Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2404/05 (K. B.)

Odluka donesena 20. 12. 2005.

  • Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
  • Ponavljanje postupka
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Valerija Galić, Miodrag Simović, Mato Tadić, Hatidža Hadžiosmanović, Jovo Rosić

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-2404/05

Apelacija

Odluka o dopustivosti

20. 12. 2005.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine, u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Mato Tadić, potpredsjednici Miodrag Simović i Hatidža Hadžiosmanović, sudije Valerija Galić i Jovo Rosić na sjednici održanoj 20. decembra 2005. godine, u predmetu broj AP-2404/05, rješavajući apelaciju Kemala Bakovića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 9. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 60/05), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Kemala Bakovića, podnesena protiv rješenja Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine, broj Kž-150/05 od 27. septembra 2005. godine, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

OBRAZLOŽENJE

1. Kemal Baković (u daljnjem tekstu: apelant), iz Visokog, kojeg zastupa Zahid Hadžić, advokat iz Visokog, podnio je, 28. novembra 2005. godine, apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud), broj Kž-150/05 od 27. septembra 2005. godine. Apelant je, također, zatražio donošenje privremene mjere kojom će odložiti izvršenje kazne zatvora protiv apelanta po presudi Kantonalnog suda u Zenici (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud), broj K- 63/01 od 4. februara 2002. godine do donošenja odluke po apelaciji.

2. Kantonalni sud je presudom, broj K-63/01 od 4. februara 2002. godine, koja je potvrđena presudom Vrhovnog suda, broj Kž-126/02 od 18. februara 2004. godine, apelanta oglasio krivim za krivično djelo teški slučajevi razbojničke krađe i razbojništva iz člana 277. stav 1. Krivičnog zakona Federacije Bosne i Hercegovine („Službene novine Federacije BiH“, broj 43/98 – zakon koji je primjenjen u konkretnom slučaju) i osudio na kaznu zatvora u trajanju od jedne godine. Apelant je, 4. novembra 2004. godine, podnio Kantonalnom sudu zahtjev za ponavljanje krivičnog postupka okončanog presudom Kantonalnog suda od 4. februara 2002. godine.

3. Kantonalni sud je rješenjem, broj Kv-169/04 od 24. februara 2005. godine, koje je potvrđeno rješenjem Vrhovnog suda, broj Kž-150/05 od 27. septembra 2005. godine, odbio apelantov zahtjev za ponavljanje pravosnažno okončanog postupka presudom Kantonalnog suda od 4. februara 2002. godine. U obrazloženju rješenja Kantonalnog suda, koje je prihvatio i Vrhovni sud, je zaključeno da se predloženi dokazi u apelantovom prijedlogu za ponavljanje postupka ne mogu prihvatiti kao dokazi koji bi doveli do drugačijeg činjeničnog stanja, odnosno da očigledno nisu podnobni da se na temelju njih dopusti ponavljanje pravosnažno okončanog krivičnog postupka protiv apelanta u smislu člana 400. stav 1. Zakona o krivičnom postupku Federacije BiH („Službene novine Federacije BiH“, broj 43/98 – zakon koji je primjenjen u konkretnom slučaju).

4. Apelant smatra da mu je osporenim rješenjem povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), „jer je sud pogrešno utvrdio da ponuđeni dokazi sami za sebe i u vezi sa ranijim dokazima ne ukazuju na drugačije rješavanje odgovornosti osuđenog, jer za takav zaključak nisu postojali razlozi.“

5. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

«Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.» Član 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda glasi:

«Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:

9. apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;»

6. Ustavni sud je utvrdio da apelant osporava rješenje koje je doneseno u postupku po apelantovom prijedlogu za ponavljanje krivičnog postupka pravosnažno okončanog presudom Kantonalnog suda, broj K-63/01 od 4. februara 2002. godine. Ustavni sud smatra da je potrebno, kao prvo, odgovoriti na pitanje da li se predmetni postupak po prijedlogu za ponavljanje postupka tiče utvrđivanja osnovanosti krivične optužbe protiv apelanta u smislu člana 6. stav 1. Evropske konvencije. U vezi sa tim, Ustavni sud se poziva na stav bivše Evropske komisije za ljudska prava u predmetu X protiv Austrije (vidi odluku o dopustivosti povodom aplikacije broj 7761/77 od 8. maja 1978. godine, Odluke i izvještaji (OI), broj 14. strana 171. i dalje). U navedenom predmetu Evropska komisija za ljudska prava je zauzela stanovište da se član 6. Evropske konvencije ne primjenjuje na postupak povodom zahtjeva za obnovu postupka, jer takav postupak ne utvrđuje [...] osnovanost bilo kakve krivične optužbe protiv apelanta». Ovaj postupak odlučuje samo o tome da li će biti odobreno ponovno suđenje ili ne. I Ustavni sud je zauzeo isto stanovište u svojim ranijim odlukama (vidi odluku o prihvatljivosti Ustavnog suda, AP-563/05 od 28. juna 2005. godine). Član 6. stav 1. Evropske konvencije, u relevantnom dijelu, glasi:

"1.Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristranim, zakonom ustanovljenim sudom. […].»

7. U konkretnom slučaju apelant je oglašen krivim za krivično djelo i pravosnažno osuđen presudom Kantonalnog suda od 4. februara 2002. godine. U tom postuku se odlučivalo o „osnovanosti krivične optužbe“ protiv apelanta u smislu člana 6. stav 1. Europske konvencije. U postupku po apelantovom prijedlogu za ponavljanje krivičnog postupka se samo odlučivalo o podobnosti novih dokaza da dovedu do ponavljanja krivičnog postupka u smislu člana 400. Zakona o krivičnom postupku, odnosno nije se utvrđivala osnovanost krivične optužbe protiv apelanta u smislu člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Ni član II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine, u ovom slučaju, ne pruža šire garancije.

8. S obzirom na navedeno, Ustavni sud smatra da se apelantovi navodi o povredi prava na pravičan postupak iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6. stav 1. Evropske konvencije, moraju odbiti kao inkompatibilni ratione materiae sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

9. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

10. S obzirom na odluku o dopustivosti u ovom predmetu, Ustavni sud zaključuje da nema osnova za razmatranje apelantovog prijedloga za donošenje privremene mjere.

11. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mato Tadić

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2404/05 (K. B.) | Sudska praksa | Aktio