Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-921/04 (Lj.B.)

Odluka donesena 17. 12. 2004.

  • Izmijenjene pravne okolnosti
  • Apelacija preuranjena
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Valerija Galić, Miodrag Simović, Mato Tadić, Hatidža Hadžiosmanović, Jovo Rosić, Ćazim Sadiković, David Feldman

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-921/04

Apelacija

Odluka o dopustivosti

17. 12. 2004.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u plenarnom sazivu, u sastavu: predsjednik Mato Tadić, potpredsjednici prof. dr. Ćazim Sadiković i prof. dr. Miodrag Simović, te sudije Hatidža Hadžiosmanović, David Feldman, prof., Valerija Galić i Jovo Rosić, na sjednici održanoj 17. decembra 2004. godine, u predmetu broj AP 921/04, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 2. tač. 8. i 14. i člana 59. stav 2. tačka 1. Poslovnika Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Novi prečišćeni tekst («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine», broj 2/04), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Lj. B. iz Trna – općina Banja Luka, podnesena protiv rješenja Suda Bosne i Hercegovine broj KV-198/04 od 11. oktobra 2004. godine i broj KŽ-98/04 od 9. augusta 2004. godine, zbog novonastalih pravnih okolnosti s obzirom da je Sud Bosne i Hercegovine uskladio predmetni krivični postupak sa članom II/3.d) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 5. stav 3.

Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda, te zbog toga što je apelacija preuranjena u odnosu na član II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i član 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.

Odluku objaviti u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine“, „Službenim novinama Federacije Bosne i Hercegovine“ i „Službenom glasniku Republike Srpske“.

OBRAZLOŽENJE

1. Lj. B. (u daljnjem tekstu: apelant) iz Trna, općina Banja Luka, kojeg zastupa K. S., advokat iz Banje Luke, podnio je 20. oktobra 2004. godine Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) apelaciju protiv Rješenja Suda Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Sud BiH) broj KV-198/04 od 11. oktobra 2004. godine. Apelant je također podnio zahtjev za donošenje privremene mjere, kojom bi Ustavni sud ukinuo pritvor određen protiv njega. Navedeni predmet registriran je pod poslovnim brojem Ustavnog suda AP 921/04.

2. Prije podnošenja navedene apelacije, apelant je 23. augusta 2004. godine podnio Ustavnom sudu apelaciju protiv Rješenja Suda BiH broj Kž-98/04 od 9. augusta 2004. godine. Apelant je također podnio zahtjev za donošenje privremene mjere, kojom bi Ustavni sud ukinuo pritvor određen protiv njega. Navedeni predmet registriran je pod poslovnim brojem Ustavnog suda AP 749/04.

3. U oba predmeta apelant osporava zakonitost pritvora, s tim što u predmetu broj AP 749/04 osporava zakonitost pritvora za vrijeme prethodnog postupka, dok u predmetu broj AP 921/04 osporava zakonitost produženja pritvora do okončanja glavnog pretresa. Kako se u oba predmeta javlja isto pitanje, tj. osporavanje zakonitosti pritvora, Ustavni sud je odlučio, u smislu člana 30. Poslovnika Ustavnog suda, da navedene predmete spoji u jedan koji će se voditi pod jedinstvenim poslovnim brojem AP 921/04.

4. Činjenice predmeta, koje proizlaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu, mogu se sumirati na sljedeći način.

Predmet AP 749/04

5. Sud BiH je, na prijedlog Tužilaštva Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu:

Tužilaštvo), Rješenjem broj KV-142/04 od 27. jula 2004. godine, koje je potvrđeno Rješenjem Apelacionog vijeća istog suda broj Kž-98/04 od 9. augusta 2004. godine, produžio pritvor apelantu do 29. septembra 2004. godine. Apelantu je ranije bio određen pritvor rješenjima Suda BiH broj KPP-105/04 od 30. aprila 2004. godine i broj KV-85/04 od 26. maja 2004. godine. Nakon toga, apelant je podnio apelaciju protiv Rješenja Suda BiH broj Kž-98/04 od 9. augusta 2004. godine.

6. U obje apelacije apelant tvrdi da mu je osporenim rješenjima povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), s tim što povredu prava na pravično suđenje apelant vidi u nepotrebnom zadržavanju u pritvoru, protivno odredbama člana II/3.d) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 5. stav 3. Evropske konvencije. Nepotrebno zadržavanje u pritvoru, odnosno povredu člana 5. stav 3. Evropske konvencije, apelant vidi u tome što se od 29. aprila 2004. godine nalazi u pritvoru koji je produžavan u više navrata, da bi na kraju bilo odlučeno da će ostati u pritvoru do okončanja glavnog pretresa, a da pri tom nije bio izveden pred sudiju radi davanja iskaza, što je izričito propisano članom 5. stav 3. Evropske konvencije.

Predmet AP 921/04

7. Rješenjem Suda BiH broj KPS-105/04 od 29. septembra 2004. godine, koje je potvrđeno Rješenjem Apelacionog vijeća tog suda broj KV-198/04 od 11. oktobra 2004. godine, apelantu je produžen pritvor do okončanja glavnog pretresa koji se vodi na osnovu optužnice Tužilaštva broj KT-142/04 od 27. septembra 2004. godine, kojom se apelant tereti za krivično djelo

– organizirani kriminal – iz člana 205. stav 2. u vezi sa krivičnim djelom – pranje novca – iz člana 209. stav 2. Krivičnog zakona («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine», br. 3/03, 32/03 i 37/03). Nakon toga, apelant je podnio apelaciju protiv Rješenja Suda BiH broj KV-198/04 od 11. oktobra 2004. godine.

Prilikom ispitivanja dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredbi člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 16. stav 2. tač. 8. i 14. Poslovnika Ustavnog suda. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

«Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini».

Član 16. stav 2. tač. 8. i 14. Poslovnika Ustavnog suda glasi:

„Zahtjev ili apelacija nisu dopustivi ako postoji koji od slijedećih slučajeva: (...)

8. ako su izmijenjene pravne okolnosti;

14. apelacija je preuranjena“.

Dopustivost apelacije u odnosu na član 5. stav 3. Evropske konvencije

8. Ustavni sud primjećuje da je apelant u obje apelacije tražio ukidanje pritvora i puštanje na slobodu, zato što je smatrao da je lišen slobode suprotno odredbama člana 5. stav 3. Evropske konvencije, zbog čega je tražio i donošenje privremene mjere.

9. Odlučujući o apelantovom zahtjevu za donošenje privremene mjere, Ustavni sud je donio Odluku broj AP 921/04 od 19. novembra 2004. godine kojom je odbio apelantov zahtjev za ukidanje pritvora. Međutim, u istoj odluci naloženo je Sudu BiH da apelanta odmah izvede pred nadležnog sudiju u skladu sa članom 5. stav 3. Evropske konvencije, te obavijesti Ustavni sud o preduzetim mjerama u roku od pet dana od dana prijema odluke o privremenoj mjeri. Tom prilikom, Ustavni sud je zauzeo stav da redovni sudovi trebaju direktno primijeniti odredbe člana 5. stav 3. Evropske konvencije u slučajevima kada Zakon o krivičnom postupku ne propisuje striktnu obavezu da uhapšeno lice, tj. lice kojem je određen pritvor, izvedu pred nadležnog sudiju radi davanja iskaza.

10. U roku od pet dana nakon prijema odluke o privremenoj mjeri, Sud BiH je dopisom od 30. novembra 2004. godine obavijestio Ustavni sud da je apelantu ukinut pritvor, te da je pušten na slobodu. Osim toga, Sud BiH je naglasio da je na Općoj sjednici održanoj 6. oktobra 2004. godine donio zaključak po kojem se primjena člana 5. stav 3. Evropske konvencije smatra obaveznom, te da su sudije za prethodni postupak obavezne prilikom razmatranja prijedloga za određivanje pritvora, a prije donošenja svoje odluke, pozvati optuženog, čime će se ispuniti obaveza iz navedenog člana Evropske konvencije da se lice lišeno slobode odmah izvede pred sudiju.

11. Imajući u vidu izloženo, Ustavni sud primjećuje da je Sud BiH pustio apelanta na slobodu, dok je istovremeno apelantov zahtjev iz apelacije bio usmjeren na to da Ustavni sud donese odluku kojom će naložiti njegovo puštanje iz pritvora. Dakle, u međuvremenu su nastupile izmijenjene pravne okolnosti, koje se sastoje u tome da je Sud BiH ukinuo apelantu pritvor i pustio ga na slobodu, što znači da je predmetni krivični postupak usklađen sa članom 5. stav 3. Evropske konvencije. U takvoj situaciji Ustavni sud smatra da bi bilo bespredmetno ispitivati zakonitost pritvora u skladu sa članom 5. stav 3. Evropske konvencije, kada pritvor više ne postoji. Stoga, Ustavni sud zaključuje da su nastupile izmijenjene pravne okolnosti iz člana 16. stav 2. tačka 8. Poslovnika Ustavnog suda.

12. Osim toga, Ustavni sud naglašava da apelant zadržava pravo da, nakon okončanja predmetnog krivičnog postupka, podnese nadležnom organu zahtjev za kompenzaciju u skladu sa relevantnim odredbama Zakona o krivičnom postupku („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“, broj 3/03), ukoliko bude smatrao da je bio žrtva kršenja ustavnih prava te da po toj osnovi ima pravo na odštetu.

Dopustivost apelacije u odnosu na član 6. Evropske konvencije

13. Ustavni sud primjećuje da apelant povredu prava na pravično suđenje iz člana 6. Evropske konvencije vidi u tome što je lišen slobode suprotno članu 5. stav 3. Evropske konvencije. U vezi sa citiranim apelantovim navodima, Ustavni sud naglašava da, u skladu sa sudskom praksom Evropskog suda za ljudska prava i Ustavnog suda (vidi presudu Evropskog suda za ljudska prava Barbera, Messeque and Jobardo v. Spain od 6. decembra 1988. godine, serija A-146, stav 68., te Odluku Ustavnog suda broj U 63/01, od 27. juna 2003. godine, stav 19) pitanje je li ispoštovan princip pravičnog suđenja se mora procijeniti na osnovu postupka u cjelini, s obzirom da se nedostatak, do kojeg se došlo u jednoj fazi postupka, može popraviti u naknadnoj fazi postupka. Ovo znači da, u principu, nije moguće odrediti je li postupak bio pravičan ili ne dok se ne okonča i donese konačna sudska odluka.

14. U konkretnom slučaju postupak se nalazi u početnoj fazi, s obzirom da je tek otvoren glavni pretres, te da nije donesena bilo kakva meritorna sudska odluka. Stoga, Ustavni sud zaključuje da je predmetna apelacija preuranjena u smislu člana 16. stav 2. tačka 14. Poslovnika Ustavnog suda.

15. Imajući u vidu odredbe člana 16. stav 2. tač. 8. i 14. Poslovnika Ustavnog suda, po kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ako su izmijenjene pravne okolnosti, odnosno ukoliko je apelacija preuranjena, Ustavni sud je jednoglasno odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

16. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mato Tadić

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-921/04 (Lj.B.) | Sudska praksa | Aktio