Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2520/05 (S. Ž.)

Odluka donesena 13. 06. 2006.

  • Nenadležnost za odlučivanje
  • Neiscrpljivanje pravnih lijekova
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Valerija Galić, Seada Palavrić, Mato Tadić, Hatidža Hadžiosmanović, Jovo Rosić

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-2520/05

Apelacija

Odluka o dopustivosti

13. 06. 2006.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine, u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Hatidža Hadžiosmanović, potpredsjednica Valerija Galić i sudije Mato Tadić, Jovo Rosić i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 13. juna 2006. godine,u predmetu broj AP-2520/05, rješavajući apelaciju Selvera Žilića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. st. 1. i 4. tač. 1. i 15. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 60/05), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Selvera Žilića, podnesena radi ponavljanja krivičnog postupka pred Ustavnim sudom Bosne i Hercegovine, pravomoćno okončanog presudom Kantonalnog suda u Sarajevu, broj Kv-501/02 od 6. januara 2003. godine, zbog nenadležnosti Ustavnog suda Bosne i Hercegovine za odlučivanje.

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Selvera Žilića, podnesena radi neusklađenosti uslova izdržavanja kazne zatvora u Kazneno popravnom zavodu u Zenici sa standardima iz člana II/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 3. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda, zbog neiscrpljivanja pravnih lijekova mogućih po zakonu.

OBRAZLOŽENJE

1. Selver Žilić (u daljnjem tekstu: apelant), iz Viteza, podnio je, 9.decembra 2005. godine, Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) apelaciju kojom je zatražio od Ustavnog suda ponavljanje krivičnog postupka, okončanog pravomoćnom presudom Kantonalnog suda u Sarajevu, broj Kv-501/02 od 6. januara 2003. godine, kojom mu je izrečena kazna zatvora u trajanju od 22 godine, a koja je po žalbi apelanta potvrđena presudom Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine, broj Kž-188/04 od 20. jula 2004. Apelant je, 13. aprila 2006.godine, Ustavnom sudu dostavio dopunu apelacije, u kojoj se žali na uvjete boravka i izdržavanje kazne u Kazneno popravnom zavodu zatvorenog tipa Zenica (u daljnjem tekstu: KPZ Zenica) i loše postupanje od strane zatvorskog osoblja prema njemu u kojem se apelant nalazi na izdržavanju kazne zatvora.

2. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije, Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 16. st. 1. i 4. tač. 1. i 15. Pravila Ustavnog suda

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: «Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.»

Član 16. st. 1. i 4. tačka 1. Pravila Ustavnog suda glasi: «1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke, koja se njome pobija iscrpljeni svi efektivni pravni lijekovi mogući po zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem efektivnom pravnom lijeku koji je koristio.

4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: (1)Ustavni sud nije nadležan za odlučivanje; (15) apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće po zakonu;»

3. Ustavni sud podsjeća na svoju nadležnost iz člana VI.3/b) Ustava Bosne i Hercegovine, prema kojoj « Ustavni sud ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.» U konkretnom slučaju, Ustavni sud zaključuje da nije nadležan da odlučuje o apelaciji kojom se ne pobija nikakva presuda suda u Bosni i Hercegovini, odnosno odluka u smislu člana 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda, već se apelacija u ovom dijelu odnosi na zahtjev za ponavljanje krivičnog postupka pred Ustavnim sudom Bosne i Hercegovine, koji je završen pravomoćnom presudom Kantonalnog suda u Sarajevu, broj Kv- 501/02 od 6. januara 2003. godine. Stoga, za razmatranje ovih žalbenih navoda nisu ispunjeni uvjeti iz člana 16. stav 4. tačka 1. Pravila Ustavnog suda.

4. Iz navoda apelacije proizilazi da se apelant žali i na povredu prava iz člana II/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 3. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda zbog uvjeta boravka KPZ Zenica i lošeg postupanja prema njemu od strane zatvorskog osoblja.

5. Pravilo iscrpljivanja pravnih lijekova zahtijeva da apelant dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je efektivan i adekvatan da ispita nižestepenu odluku, kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome, apelant odlučuje da li će koristiti pravni lijek, bez obzira da li se radi o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uslova) ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda (vidi odluke Ustavnog suda, br. AP-283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP-106/04 od 18. januara 2005. godine).

6. U vezi sa ovim navodima apelanta, Ustavni sud podsjeća da, u skladu sa odredbama člana 92. Zakona o izvršenju krivičnih sankcija u Federaciji Bosne i Hercegovine («Službeni list FBiH» broj 44/98 i 42/99), osuđena osoba ima pravo pritužbi Federalnom ministarstvu, odnosno odgovarajućem organu uprave Kantona – Županije na rad službenih osoba, zbog povrede njenih prava. U konkretnom slučaju, iz navoda apelacije i priloženih dokumenata proizilazi da se apelant nije žalio odnosno podnosio pritužbu Federalnom ministarstvu, odnosno odgovarajućem organu uprave Kantona – Županije, zbog povrede svojih prava iz člana II/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 3. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda. Stoga, za razmatranje apelacije nije ispunjen uvjet iscrpljivanja svih pravnih lijekova mogućih po zakonu.

7. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tač. 1. i 15. Pravila Ustavnog suda, prema kojima će se apelacija odbaciti kao nedopuštena, ukoliko se utvrdi da Ustavni sud nije nadležan za odlučivanje, odnosno ukoliko apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće po zakonu, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

8. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednica

Ustavnog suda Bosne i Hercegovine

Hatidža Hadžiosmanović

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2520/05 (S. Ž.) | Sudska praksa | Aktio