Član 1.
(Predmet) (1) Ovim zakonom uređuju se opći uslovi za dodjelu, kontrolu dodjele i korištenja, odobravanje i povrat nezakonito dodijeljene državne pomoći, popis državne pomoći i izvještavanje o državnoj pomoći, s ciljem uspostavljanja i osiguranja konkurentnih tržišnih uslova kao i izvršavanja preuzetih obaveza po zaključenim međunarodnim ugovorima koji sadrže odredbe o državnoj pomoći. (2) Ovim zakonom se također utvrđuju nadležna tijela za primjenu i provođenje njegovih odredbi u skladu s pravilima Evropske unije o državnoj pomoći, posebno Vijeće za državnu pomoć Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vijeće).
Član 2.
(Definicija pojmova) U svrhu ovog zakona, primjenjuju se sljedeće definicije: a) Vrste državne pomoći koja se pruža mogu biti, ali nisu ograničene na: subvencije, nepovratnu pomoć, izuzeća, umanjenja poreza ili izuzeća od poreza (poreske olakšice), otpisivanje dugovanja ili preuzimanje dugovanja, dodjeljivanje zajmova, kredita s preferencijalnim kamatnim stopama i druge vrste pomoći kojima se privredni subjekat dovodi u povoljniji položaj u pogledu tržišne konkurencije u odnosu na ostale subjekte na tržištu, b) Postojeća državna pomoć je svaka državna pomoć koja je postojala prije formiranja Vijeća, odnosno programi državne pomoći i pojedinačna državna pomoć čija je primjena započela prije te se nastavila i nakon formiranja Vijeća, državna pomoć koja je odobrena u skladu s odredbama ovog zakona, pomoć koja se smatra postojećom državnom pomoći u skladu s članom 18a. stav (3) ovog zakona, te pomoć koja se smatra postojećom državnom pomoći jer je moguće ustanoviti da u trenutku kada je počela njena primjena nije predstavljala državnu pomoć, ali je kasnije postala pomoć zbog razvoja tržišne konkurencije, a nije izmijenjena. U slučaju kada određene mjere postanu državna pomoć radi liberalizacije neke djelatnosti na osnovu zakona Bosne i Hercegovine, takve se mjere ne smatraju postojećom državnom pomoći nakon datuma utvrđenog za provođenje liberalizacije; c) Pomoć male vrijednosti (de minimis pomoć) jeste pomoć koja se dodjeljuje jednom privrednom subjektu u skladu s članom 6a. ovog zakona; d) Privredni subjekti su društva i njihove grupacije (unije ili udruženja), preduzeća i preduzetnici, bez obzira na vrstu vlasništva, mjesto gdje je sjedište registrirano ili prebivalište, javne institucije, javna preduzeća i preduzeća koja kontrolira država, ostala fizička i pravna lica koja direktno ili indirektno, kontinuirano, periodično ili jednokratno, učestvuju na tržištu, bez obzira na njihov pravni status, vrstu vlasničkog odnosa, mjesto gdje je sjedište registrirano ili prebivalište, kao i neprofitne organizacije, e) Javno preduzeće je svako preduzeće nad kojim javni organi imaju direktan ili indirektan dominantan uticaj, na osnovu prirode njihovog vlasništva nad preduzećem, njihovog finansijskog učešća u preduzeću ili u pravilima upravljanja, f) Popis državne pomoći je sveobuhvatna lista svih oblika državne pomoći dodijeljene u Bosni i Hercegovini, klasificirne prema vrsti, kategoriji, iznosu, trajanju, nivou vlasti i pravnoj osnovi, u obliku baze podataka i kao poseban dokument, sveobuhvatan popis svih programa pomoći koji su pokrenuti prije formiranja Vijeća, 1) korisniku su efektivno povjerene nadležnosti koje uključuju jasno definirane obaveze javnih usluga, 2) parametri za obračunavanje naknada moraju se unaprijed utvrditi na objektivan i transparentan način, 3) naknade nisu veće od iznosa koji je neophodan za pokrivanje svih ili dijela troškova nastalih ispunjavanjem obaveza javnih usluga, uzimajući u obzir da je korisniku također omogućeno da ostvari razumnu zaradu za ispunjavanje ovih obaveza, 4) preduzeće zaduženo za ispunjavanje ovih obaveza bira se putem postupka javnih nabavki, a ako to ne uspije, nivo naknada određuje se na osnovu analize toga koliki bi bili troškovi tipičnog, dobro vođenog, preduzeća za ispunjavanje ovih obaveza, uzimajući u obzir da je korisniku omogućeno da ostvari razumnu zaradu za ispunjavanje ovih obaveza, g) Tehnologije dvostruke namjene su tehnologije koje su razvijene za civilnu upotrebu, a koje se mogu koristiti u vojne svrhe ili za proizvodnju oružja.
Član 3.
(Definiranje državne pomoći) (1) Državna pomoć je, u smislu ovog zakona, svaki stvarni ili potencijalni javni rashod ili umanjeno ostvarenje javnog prihoda, postojećeg, planiranog ili potencijalnog, koja može biti dodijeljena ili planirana direktno ili indirektno od davaoca državne pomoći, u bilo kojem obliku, čime se narušava ili postoji opasnost od narušavanja konkurencije na tržištu stavljajući u povoljniji položaj određene privredne subjekte, proizvodnju ili trgovinu određenih proizvoda ili pružanje određenih usluga, ako to utiče na ispunjavanje međunarodnih obaveza Bosne i Hercegovine iz ove oblasti. (2) Davaoci državne pomoći, u smislu ovog zakona, su: Bosna i Hercegovina, Federacija BiH, Republika Srpska, Brčko Distrikt BiH, kantonalne, gradske i općinske uprave putem ovlaštenih pravnih lica, te svako pravno lice koje dodjeljuje ili upravlja državnom pomoći. (3) Korisnici državne pomoći su, u smislu ovog zakona, privredni subjekti koji obavljaju privrednu djelatnost učestvujući na tržištu putem proizvodnje ili trgovine roba i/ili usluga. (4) Program državne pomoći (shema), u smislu ovog zakona, podrazumijeva svaki akt na osnovu kojeg se mogu, bez potrebe za daljnjim provedbenim mjerama, dodjeljivati pojedinačne pomoći korisnicima koji su utvrđeni u aktu na općenit i apstraktan način, te svaki akt na osnovu kojeg se pomoć koja nije povezana s određenim projektom može dodijeliti jednom korisniku ili više njih na neodređeni period i/ili u neodređenom iznosu. (5) Pojedinačna državna pomoć, u smislu ovog zakona, jeste pomoć koja se ne dodjeljuje na osnovu programa pomoći i svaka pomoć koja podliježe obavezi prijave, a dodjeljuje se na osnovu programa pomoći.
Član 4.
(Primjena zakona) (1) Ovaj zakon primjenjuje se na odgovarajuće privredne subjekte iz svih sektora proizvodnje, trgovine i usluga i na svu državnu pomoć, sa izuzetkom sektora i državne pomoći iz stava (2) ovog člana. (2) Ovaj zakon ne primjenjuje se na: a) državnu pomoć za poljoprivredu i ribarstvo, b) državnu pomoć nacionalnoj sigurnosnoj ili vojnoj industriji, uključujući pomoć dodijeljenu za tehnologiju dvostruke namjene, pod uslovom da je svrha te pomoći da subvencionira robe i tehnologiju koje su namijenjene isključivo u svrhe nacionalne sigurnosti ili odbrane, c) finansiranje infrastrukture javnim sredstvima, ako se korištenje te infrastrukture ne naplaćuje od njenih korisnika i ako ta infrastruktura nije namijenjena isključivo određenom privrednom subjektu, te ako je riječ o infrastrukturi koja se odnosi na djelatnosti koje, u skladu sa zakonskim propisima, nisu liberalizirane i otvorene za tržišnu konkurenciju. (3) Organi nadležni za primjenu i provođenje ovog zakona su: a) Vijeće, b) organi za provođenje, i to: Vijeće ministara BiH, Vlada Federacije BiH, Vlada Republike Srpske i Vlada Brčko Distrikta BiH, posredstvom svojih nadležnih organa. (4) Svi organi za provođenje koordiniraju svoje aktivnosti.
Član 5.
(Nedozvoljena državna pomoć) (1) Osim ako nije drugačije propisano ovim zakonom, državna pomoć u bilo kojem obliku koja narušava ili prijeti da naruši tržišnu konkurenciju davanjem prednosti određenim privrednim subjektima, proizvodnji ili trgovini određenih proizvoda ili pružanju određenih usluga, u mjeri u kojoj to može uticati na ispunjavanje obaveza Bosne i Hercegovine u međunarodnim sporazumima, nije u skladu s ovim zakonom. (2) Stav (1) ovog člana primjenjuje se na programe ili sheme državne pomoći i na pojedinačnu državnu pomoć. (3) Državna pomoć dodijeljena suprotno članu 12. ovog zakona je nezakonita i podliježe povratu u skladu s odredbama člana 18. ovog zakona.
Član 6.
(Odobrena državna pomoć) (1) Odobrena državna pomoć je: a) pomoć koja ima socijalni karakter i koja se dodjeljuje pojedinačnim korisnicima bez diskriminacije u pogledu porijekla predmetnih proizvoda; b) pomoć za otklanjanje štete nastale zbog prirodnih nepogoda ili drugih vanrednih događaja ako je dodijeljena u skladu s propisima kojima se uređuje ova vrsta naknade štete i podzakonskim aktima iz člana 24. ovog zakona. (2) Državna pomoć može biti odobrena odlukom Vijeća, u skladu s članom 12. stav (3) ovog zakona, ako je riječ o: a) državnoj pomoći kojom se unapređuje ekonomski razvoj područja s neuobičajeno niskim životnim standardom ili velikom nezaposlenošću; b) državnoj pomoći koja je namijenjena provođenju projekata od posebnog interesa za Bosnu i Hercegovinu ili za otklanjanje ozbiljnih poremećaja u ekonomiji Bosne i Hercegovine; c) državnoj pomoći koja olakšava razvoj određenih ekonomskih djelatnosti ili određenih ekonomskih područja ako takva pomoć ne utiče negativno na trgovinske uslove u mjeri u kojoj bi to bilo suprotno međunarodnim sporazumima koje je Bosna i Hercegovina ratificirala; d) državnoj pomoći za unapređenje kulture i očuvanje baštine ako takva pomoć ne utiče na trgovinske uslove i tržišnu konkurenciju u mjeri u kojoj bi to bilo suprotno međunarodnim sporazumima koje je Bosna i Hercegovina ratificirala. (3) Državna pomoć može biti odobrena odlukom Vijeća, u skladu s članom 12. stav (3) ovog zakona, i kao naknada za obavljanje usluge od općeg ekonomskog interesa privrednim subjektima kojima je na osnovu posebnih ovlaštenja povjereno obavljanje usluga od općeg ekonomskog interesa ili utvrđeno isključivo pravo obavljanja određene ekonomske djelatnosti ako bi u slučaju nepostojanja takve naknade te osobe bile onemogućene u izvršavanju i provođenju povjerenih im zadataka, pod uslovom da državna pomoć predstavlja isključivo naknadu za obavljanje i izvršenje tih zadataka i da se time ne utiče na trgovinske uslove u mjeri u kojoj bi to bilo suprotno međunarodnim sporazumima koje je Bosna i Hercegovina ratificirala.
Član 6a.
(Pomoć male vrijednosti) (1) Pomoć male vrijednosti (de minimis pomoć) može se dodijeliti privrednim subjektima bez odobrenja Vijeća ako ispunjava uslove koji su uređeni pravilima za dodjelu pomoći male vrijednosti (de minimis pomoć). (2) Provedbena tijela uz odobrenje Vijeća usvajaju usklađene podzakonske akte kojima će se detaljnije urediti pravila za dodjelu pomoći male vrijednosti (de minimis pomoć) uzimajući u obzir odgovarajuća pravila o de minimis pomoći u EU.
Član 7.
POGLAVLJE II. SASTAV VIJEĆA, NADLEŽNOST, NAČIN RADA I ODLUKE VIJEĆA I ORGANA ZA PROVOĐENJE (Sastav Vijeća) (1) Vijeće je javna institucija koja samostalno obavlja svoju djelatnost dužna da osigura dosljednu primjenu ovog zakona na cijeloj teritoriji Bosne i Hercegovine. Vijeće se sastoji od osam članova: a) tri predstavnika koja imenuje Vijeće ministara BiH, b) dva predstavnika koja imenuje Vlada Republike Srpske, c) dva predstavnika koja imenuje Vlada Federacije BiH, d) jednog predstavnika kojeg imenuje Vlada Brčko Distrikta BiH. (2) Konstitutivni narodi Bosne i Hercegovine moraju imati najmanje po dva predstavnika u Vijeću. (3) Članovi Vijeća imenuju se na period od četiri godine. (4) Članovi Vijeća biraju predsjedavajućeg i dva zamjenika na period od jedne godine. (5) Članovi Vijeća biraju se među priznatim stručnjacima iz oblasti ekonomije ili prava. Status članova Vijeća je nespojiv s bilo kojom direktnom ili indirektnom, stalnom ili povremenom dužnosti ili funkcijom koja njihovu nezavisnost može izložiti riziku ili stvoriti potencijalni sukob interesa. Članovi Vijeća mogu obavljati akademske djelatnosti i raditi u profesionalnim i naučnim tijelima. (6) Visina naknade za rad u Vijeću bit će utvrđena posebnim propisom koji donese Vijeće ministara BiH.
Član 8.
(Sekretarijat Vijeća) (1) Vijeće ima Sekretarijat koji obavlja organizacione, tehničke i upravne poslove i zadatke potrebne za njegov rad i koordinira njegovim radom. (2) Vijeće će na svojoj konstitutivnoj sjednici usvojiti poslovnik o radu Sekretarijata.
Član 9.
(Budžet Vijeća) (1) Budžet Vijeća uključuje budžet za Sekretarijat Vijeća. (2) Sekretarijat Vijeća dužan je izraditi nacrt prijedloga budžeta Vijeća, dostaviti ga Vijeću na odobrenje i pripremati redovne izvještaje o izvršenju budžeta. (3) Sredstva za finansiranje rada Vijeća osiguravaju Vijeće ministara BiH, Republika Srpska i Federacija BiH u jednakim omjerima (po jednu trećinu), a izvršenje budžeta Vijeća vršit će se preko Ministarstva finansija i trezora BiH.
Član 10.
(Nadležnosti Vijeća) (1) Vijeće ima isključivu nadležnost za odobravanje programa/shema državne pomoći i pojedinačne državne pomoći, za odlučivanje o povratu nezakonito dodijeljene državne pomoći, te za uspostavljanje i upravljanje popisom državne pomoći i popisom programa/shema državne pomoći započetim prije osnivanja Vijeća. (2) Vijeće, po službenoj dužnosti ili na osnovu pritužbi koje su podnijela pravna i/ili fizička lica koja za to imaju pravni i ekonomski interes, ispituje podatke o navodno nezakonitoj državnoj pomoći, odnosno pomoći koju nije odobrilo Vijeće iz bilo kojeg izvora, pri čemu je dužno od provedbenih tijela zatražiti mišljenje o toj inicijativi ili pritužbi, te provesti konsultacije u skladu s članom 14. st. (1) i (2) ovog zakona. (3) Vijeće ima pravo da pokrene istrage i vrši naknadne procjene dodijeljene državne pomoći, ako postoji dovoljno indikacija o tome da se državna pomoć nezakonito koristi. (4) Vijeće, prema potrebi, izdaje smjernice o državnoj pomoći i primjeni ovog zakona. Prije izdavanja smjernica vrše se konsultacije s organima za provođenje. Smjernice stoje na raspolaganju organima za provođenje, koji ih mogu dostaviti davaocima državne pomoći. (5) Vijeće izrađuje godišnji izvještaj o državnoj pomoći i svojim aktivnostima. (6) Vijeće sarađuje s međunarodnim organima, u skladu s međunarodnim obavezama Bosne i Hercegovine. (7) Vijeće, u smislu ovog zakona, sarađuje i s drugim organima, posebno organima za provođenje.
Član 11.
(Način rada i donošenja odluka) (1) Sjednicom Vijeća predsjedava predsjedavajući i, u slučaju da je spriječen u obavljanju ove funkcije, zamjenjuje ga jedan od zamjenika predsjedavajućeg. (2) Sjednice Vijeća održavaju se u skladu sa izraženim potrebama ili zahtjevima i najmanje jednom mjesečno. (3) Za održavanje sjednice Vijeća potrebno je prisustvo najmanje sedam članova Vijeća. (4) Da bi odluke bile pravno valjane, potrebno je da za njih glasa najmanje sedam članova Vijeća, s tim da to podrazumijeva glas najmanje jednog člana iz svakog konstitutivnog naroda u Bosni i Hercegovini.
Član 12.
(Odluke Vijeća) (1) Sa izuzetkom dozvoljene državne pomoći predviđene u članu 6. stav (1) ovog zakona, davaoci državne pomoći blagovremeno će obavijestiti nadležne organe za provođenje ovog zakona o stanju planirane i postojeće državne pomoći ako ona trpi značajne promjene i dostaviti aplikaciju za odobrenje takve pomoći pomenutim organima. (2) Organi za provođenje imaju obavezu prosljeđivanja aplikacije Vijeću u roku od 30 dana uključujući i mišljenje iz člana 14. stav (1) ovog zakona, koje Vijeće može uzeti u obzir prilikom donošenja konačne odluke. (3) Vijeće ocjenjuje zahtjev i donosi odluku kojom se: a) odobrava državna pomoć, b) odobrava državna pomoć u okviru posebnih uslova, c) utvrđuje da određena mjera ne predstavlja državnu pomoć u smislu ovog zakona, d) utvrđuje da predložena državna pomoć nije u skladu s ovim zakonom i ne može se odobriti (negativna odluka Vijeća). (4) Odluke Vijeća upućuju se davaocu državne pomoći. (5) Vijeće donosi odluku iz stava (1) ovog člana u roku od 60 dana od dana prijema potpunog i urednog zahtjeva za državnu pomoć. (6) Uz izuzetak dozvoljene državne pomoći predviđene u članu 6. stav (1) ovog zakona, davalac državne pomoći može korisniku dodijeliti državnu pomoć isključivo nakon što to odobri Vijeće, u skladu s ovim zakonom. (7) Izuzeto od stava (6) ovog člana, Vijeće može odobriti državnu pomoć ex post ako utvrdi da je predmetna državna pomoć usklađena s ovim Zakonom i podzakonskim aktima donesenim u skladu s članom 24. ovog zakona. Ex post odobrenjem mogu se utvrditi posebni uslovi i vremenska ograničenja za provođenje državne pomoći. (8) Vijeće može usvojiti odluku kojom zahtijeva od davaoca državne pomoći da obustavi svaku nezakonitu državnu pomoć, a davalac državne pomoći dostavlja potrebne informacije Vijeću u svrhu ocjenjivanja dodijeljene državne pomoći. (9) Vijeće može opozvati odluku donesenu u skladu sa stavom (3) tač. a), b), c) i d) ovog člana ako utvrdi da se ta odluka zasnivala na netačnim podacima dostavljenim tokom postupka, a koji su presudno uticali na donošenje te odluke. Prije opoziva prethodne i donošenja nove odluke, Vijeće je dužno provesti ispitni postupak, u skladu s članom 10. stav (2) ovog zakona. (10) Prilikom donošenja odluka iz stava (3) ovog člana, Vijeće, ako ovim zakonom nije drukčije propisano, primjenjuje odredbe Zakona o upravnom postupku ("Službeni glasnik BiH", br. 29/02, 12/04, 88/07, 93/09, 41/13 i 53/16).
Član 13.
(Nadležnosti organa za provođenje) (1) Organi za provođenje pružaju podršku Vijeću u njegovom radu. (2) Na zahtjev Vijeća, organi za provođenje sakupljaju i obrađuju podatke o broju zahtjeva i o odobrenoj državnoj pomoći i dostavljaju ih Vijeću. Oni prikupljaju i obrađuju podatke o državnoj pomoći koja je dodijeljena i prije osnivanja Vijeća i dostavljaju ih Vijeću. (3) Organi za provođenje preduzimaju sve potrebne mjere kako bi osigurali da do 1. jula 2012. godine programi državne pomoći pokrenuti prije osnivanja Vijeća budu usklađeni s kriterijima iz člana 36. stav (2) Privremenog sporazuma o trgovini i trgovinskim mjerama, potpisanog 16. juna 2008. godine između Evropske zajednice, s jedne, i Bosne i Hercegovine, s druge strane.
Član 14.
(Mehanizam za konsultacije između Vijeća i organa za provođenje) (1) U skladu sa svojim nadležnostima, organi za provođenje izdaju mišljenje o prijedlozima pojedinačnih pomoći i programima državne pomoći. (2) Vijeće se konsultira s organima za provođenje prije nego što donese odluku o dozvoljenim pojedinačnim i programima državne pomoći. (3) Organi za provođenje prate provođenje dodijeljene državne pomoći uključujući i ex post kontrole i izvještavaju Vijeće o svojim nalazima. Vijeće može tražiti od organa za provođenje da vrše praćenje. (4) Organi za provođenje učestvuju u izradi godišnjeg izvještaja o državnoj pomoći.
Član 15.
(Obaveze davalaca državne pomoći) (1) Davaoci državne pomoći sarađuju s nadležnim organima. Na zahtjev nadležnih organa, čine im dostupnim sve bitne informacije. (2) Davaoci državne pomoći obavještavaju nadležne organe o svim planovima za dodjelu državne pomoći. (3) Davaoci državne pomoći dužni su voditi evidenciju i arhivu dokumenata o svim vrstama državne pomoći u periodu od deset godina počevši od datuma kada je državna pomoć dodijeljena. (4) Davalac državne pomoći može pravovremeno povući zahtjev za odobrenje državne pomoći u postupku prethodne kontrole prije nego što Vijeće donese odluku u skladu s članom 12. stav (3) ovog zakona.
Član 16.
(Sudska zaštita po odlukama Vijeća) (1) Odluke Vijeća su konačne. (2) Nezadovoljne strane mogu pokrenuti upravni spor pred Sudom Bosne i Hercegovine u roku od 30 dana od prijema konačne odluke ili ako Odluka nije donesena u skladu s ovim zakonom. Upravni spor ne obustavlja primjenu odluke Vijeća.
Član 17.
(Objavljivanje odluka) Odluke Vijeća objavljuju se u "Službenom glasniku BiH", "Službenim novinama Federacije BiH", "Službenom glasniku RS" i "Službenom glasniku Brčko Distrikta BiH". POGLAVLJE III. POVRAT DRŽAVNE POMOĆI, GODIŠNJI IZVJEŠTAJ, POPIS I ZAŠTITA TAJNOSTI PODATAKA (1) Vijeće odlučuje o povratu nezakonito dodijeljene državne pomoći. Državna pomoć koju treba vratiti podrazumijeva iskorišteni iznos državne pomoći, uvećan za zatezne kamate, počevši od dana početka korištenja nezakonite državne pomoći. (2) Organi za provođenje iz člana 4. stav (3) tačka b) ovog zakona primaju obavještenje o odluci o povratu. (3) Ako se ex post kontrolom utvrde nepravilnosti, Vijeće određuje davaocu državne pomoći rok od najduže 90 dana da otkloni utvrđene nepravilnosti. Ako davalac državne pomoći ne otkloni nepravilnosti, Vijeće odlučuje o povratu iznosa dodijeljene državne pomoći u visini utvrđenih nepravilnosti, uvećanom za iznos zateznih kamata koje teku od dana kada su se utvrđene nepravilnosti pojavile. (4) Davalac državne pomoći dužan je obavijestiti Vijeće o izvršenom povratu. (5) Državna pomoć vraćena u skladu s ovim zakonom predstavlja prihod davaoca državne pomoći.
Član 19.
(Godišnji izvještaj o državnoj pomoći) (1) Vijeće je obavezno da sačini i usvoji izvještaj o državnoj pomoći u Bosni i Hercegovini za prethodnu godinu i dostavlja ga Vijeću ministara Bosne i Hercegovine, najkasnije do 30. juna tekuće godine. Izvještaj sadrži aktivnosti koje su preduzete od strane organa za provođenje i davaoca državne pomoći s ciljem usklađivanja programa državne pomoći pokrenutih prije formiranja Vijeća s kriterijima iz člana 36. stav (2) Privremenog sporazuma o trgovini i trgovinskim mjerama. (2) Vijeće ministara Bosne i Hercegovine, nakon usvajanja, izvještaj o dodijeljenoj državnoj pomoći dostavlja međunarodnim institucijama, u skladu sa zaključenim sporazumima o recipročnom izvještavanju. (3) Vijeće je obavezno da prvi godišnji izvještaj iz stava (1) ovoga člana uradi i podnese Vijeću ministara Bosne i Hercegovine najkasnije godinu dana nakon stupanja na snagu ovog zakona.
Član 20.
(Popis/inventar državne pomoći) (1) Popis/inventar državne pomoći i inventar programa/shema državne pomoći koji su utvrđeni prije osnivanja Vijeća dostavljat će se Vijeću ministara Bosne i Hercegovine. Popis/inventar programa državne pomoći utvrđenih prije osnivanja Vijeća dostavit će se Vijeću ministara BiH, a najkasnije do 1. jula 2012. godine. (2) Vijeće ministara BiH, na prijedlog Vijeća, usvaja popis/inventar, koji dostavlja međunarodnim institucijama, u skladu sa zaključenim ugovorima o izvještavanju.
Član 21.
(Tajnost podataka) (1) Članovi Vijeća i zaposleni u nadležnim tijelima, u smislu ovog zakona, kao i angažirani stručnjaci za rad u pojedinim oblastima dužni su čuvati službenu/poslovnu tajnu, bez obzira na način na koji su je saznali. Obaveza čuvanja službene/poslovne tajne traje i nakon prestanka dužnosti, odnosno rada u nadležnim tijelima, u skladu s važećim propisima. (2) Pod službenom/poslovnom tajnom iz stava (1) ovog člana podrazumijeva se posebno: a) sve ono što je kao službena tajna određeno Zakonom o zaštiti tajnih podataka ("Službeni glasnik BiH", broj 54/05) ili drugim propisom, b) sve ono što je kao službena ili poslovna tajna određeno općim aktom korisnika državne pomoći i kao takvo označeno u prijedlogu za odobravanje državne pomoći, c) sve ono što su korisnici državne pomoći opravdano posebno označili kao poslovnu, odnosno službenu tajnu u skladu s posebnim propisima, d) sva dokumentacija zaprimljena od Evropske komisije i drugih tijela Evropske unije. (3) Izuzetno od st. (1) i (2) ovog člana, podaci i dokumenti koju su na bilo koji način bili javno dostupni odnosno koji se javno objavljuju na osnovu posebnih odredbi ili odluka upravljačkih tijela ili rukovodstva korisnika državne pomoći ne smatraju se službenom/poslovnom tajnom.
Član 22.
POGLAVLJE IV. PRIJELAZNE I ZAVRŠNE ODREDBE (Osnivanje Vijeća) Vijeće se osniva i postaje u potpunosti operativan u roku od tri mjeseca nakon stupanja na snagu ovog zakona.
Član 23.
(Retroaktivnost) (1) U roku od tri mjeseca nakon stupanja ovog zakona na snagu, davaoci državne pomoći podnose izvještaj organima za provođenje o svim postojećim programima državne pomoći. Organi za provođenje prosljeđuju ove izvještaje Vijeću u roku od 30 dana. (2) Ako o nekom od postojećih programa državne pomoći ne bude podnesen izvještaj u roku iz stava (1) ovog člana, primjenjuju se odredbe o nezakonitoj pomoći. Po stupanju ovog zakona na snagu povrat pomoći dobiva retroaktivni učinak.
Član 24.
(Podzakonski akti za primjenu i provođenje ovog zakona) (1) U pogledu dozvoljene državne pomoći iz člana 6. ovog zakona, organi za provođenje, po odobrenju Vijeća, usvajaju usklađene podzakonske akte o detaljima koji se odnose na namjene i uslove za dodjelu državne pomoći, te na sadržaje i kriterije za procjenu usklađenosti. Time se pobliže određuju elementi karakteristični za različite oblike državne pomoći, naročito: a) namjena državne pomoći, b) kategorija korisnika državne pomoći, c) maksimalan iznos i dinamika dodjele državne pomoći određenom korisniku, d) uslovi za kumulaciju državne pomoći, ako se državna pomoć dodjeljuje iz više finansijskih izvora ili ako se dodjeljuje više vrsta državne pomoći, e) rokovi koji treba da se ispoštuju prilikom postupka ocjenjivanja. (2) Vijeće ministara Bosne i Hercegovine usvaja podzakonski akt kojim se određuju postupci i obrasci za prijavu i obavještenje o državnoj pomoći, te postupci za ocjenjivanje usklađenosti i za povrat pomoći. (3) Podzakonski akti iz st. (1) i (2) ovog člana bit će doneseni u roku od tri mjeseca od dana osnivanja Vijeća. (4) Podzakonski akti usvojeni u skladu s ovim zakonom objavljuju se u "Službenom glasniku BiH", "Službenim novinama Federacije BiH", "Službenom glasniku RS" i "Službenom glasniku Brčko Distrikta BiH".
Član 25.
(Stupanje na snagu) Ovaj zakon stupa na snagu osam dana od dana objavljivanja u "Službenom glasniku BiH".