Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1824/05 (D. H.)

Odluka donesena 13. 06. 2006.

Nema povrede
Član 5. EK i član II/3.d) Ustava BiH (Pravo na slobodu i sigurnost)
  • Očigledno (prima facie) neosnovana
  • Krivični postupak
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Valerija Galić, Seada Palavrić, Mato Tadić, Hatidža Hadžiosmanović, Jovo Rosić

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-1824/05

Apelacija

Odluka o dopustivosti

13. 06. 2006.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine, u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Hatidža Hadžiosmanović, potpredsjednica Valerija Galić i sudije Mato Tadić, Jovo Rosić i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 13. juna 2006. godine, u predmetu broj AP-1824/05, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 2. člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine», broj 60/05), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Džemala Husanovića, podnesena protiv rješenja Suda Bosne i Hercegovine, broj KV-184/05 od 11. augusta 2005. godine, i rješenja Suda Bosne i Hercegovine, broj KPS-98/05 od 5. augusta 2005. godine, u odnosu na član II/3.d) Ustava Bosne i Hercegovine i član 5. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda, zbog toga što je apelacija očigledno (prima facie) neosnovana.

OBRAZLOŽENJE

1. Džemal Husanović (u daljnjem tekstu: apelant) iz Gradačca, koga zastupa Idriz Kamenica, advokat iz Sarajeva, podnio je, 26. septembra 2005. godine, Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) apelaciju protiv protiv rješenja Suda Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Sud BiH), broj KV-184/05 od 11. augusta 2005. godine, i rješenja Suda BiH, broj KPS- 98/05 od 5. augusta 2005. godine.

2. Apelant je osumnjičen da je izvršio krivično djelo krijumčarenja osoba iz člana 189. stav 5. u vezi sa stavom 2. Krivičnog zakona Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine», br. 3/03, 32/03 i 37/03, u daljnjem tekstu: Krivični zakon ), nakon čega mu je određen pritvor.

3. Rješenjem sudije za prethodno saslušanje Suda BiH, broj KPS-98/05 od 5. augusta 2005. godine, koje je potvrđeno rješenjem Apelacionog vijeća tog suda, broj KV-184/05 od 11. augusta 2005. godine, apelantu je produžen pritvor do okončanja glavnog pretresa, koji se vodi na osnovu optužnice Tužilaštva Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Tužilaštvo), broj KT-110/05 od 8. jula 2005. godine, kojom se apelant tereti za navedeno krivično djelo.

4. Apelant tvrdi da mu je, osporenim rješenjima, povrijeđeno pravo na slobodu i sigurnost ličnosti iz II/3.d) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 5. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija).

5. Prilikom ispitivanja dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredbi člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 16. stav 2. Pravila Ustavnog suda.

6. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

«Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini».

7. Član 16. stav 2. Pravila Ustavnog suda glasi:

Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neosnovanu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ni na koji način ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje Ustavom zaštićenih prava i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da nije “žrtva” kršenja Ustavom zaštićenih prava tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno

8. Ustavni sud, u fazi ispitivanja dopustivosti apelacije, mora utvrditi, između ostalog, i da li su ispunjeni uslovi za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članu 16. stav 2. Pravila Ustavnog suda. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da prema vlastitoj jurisprudenciji i praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud), apelant mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i ove povrede moraju djelovati vjerovatno. Apelacija je očigledno neosnovana ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji, sa dovoljnom jasnoćom pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi Evropski sud, Vanek protiv Slovačke presuda od 31. maja 2005. godine, aplikacija broj 53363/99 i Ustavni sud, odluka broj AP156/05 od 18. maja 2005. godine), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očigledno ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema «opravdan zahtjev» (vidi Evropski sud, Mezőtúr-Tiszazugi Vízgazdálkodási Társulat protiv Mađarske, presuda od 26. jula 2005. godine, aplikacija broj 5503/02), kao i kad se utvrdi da apelant nije «žrtva» kršenja Ustavom zaštićenih prava.

9. Apelant se u konkretnom slučaju žali na «povredu jednakosti u postupanju», odnosno povredu prava lica kome je uskraćena sloboda hapšenjem ili lišavanjem slobode na ulaganje žalbe sudu, kako bi sud u kratkom roku razmotrio zakonitost lišavanja slobode i, ukoliko ono nije zakonito, naložio oslobađanje. Ustavni sud, iz stanja u spisu konstatuje da su ovi navodi očigledno neosnovani, jer je apelant koristio svoje pravo na izjavljivanje žalbe Apelacionom vijeću Suda BiH protiv prvostepenog rješenja o produženju pritvora, i da je Apelaciono vijeće u kratkom roku razmotrilo zakonitost apelantovog lišavanja slobode, odnosno produženja pritvora i očitujući se na sve žalbene navode apelanta, žalbu odbilo kao neosnovanu.

10. Ustavni sud primjećuje da je prilikom donošenja odluke o produženju pritvora protiv apelanta, Sud BiH pozvao na odredbe člana 132. stav 1. tačke b) i d) Zakona o krivičnom postupku Bosne i Hercecegovine, obrazlažući da je opasnost od bjekstava još aktuelna i da je produženje neophodno radi sigurnosti građana. Dalje se navodi da postoje i naročito važni razlozi iz člana 135. stav 3. Zakona o krivičnom postupku BiH, odnosno potreba da se prouči dokazni materijal pribavljen od Tužilaštva i da se saslušaju određeni svjedoci. Apelant, osim paušalnih tvrdnji nije prezentirao nikakav dokaz koji bi ukazivao da je pritvor, koji je određen protiv njega, nezakonit. Ustavni sud na kraju ukazuje na to da nezadovoljstvo apelanta osporenom odlukom ne pokreće, samo po sebi, pitanja u vezi sa zaštićenim ustavnim pravima ili pravima iz Evropske konvencije.

11. Ustavni sud nije pronašao ništa što bi u konkretnom slučaju ukazalo da su materijalno-pravni propisi proizvoljno ili nepravično primijenjeni na štetu apelanta. Također, Ustavni sud smatra da apelant ne nudi činjenice koje bi mogle opravdati tvrdnju da postoji povreda ustavnih prava na koja se poziva, zbog čega nema elemenata koji prima facie ukazuju da je moguće kršenje prava iz člana II/3.d) Ustava Bosne i Hercegovine, odnosno člana 5. stav 4. Evropske konvencije, te da bi bilo potrebno meritorno ispitivanje. Zbog toga, Ustavni sud smatra da su navodi apelanta o kršenju prava iz člana II/3.d) Ustava Bosne i Hercegovine, te člana 5. stav 4. Evropske konvencije, očigledno (prima facie) neosnovani.

12. Imajući u vidu odredbe člana 16. stav 2. Pravila Ustavnog suda, po kojoj će se odbaciti kao kao očigledno (prima facie) neosnovanu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ni na koji način ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje Ustavom zaštićenih prava i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da nije “žrtva” kršenja Ustavom zaštićenih prava tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno ako je apelacija očigledno( prima facie) neosnovana, Ustavni sud je jednoglasno odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

13. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Hatidža Hadžiosmanović

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1824/05 (D. H.) | Sudska praksa | Aktio