Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1015/04 (N.i M.H.)
Odluka donesena 17. 02. 2005.
- Neiscrpljivanje pravnih lijekova
Sastav suda
Valerija Galić, Miodrag Simović, Mato Tadić, Hatidža Hadžiosmanović, Ćazim Sadiković
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-1015/04
Apelacija
Odluka o dopustivosti
17. 02. 2005.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine, u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Mato Tadić, potpredsjednici prof. dr. Ćazim Sadiković i prof. dr. Miodrag Simović i sudije Hatidža Hadžiosmanović i Valerija Galić na sjednici održanoj 17. februara 2005. godine, u predmetu broj AP-1015/04, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 15. stav 3. člana 16. stav 2. tačka 17. i člana 59. stav 2. tačka 1. Poslovnika Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Novi prečišćeni tekst («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine», broj2/04), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija N. i M. H., podnesena protiv rješenja urbanističko-građevinske inspekcije Općine Ilidža, broj 16-23-1-213/03 od 7. i 13. oktobra 2003. godine, zbog neiscrpljivanja pravnih lijekova.
OBRAZLOŽENJE
1. N. i M. H (u daljnjem tekstu: apelanti), iz Ilidže, podnijeli su, 19. novembra 2004. godine, apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja urbanističko-građevinske inspekcije Općine Ilidža (u daljnjem tekstu: Općinska inspekcija), broj 16-23-1-213/03 od 7. i 13. oktobra 2003. godine. Apelanti su takođe, podnijeli zahtjev za donošenje privremene mjere, kojom bi Ustavni sud odložio izvršenje osporenih rješenja, do donošenja odluke o apelaciji.
2. Općinska inspekcija je donijela rješenje, broj 16-23-1-213/03 od 7. oktobra 2003. godine, kojim je naredila N/N investitorima da u roku od osam dana od dana prijema rješenja poruše objekte u ulici Dobrinjska broj 25, Ilidža, za koje je utvrđeno da su sagrađeni bez potrebne građevinske dokumentacije.
3. Obzirom da su i nakon donošenja navedenog rješenja, bespravno započeti građevinski radovi nastavljeni, Općinska inspekcija je donijela rješenje, broj 16-23-1-213/03 od 13. oktobra 2003. godine, kojim je naredila N/N investitorima da, u roku od osam dana, poruše nastavljene građevinske radove i da teren dovedu u prvobitno stanje.
4. Obzirom da je za Općinsku službu bio nepoznat investitor ovih radova, navedena rješenja su, na dan donošenja, ostavljena na zgradi na kojoj su izvođeni građevinski radovi i oglašena na oglasnoj tabli Općinske inspekcije, u smislu člana 150. Zakona o prostornom uređenju Kantona Sarajevo («Službene novine Kantona Sarajevo», br. 13/99 i 24/01).
5. Apelanti su vlasnici zgrade na kojoj su bespravno započeli građevinske radove, na kojoj su našli navedena rješenja Općinske inspekcije, ali protiv njih nisu izjavili žalbe drugostepenom organu.
6. Prilikom ispitivanja dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredbi člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 15. stav 3. i člana 16. stav 2. tačka 17. Poslovnika Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
«Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.» Član 15. stav 3. Poslovnika Ustavnog suda glasi:
«Sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke, koja se njome pobija iscrpljeni svi efektivni pravni lijekovi mogući po zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem pravnom lijeku koji je koristio». Član 16. stav 2. tačka 17. Poslovnika Ustavnog suda glasi:
«Zahtjev ili apelacija nisu dopustivi ako postoji koji od slijedećih slučajeva: (...)
17. apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće po zakonu;».
7. Pravilo iscrpljivanja pravnih lijekova zahtijeva da apelant dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je efektivan i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom tako i u pravnom pogledu. Pri tome, apelant odlučuje da li će koristiti pravni lijek, bez obzira da li se radi o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uslova) ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 15. stavom 3. Poslovnika Ustavnog suda (vidi rješenje Ustavnog suda, broj U -15/01, od 4. i 5. maja 2001. godine).
8. U konkretnom slučaju, apelanti nisu podnijeli žalbe protiv osporenih rješenja Općinske inspekcije, broj 16-23-1-213/03 od 7. i 13. oktobra 2003. godine, Ministarstvu za prostorno uređenje Kantona Sarajevo, kao drugostepenom organu. Prema tome, za razmatranje apelacije nije ispunjen uvjet iscrpljivanja svih pravnih lijekova mogućih po zakonu.
9. Imajući u vidu odredbe člana 16. stav 2. tačka 17. Poslovnika Ustavnog suda, prema kojima će se apelacija odbaciti kao nedopuštena, ukoliko apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće po zakonu, Ustavni sud je jednoglasno odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
10. S obzirom na odluku o dopustivosti u ovom predmetu, Ustavni sud zaključuje da nema osnova za razmatranje prijedloga apelanta za donošenje privremene mjere.
11. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mato Tadić