Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-431/04 (A.J.)
Odluka donesena 17. 05. 2004.
- Pitanje o kojem je Ustavni sud već odlučivao
Sastav suda
Valerija Galić, Miodrag Simović, Mato Tadić, Hatidža Hadžiosmanović, Ćazim Sadiković
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-431/04
Apelacija
Odluka o dopustivosti
17. 05. 2004.
Tekst odluke
Ustavni je sud Bosne i Hercegovine, u Vijeću od pet sudaca u sastavu: predsjednik Mato Tadić, dopredsjednici prof. dr. Ćazim Sadiković i prof. dr. Miodrag Simović i suci Hatidža Hadžiosmanović i Valerija Galić, na sjednici održanoj 17. svibnja 2004. godine, u predmetu broj AP-
431/04, na osnovu članka VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, članka 16. stavak 2. točka 16. i članka 59. stavak 2. točka 1. Poslovnika Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Novi prečišćeni tekst («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine», broj 2/04), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija A. J., iz Mostara, podnesena protiv rješenja Suda Bosne i Hercegovine, broj KPŽ-06/04 od 28. travnja 2004. godine, jer se radi o pitanju o kome je Ustavni sud Bosne i Hercegovine već odlučivao, a iz navoda ili dokaza iznesenih u apelaciji ne proizilazi da ima osnova za ponovno odlučivanje.
OBRAZLOŽENJE
1. A. J. (u daljnjem tekstu: apelant), iz Mostara, kojeg zastupa J. M., odvjetnik iz Mostara, podnio je 5. svibnja 2004. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Suda Bosne i Hercegovine, broj KPŽ-06/04 od 28. travnja 2004. godine. Tražena je privremena mjera kojom se zahtijeva obustava svih kaznenoprocesnih radnji protiv apelanta, koje se vode pred Sudom Bosne i Hercegovine u predmetu broj KPP-01/04-P, sve do konačne odluke Ustavnog suda o apelaciji.
2. Činjenice predmeta, koje proizlaze iz navoda apelanata i dokumenata predočenih Ustavnom sudu, mogu se sumirati na sljedeći način.
3. Rješenjem Suda Bosne i Hercegovine, broj Kv-54/04 od 20. travnja 2004. godine, apelantu je produžen pritvor za dva mjeseca, sukladno odredbama članka 135. stavak 3. a u svezi sa člankom 132. stavak 1. toč. a. i b. Zakona o kaznenom postupku Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine», broj 3/03). Apelant se odranije nalazi u pritvoru, zbog dvojbe da je počinio kazneno djelo zlouporabe položaja ili ovlasti iz članka 358. Kaznenog zakona Federacije Bosne i Hercegovine («Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine», br. 43/98, 2/99, 15/99, 29/00 i 59/02).
4. Na navedeno se rješenje o produženju pritvora apelant žalio 21. travnja 2004. godine. Rješenjem broj KPŽ-06/04 od 28. travnja 2004. godine, Sud Bosne i Hercegovine je odbio priziv apelanta kao neutemeljen.
5. Nakon toga, apelant je podnio apelaciju Ustavnom sudu u kojoj se žali da je u njegovom slučaju došlo do retroaktivne primjene zakonodavstva i to u prvom redu: Zakona o imunitetu Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine», broj 58/02) i Zakona o imunitetu Federacije Bosne i Hercegovine («Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine», broj 19/03). Apelant smatra da je Sud Bosne i Hercegovine, u njegovom slučaju, trebao primijeniti odredbu članka IV.B.4.10 Ustava Federacije Bosne i Hercegovine, obzirom da je ona bila važeća u vrijeme izvršenja navodnih kaznenih djela. Sukladno navedenoj ustavnoj odredbi, koja je bila na snazi do 6. listopada 2002. godine, odnosno sve do donošenja Amandmana LXV («Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine», broj 52/02), apelant je uživao pravo imuniteta od kaznenog gonjenja, obzirom da je u vrijeme navodnog izvršenja kaznenih djela obnašao dužnost federalnog ministra obrane, odnosno zamjenika premijera Vlade Federacije Bosne i Hercegovine.
6. Imajući u vidu navedeno, apelant smatra da je rješenjem Suda Bosne i Hercegovine, broj KPŽ-06/04 od 28. travnja 2004. godine, povrijeđeno pravo na pravičan postupak iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. Europske konvencije o zaštiti ljudskih prava i temeljnih sloboda (u daljnjem dijelu: Europska konvencija), kao i pravo da se kažnjavanje može vršiti samo na temelju zakona iz članka 7. Europske konvencije. Apelant je tražio i donošenje privremene mjere, kojom se zahtijeva obustava svih kaznenoprocesnih radnji protiv njega, koje se vode pred Sudom Bosne i Hercegovine u predmetu, broj KPP-01/04-P, sve do konačne odluke Ustavnog suda o apelaciji.
7. Prilikom ispitivanja dopustivosti apelacije, Ustavni sud je pošao od odredbi članka VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 16. stavak 2. točka 16. Poslovnika Ustavnog suda.
Članak VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: «Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.»
Članak 16. stavak 2. točka 16. Poslovnika Ustavnog suda glasi: «Zahtjev ili apelacija nisu dopustivi ako postoji koji od sljedećih slučajeva:
16. radi se o pitanju o kome je Sud već odlučivao, a iz navoda ili dokaza iznesenih u zahtjevu/apelaciji ne proizilazi da ima osnova za ponovno odlučivanje;».
8. Ustavni sud primjećuje da je apelant prije ove apelacije, 19. ožujka 2004. godine, podnio apelaciju Ustavnom sudu, protiv rješenja Suda Bosne i Hercegovine, broj KPŽ-03/04 od 4. ožujka 2004. godine, kojim je kao neutemeljen odbijen priziv protiv rješenja tog Suda, kojim se apelantu produljuje pritvor za dva mjeseca. U toj apelaciji apelant se žalio na povredu prava na pravičan postupak iz članka 6. Europske konvencije, kao i na povredu prava da se kažnjavanje može vršiti samo na temelju zakona iz članka 7. Europske konvencije. Rješavajući po navedenoj apelaciji, Ustavni sud je donio odluku u predmetu broj AP-307/04 od 19. travnja 2004. godine, kojom je apelaciju odbacio kao preuranjenu, te je konstatirao da pomenuto rješenje Suda Bosne i Hercegovine nije odluka koja bi predstavljala rezultat cjelokupnog kaznenog postupka, te da je postupak još u tijeku.
9. U konkretnom slučaju, Ustavni sud naglašava da je apelant podnio apelaciju protiv novog rješenja Suda Bosne i Hercegovine, broj KPŽ-06/04 od 28. travnja 2004. godine, kojim je odbijen apelantov priziv protiv rješenja tog suda kojim mu se produljuje pritvor. Iz navoda apelacije se vidi da je kazneni postupak još uvijek u tijeku, te da Sud Bosne i Hercegovine još nije donio odluku koja bi predstavljala rezultat cjelokupnog postupka. Također, apelant se ponovo poziva na povredu prava na pravičan postupak iz članka 6. Europske konvencije, kao i povredu prava da se kažnjavanje može vršiti samo na temelju zakona iz članka 7. Europske konvencije. Sukladno navedenom, Ustavni sud smatra da je apelant podnio apelaciju o pitanju o kome je Ustavni sud već odlučivao, te da se iz navoda apelacije i dokumenata priloženih uz apelaciju, ne može zaključiti da ima osnova za ponovno odlučivanje.
10. Imajući u vidu odredbe članka 16. stavak 2. točka 16. Poslovnika Ustavnog suda, po kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko se utvrdi da se radi o pitanju o kome je Ustavni sud već odlučivao, a iz navoda ili dokaza iznesenih u apelaciji ne proizilazi da ima osnova za ponovno odlučivanje o istoj stvari o kojoj je Ustavni sud ranije odlučio, Ustavni sud je jednoglasno odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
11. S obzirom na odluku o dopustivosti u ovom predmetu, Ustavni sud zaključuje da nema potrebe razmatrati prijedlog apelanta za izdavanje privremene mjere.
12. Sukladno članku VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obvezujuće.
Predsjednik
Ustavnog suda Bosne i Hercegovine
Mato Tadić