Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-546/04 (Lj.B.)

Odluka donesena 23. 07. 2004.

  • Apelacija preuranjena
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Miodrag Simović, Mato Tadić, Hatidža Hadžiosmanović, Jovo Rosić, Ćazim Sadiković

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-546/04

Apelacija

Odluka o dopustivosti

23. 07. 2004.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine, u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Mato Tadić, potpredsjednici prof. dr. Ćazim Sadiković i prof. dr. Miodrag Simović i sudije Hatidža Hadžiosmanović i Jovo Rosić, na sjednici održanoj 23. jula 2004. godine, u predmetu broj AP-546/04 , na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 15. stav 3. člana 16. stav 2. tačka 14. i člana 59. stav 2. tačka 1. Poslovnika Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Novi prečišćeni tekst («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine», broj 2/04), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Lj. B., podnesena protiv rješenja Suda Bosne i Hercegovine, broj Kž-60/04 od 17. juna 2004. godine, jer je preuranjena.

OBRAZLOŽENJE

1. Lj. B. (u daljnjem tekstu: apelant), iz Kotor Varoši, kojeg zastupa Krstan Simić, advokat iz Banja Luke, podnio je, 24. juna 2004. godine, apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Suda Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Sud BiH), broj Kž-60/04 od 17. juna 2004. godine. Apelant je dopisima od 30. juna 2004. godine i 5. jula 2004. godine zatražio od Ustavnog suda da se njegov predmet hitno uzme u rad s obzirom da se on nalazi u pritvoru.

2. Tužilaštvo Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu:Tužilaštvo BiH) je Sudu BiH, 30. aprila 2004. godine, podnijelo prijedlog za određivanje pritvora protiv apelanta (i još tri lica) «zbog osnovane sumnje ka činjenju krivičnog djela organizovanog kriminala iz člana 250. stav 2, a u vezi krivičnog djela pranja novca iz člana 209. stav 2. Krivičnog zakona Bosne i Hercegovine» («Službeni glasnik BiH», br. 3/03, 32/03 i 37/03). Tužilaštvo BiH je za apelanta tražilo određivanje mjere pritvora, inter alia, zbog osnovane sumnje da bi mogao uništiti tragove važne za krivični postupak. Sud BiH je rješenjem, broj KPP-105/04 od 30. aprila 2004. godine, odredio protiv apelanta mjeru pritvora u trajanju od mjesec dana zaključivši kako su se stekli uslovi za određivanje pritvora iz člana 132. stav 1. b) i c) Zakona o krivičnom postupku Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik BiH», br. 3/03, 32/03 i 36/03).

3. Sud BiH je, na dalji prijedlog Tužilaštva BiH, 26. maja 2004. godine, donio rješenje, broj Kv-85/04, kojim je apelantu produžen pritvor do 29. jula 2004. godine, zaključivši da još uvijek postoje okolnosti zbog kojih je određen pritvor. Apelant je uložio žalbu na to rješenje Suda BiH.

4. Sud BiH je, 17. juna 2004. godine, donio rješenje, broj Kž-60/04, kojim je odbio kao neosnovanu žalbu apelanta protiv rješenja tog suda o produženju pritvora od 26. maja 2004. godine.

5. Apelant je podnio apelaciju Ustavnom sudu u kojoj navodi da je povrijeđeno njegovo pravo na pravičan postupak i pravo na nediskriminaciju iz čl. II/2 i II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) u vezi sa njegovim nepotrebnim zadržavanjem u pritvoru. Apelant smatra da je Sud BiH donio paušalnu odluku kojom je apelantu produžen pritvor, s obzirom da Zakon o krivičnom postupku Bosne i Hercegovine predviđa visoke standarde za određivanje pritvora. Apelant smatra da moraju biti izuzetne situacije u kojima će sud odrediti pritvor, s obzirom da se na taj način, prije utvrđivanja krivice, osumnjičenom uskraćuje osnovno ljudsko pravo na slobodu, boravak sa svojom porodicom itd.

6. Prilikom ispitivanja dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredbi člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 15. stav 3. i člana 16. stav 2. tačka 14. Poslovnika Ustavnog suda.

7. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: «Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.»

8. Član 15. stav 3. Poslovnika Ustavnog suda glasi: «Sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke, koja se njome pobija iscrpljeni svi efektivni pravni lijekovi mogući po zakonima entiteta i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem pravnom lijeku koji je koristio».

Član 16. stav 2. tačka 14. Poslovnika Ustavnog suda glasi: «Zahtjev ili apelacija nisu dopustivi ako postoji koji od slijedećih slučajeva: (...)

14. apelacija je preuranjena;».

9. Prema navedenim odredbama, apelacija se može podnijeti samo protiv odluke kojom je postupak u određenom predmetu završen.

10. U konkretnom slučaju, Ustavni sud primjećuje da se apelant žali da je povrijeđeno pravo na pravičan postupak iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije, rješenjem Suda BiH, broj KŽ-60/04 od 17. juna 2004. godine, kojim je odbijena njegova žalba protiv rješenja tog suda o produženju pritvora. Međutim, Ustavni sud podsjeća da se na pitanje ima li apelant ili hoće li imati pravičan postupak pred sudom odgovor ne može dati dok je postupak u toku. U skladu sa praksom Ustavnog suda i Europskog suda za ljudska prava, pitanje je li poštovan princip pravičnog postupka treba sagledati na temelju postupka u cjelini. Obzirom na složenost i višestupnost krivičnog postupka, eventualni proceduralni propusti i nedostaci koji se pojave u jednoj fazi postupka mogu biti ispravljeni u nekoj od narednih faza tog postupka. Slijedom toga, nije moguće, u principu, utvrditi je li krivični postupak bio pravičan dok se postupak pravomoćno ne okonča (vidi presudu Europskog suda za ljudska prava, Barbera, Meeseque i Jabardo protiv Španjolske, od 6. decembra 1988. godine, serija A, broj 146, stav 68; i odluku Ustavnog suda, broj U 63/01, od 27. juna 2003. godine, tačka 18, objavljena u «Službenom glasniku BiH», broj 38/03).

11. U konkretnom slučaju Ustavni sud zaključuje da je predmetna apelacija preuranjena u smislu člana 16. stav 2. tačka 14. Poslovnika Ustavnog suda, s obzirom da rješenje Suda BiH koje se pobija apelacijom nije odluka koja bi predstavljala rezultat cjelokupnog krivičnog postupka protiv apelanta, koji je trenutno u prethodnoj fazi i koji nije okončan u smislu principa izraženog u tački 10. ove odluke.

12. Imajući u vidu odredbe člana 16. stav 2. tačka 14. Poslovnika Ustavnog suda, prema kojima će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je preuranjena, Ustavni sud je jednoglasno odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

13. U skladu sa članom VI/4 Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik

Ustavnog suda Bosne i Hercegovine

Mato Tadić

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-546/04 (Lj.B.) | Sudska praksa | Aktio