Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1823/05 (S. A.)
Odluka donesena 14. 03. 2006.
- Protek roka
Sastav suda
Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Hatidža Hadžiosmanović
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-1823/05
Apelacija
Odluka o dopustivosti
14. 03. 2006.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Mato Tadić, potpredsjednici Miodrag Simović i Hatidža Hadžiosmanović i sudije Valerija Galić i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 14. marta 2006. godine, u predmetu broj AP-1823/05, rješavajući apelaciju Sabita Adilovića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 60/05), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Sabita Adilovića podnesena protiv rješenja Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj, Už-317/00 od 13. aprila 2005. godine, zbog proteka roka za podnošenje apelacije.
OBRAZLOŽENJE
1. Sabit Adilović (u daljnjem tekstu: apelant) iz Visokog, podnio je 29. augusta 2005. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud), protiv rješenja Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud), broj Už-317/00 od 13. aprila 2005. godine.
2. Ministarstvo za urbanizam, prostorno uređenje i zaštitu okoliša (u daljnjem tekstu Ministarstvo) je rješenjem, broj 14-23-778/99 od 13. maja 1999. godine, odbilo kao neosnovanu žalbu apelanta izjavljenu protiv rješenja Općinskog sekretarijata za urbanizam, građevinarstvo i stambeno-komunalne poslove Općine Visoko, broj 03/3-361-495/98 od 12. marta 1999. godine, kojim je odobren nastavak gradnje stambeno poslovnog objekta M.J. iz Visokog.
3. Apelant je kod Kantonalnog suda u Zenici (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) pokrenuo upravni spor, kojim je tražio da Kantonalni sud poništi rješenje Ministarstva, broj 14-23-778/99 od 13. maja 1999. godine. Kantonalni sud je presudom, broj U-218/99 od 26. juna 2000. godine, tužbu apelanta odbio kao neosnovanu.
4. Odlučujući o žalbi apelanta, Vrhovni sud je, rješenjem broj Už-317/00 od 13. aprila 2005. godine, žalbu odbacio kao nedopuštenu. U obrazloženju rješenja Vrhovni sud navodi da u smislu odredbe člana 41. Zakona o upravnim sporovima («Službene novine Federacije Bosne i hercegovine», broj 2/98 i 8/00), koji je u predmetnom vremenskom periodu bio na snazi, protiv odluke najvišeg suda kantona donesene u upravnom sporu, može se izjaviti žalba ako je odluka suda zasnovana na federalnom zakonu ili drugom federalnom propisu ili ako su povrijeđena pravila federalnog zakona o postupku, koja su mogla biti od uticaja na rješenje stvari. Dalje, Vrhovni sud navodi da odluke upravnih organa i prvostepenog suda nisu zasnovane na federalnom zakonu ili drugom federalnom propisu nego na Regulacionom planu gradskog jezgra Visoko, Općine Visoko, a kako se prvostepena presuda ne pobija zbog povrede pravila federalnog zakona o postupku koja je mogla biti od uticaja na rješenje stvari, to je žalba nedozvoljena.
5. Nakon toga, apelant je podnio apelaciju Ustavnom sudu u kojoj navodi da je osporenim rješenjem Vrhovnog suda povrijeđeno njegovo pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1. uz Evropsku konvenciju za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija).
6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: «Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.»
Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda glasi: «1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: (4) protekao je rok za podnošenje apelacije;»
7. Ustavni sud mora, prije svega, utvrditi koja je konačna odluka u konkretnom slučaju, tj. da li je apelant iscrpili sve efektivne pravne lijekove i podnio apelaciju u roku od 60 dana, kako je to predviđeno članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda.
8. Pravilo iscrpljivanja pravnih lijekova zahtijeva da apelant dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je efektivan i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom tako i u pravnom pogledu. Pri tome, apelant odlučuje da li će koristiti pravni lijek, bez obzira da li se radi o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uslova) ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 15. stavom 3. Poslovnika Ustavnog suda (vidi rješenje Ustavnog suda, broj U-15/01, od 4. i 5. maja 2001. godine).
9. U konkretnom slučaju, žalba apelanta na presudu Kantonalnog suda, broj U-218/99 od 26. juna 2000. godine, je odbačena rješenjem Vrhovnog suda broj, Už-317/00 od 13. aprila 2005. godine, kao nedozvoljena, pa slijedi da je posljednji efektivni pravni lijek, koji je apelantu bio na raspolaganju, bila tužba Kantonalnom sudu, koja je presudom, broj U-218/99 od 26. juna 2000. godine, odbijena kao neosnovana.
10. Kako je apelantu presuda Kantonalnog suda broj, U-218/99 od 26. juna 2000. godine, uručena 27. jula 2000. godine, a apelacija Ustavnom sudu je podnesena 29. augusta 2005. godine, proizilazi da je podnesena nakon što je protekao rok za podnošenje apelacije predviđen članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. U skladu sa navedenim, Ustavni sud je zaključio da je apelacija podnesena neblagovremeno, odnosno nakon proteka roka od 60 dana od dana kada je apelant primio osporenu presudu.
11. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant podnese apelaciju nakon proteka roka za podnošenje, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
12. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik
Ustavnog suda Bosne i Hercegovine
Mato Tadić