Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-359/06 (A. K.)

Odluka donesena 12. 04. 2006.

Nema povrede
Član 1. Protokola 1 uz EK i član II/3.k) Ustava BiH (Zaštita imovine)
  • Očigledno (prima facie) neosnovana
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Hatidža Hadžiosmanović, Jovo Rosić

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-359/06

Apelacija

Odluka o dopustivosti

12. 04. 2006.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Mato Tadić, potpredsjednici Miodrag Simović i Hatidža Hadžiosmanović i sudije Jovo Rosić i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 12. travnja 2006. godine, u predmetu broj AP-359/06, rješavajući apelaciju Ante Krajtera, na temelju članka VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, članka 16. stavak 2. i članka 59. stavak 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 60/05), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopustiva apelacija Ante Krajtera, podnesena protiv Rješenja Okružnog suda u Doboju, broj Gž-480/05 od 4. siječnja 2006. godine i Rješenja Osnovnog suda u Doboju, broj P-158/05 od 15. travnja 2005. godine, zbog toga što je očevidno (prima facie) neutemeljena.

OBRAZLOŽENJE

1. Anto Krajter (u daljnjem tekstu: apelant) iz Doboja, podnio je 17. veljače 2006. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Okružnog suda u Doboju (u daljnjem tekstu: Okružni sud), broj Gž-480/05 od 4. siječnja 2006. godine i Rješenja Osnovnog suda u Doboju (u daljnjem tekstu: Osnovni sud), broj P-158/05 od 15. travnja 2005. godine.

2. Rješavajući po tužbi apelanta podnesenoj protiv Bosne i Hercegovine radi naknade štete, Osnovni sud u Doboju donio je Rješenje broj P-158/05 od 15. travnja 2005. godine kojim se oglašava stvarno nenadležnim za postupanje u toj pravnoj stvari, obzirom da je tužena strana država Bosna i Hercegovina, sa zaključkom da će spis tog predmeta, po pravomoćnosti navedenog rješenja, uputiti Sudu Bosne i Hercegovine, sukladno odredbi članka 1. Zakona o parničnom postupku pred sudom Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik BiH», broj 36/04).

3. Na navedno rješenje apelant je izjavio priziv Okružnom sudu, koji je 4. siječnja 2006. godine pod brojem Gž-480/05 donio Rješenje kojim se priziv odbija i prvostupanjsko rješenje potvrđuje. Ovaj sud je u svom obrazloženju naveo da su sudovi dužni po službenoj dužnosti tijekom cijelog postupka paziti na svoju stvarnu nadležnost, sukladno odredbi članka 17. Zakona o parničnom postupku («Službeni glasnik Republike Srpske», broj 58/03), te da je u ovom slučaju Osnovni sud pravilno ocijenio svoju nenadležnost, obzirom da se radi o tužbi podnesenoj protiv države Bosne i Hercegovine.

4. Osporavajući navedena rješenja, apelant u apelaciji navodi da je njima od strane redovitih sudova izvršena povreda njegovog prava na imovinu, zagarantiranog člankom II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člankom 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.

5. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba članka VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, članka 16. stavak 2. Pravila Ustavnog suda.

Članak VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: «Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.»

Članak 16. stavak 2. Pravila Ustavnog suda glasi: « Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očevidno (prima facie) neutemeljenu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ni na koji način ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje Ustavom zaštićenih prava i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja Ustavom zaštićenih prava, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.»

6. Ustavni sud, u fazi ispitivanja dopustivosti predmeta, mora utvrditi, između ostalog i dali su ispunjeni uvjeti za meritorno odlučivanje, koji su pobrojani u članku 16. stavak 2. Pravila Ustavnog suda. S tim u svezi, Ustavni sud ukazuje da prema vlastitoj jurisprudenciji i praksi Europskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Europski sud), apelant mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i ove povrede moraju djelovati vjerojatno. Apelacija je očevidno neutemeljena ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji, sa dovoljnom jasnoćom, pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi Presudu Europskog suda, Vanek protiv Slovačke, od 31. svibnja 2005. godine, aplikacija broj 53363/99 i Odluku Ustavnog suda, broj AP-

156/05 od 18. svibnja 2005. godine), ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očevidno ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema «opravdan zahtjev» (vidi Presudu Europskog suda, Mezőtúr-Tiszazugi Vízgazdálkodási Társulat protiv Mađarske, od 26. srpnja 2005. godine, aplikacija broj 5503/02), kao i kad se utvrdi da apelant nije «žrtva» kršenja ustavom zaštićenih prava.

7. U konkretnom slučaju, polazeći od članka 17. Zakona o parničnom postupku, Osnovni sud je cijenio svoju stvarnu nadležnost te je, obzirom da se radilo o tužbi podnesenoj za naknadu štete protiv države Bosne i Hercegovine, sukladno članku 1. Zakona o parničnom postupku pred sudom Bosne i Hercegovine, pravilno odlučio da se oglasi nenadležnim i predmet po pravomoćnosti uputi stvarno nadležnom sudu, što je u svom rješenju potvrdio i Okružni sud. Prema tome, kako će predmet apelanta po upućivanju pred Sud Bosne i Hercegovine kao stvarno nadležnom za postupanje u ovom slučaju, pred istim biti razmatran i od strane kojeg će biti utvrđivano i odlučeno o pravu apelanta po njegovom zahtjevu o naknadi štete, apelant nema «opravdan zahtjev» da se poziva na povredu prava na imovinu iz razloga jer o njegovom zahtjevu nisu odlučili Osnovni sud i Okružni sud, za koje on neopravdano smatra da su upravo ti sudovi bili dužni odlučiti o njegovom zahtjevu.

8. Imajući u vidu odredbu članka 16. stavak 2. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopustiva ukoliko je očevidno (prima facie) neutemeljena, Ustavni sud je odlučio kao u izreci ove odluke.

9. Sukladno članku VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obvezujuće.

Predsjednik

Ustavnog suda Bosne i Hercegovine

Mato Tadić

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-359/06 (A. K.) | Sudska praksa | Aktio