Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1342/05 (M. Š.)

Odluka donesena 13. 06. 2006.

  • Protek roka
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Valerija Galić, Seada Palavrić, Mato Tadić, Hatidža Hadžiosmanović, Jovo Rosić

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-1342/05

Apelacija

Odluka o dopustivosti

13. 06. 2006.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Hatidža Hadžiosmanović, potpredsjednica Valerija Galić i sudije Mato Tadić, Jovo Rosić i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 13. juna 2006. godine, u predmetu broj AP-1342/05, rješavajući apelaciju Mithata Šatora, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 60/05), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Mithata Šatora podnesena protiv rješenja Kantonalnog suda u Mostaru, broj U-58/05 od 31. maja 2005. godine, i broj U-58/05 od 14. marta 2005. godine, zbog proteka roka za podnošenje

OBRAZLOŽENJE

1. Mithat Šator (u daljnjem tekstu: apelant) iz Mostara, koga zastupa Zlatan M. Dizdar, advokat iz Mostara, podnio je, 15. juna 2005. godine, apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Kantonalnog suda u Mostaru (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud), broj U-58/05 od 31. maja 2005. godine, i broj U-58/05 od 14. marta 2005. godine.

2. Apelantu je rješenjem preduzeća «Aluminijum» Tvornica aluminijuma Mostar, broj 01/1-22-71/92 od 4. marta 1992. godine, dodijeljen na korištenje jednosoban stan, a rješenjem preduzeća, isti broj od 25. marta 1992. godine, je određeno da useli u stan u roku od 30 dana, od dana uručenja ključeva, te u istom roku zaključi ugovor o korištenju stana sa Stambenom zadrugom preduzeća. Apelant u sporni stan nije uselio zbog ratnih dejstava, niti je zaključio ugovor o korištenju stana.

3. Apelant je 1998. godine Odjelu graditeljstva, prostornog uređenja i stambeno-komunalnog gospodarstva gradske općine Mostar - Zapad (u daljnjem tekstu: prvostepeni organ) podnio zahtjev za povrat spornog stana.

4. S obirom da nadležni upravni organi nisu u zakonom određenim rokovima odlučili o zahtjevu, odnosno žalbi apelanta zbog šutnje uprave, apelant je protiv Ministarstva graditeljstva, prostornog uređenja i zaštite okoliša HNŽ Mostar (u daljnjem tekstu: drugostepeni organ), pokrenuo upravni spor zbog šutnje uprave, a povodom zahtjeva za donošenje rješenja umjesto tuženog u postupku povrata stana, Rješenjem Kantonalnog suda, broj U-248/01 od 30. marta 2000. godine, tužba apelanta je uvažena, i naloženo drugostepenom organu, da u zakonskom roku od 30 dana, zbog šutnje uprave, donese rješenje po žalbi apelanta izjavljenoj 6. novembra 2000. godine.

5. Apelant je u skladu sa odredbama člana 66. stav 1. Zakona o upravnim sporovima («Službene novine FBiH», br. 2/98 i 8/00 - u daljnjem tekstu: ZUS), posebnim podneskom od 11. juna 2001. godine zatražio da drugostepeni organ donese novi upravni akt u izvršenju presude Kantonalnog suda u Mostaru, broj U-248/01 od 30. marta 2000. godine, kojom je drugostepenom organu, kao tuženom, naloženo da u roku od 30 dana donese rješenje po žalbi apelanta izjavljenoj 6. novembra 2000. godine, zbog šutnje prvostepenog organa uprave. S obzirom da drugostepeni organ nije donio upravni akt ni za sedam dana od ovog traženja, apelant je zahtjevom od 10. septembra 2001. godine tražio donošenje takvog akta od Kantonalnog suda u Mostaru.

6. Rješenjem Kantonalnog suda, broj U-2068/01 od 23. aprila 2003. godine, odbačena je kao neuredna tužba apelanta podnesena protiv drugostepenog organa, zbog šutnje uprave, a povodom zahtjeva za donošenje rješenja umjesto tuženog organa, u postupku povrata spornog stana, jer po ocjeni tog suda, apelant nije dostavio dokaze da je nositelj stanarskog prava.

7. Rješenjem Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine, broj Už-281/03 od 3. februara 2005. godine, uvažena je žalba apelanta izjavljena protiv rješenja Kantonalnog suda, broj U-

2068/01 od 23. aprila 2003. godine, pa je rješenje Kantonalnog suda ukinuto i predmet vraćen istom sudu na ponovno rješavanje. Vrhovni sud je utvrdio da u konkretnom slučaju prvostepeni sud nije odlučio o zahtjevu tužitelja na način propisan citiranim zakonskim odredbama, jer je po zahtjevu apelanta podnesenom u skladu sa odredbama člana 66. ZUS-a, odlučivalo kao po podnesenoj tužbi i dispozitivom rješenja odbacio tužbu, iako se ovdje ne radi o tužbi već o zahtjevu za donošenje rješenja koje u svemu zamjenjuje upravni akt nadležnog organa.

8. Rješenjem Kantonalnog suda, broj U-58/05 od 14. marta 2005. godine, utvrđeno je da apelant nije nosilac stanarskog prava na spornom stanu, te da doneseno rješenje po zahtjevu apelanta za vraćanje u posjed spornog stana u svemu zamjenjuje upravni akt prvostepenog organa.

9. Rješenjem Kantonalnog suda isti broj od 31. maja 2005. godine odbačen je kao neblagovremen zahtjev apelanta za vanredno preispitivanje rješenja Kantonalnog suda, broj U-58/05 od 14. marta 2005. godine, jer je Kantonalni sud utvrdio da je zahtjev apelanta za vanredno preispitivanje navedenog rješenja ovog suda, podnesen izvan roka propisanog članom 42. stav 2. ZUS-a («Službene novine FBiH», broj 9/05).

10. Apelant smatra da su postupanjem Kantonalnog suda i drugostepenog organa u predmetnom postupku povrijeđena njegova prava iz člana II/3.a), e), k) i f) Ustava Bosne i Hercegovine, i člana 2, 6. i 8. Evropske konvencije, član 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju i član 2. do 4. Protokola broj 7. uz Evropsku konvenciju.

11. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: «Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.»

Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda glasi: «1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: 4. protekao rok za podnošenje apelacije; «

12. Prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelant mora da dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je djelotvoran i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome apelant odlučuje o tome da li će koristiti pravni lijek bez obzira na to da li je riječ o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uvjeta) ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda (vidi odluke Ustavnog suda broj AP 283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP 106/04 od 18. januara 2005. godine).

13. U konkretnom slučaju zahtjev apelanta za vanredno preispitivanje osporenog rješenja Kantonalnog suda broj U-58/05 od 14. marta 2005. godine, je rješenjem istog suda, broj U-58/05 od 31. maja 2005. godine, odbačen kao neblagovremen. Stoga proizilazi da je konačna odluka u ovom predmetu rješenje Kantonalnog suda, broj U-58/05 od 14. marta 2005. godine. Ovo rješenje apelant je primio 15. marta 2005. godine, a apelacija je podnesena Ustavnom sudu 15.juna 2005. godine. Proizilazi da je apelacija podnesena nakon što je protekao rok za podnošenje predviđen članom 16. stav.1 Pravila Ustavnog suda. U skladu sa navedenim, Ustavni sud je zaključio da je apelacija podnesena neblagovremeno, odnosno nakon proteka roka od 60 dana od dana kada je apelant primio osporeno rješenje Kantonalnog suda, broj U-58/05 od 14. marta 2005. godine.

14. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant podnese apelaciju nakon proteka roka za podnošenje, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

15. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednica

Ustavnog suda Bosne i Hercegovine

Hatidža Hadžiosmanović

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1342/05 (M. Š.) | Sudska praksa | Aktio