Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-13/05 (Općina Sanski Most)
Odluka donesena 09. 02. 2006.
- Neiscrpljivanje pravnih lijekova
Sastav suda
Valerija Galić, Miodrag Simović, Mato Tadić, Hatidža Hadžiosmanović, Jovo Rosić
Citirani propisi
- Zakon o privrednim društvima
- Zakon o postupku upisa pravnih osoba u sudski registar · čl. 48
- Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o privrednim društvima
- Odluka o dopuni Zakona o postupku upisa pravnih osoba u sudski registar · čl. 48
- Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o postupku upisa pravnih osoba u sudski registar
- Ispravka Zakona o postupku upisa pravnih osoba u sudski registar
- Zakon o privrednim društvima
- Zakon o dopunama Zakona o privrednim društvima
- Zakon o postupku upisa pravnih osoba u sudski registar
- Zakon o izmjenama Zakona o privrednim društvima
- Pravila Ustavnog Suda Bosne i Hercegovine · čl. 59
Predmeti (1)
AP-13/05
Apelacija
Odluka o dopustivosti
09. 02. 2006.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine, u Vijeću od pet sudija, u sastavu: Mato Tadić, predsjednik, Miodrag Simović i Hatidža Hadžiosmanović, potpredsjednici, Valerija Galić i Jovo Rosić, sudije, na sjednici održanoj 9. februara 2006. godine, u predmetu broj AP-13/05, rješavajući apelaciju Općine Sanski Most, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 60/05), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Općine Sanski Most, podnesena protiv rješenja Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine, broj Gž-94/04 od 21. oktobra 2004. godine, rješenja Kantonalnog suda u Bihaću, broj U/I-24/04 od 2. jula 2004. godine i rješenja Kantonalnog suda u Bihaću, broj U/I-1465/02 od 5. maja 2004. godine, zbog neiscrpljivanja pravnih lijekova mogućih prema zakonu.
OBRAZLOŽENJE
1. Općina Sanski Most (u daljnjem tekstu: apelant), koju zastupa Općinsko pravobranilaštvo Općine Sanski Most, podnio je, 7. januara 2005. godine, apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud), broj Gž-94/04 od 21. oktobra 2004. godine, rješenja Kantonalnog suda u Bihaću (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud), broj U/I-24/04 od 2. jula 2004. godine i rješenja Kantonalnog suda, broj U/I-1465/02 od 5. maja 2004. godine.
2. Rješenjem Kantonalnog suda, broj U/I-1465/02 od 5. maja 2003. godine, izvršen je upis u sudski registar usklađivanja statusa društva „Velprom“ d.d. Sanski Most, sa Zakonom o privrednim društvima („Službene novine Federacije BiH“, br. 23/99, 45/00, 2/02, 6/02 i 29/03). Apelant je, 24. decembra 2003. godine, Kantonalnom sudu podnio zahtijev za brisanje ovog upisa, smatrajući ga neosnovanim. Kantonalni sud je donio rješenje, broj U/I-24/04 od 2. jula 2004. godine, koje je potvrđeno rješenjem Vrhovnog suda, broj Gž-94/04 od 21. oktobra 2004. godine, kojim je kao neblagovremen odbačen zahtjev apelanta za brisanje navedenog upisa u sudski registar.
3. Redovni sudovi su naveli da je odredbama člana 48. Zakona o postupku upisa pravnih osoba u sudski registar („Službene novine Federacije BiH“, br. 4/00, 19/00, 49/00, 32/01, 14/02 i 29/03) propisano pravo osobe, koja za to ima pravni interes, da podnese sudu zahtjev za brisanje neosnovanog konačnog upisa u sudski registar, u roku od osam dana od dana saznanja za upis, a najkasnije u roku od 30 dana od dana izvršenog upisa. U konkretnom slučaju, nesporno je utvrđena činjenica da je upis, čije se brisanje traži, izvršen u registar suda 5. maja 2003. godine, te da je apelant zahtjev za brisanje tog konačnog upisa iz sudskog registra podnio 24. decembra 2003. godine, čime je propustio subjektivni i objektivni rok iz člana 48. navedenog zakona. Osim toga, navedeno je da sud može po službenoj dužnosti, a ne samo na zahtjev osobe koja za to ima pravni interes, u skladu sa odredbama člana 49. Zakona o postupku upisa pravnih osoba u sudski registar, odrediti brisanje konačnog upisa u sudski registar u roku od jedne godine od dana neosnovanog upisa. Međutim, brisanje sudbjekta upisa po službenoj dužnosti sud vrši kada smatra da su za to ispunjeni zakonski uslovi, što nije bio slučaj u ovom predmetu.
4. Apelant smatra da je osporenim odlukama došlo do povrede prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), kao i povrede prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.
5. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
„Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.“ Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda glasi:
„1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:
(15) apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu;“
6. Prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelant mora da dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je djelotvoran i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome apelant odlučuje o tome da li će koristiti pravni lijek bez obzira na to da li je riječ o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uvjeta) ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda (vidi odluke Ustavnog suda, br. AP- 283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP- 106/04 od 18. januara 2005. godine).
7. U konkretnom slučaju, apelant je propustio da, u roku predviđenom članom 48. Zakona o postupku upisa pravnih osoba u sudski registar, podnese Kantonalnom sudu zahtjev za brisanje konačnog upisa u sudski registar. Po mišljenju Ustavnog suda, zahtjev za brisanje neosnovanog konačnog upisa u sudski registar predstavlja djelotvorni pravni lijek, obzirom da, kada se navedeni zahtijev podnese u roku, nadležni sud, u smislu odredaba člana 50. Zakona o postupku upisa pravnih osoba u sudski registar, zakazuje ročište radi utvrđivanja odlučujućih činjenica, te nakon ocjene utvrđenih odlučujućih činjenica može donijeti rješenje o brisanju konačnog upisa u sudski registar ili rješenje o obustavljanju postupka za brisanje upisa. Također, Ustavni sud smatra da su rokovi od osam i 30 dana, propisani članom 48. Zakona o postupku upisa pravnih osoba u sudski registar, sasvim dovoljni za podnošenje zahtjeva zainteresovane osobe za brisanje neosnovanog konačnog upisa u sudski registar.
8. Prema tome, pošto nije ispunjen uvjet iscrpljivanja svih pravnih lijekova mogućih prema zakonu, apelacija se ne može razmatrati.
9. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena, ukoliko apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
10. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mato Tadić