe protiv apelanta». Ovaj postupak odlučuje samo o tome da li će biti odobreno ponovno suđenje ili ne. Ustavni sud bi zauzeo drugačiji stav da je prihvaćen zahtjev za zaštitu zakonitosti. U tom slučaju, apelant bi imao pravo na ponovno odlučenje o njegovom zahtjevu uz garanciju svih standarda člana

6. Evropske konvencije. Međutim, konkretan zahtjev za zaštitu zakonitosti je odbijen.

11. Prema tome, rok za utvrđivanje blagovremenosti, u ovom predmetu, morao bi se računati od prijema presude Kantonalnog suda, broj Kž-80/03 od 12. juna 2003. godine. Ovu presudu apelant je primio prije 5. augusta 2003.godine, kada je podnio Vrhovnom sudu zahtjev za zaštitu zakonitosti. Apelacija Ustavnom sudu podnesena je 23. jula 2004. godine, iz čega proizilazi da je podnesena nakon što je protekao rok za podnošenje apelacije predviđen članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda.

12. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena, ukoliko apelant podnese apelaciju nakon proteka roka za podnošenje, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

13. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mato Tadić

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-648/04 (I. C.) | Sudska praksa | Aktio