Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1104/05 (G. I.)

Odluka donesena 12. 04. 2006.

Nema povrede
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
Član 3. EK i član II/3.b) Ustava BiH (Zabrana mučenja)
Član 1. Protokola 1 uz EK i član II/3.k) Ustava BiH (Zaštita imovine)
Član 14. EK i član II/4. Ustava BiH (Zabrana diskriminacije)
  • Očigledno (prima facie) neosnovana
  • Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Hatidža Hadžiosmanović, Jovo Rosić

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-1104/05

Apelacija

Odluka o dopustivosti

12. 04. 2006.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Mato Tadić, potpredsjednici Miodrag Simović i Hatidža Hadžiosmanović i sudije Jovo Rosić i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 12. aprila 2006. godine, u predmetu broj AP-1104/05, rješavajući apelaciju Gordane Ivanović, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 2. i stav 4. tačka 9. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 60/05), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Gordane Ivanović, podnesena protiv rješenja Kantonalnog tužiteljstva u Tuzli br. Kta- 543/04 od 14. avgusta 2004. godine, Kta-543/04 od 24. septembra 2004. godine, Kta-543/04 od 11. marta 2005. godine i Kta-543/04 od 22. februara 2005. godine, u odnosu na član II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Gordane Ivanović, podnesena protiv rješenja Kantonalnog tužiteljstva u Tuzli br. Kta- 543/04 od 14. avgusta 2004. godine, Kta-543/04 od 24. septembra 2004. godine, Kta-543/04 od 11. marta 2005. godine i Kta-543/04 od 22. februara 2005. godine, u odnosu na član II/3. b) i k) i član II/4.

Ustava Bosne i Hercegovine, zbog toga što je očigledno (prima facie) neosnovana.

OBRAZLOŽENJE

1. Gordana Ivanović (u daljnjem tekstu: apelantica), iz Tuzle, podnijela je, 27. aprila 2005. godine, apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Kantonalnog tužiteljstva u Tuzli (u daljnjem tekstu: Kantonalno tužiteljstvo) br. Kta-543/04 od 14. septembra 2004. godine, Kta-543-04 od 24. septembra 2004. godine, Kta-543/04 od 11. marta 2005. godine i Kta-543/04 od 22. februara 2005. godine.

2. Navedenim aktima Katnonalnog tužiteljstva od 14. i 24. septembra 2004. godine, 11. marta i 22. februara 2005. godine apelantica je obaviještena da Kantonalno tužiteljstvo neće narediti sporovođenje istrage po njenoj krivičnoj prijavi protiv R.K. i drugih, zbog toga što tužiteljstvo smatra da ne postoje osnovni sumnje da su prijavljena lica izvršila krivična djela za koja se terete kako slijedi: protivzakonito pretresanje iz člana 192, protivpravno zauzimanje nekretnina iz člana 280, krivotvorenje isprave iz člana 351, zloupotreba položaja ili ovlasti iz člana 358. i izbjegavanje vojne službe onesposobljenjem ili obmanom iz člana 383. Krivičnog zakona („Službene novine Federacije BiH“, br. 43/98, 2/99, 15/99, 29/00 i 59/02).

3. Apelantica smatra da je odbijanjem Katnonalnog tužiteljstva da naredi sporvođenje istrage po njenoj krivičnoj prijavi došlo do povrede njenih ustavnih prava kako slijedi: pravo na zabranu mučenja, nečovječnog ili ponižavajućeg tretmana ili kazne iz člana II/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine, pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i pravo na zabranu diskriminacije iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine. Razloge za povredu navedenih prava apelantica vidi u tome što je iz dokaza, koje je priložila uz svoju krivičnu prijavu, nesporno da su prijavljena lica počinila krivična djela za koja se terete, pa samo provođenje istrage protiv njih ne može biti upitno. Dopustivost u odnosu na član II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine

4. Pri ispitivanju dopustivosti ovog dijela apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

„Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini“. Član 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda glasi:

„Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:

9. apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;“

5. Ustavni sud napominje da je u svojoj dosadašnjoj praksi konstantno ponavljao da su prava iz Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) jednaka pravima koja su zaštićena Ustavom Bosne i Hercegovine. Stoga će, Ustavni sud pitanje primjenjljivosti prava na pravično suđenje, u konkretnom slučaju, iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine ispitati u skladu sa standardima člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

6. Navedeni član Evropske konvencije propisuje da [...]prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu[...]. Konstantna praksa Evropskog suda za ljudska prava, koju je prihvatio i Ustavni sud, smatrala je da u krivičnim predmetima zaštitu člana 6. stav 1. Evropske konvencije uživaju lica protiv kojih se utvrđuje osnovanost krivične optužbe, a da navedeni član Evropske konvencije ne daje pravo da se zahtijeva krivično gonjenje.

7. Stoga, konkretan slučaj ne uživa garancije iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije, obzirom da se osporenim aktima Kantonalnog tužiteljstva ne utvrđuje osnovanost krivične optužbe protiv apelantice već se ista obaviještava da se neće sprovoditi istraga po njenoj krivičnoj prijavi, iz razloga što tužiteljstvo smatra da ne postoje osnovi sumnje da su prijavljena lica izvršila krivična djela za koja se terete, tj. krivična djela iz čl. 192, 280, 351, 358. i 383. Krivičnog zakona Federacije BiH. Iz navedenog razloga, apelacija je u ovom dijelu ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine obzirom da član II/3.e) Ustava ne pruža širi obim zaštite od člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

8. Prema odredbi člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda, apelacija će se odbaciti kao nedopuštena, ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

Dopustivost u odnosu na član II/3. b) i k) i član II/4. Ustava Bosne i Hercegovine

9. Prilikom ispitivanja dopustivosti ovog dijela apelacije Ustavni sud je pošao od odredbi člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 2. Pravila Ustavnog suda.

10. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

„Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.“

11. Član 16. stav 2. Pravila Ustavnog suda glasi:

„[...] 2. Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neosnovanu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ni na koji način ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje Ustavom zaštićenih prava i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da nije »žrtva« kršenja Ustavom zaštićenih prava tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno“.

12. Ustavni sud, u fazi ispitivanja dopustivosti predmeta, mora utvrditi, između ostalog, i da li su ispunjeni uslovi za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članu 16. stav 2. Pravila Ustavnog suda. S tim u vezi, Ustavni sud ukazuje, da prema vlastitoj jurisprudenciji i praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud), apelant mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i ove povrede moraju djelovati vjerovatno. Apelacija je očigledno neosnovana ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji, sa dovoljnom jasnoćom, pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi Evropski sud, Vanek protiv Slovačke presuda od 31. maja 2005. godine, aplikacija broj 53363/99 i Ustavni sud, odluka broj AP-156/05 od 18. maja 2005. godine), ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očigledno ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema „opravdan zahtjev“ (vidi Evropski sud, Mezőtúr-Tiszazugi Vízgazdálkodási Társulat protiv Mađarske, presuda od 26. jula 2005. godine, aplikacija broj 5503/02), kao i kad se utvrdi da apelant nije „žrtva“ kršenja Ustavom zaštićenih prava.

13. Ustavni sud napominje da je u svojoj dosadašnjoj praksi donosio odluke, prema kojima je ne nepokretanje istrage dovelo do kršenja prava na zabranu mučenja, nečovječnog ili ponižavajućeg tretmana ili kazne iz člana II/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine (vidi odluke Ustavnog suda: AP- 129/04 od 27. maja 2005. godine i AP-143/04 od 23. septembra 2005. godine). Međutim, to su bili specifični slučajevi gdje se radilo o pravu bliskih srodnika nestalih osoba tokom ratnih dejstava u Bosni i Hercegovini, U ovom slučaju se ne radi o takvoj situaciji, jer je apelantica podnijela krivične prijave protiv određenih lica radi: protivzakonitog pretresanja, protivpravnog zauzimanja nekretnina, krivotvorenja isprave, zloupotrebe položaja ili ovlasti i izbjegavanja vojne službe onesposobljenjem, koje krivične prijave Kantonalno tužiteljstvo nije dalje procesuiralo, obavijestivši apelanticu da smatra da ne postoji osnovana sumnja da se naredi sprovođenje istrage. Stoga, Ustavni sud smatra da se ne pokretanje istrage od strane Kantonalnog tužiteljstva, u ovom slučaju i kod postojanja ovakvih okolnosti, ni u kom slučaju ne može smatrati mučenjem, nečovječnim ili ponižavajućim tretmanom ili kaznom u značenju koje podrazumijeva Ustav Bosne i Hercegovine i Evropska konvencija.

14. Osim toga, Ustavni sud naglašava da u konkretnom slučaju Kantonalno tužiteljstvo nije ni odlučivalo o imovini apelantice, već je odlučivalo o njenoj krivičnoj prijavi protiv drugih lica. Apelantica nije dostavila Ustavnom sudu bilo kakve dokaze o eventualnoj diskriminaciji u ovoj situaciji, odnosno o njenom različitom tretmanu u odnosu na druge osobe, kao na primjer da je pokretana istraga u sličnim ili istim situacijama kad su prijavu podnosile druge osobe, dok to nije učinjeno na zahtijev apelantice.

15. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud smatra da apelantica nema „opravdan zahtjev“ da se poziva na povrede navedenih ustavnih prava, obzirom da, odbijanjem Kantonalnog tužiteljstva da naredi sporovođenje istrage po apelanticinoj krivičnoj prijavi, u konkretnom slučaju ne može doći do povrede prava na zabranu mučenja, nečovječnog ili ponižavajućeg tretmana ili kazne iz člana II/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i prava na zabranu diskriminacije iz člana II/4 Ustava Bosne i Hercegovine.

16. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbe člana 16. stav 2. i stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda, prema kojima će se apelacija odbaciti kao očigledno (prima facie) neosnovana, ukoliko ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ni na koji način ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje Ustavom zaštićenih prava i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da nije žrtva kršenja Ustavom zaštićenih prava tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno, odnosno ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

17. S obzirom na odluku o dopustivosti u ovom predmetu, Ustavni sud zaključuje da nema osnova za razmatranje apelantovog prijedloga za donošenje privremene mjere.

18. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mato Tadić

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1104/05 (G. I.) | Sudska praksa | Aktio