Aktio

USTAVNI SUD FEDERACIJE BOSNE I HERCEGOVINE

PRESUDA

Ustavni sud Federacije Bosne i Hercegovine odlučujući o zahtjevu Načelnika Opštine Glamoč za zaštitu prava na lokalnu samoupravu u vezi sa Zakonom o poljoprivrednom zemljištu, na osnovu člana IV.C.3.10.(3) Ustava Federacije Bosne i Hercegovine, a u vezi sa Amandmanom XCVI na Ustav Federacije Bosne i Hercegovine, na sjednici bez javne rasprave, održanoj dana 12.02.2019. godine, donio je

PRESUDU

  • 1.
    Utvrđuje se da je članom 106. Zakona o poljoprivrednom zemljištu ("Narodne novine Kantona 10", broj 2/10) povrijeđeno pravo na lokalnu samoupravu Opštine Glamoč.
  • 2.
    Daje se mogućnost Skupštini Kantona 10 da u roku od šest mjeseci od dana objavljivanja ove presude u "Službenim novinama Federacije BiH" uskladi odredbu člana 106. Zakona iz tačke 1. izreke ove presude sa Zakonom o principima lokalne samouprave u Federaciji Bosne i Hercegovine ("Službene novine Federacije BiH", br. 49/06 i 51/09), do kada se navedena odredba može primjenjivati.
  • 3.
    Presudu objaviti u "Službenim novinama Federacije BiH", "Narodnim novinama Kantona 10" i "Narodnim novinama Opštine Glamoč".

Obrazloženje 1. Podnosilac zahtjeva i predmet zahtjeva

Načelnik Opštine Glamoč (u daljem tekstu: podnosilac zahtjeva) podnio je Ustavnom sudu Federacije Bosne i Hercegovine (u daljem tekstu: Ustavni sud Federacije) dana 26.09.2017. godine zahtjev za zaštitu prava na lokalnu samoupravu Opštine Glamoč u vezi sa Zakonom o poljoprivrednom zemljištu.

U skladu sa Amandmanom XCVI na Ustav Federacije Bosne i Hercegovine, podnosilac zahtjeva je ovlašten za pokretanje postupka za zaštitu prava na lokalnu samoupravu pred Ustavnim sudom Federacije.

2. Stranke u postupku

Stranke u postupku u ovom ustavnosudskom predmetu su: Načelnik Opštine Glamoč, kao podnosilac zahtjeva i Skupština Kantona 10, kao donosilac Zakona o poljoprivrednom zemljištu.

3. Bitni navodi zahtjeva

Podnosilac zahtjeva navodi da je Skupština Kantona 10 na sjednici održanoj dana 26.02.2010. godine donijela Zakon o poljoprivrednom zemljištu, koji je objavljen u "Narodnim novinama Kantona 10", broj 2/10. Članom 106. navedenog Zakona je propisano da se na osnovu odluke o izboru najpovoljnije ponude na javnom pozivu za zakup državnog poljoprivrednog zemljišta između kantonalnog ministarstva i podnosioca ponude zaključuje ugovor o zakupu. Kantonalno ministarstvo poljoprivrede, vodoprivrede i šumarstava je dužno u roku od 15 dana nadležnom sudu za vođenje zemljišne knjige, odnosno katastru nekretnina, opštinskoj službi i Federalnom ministarstvu poljoprivrede, vodoprivrede i šumarstva (u daljem tekstu: Federalno ministarstvo) dostaviti primjerak ugovora o zakupu. Navodi da je članom III.4. Ustava Federacije Bosne i Hercegovine utvrđeno da kantoni imaju sve nadležnosti koje nisu isključivo povjerene federalnoj vlasti, te su posebno nadležni i za donošenje propisa o korištenju lokalnog zemljišta, uključujući zoniranje. Podnosilac zahtjeva ističe da većinsko stanovništvo Kantona 10 čine Hrvati. Opština Glamoč je jedna od šest opština u sastavu Kantona 10, a većinsko stanovništvo te opštine nisu Hrvati. Smatra da prednja činjenica dovodi do obavezne primjene odredbe člana V.1.2.(2) Ustava Federacije Bosne i Hercegovine u odnosu na oblast lokalnog poslovanja. Pod pojmom lokalno poslovanje smatra da, između ostalog, treba podrazumijevati i svako prirodno iskorištavanje lokalnih prirodnih bogatstava i resursa koje lokalna zajednica u okviru lokalnih mogućnosti može sa uspjehom realizovati. Iskorištavanje i upravljanje poljoprivrednim zemljištem koje se nalazi na teritoriji Opštine Glamoč, po mišljenju podnosioca zahtjeva, spada u oblast lokalnog poslovanja u smislu odredaba člana V.1.2.(2) Ustava Federacije Bosne i Hercegovine, i to lokalnog poslovanja koje je od krucijalne i esencijalne važnosti za tu opštinu u kojoj većinsko stanovništvo nije većinsko stanovništvo u Kantonu 10. Nadalje navodi da je u članu 4. stav 4. Evropske povelje o lokalnoj samoupravi definisano da će prava povjerena lokalnim vlastima po pravilu biti puna i isključiva, te da ista ne smiju biti uskraćena ili ograničena od strane neke druge centralne ili regionalne vlasti, osim u slučajevima predviđenim zakonom. U slučajevima prenošenja ovlaštenja sa centralnih i regionalnih na lokalne vlasti, lokalnim vlastima će u što mogućoj većoj mjeri biti dozvoljeno da prilagođavaju njihovo provođenje u lokalnim uslovima. Odredbama člana 105. Zakona o poljoprivrednom zemljištu predviđeno je da se poljoprivredno zemljište u vlasništvu države daje u zakup javnim pozivom, da odluku o raspisivanju javnog poziva i odluku o izboru najpovoljnije ponude donosi opštinski načelnik uz prethodnu saglasnost opštinskog Vijeća na čijem se području zemljište nalazi, da se na odluku može izjaviti prigovor, te provođenje konkursnog postupka i visina cijene zakupa. Iz sadržaja odredbi čl. 105. i 106. Zakona o poljoprivrednom zemljištu proizilazi da je opštinama u sastavu kantona prenijeto u nadležnost, između ostalog, donošenje odluke o raspisivanju javnog poziva za zakup poljoprivrednog zemljišta u vlasništvu države, donošenje odluke o izboru najpovoljnije ponude, te uvođenje u posjed zakupca, dok je zaključenje ugovora o zakupu, na osnovu odluke o najpovoljnijoj ponudi donijete nakon provođenja postupka javnog konkursa propisane zakonom od strane lokalnih vlasti, u nadležnosti kantonalne izvršne vlasti, iz čega proizilazi zaključak da prava prenijeta lokalnim vlastima nisu puna i isključiva, te da su po svojoj suštini uskraćena i/ili ograničena od strane kantonalne vlasti. Navodi da je Opština Glamoč počev od dana donošenja Zakona o poljoprivrednom zemljištu provela nekoliko postupaka izbora najpovoljnijih ponuđača za poljoprivredno zemljište, a kantonalne vlasti nisu zaključile ugovor o zakupu sa najpovoljnijim ponuđačem (podnosilac zahtjeva navodi podatke o 6 licitacija). Podnosilac zahtjeva nadalje ističe da ostavljanje ovlaštenja Kantonalnom ministarstvu da zaključi ugovor o zakupu poljoprivrednog zemljišta, ovlaštenja opštine, kao lokalne samouprave, nisu potpuna i isključiva u pogledu upravljanja lokalnim poljoprivrednim zemljištem kako je to utvrđeno Evropskom poveljom o lokalnoj samoupravi. Smatra da sama činjenica da opština nije ugovorna strana u tom ugovoru o zakupu, govori da lokalna samouprava pod svojom kontrolom nema ni izvršenje ugovora, ni mogućnost da utiče na redovitost plaćanja ugovorenih zakupnina, kao i da raskida ili otkazuje ugovor o zakupu poljoprivrednog zemljišta. Član 4. stav 6. Evropske povelje o lokalnoj samoupravi propisuje da će lokalne vlasti biti konsultovane u najvećoj mogućoj mjeri, pravovremeno i na odgovarajući način, u procesu planiranja i donošenja odluka o svim stvarima koje ih se neposredno tiču. Ističe da ni Skupština Kantona 10, ni Vlada Kantona 10 nisu proveli niti jednu konsultaciju, ni javnu raspravu prilikom donošenja Zakona o poljoprivrednom zemljištu, čime je povrijeđeno pravo Opštine Glamoč na lokalnu samoupravu. Nadalje navodi da se u konkretnom slučaju radi o raspolaganju, odnosno davanju u zakup poljoprivrednog zemljišta na području jedinica lokalne samouprave – opština, za koju opštine imaju značajan interes. Međutim, pri donošenju predmetnog Zakona, opštine nisu ostvarile ustavno pravo definisano članom V.1.2.(2) Ustava Federacije Bosne i Hercegovine, prema kojem je kanton, u vezi sa lokalnim poslovanjem, dužan svoja ovlaštenja prenijeti na opštinu u svom sastavu, ako u pogledu nacionalnog sastava većinsko stanovništvo te opštine, odnosno grada nije većinsko stanovništvo u kantonu kao cjelini.

Predlaže da Ustavni sud Federacije donese presudu kojom će se utvrditi da Zakon o poljoprivrednom zemljištu povrjeđuje pravo Opštine Glamoč na lokalnu samoupravu, jer nisu ispoštovane nadležnosti i odgovornosti kantonalnih vlasti u skladu sa članom V.1.2.(2) Ustava Federacije Bosne i Hercegovine i jer prilikom donošenja istog Zakona nije postupljeno u skladu sa članom 4. stav 6. Evropske povelje o lokalnoj samoupravi i čl. 56., 59. i 60. Zakona o principima lokalne samouprave u Federaciji Bosne i Hercegovine ("Službene novine Federacije BiH", br. 49/06 i 51/09 – u daljem tekstu: Zakon o principima lokalne samouprave). Takođe predlaže da se presuda objavi u "Službenim novinama Federacije BiH" i "Narodnim novinama Kantona 10".

4. Bitni navodi odgovora na zahtjev

U skladu sa članom 16. Zakona o postupku pred Ustavnim sudom Federacije Bosne i Hercegovine ("Službene novine Federacije BiH", br. 6/95 i 37/03), Ustavni sud Federacije je aktom broj: U-55/17 od 04.10.2017. godine zatražio od Skupštine Kantona 10 da dostavi odgovor na zahtjev podnosioca u roku od 15 dana. Odgovor nije dostavljen.

U skladu sa članom 17. Zakona o postupku pred Ustavnim sudom Federacije Bosne i Hercegovine, a radi razjašnjenja u ovoj pravnoj stvari, Ustavni sud Federacije je aktom broj: U-55/17 od 15.03.2018. godine od Saveza opština i gradova Federacije Bosne i Hercegovine zatražio podatke, da li su, i na koji način, učestvovali u postupku konsultacija u ime ove jedinice lokalne samouprave u toku priprema, odnosno donošenja Zakona o poljoprivrednom zemljištu. Savez opština i gradova Federacije Bosne i Hercegovine aktom broj: 141/18 od 26.03.2018. godine, izvijestio je Ustavni sud Federacije da nije bio konsultovan u postupku donošenja istog Zakona.

Prema Obavijesti broj: 01.11-1-640/17 od 18.01.2018. godine, podnosilac zahtjeva je ostao pri zahtjevu.

5. Relevantno pravo A. Ustav Federacije Bosne i Hercegovine

Član III.2. h)

Federalna vlast i kantoni nadležni su za:

(...)

  • h)
    korištenje prirodnih bogatstava.

Član V.1.2. st. (1) i (2)

(1) Svaki kanton može prenijeti svoje ovlaštenje na opštinu i grad na svojoj teritoriji ili na federalnu vlast.

(2) Svaki kanton može na opštinu i grad na svojoj teritoriji prenijeti ovlaštenja u vezi sa obrazovanjem, kulturom, turizmom, lokalnim poslovanjem i humanitarnom djelatnošću te radiom i televizijom, a dužan je to učiniti ako u pogledu nacionalnog sastava većinsko stanovništvo te opštine, odnosno grada nije većinsko stanovništvo u kantonu kao cjelini.

Član VI. 2.

(1) U opštini se ostvaruje lokalna samouprava.

Amandman XVIII

Član VII.3. Ustava Federacije Bosne i Hercegovine mijenja se i glasi:

"Međunarodni ugovori i drugi sporazumi koji su na snazi u Bosni i Hercegovini i Federaciji, te opšta pravila međunarodnog prava čine dio zakonodavstva Federacije. U slučaju nesaglasnosti međunarodnog ugovora, odnosno sporazuma i zakonodavstva, preovladava međunarodni ugovor, odnosno sporazum."

Amandman XCVI

U članu IV.C.10. iza stava (2) dodaje se novi stav (3) koji glasi:

"(3) Zaštitu prava na lokalnu samoupravu osigurava Ustavni sud. Takav postupak pred Ustavnim sudom mogu pokrenuti opštine i gradovi, kao i udruženja opština i gradova Federacije Bosne i Hercegovine. Ustavni sud odlučuje o sporovima između jedinica lokalne samouprave i kantona ili Federacije na zahtjev opštinskog ili gradskog vijeća, načelnika opštine ili gradonačelnika grada, ili udruženja opština i gradova Federacije Bosne i Hercegovine."

Dosadašnji st. (3) i (4) postaju st. (4) i (5).

B) Evropska povelja o lokalnoj samoupravi

Član 2.

Ustavna i zakonska osnova lokalne samouprave

Princip lokalne samouprave bit će utvrđen zakonodavstvom zemlje potpisnice i, gdje je to moguće - ustavom.

Član 4.

Djelokrug lokalne samouprave

  • 1.
    Osnovna prava i dužnosti lokalnih vlasti bit će utvrđeni ustavom ili statutom, time se, međutim, ne sprječava prenošenje na lokalne vlasti prava i odgovornosti za specifične zadatke, u skladu sa zakonom.
  • 2.
    Lokalne vlasti će, u granicama zakona, imati puno diskreciono pravo da provode svoje inicijative u vezi sa svim stvarima koje nisu isključene iz njihove nadležnosti, niti stavljene u nadležnost neke druge vlasti.
  • 3.
    Javni poslovi će se po pravilu, vršiti prije svega od strane onih vlasti koje su najbliže građanima. Prilikom prenošenja odgovornosti na neku drugu vlast vodit će se računa o obimu i prirodi posla, kao i o zahtjevima efikasnosti i ekonomičnosti.
  • 4.
    Prava povjerena lokalnim vlastima će po pravilu biti puna i isključiva. Ona ne smiju biti uskraćena ili ograničena od strane neke druge-centralne ili regionalne vlasti, osim u slučajevima predviđenim zakonom.
  • 5.
    U slučajevima prenošenja ovlaštenja sa centralnih ili regionalnih na lokalne vlasti, lokalnim vlastima će, u što je moguće većoj mjeri, biti dozvoljeno da prilagođavaju njihovo provođenje u lokalnim uslovima.
  • 6.
    Lokalne vlasti će biti konsultovane, u najvećoj mogućoj mjeri, pravovremeno i na odgovarajući način, u procesu planiranja i donošenja odluka o svim stvarima koje ih se direktno tiču.

Član 13.

Vlasti na koje se Povelja odnosi

  • 1.
    Principi lokalne samouprave, sadržani u ovoj Povelji odnose se na sve kategorije lokalnih vlasti koje postoje na teritoriji zemlje potpisnice (...).

C) Zakon o principima lokalne samouprave u Federaciji Bosne i Hercegovine

("Službene novine Federacije BiH", br. 49/06 i 51/09)

II. Definicija lokalne samouprave

Član 2.

Lokalna samouprava podrazumijeva pravo i osposobljenost jedinica lokalne samouprave da, u granicama zakona, regulišu i upravljaju određenim javnim poslovima na osnovu vlastite odgovornosti i u interesu lokalnog stanovništva.

Član 3.

Lokalna samouprava se organizuje i ostvaruje u opštinama i gradovima, kao jedinicama lokalne samouprave (u daljem tekstu: "jedinice lokalne samouprave"), a izvršavaju je organi jedinice lokalne samouprave i građani, u skladu sa ustavom i zakonom i statutom jedinice lokalne samouprave.

III. Samoupravni djelokrug jedinice lokalne samouprave

Član 8.

Jedinica lokalne samouprave ima vlastite nadležnosti, ustanovljene ustavom i zakonom i ima pravo da se bavi svim pitanjima od lokalnog značaja koja nisu isključena iz njene nadležnosti, niti dodijeljena u nadležnost neke druge vlasti na osnovu ustava i zakona.

Ona će biti samostalna u odlučivanju o pitanjima iz vlastitih nadležnosti, koje ne mogu biti ograničene ili uskraćene od federalnih ili kantonalnih vlasti, osim u slučajevima i u okvirima utvrđenim ustavom i zakonom.

U vlastite nadležnosti jedinice lokalne samouprave posebno spadaju:

  • -
    (...)
  • -
    utvrđivanje politike upravljanja i raspolaganja imovinom jedinice lokalne samouprave;
  • -
    utvrđivanje politike upravljanja prirodnim resursima jedinice lokalne samouprave i raspodjele sredstava ostvarenih na osnovu njihovog korištenja;
  • -
    (...).

Osim ukoliko zakon ne odredi da neku nadležnost treba smatrati povjerenom, nadležnost, ustanovljena ili predviđena zakonom smatra se vlastitom nadležnošću jedinice lokalne samouprave.

Član 10.

Poslovi federalnih i kantonalnih vlasti mogu biti povjereni jedinici lokalne samouprave zakonom, nakon konsultovanja organa lokalnih vlasti kojima se navedeni poslovi povjeravaju, uzimajući u obzir princip supsidijarnosti i sposobnosti lokalnih vlasti i njihove administracije da te poslove efikasno obavljaju.

VII. Finansiranje i imovina jedinica lokalne samouprave

Član 34.

Jedinice lokalne samouprave imaju pravo na odgovarajuće sopstvene finansijske izvore kojima lokalni organi mogu slobodno raspolagati u okviru svoje nadležnosti u skladu sa zakonom.

Jedan dio finansijskih izvora jedinica lokalne samouprave će se ostvarivati od lokalnih taksi i naknada čiju stopu jedinica lokalne samouprave utvrđuje u okviru zakona.

Finansijska sredstva jedinica lokalne samouprave biće srazmjerna njihovim nadležnostima koje su im dodijeljene zakonom. Svaki prijenos novih funkcija biće praćen finansijskim sredstvima potrebnim za njihovo efikasno izvršavanje.

Zakonodavac je dužan da pribavi mišljenje od Saveza opština i gradova o svim pitanjima koja se odnose na dodjelu sredstava, kao i o svim promjenama zakona koje mogu uticati na finansijske obaveze jedinica lokalne samouprave.

(…)

XII. Odnos i saradnja federalnih i kantonalnih vlasti i jedinica lokalne samouprave

Član 56.

Federalne, odnosno kantonalne vlasti dužne su u najvećoj mogućoj mjeri da konsultuju jedinice lokalne samouprave u postupku donošenja propisa koji ih se direktno tiču.

Konsultovanje, u smislu iz prethodnog stava ovog člana federalne, odnosno kantonalne vlasti vrše putem saveza opština i gradova.

D) Zakon o poljoprivrednom zemljištu

("Narodne novine Kantona 10", broj 2/10)

I. OPŠTE ODREDBE

Član 1.

Ovim zakonom utvrđuju se: definicije, osnovni principi i upravljanje, zaštita, korištenje, uređenje, raspolaganje, evidencije, nadzor nad provođenjem ovog zakona, krivične odredbe, prijelazne i završne odredbe, kao i ostala značajna pitanja koja se odnose na poljoprivredno zemljište na području Kantona 10 (u daljem tekstu: Kanton).

Član 2.

Poljoprivredno zemljište je prirodno bogatstvo i dobro od opšteg interesa za opštine, Kanton, Federaciju i Bosnu i Hercegovinu, i uživa posebnu zaštitu, koristi se za poljoprivrednu proizvodnju i ne može se koristiti u druge svrhe, osim u slučajevima i pod uslovima utvrđenim ovim zakonom.

Član 10.

Poslovi upravljanja, zaštite, uređenja i racionalnog korištenja poljoprivrednog zemljišta su poslovi od opšteg interesa za opštinu, Kanton, Federaciju BiH i BiH.

Član 105.

Poljoprivredno zemljište daje se u zakup javnim pozivom.

Odluku o raspisivanju javnog poziva za zakup poljoprivrednog zemljišta u vlasništvu države i odluku o izboru najpovoljnije ponude, donosi opštinski načelnik uz prethodnu saglasnost opštinskog Vijeća na čijem se području zemljište nalazi.

Protiv odluke o izboru najpovoljnije ponude može se izjaviti prigovor opštinskom načelniku u roku od 8 dana od dana prijema.

Konkursni postupak provodi Komisija za dodjelu poljoprivrednog zemljišta u zakup.

Komisiju iz stava 4. ovog člana imenuje opštinsko vijeće na prijedlog opštinske službe, na vrijeme od 4 godine.

Početna cijena zakupa ne smije biti manja od 70% od tržišne cijene zakupa.

Zakupnina ne može biti dvostruko uvećana u odnosu na početnu cijenu zakupa.

Ako se poljoprivredno zemljište u vlasništvu države nalazi na području dva ili više kantona odluku o raspisivanju javnog konkursa i odluku o izboru najpovoljnije ponude donosi kantonalna skupština na čijem je području veći dio površine poljoprivrednog zemljišta u vlasništvu države.

Član 106.

Na osnovu odluke o izboru najpovoljnije ponude na javnom pozivu za zakup poljoprivrednog zemljišta u vlasništvu države kantonalno ministarstvo i podnosilac ponude sklapaju ugovor o zakupu.

Kantonalno ministarstvo je dužno primjerak ugovora o zakupu dostaviti u roku od 15 dana nadležnom sudu za vođenje zemljišne knjige, odnosno katastra nekretnina, opštinskoj službi i Federalnom ministarstvu.

Na osnovu sklopljenog ugovora o zakupu, zakupoprimca u posjed poljoprivrednog zemljišta u vlasništvu države, uvodi opština.

Član 107.

Ugovor o zakupu sadrži obavezno odredbe koje se odnose na: imena i adrese ugovorenih strana, datum sklapanja ugovora, podatke iz zemljišne knjige, odnosno katastra nekretnina, vrijeme trajanja zakupa, visinu, rok i način plaćanja zakupnine (ne može biti neutralna), opis i vrijednost objekata, uređaja i zasada, te način njihova održavanja, vrijeme amortizacije zasada, neamortizovanu vrijednost pripadaka zemljišta, prava i obaveze zakupoprimca i zakupodavca, cilj-namjenu korištenja zakupljenog zemljišta, klauzulu o nasljedivosti zakupa, razloge za prestanak ugovora i proceduru za rješavanje sporova. Tekst pripremljenog ugovora o zakupu na poljoprivrednom zemljištu u vlasništvu države dostavlja se prije njegovoga potpisivanja na prethodno mišljenje kantonalnom pravobaranilaštvu u roku od 15 dana konačnosti odluke o izboru najpovoljnije ponude.

(...)

Primjerak ugovora o zakupu na poljoprivrednom zemljištu u vlasništvu države, dostavlja se opštinskoj službi mjerodavnoj za finansije, kantonalnom i federalnom ministarstvu finansija.

6. Činjenično stanje i stav Ustavnog suda Federacije

Na osnovu navoda zahtjeva, te dokaza koji su pribavljeni, Ustavni sud Federacije je utvrdio sljedeće relevantne činjenice za donošenje odluke u ovom predmetu:

Zahtjev za zaštitu prava na lokalnu samoupravu podnesen je od strane ovlaštenog podnosioca u smislu člana IV.C.3.10. (3) Ustava Federacije Bosne i Hercegovine.

Nadalje, petitom zahtjeva se traži da se utvrdi da Zakon o poljoprivrednom zemljištu povrjeđuje pravo Opštine Glamoč na lokalnu samoupravu, jer nisu poštovane nadležnosti o odgovornosti kantonalne vlasti u skladu sa članom V.1.2.(2) Ustava Federacije Bosne i Hercegovine, i jer prilikom donošenja ovog zakona nije postupljeno u skladu sa članom 4. stav 6. Evropske povelje o lokalnoj samoupravi i čl. 56., 59. i 60. Zakona o principima lokalne samouprave.

Međutim, iz sadržajnih navoda zahtjeva evidentno je da podnosilac zahtjeva pokreće postupak za zaštitu prava na lokalnu samoupravu isključivo u odnosu na odredbu člana 106. Zakona o poljoprivrednom zemljištu i sa stanovišta ocjene ustavnosti i sa stanovišta zaštite prava na lokalnu samoupravu.

Nadalje, iz dokaza u spisu utvrđeno je da Savez opština i gradova Federacije Bosne i Hercegovine nije bio konsultovan u postupku donošenja predmetnog Zakona. Iz navoda molbe – požurnice podnosioca zahtjeva, broj: 01-11-1-640-1/17 od 18.06.2018. godine je vidljivo da se pred Opštinskim sudom u Livnu vodi sudski spor između Kantona 10, Ministarstva poljoprivrede, vodoprivrede i šumarstva i prvotužene Opštine Glamoč i drugo tuženih zakupaca poljoprivrednog zemljišta, a u uskoj vezi sa ovim zahtjevom. Takođe, iz dostavljenih odluka o izboru najpovoljnijih ponuda za zakup poljoprivrednog zemljišta u Opštini Glamoč je vidljivo da je za konkretna poljoprivredna zemljišta na području te opštine od strane Opštinskog vijeća Glamoč utvrđen izbor najpovoljnijih ponuda, da su prema podnesku Službe za privredu, finasije i inspekcijske poslove Opštine Glamoč dostavljeni Ugovori o zakupu Kantonalnom ministarstvu poljoprivrede, vodoprivrede i šumarstva; da postoji odgovor istog ministarstva, broj: 08-02-24-129/10 od 24.09.2010. godine u kojem, po mišljenju Kantonalnog javnog pravobranilaštva Livno, to ministarstvo smatra da u proceduri nisu ispoštovane zakonske odredbe zbog čega se ne može pristupiti zaključenju i potpisu pojedinačno dostavljenih ugovora o zakupu. Po osnovu navedenog su i pokrenuti redovni sudski sporovi pred Opštinskim sudom u Livnu. Navedene činjenice su relevantne isključivo kao primjer posljedica koje proizilaze iz, prema navodima podnosioca zahtjeva, odredbe člana 106. Zakona o poljoprivrednom zemljištu koja je, prema podnosiocu zahtjeva, suprotna Ustavu Federacije Bosne i Hercegovine, Evropskoj povelji o lokalnoj samoupravi i Zakonu o principima lokalne samouprave.

Citirana odredba propisuje dio procedure zasnivanja zakupa (VII.2. čl. 102. do 113. Zakona o poljoprivrednom zemljištu), kojom se reguliše postupanje kantonalnog ministarstva, nakon što u smislu člana 105. istog Zakona, javnim pozivom, odluku o odabiru najpovoljnije ponude donese opštinski načelnik uz prethodnu saglasnost Opštinskog vijeća na čijem se području zemljište nalazi. Naime, osporenim članom 106. Zakona o poljoprivrednom zemljištu se propisuje da, nadalje, po osnovu ovih prethodnih odluka, odnosno na osnovu odluke o izboru najpovoljnije ponude na javnom pozivu za zakup poljoprivrednog zemljišta u vlasništvu države, kantonalno ministarstvo i podnosilac ponude sklapaju ugovor o zakupu pri čemu je ministarstvo dužno primjerak ugovora dostaviti u roku od 15 dana na evidentiranje u zemljišnim knjigama, odnosno katastru nekretnina, nadležnoj opštinskoj službi i Federalnom ministarstvu. Na osnovu sklopljenog ugovora zakupoprimca u posjed uvodi opština. Odredbe člana 107. Zakona o poljoprivrednom zemljištu regulišu obavezujuću formu i bitne elemente ugovora o zakupu, te postupanje kantonalnog pravobranilaštva, odnosno davanje mišljenja. Preispitivanje procedure sa stanovišta zakonitosti je u isključivoj nadležnosti redovnog suda, pred kojim se i vodi određen broj ovakvih postupaka.

Sa stanovišta nadležnosti Ustavnog suda Federacije, isključivo je preispitivana, u suštini, samo odredba člana 106. Zakon o poljoprivrednom zemljištu, odnosno njena saglasnost sa zagarantovanim pravima lokalne samouprave propisanim Evropskom poveljom o lokalnoj samoupravi i razrađenim Zakonom o principima lokalne samouprave. U odnosu na dio zahtjeva u kojem podnosilac zahtjeva problematizira ustavnost Zakona o poljoprivrednom zemljištu u smislu odredbi člana V.1.2.(2) Ustava Federacije Bosne i Hercegovine, Ustavni sud Federacije nije raspravljao iz razloga što zahtjev u tom smislu se može pokrenuti u odnosu na taksativno nabrojana ovlaštenja iz stava (2) pomenutog člana, a podneseni zahtjev se odnosi na iskorištavanje prirodnih resursa.

Ustavni sud Federacije je u više svojih odluka (U-26/08 od 14.04.2009. godine koja je objavljena u "Službenim novina Federacije BiH", broj 36/09; U-3/09 od 15.12.2009. godine koja je objavljena u "Službenim novina Federacije BiH", broj 5/10; U-24/16 od 29.11.2017. godine koja je objavljena u "Službenim novina Federacije BiH", broj 8/18 i dr.) utvrdio da jedinice lokalne samouprave moraju biti na odgovarajući način konsultovane prilikom donošenja zakona koji se direktno tiču tih jedinica lokalne samouprave. U ovom predmetu podnosilac zahtjeva je sadržajno elaborirao član 106. Zakona o poljoprivrednom zemljištu tvrdeći da isti generiše ozbiljne probleme po tu jedinicu lokalne samouprave. Nastale sporove će po konkretnim tužbama rješavati nadležni redovni sud. Ustavni sud Federacije je utvrdio kao nesporno da Opština Glamoč nije konsultovana kod donošenja Zakonom o poljoprivrednom zemljištu. Kako osporena odredba jednim dijelom reguliše procedure zasnivanja zakupa poljoprivrednog zemljišta na području jedinica lokalne samouprave i učešće kantona u tom postupku, evidentno je da osporena odredba vrijeđa pravo na lokalnu samoupravu Opštine Glamoč, samim tim što ta opština nije konsultovana pri donošenju predmetnog zakona, što je u suprotnosti sa principom iz člana 4. stav 6. Evropske povelje o lokalnoj samoupravi, koji je razrađen odredbama člana 56. Zakona o principima lokalne samouprave.

Kako se međutim, u sadržajnom smislu osporava isključivo konkretna odredba Zakona, Ustavni sud Federacije je stava da je ta odredba donesena bez odgovarajućih konsultacija sa lokalnom zajednicom, i u smislu djelokruga lokalne samouprave, pri čemu se treba voditi računa da će prava povjerena lokalnim vlastima po pravilu biti puna i isključiva, a u pitanju je poljoprivredno zemljište sa područja konkretne lokalne zajednice, tako da osporena odredba Zakona o poljoprivrednom zemljištu povrjeđuje pravo na lokalnu samoupravu Opštine Glamoč.

Ustavni sud Federacije naglašava da je poljoprivredno zemljište jedno od značajnih prirodnih resursa, te je regulisanje načina upravljanja takvim resursom od krucijalnog značaja za svaku jedinicu lokalne samouprave na čijoj teritoriji se isto nalazi.

Ustavni sud Federacije je u konkretnom slučaju donio presudu kao u izreci, imajući u vidu sve činjenice u ovom predmetu, smatrajući da je nužno donijeti prijelazno rješenje u smislu člana IV.C.3.12.b) Ustava Federacije Bosne i Hercegovine kojim će omogućiti Skupštini Kantona 10 da u roku od šest mjeseci usaglasi osporenu odredbu sa ovom presudom, uz aktivno učešće opštine na čijem području se nalazi poljoprivredno zemljište.

Iz svih naprijed navedenih razloga Ustavni sud Federacije donio je presudu kao u izreci.

Ovu presudu Ustavni sud Federacije donio je jednoglasno u sastavu: Aleksandra Martinović, predsjednica Suda, Mirjana Čučković, dr. sc. Šahbaz Džihanović, prof. dr. Edin Muminović i dr. sc. Kata Senjak, sudije Suda.

Broj U-55/17
12. februara 2019. godine
Sarajevo

Predsjednica
Ustavnog suda Federacije
Bosne i Hercegovine
Aleksandra Martinović, s. r.