Aktio

USTAVNI SUD FEDERACIJE BOSNE I HERCEGOVINE

PRESUDA

Ustavni sud Federacije Bosne i Hercegovine, odlučujući o zahtjevu Premijera Federacije Bosne i Hercegovine za ocjenu ustavnosti čl. 3., 5., 6. i 7. Odluke o visini naknade za korištenje javnih površina, na osnovu člana IV.C.3.10.(2) d) Ustava Federacije Bosne i Hercegovine, na sjednici bez javne rasprave održanoj dana 6.5.2026. godine, donio je

PRESUDU

Utvrđuje se da odredbe člana 5. stav 1. u dijelu koji glasi "na godišnjem nivou" , stav 2. u dijelu koji glasi "za svaku narednu godinu", stav 3. u dijelu koji glasi "godišnjem" i član 6. stav 1. u dijelovima koji glase "za svaku godinu", "za narednu godinu" Odluke o visini naknade za korištenje javnih površina ("Službeni glasnik Grada Lukavac", broj 6/25), nisu u skladu sa Ustavom Federacije Bosne i Hercegovine.

Presudu objaviti u "Službenim novinama Federacije BiH" i "Službenom glasniku Grada Lukavac".

Obrazloženje

1. Podnosilac zahtjeva i predmet zahtjeva

Premijer Federacije Bosne i Hercegovine (u daljem tekstu: podnosilac zahtjeva) podneskom broj: 01-01-424-1/25 od 23.7.2025. godine, podnio je Ustavnom sudu Federacije Bosne i Hercegovine (u daljem tekstu: Ustavni sud Federacije) zahtjev za ocjenu ustavnosti čl. 3., 5., 6. i 7. Odluke o visini naknade za korištenje javnih površina (u daljem tekstu: osporene odredbe Odluke odnosno Odluka).

2. Stranke u postupku

U skladu sa članom 39. stav 1. Zakona o postupku pred Ustavnim sudom Federacije Bosne i Hercegovine ("Službene novine Federacije BiH", br. 6/95 i 37/03), stranke u ovom ustavnosudskom postupku su: podnosilac zahtjeva i Gradsko vijeće Lukavac, kao donosilac Odluke.

3. Bitni navodi zahtjeva

Podnosilac zahtjeva navodi da se u osporenoj odredbi člana 3. Odluke u dijelu kojom je utvrđena obaveza plaćanja naknade za korištenje, održavanje i trajno zauzimanje javnih površina, izdvajaju isključivo vlasnici postavljenih podzemnih i nadzemnih instalacija i vodova (PTT, elektro vodova, vodova kablovskih operatera i sl), jer su obavezni platiti naknadu na cijelom području Grada Lukavac, dok svi ostali subjekti plaćaju komunalnu naknadu na uređenom gradskom zemljištu. U nastavku zahtjeva podnosilac citira sadržaj osporenih čl. 5., 6. i 7. Odluke, te ističe da izgradnja elektromreže doprinosi samom uređenju građevinskog zemljišta, za koje se može utvrditi komunalna naknada. Dalje navodi, da se u slučaju kada se radi o instalacijama za prijenos električne energije ili distribuciju električne energije putem nadzemnih vodova ili kablova, ne radi o korištenju površine građevinskog zemljišta, nego samo o jednokratnom uskom zauzimanju uskog podzemnog ili nadzemnog dijela tog zemljišta radi polaganja, odnosno postavljanja tih instalacija. Smatra da nametanje ovakvih naknada, gubi karakter jednokratne naknade koju obaveznik plaća na ime neke usluge od strane državnog organa i poprima karakter parafiskalnog nameta, kojima se periodično zahvata u imovinu odnosno dohodak obaveznika i to po stopi koja se utvrđuje proizvoljno, na bazi anticipiranog dohotka koji ostvaruju privredni subjekti koji obavljaju djelatnost u pomenutim oblastima. Iz osporenih odredbi Odluke proističe da je godišnja obaveza plaćanja predmetne naknade usmjerena na, između ostalih, pravna lica koja vrše djelatnost distribucije i snabdijevanja električnom energijom putem elektroenergetskih vodova. Propisivanjem naknade kao u osporenim odredbama Odluke, privredni subjekti od javnog interesa dovode se u neravnopravan položaj u smislu utvrđenih obaveza u odnosu na druge privredne subjekte, čime se onemogućava ostvarivanje ustavom zagarantovanog prava na jednakost pred zakonom. Smatra da vrsta djelatnosti prema utvrđenoj sudskoj praksi Ustavnog suda Federacije, ne može biti kriterij za određivanje visine komunalne takse, jer je korištenje tog kriterija protivno ustavnoj garanciji jednakosti pred zakonom, te da je Gradsko vijeće Lukavac kao donosilac Odluke, propisujući godišnju obavezu plaćanja predmetne naknade, ušlo u nedozvoljenu sferu oporezivanja stalnih materijalnih sredstava za rad privrednih subjekata i na taj način prekoračilo svoja ovlaštenja, postupivši suprotno odredbama člana III.1.c) Ustava Federacije Bosne i Hercegovine.

Imajući u vidu praksu Ustavnog suda Federacije, smatra da je u konkretnom slučaju povrijeđen član II.A.2.(1) c) Ustava Federacije Bosne i Hercegovine, te predlaže da Ustavni sud Federacije donese presudu kojom će utvrditi da osporene odredbe Odluke nisu u skladu sa Ustavom Federacije Bosne i Hercegovine.

4. Bitni navodi odgovora na zahtjev

U skladu sa članom 16. Zakona o postupku pred Ustavnim sudom Federacije Bosne i Hercegovine, Ustavni sud Federacije je aktom broj: U-18/25 od 31.7.2025. godine, zatražio od Gradskog vijeća Lukavac da, kao druga strana u postupku, dostavi odgovor na zahtjev podnosioca, kao i da razjasni definiciju korisnika javnih površina iz člana 2. stav 3. Odluke, odnosno da odgovori na koja se pravna ili fizička lica, osim vlasnika podzemnih i nadzemnih instalacija, odnosi navedeni član Odluke.

Gradsko pravobranilaštvo Grada Lukavac je dana 12.9.2025. godine, dostavilo odgovor na zahtjev u kojem najprije citira odredbe čl. 2. i 3. Odluke. Potom navodi da je vidljivo da se Odluka odnosi na regulisanje, odnosno normiranje korištenja javnih površina kojima se vrši njihovo dugotrajno zauzimanje, a samim time i umanjuje njihova vrijednost, te otežava njihovo korištenje. Dalje ističe da je korištenje javnih površina u smislu njihovog privremenog zauzimanja (npr. postavljanja tezgi, ljetnih bašta, robe ispred izloga radnje i sl.) odvojeno normirano posebnom Odlukom o komunalnim taksama ("Službeni glasnik Općine Lukavac", br. 10/09, 2/10, 3/16, 10/16, 8/17, 3/21 i 7/21 i "Službeni glasnik Grada Lukavac", br. 3/24, 5/24, 12/24, 3/25 i 6/25), jer njihova "težina" zauzimanja nije ista, i samim tim što se radi o objektima koji su na javnu površinu postavljeni privremeno (uglavnom ne duže od tri mjeseca), za razliku od postavljanja instalacija koji javnu površinu zauzimaju na duži period, ako ne i trajno. Na kraju ističe, da Grad Lukavac naplaćuje naknadu za korištenje javne površine na vlastitom području i svim drugim pravnim i fizičkim licima koja radi ostvarivanja svojih poslovnih interesa imaju potrebu za njihovim postavljanjem i popravkom na javnim površinama, a ne samo vlasnicima podzemnih i nadzemnih instalacija, bez obzira da li se radi o elektroenergetskim, kablovskim ili telekomunikacijskim vodovima i cjevovodima.

5. Relevantno pravo

A. Ustav Federacije Bosne i Hercegovine

Član III.1.tač. b) i c)

U isključivoj su nadležnosti Federacije:

  • b)
    utvrđivanje ekonomske politike, uključujući planiranje i obnovu, te politiku korištenja zemljišta na federalnom nivou,
  • c)
    donošenje propisa o finansijama i finansijskim institucijama Federacije i fiskalna politika Federacije,

Član IV.C.3.10.(2) d)

(2) Ustavni sud:

  • d)
    na zahtjev premijera, ili kantona, utvrđuje da li neki predloženi ili usvojeni propis koje je donijelo neko tijelo kantonalne, gradske ili općinske vlasti u skladu sa ovim ustavom.

B. Zakon o pripadnosti javnih prihoda u Federaciji Bosne i Hercegovine

("Službene novine Federacije BiH", br. 22/06, 43/08, 22/09, 35/14, 94/15 i 17/22)

Član 13. stav 1. tačka c) i stav 4.

Učešće jedinica lokalne samouprave u ostalim javnim prihodima

Pored udjela u raspodjeli prihoda iz člana 6. ovog Zakona, jedinicama lokalne samouprave pripadaju i drugi javni prihodi kako slijedi:

  • c)
    naknade i takse u skladu sa propisima jedinica lokalne samouprave;

Općinska vijeća donose propise kojima se utvrđuje visina naknada po osnovu korištenja i uređenja zemljišta, kao i visina drugih naknada, novčanih kazni i taksi u njihovoj nadležnosti.

C. Zakon o principima lokalne samouprave u Federaciji Bosne i Hercegovine

("Službene novine Federacije BiH", br. 49/06 i 51/09)

Član 8. stav 3. alineja 20.

U vlastite nadležnosti jedinice lokalne samouprave posebno spadaju:

  • -
    donošenje propisa o porezima, naknadama, doprinosima i taksama iz nadležnosti jedinice lokalne samouprave;

Član 37. stav 1. tačka a) alineje 2.

Jedinicama lokalne samouprave pripadaju prihodi:

  • a)
    vlastiti prihodi:
    • -
      lokalne takse i naknade čije iznose utvrđuje vijeće u skladu sa zakonom,

D. Odluka o visini naknade za korištenje javnih površina

("Službeni glasnik Grada Lukavac", broj 6/25)

Član 3. - osporena odredba Odluke

Lica iz člana 2. stav 3. ove Odluke dužna su za korištenje javnih površina platiti naknadu, kao protuvrijednost za njihovo:

  • a)
    korištenje (korištenje javnih površina za vlastite potrebe u svrhu obavljanja registrovane djelatnosti i povećanja dobiti, naknada štete nastale prekopavanjem javnih površina, koje nakon toga se ne mogu dovesti u stanje identično onome kakvo je bilo prije izvršenih radova, te samim time te površine gube na vrijednosti i sl.),
  • b)
    održavanje (održavanje javne površine u stanju da korisnici u svako doba imaju mogućnost pristupa postavljenim instalacijama, kao što su čišćenje, košenje, krčenje i sl.),
  • c)
    trajno zauzimanje (budući da iste postaju neupotrebljive za izvođenje kasnijih zahvata, uključujući i investicione radove, te se npr. izgradnja planiranih objekata mora dislocirati, mijenjati trase i sl.).

Član 5. - osporena odredba Odluke

Naknada za prekopanu javnu površinu radi postavljanja i popravke podzemnih i nadzemnih instalacija utvrđuje se na godišnjem nivou po zonama kako slijedi:

  • 1.
    Zona I i Zona II:
    • -
      za podzemne elektroenergetske, kablovske i telekomunikacijske vodove i cjevovode 6,00 KM/m,
    • -
      za nadzemne elektroenergetske, kablovske i telekomunikacijske vodove i cjevovode 1,00 KM/m,
  • 2.
    Zona III i Zona IV:
    • -
      za podzemne elektroenergetske, kablovske i telekomunikacijske vodove i cjevovode 3,00 KM/m,
    • -
      za nadzemne elektroenergetske, kablovske i telekomunikacijske vodove i cjevovode 0,90 KM/m,
  • 3.
    Zona V, Zona VI:
    • -
      za podzemne elektroenergetske, kablovske i telekomunikacijske vodove i cjevovode 2,00 KM/m,
    • -
      za nadzemne elektroenergetske, kablovske i telekomunikacijske vodove i cjevovode 0,80 KM/m,
  • 4.
    Ostalo građevinsko zemljište:
    • -
      za podzemne elektroenergetske, kablovske i telekomunikacijske vodove i cjevovode 1,00 KM/m,
    • -
      za nadzemne elektroenergetske, kablovske i telekomunikacijske vodove i cjevovode 0,70 KM/m,
  • 5.
    Naknada za prekopavanje asfaltirane saobraćajnice po širini plaća se u iznosu od 500,00 KM, a podbušivanje asfaltirane saobraćajnice obračunava se po dužnom metru zavisno od građevinske zone.

Naknada iz stava 1. ovog člana plaća se jednokratno za tekuću godinu u kojoj je postavljena podzemna ili nadzemna instalacija, a za svaku narednu godinu plaća se u iznosu od 0,60 KM/m bez obzira na građevinsku zonu.

Naknada za već postavljanje podzemne i nadzemne elektroenergetske, kablovske, telekomunikacijske vodove i cjevovode plaća se u godišnjem iznosu od 0,50 KM/m.

Član 6. - osporena odredba Odluke

Naknada za postavljanje podzemnih i nadzemnih instalacija utvrđuje se od trenutka postavljanja iste na javnu površinu, a naknada za popravak podzemnih i nadzemnih instalacija od dana izdavanja Rješenja, s tim da se naknada za svaku godinu mora izmiriti najkasnije do 31. decembra tekuće godine za narednu godinu.

Naknada iz člana 5. ove Odluke ne plaća se za instalacije koje su 100% u vlasništvu grada Lukavac, kao i instalacije koje su u vlasništvu javnih preduzeća kojima je osnivač grad Lukavac.

Član 7. - osporena odredba Odluke

Prekopanu asfaltiranu saobraćajnicu korisnik je dužan vratiti u prvobitno stanje, a za podbušivanje dati garanciju od slijeganja i oštećenja u periodu od dvije godine od dana izvođenja radova.

Obaveza vlasnika podzemnih i nadzemnih instalacija – vodova je da u slučaju promjene namjene javne površine, rekonstrukcije ili vršenja radova investicijskog održavanja koji iziskuju premještanje postojećih instalacija o svom trošku izmjeste postavljene instalacije.

6. Sudska praksa Ustavnog suda Federacije

Presude Ustavnog suda Federacije br.: U-13/20 od 13.10.2021. godine ("Službene novine Federacije BiH", broj 97/21), U-49/23 od 23.10.2024. godine ("Službene novine Federacije BiH", broj 98/24) i U-23/25 od 8.4.2026. godine ("Službene novine Federacije BiH", broj 35/26).

7. Činjenično stanje i stav Ustavnog suda Federacije

Nakon analize navoda iz zahtjeva, odgovora na zahtjev, osporenih odredbi Odluke i cjelokupne dokumentacije u spisu predmeta, u svjetlu relevantnog prava i uzimajući u obzir ustavnosudsku praksu ovog suda, utvrđeno je kako slijedi.

Podnosilac zahtjeva je u skladu sa odredbom člana IV.C.3.10.(2) d) Ustava Federacije Bosne i Hercegovine, lice ovlašteno za podnošenje ovog zahtjeva za utvrđivanje ustavnosti.

Gradsko vijeće Lukavac je na sjednici održanoj dana 29.5. i 4.6.2025. godine donijelo Odluku kojom je propisalo uslove, način utvrđivanja i visinu naknade za korištenje javnih površina. Podnosilac zahtjeva osporava odredbe čl. 3., 5., 6. i 7. Odluke.

Osporenom odredbom člana 3. Odluke najprije se propisuje obaveza plaćanja naknade za korištenje javnih površina, dok se u nastavku norme određuje svrha te naknade kroz njeno vezivanje za korištenje, održavanje i trajno zauzimanje javne površine. Ustavni sud Federacije nije ispitivao ustavnost dijela osporene odredbe Odluke kojim se propisuje sama obaveza plaćanja naknade, jer je prema praksi Ustavnog suda Federacije neustavno njeno periodično, odnosno godišnje propisivanje. Prema tome, neustavnost se odnosi na periodični karakter propisivanja obaveze plaćanja naknade. Dio odredbe kojim se utvrđuje svrha naknade ima pretežno opisni karakter i kao takav ne može dovesti do povrede odredbi Ustava Federacije Bosne i Hercegovine, zbog čega nije razmatran sa aspekta ustavnosti.

U osporenom članu 5. Odluke utvrđena je visina naknade, kako jednokratno, tako i na godišnjem nivou, po zonama i metru dužnom, za prekopanu javnu površinu radi postavljanja i popravke podzemnih i nadzemnih elektroenergetskih, kablovskih i telekomunikacijskih instalacija. Iz navedenog proizlazi da je propisivanje naknade ograničeno na određenu kategoriju subjekata, odnosno na privredne subjekte koji obavljaju djelatnosti od javnog interesa, te da se ista, plaća i periodično na godišnjem nivou.

Novčana naknada propisana u osporenom članu 5. Odluke, koja se plaća periodično na godišnjem nivou za postavljanje podzemnih i nadzemnih instalacija na javnim površinama na području Grada Lukavac, u stvarnosti predstavlja parafiskalni namet, kako ga i određuje finansijska teorija. Ako takvu činjenicu postavimo u poredbenu ravan sa odredbama Ustava Federacije Bosne i Hercegovine koje određuju da u isključivu nadležnost Federacije, između ostalog, spada utvrđivanje ekonomske i fiskalne politike, te donošenje propisa o finansijama i finansijskim institucijama, a da prema tako uspostavljenoj distribuciji ustavnih ovlaštenja zakonodavac na nivou Federacije Bosne i Hercegovine nije izričito zakonom ovlastio jedinice lokalne samouprave za donošenje lokalnih propisa i utvrđivanje poreznih obaveza u oblasti postavljanja i popravke nadzemnih i podzemnih instalacija, onda je sasvim jasno da je donosilac osporene Odluke takvim normiranjem ove naknade izašao iz okvira svojih zakonskih ovlaštenja, postupivši suprotno odredbama člana III.1. b) i c) Ustava Federacije Bosne i Hercegovine. Pri tome, odredbe člana 37. stav 1. tačka a) alineje 1. i 2. Zakona o principima lokalne samouprave ("Službene novine Federacije BiH", br. 49/06 i 51/09), kojima se propisuje da jedinicama lokalne samouprave pripadaju vlastiti prihodi, među kojima i porezi i lokalne takse, ne daju jedinicama lokalne samouprave opće pravo i slobodu da proizvoljno svojim odlukama utvrđuju parafiskalne namete u bilo kojoj društvenoj oblasti, nego pretpostavlja samo okvirnu mogućnost donošenja takvih lokalnih propisa, ali tek pod uslovom da im Federacija Bosne i Hercegovine, kao isključivi nosilac prava utvrđivanja fiskalne politike, to omogući svojim zakonima.

Imajući u vidu da jedinice lokalne samouprave nemaju ustavni osnov za propisivanje ovakve naknade, Ustavni sud Federacije nije ispitivao navodne povrede člana II.A.2.(1) c) Ustava Federacije Bosne i Hercegovine u kontekstu osporenog člana 6. stav 2. Odluke, koji se odnosi na oslobađanje od obaveze plaćanja naknade, niti člana 7. Odluke, koji je odredba tehničke prirode.

Na osnovu naprijed navedenog, odlučeno je kao u izreci presude.

Ovu presudu Ustavni sud Federacije donio je u sastavu: Aleksandra Martinović, predsjednica Suda, Vesna Budimir, prof.dr. Edin Muminović, Branimir Orašanin, Ajša Softić i mr. Anja Vuleta Pavelka, sudije Suda.

Broj U-18/25
6. maja 2026. godine
Sarajevo

Predsjednica
Ustavnog suda Federacije
Bosne i Hercegovine
Aleksandra Martinović, s. r.