Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1221/05 (I. M.)

Odluka donesena 09. 02. 2006.

Nema povrede
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Pokretanje krivičnog postupka protiv trećih lica
  • Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Valerija Galić, Miodrag Simović, Mato Tadić, Hatidža Hadžiosmanović, Jovo Rosić

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-1221/05

Apelacija

Odluka o dopustivosti

09. 02. 2006.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine, u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Mato Tadić, potpredsjednici Miodrag Simović i Hatidža Hadžiosmanović i sudije Valerija Galić i Jovo Rosić, na sjednici održanoj 9. februara 2006. godine u predmetu broj AP-1221/05, rješavajući apelaciju Ismeta Mahmutovića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 9. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine», broj 60/05), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Ismeta Mahmutovića, podnesena protiv rješenja Kantonalnog suda u Tuzli, broj Kž-410/03 od 28. augusta 2003 godine i rješenja Općinskog suda u Tuzli, broj K-

296/02 od 1. jula 2003. godine, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

OBRAZLOŽENJE

1. Ismet Mahmutović (u daljnjem tekstu: apelant), podnio je, 27. maja 2005. godine, apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Kantonalnog suda u Tuzli (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud), broj Kž-410/03 od 28. augusta 2003. godine i rješenja Općinskog suda u Tuzli (u daljnjem tekstu: Općinski sud), broj K-296/02 od 1. jula 2003. godine.

2. Apelant je, kao privatni tužilac, podnio privatnu tužbu protiv drugog lica zbog krivičnog djela

– povreda prava iz radnih odnosa – iz člana 207. Krivičnog zakona Federacije Bosne i Hercegovine ( «Službene novine Federacije BiH», broj 43/98, u daljnjem tekstu: KZ FBiH).

3. Općinski sud u Tuzli donio je rješenje, broj K-296/02 od 1. jula 2003. godine, koje je potvrđeno rješenjem Kantonalnog suda, broj Kž-410/03 od 28. augusta 2003. godine, kojim je odbačena privatna tužba apelanta, sa obrazloženjem da je za pokretanje krivičnog postupka u konkretnom predmetu ovlašten nadležni javni tužilac, a ne privatno lice.

4. Apelant navodi da su sudovi donošenjem osporenih rješenja postupili nezakonito, te da su time povrijeđena njegova prava, kao privatnog tužioca, na pravičan postupak iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske Konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija).

5. Prilikom ispitivanja dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredbi člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

„Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini“.

Član 16. stav 4. tačka 9. Poslovnika Ustavnog suda glasi:

„ Apelacija nije dopustiva i ako postoji koji od slijedećih slučajeva: 9. apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;“

6. Ispitujući da li se apelantovi navodi mogu razmatrati u okviru člana 6. stav 1. Evropske konvencije, koji obezbjeđuje određene procesne garancije u slučaju bilo kakve krivične optužbe, Ustavni sud, prije svega, primjećuje da apelant nije okrivljen za krivično djelo. Suprotno tome, apelant pokušava da, nakon što je privatnom tužbom pokrenuo krivični postupak, dokaže svoju optužbu protiv drugog lica, koja je odbačena od nadležnih pravosudnih organa. U vezi s tim, opravdano se postavlja pitanje da li pravo pojedinca da pokrene postupak krivičnog gonjenja protiv druge osobe i u tom postupku izdejstvuje osuđujuću presudu, spada u djelokrug člana 6. Evropske konvencije.

11. Član 6. Evropske konvencije, na koji se poziva apelant, garantuje pravičan postupak prilikom « osnovanosti bilo kakve krivične optužbe» protiv nekog lica. Ako se o radi o pravu da se krivično goni treće lice, radi njegovog kažnjavanja za određeno krivično djelo, član 6. Evropske konvencije se, u principu, ne primjenjuje (vidi odluku o dopustivosti bivše Evropske komisije za ljudska prava, Helmers protiv Švedske, od 9. maja 1989. godine, aplikacija broj 11826/85). S druge strane, u krivičnim postupcima, član 6. Evropske konvencije nudi pravo na zaštitu samo nekome protiv koga se «utvrđuje [...] osnovanost bilo kakve krivične optužbe» Naime, samo takvo lice može se smatrati «žrtvom» u smislu člana 6. Evropske konvencije. Prema tome, obrnuto tumačenje člana 6. Evropske konvencije, prema kojem bi se pravo na pravičan postupak garantovalo i nekome ko traži utvrđivanje osnovanosti krivične optužbe protiv drugog lica, prevazilazilo bi okvire tumačenja člana

6. Evropske konvencije (vidi odluku Ustavnog suda, broj AP-19/02 od 17. marta 2004. godine).

12. Iz navedenog proizilazi da Ustavni sud nema nadležnost da ispituje navodne povrede člana

6. Evropske konvencije u postupku u kojem je apelant u svojstvu privatnog tužioca nezadovoljan rješenjem suda, kojom se odbacuje njegova privatna tužba. Kako član II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine u konkretnom slučaju, ne pruža širi obim zaštite od člana 6. Evropske konvencije, slijedi da su ovi navodi apelacije ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

13. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena, ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u stavu 1. dispozitiva ove odluke.

14. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik

Ustavnog suda Bosne i Hercegovine

Mato Tadić

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1221/05 (I. M.) | Sudska praksa | Aktio