Aktio

USTAVNI SUD FEDERACIJE BOSNE I HERCEGOVINE

PRESUDA

Ustavni sud Federacije Bosne i Hercegovine odlučujući o zahtjevu Načelnika Opštine Odžak za zaštitu prava na lokalnu samoupravu u vezi sa primjenom člana 6. st. 3. i 4. Zakona o koncesijama člana 4. stav 2. alineja 1. i člana 12. st. 2. i 4. Pravilnika o postupku i načinu dodjele koncesije na poljoprivrednom zemljištu u vlasništvu države na kojem zemljišno-knjižno stanje nije uređeno na osnovu člana IV.C.3.10.(3) Ustava Federacije Bosne i Hercegovine, a u vezi sa Amandmanom XCVI na Ustav Federacije Bosne i Hercegovine, na sjednici bez javne rasprave, održanoj dana 06.03.2019. godine, donio je

PRESUDU

  • 1.
    Utvrđuje se da je članom 6. st. 3. i 4. Zakona o koncesijama ("Narodne novine Posavskog kantona", br. 6/14 i 12/17), povrijeđeno pravo na lokalnu samoupravu Opštine Odžak.
  • 2.
    Presudu objaviti u "Službenim novinama Federacije BiH", "Narodnim novinama Posavskog kantona" i "Službenom glasniku Opštine Odžak".

Obrazloženje

1. Podnosilac zahtjeva i predmet zahtjeva

Načelnik Opštine Odžak (u daljem tekstu: podnosilac zahtjeva) je dana 11.12.2018. godine, podnio Ustavnom sudu Federacije Bosne i Hercegovine (u daljem tekstu: Ustavni sud Federacije) zahtjev za zaštitu prava na lokalnu samoupravu (u daljem tekstu: zahtjev) u vezi sa primjenom člana 6. st. 3. i 4. Zakona o koncesijama (u daljem tekstu: osporeni Zakon) i člana 4. stav 2. alineja 1. i člana 12. st. 2. i 4. Pravilnika o postupku i načinu dodjele koncesije na poljoprivrednom zemljištu u vlasništvu države na kojem zemljišno-knjižno stanje nije uređeno (u daljem tekstu: Pravilnik). Uz zahtjev podnosilac je dostavio i zahtjev za izdavanje privremene mjere kojim bi se odredila privremena mjera i od primjene obustavile osporene odredbe, sve do donošenja konačne odluke Suda po zahtjevu.

2. Stranke u postupku

Prema odredbi člana 39. stav 1. Zakona o postupku pred Ustavnim sudom Federacije Bosne i Hercegovine ("Službene novine Federacije BiH", br. 6/95 i 37/03), stranke u ovom postupku su: Načelnik Opštine Odžak, kao ovlašteni podnosilac zahtjeva, te Skupština Posavskog kantona kao donosilac osporenog Zakona o koncesijama.

3. Bitni navodi zahtjeva

Podnosilac zahtjeva navodi, da je osporenim Zakonom, povrijeđeno pravo na lokalnu samoupravu Opštine Odžak, garantovano Ustavom Federacije Bosne i Hercegovine, Evropskom poveljom o lokalnoj samoupravi (u daljem tekstu: Evropska povelja) i Zakonom o principima lokalne samouprave u Federaciji Bosne i Hercegovine ("Službene novine Federacije BiH", br. 49/06 i 51/09), (u daljem tekstu: Zakon o principima lokalne samouprave), iz sljedećih razloga;

Analizom odredbi čl. 6. st. 3. i 4., u vezi sa članom 5. stav 1. tačka e) osporenog Zakona, proizilazi da je Skupština Posavskog kantona, usvajanjem osporenog Zakona, potpuno isključila opštinske organe iz odlučivanja u postupku dodjele koncesija na poljoprivrednom zemljištu koje se nalazi na području opština, a u vlasništvu je države. Iako je stavom 3. istog člana, propisana nadležnost opštinskog vijeća, da samo u iznimnim slučajevima, može donijeti odluku o dodjeli i ove vrste koncesija, to pravo je opet uslovljeno i prethodnim pribavljanjem saglasnosti Vlade Posavskog kantona. Dakle, radi se o dvostrukom ograničavanju na samo iznimne slučajeve i uz pribavljanje predmetne saglasnosti višeg organa vlasti. Na ovakav način, prava lokalne samouprave su de facto podređena volji viših instanci vlasti, iako je nesporno da se radi o poljoprivrednom zemljištu na području opštine, koje je prema odredbama Zakona o poljoprivrednom zemljištu ("Službene novine Federacije BiH", broj 52/09), povjereno na upravljanje opštinama. Povrijeđen je član 4. stav 4. Evropske povelje, koja norma utvrđuje da prava povjerena lokalnim vlastima ne smiju biti uskraćena ili ograničena od strane neke druge centralne ili regionalne vlasti.

Nadalje, zakonodavac je istom odredbom, propisao, između ostalog, i obavezu koncesionara da u roku od tri godine od dana uvođenja u posjed, o vlastitom trošku izvrši usklađivanje zemljišno-knjižnog stanja na tom poljoprivrednom zemljištu, a naknada za koncesiju će mu se umanjiti razmjerno troškovima usklađenja. Ovakvom imperativnom normom, zakonodavac je učinio povredu i doveo u koliziju osporeni Zakon, sa više sistemskih zakona, kao što su Zakon o stvarnim pravima ("Službene novine Federacije BiH", br. 66/13 i 100/13), Zakon o pravobranilaštvu ("Narodne novine Posavskog kantona", br. 9/08 i 12/08) i dr.

Najprije, nezakonito je da se suprotno članu 8. Zakona o pravobranilaštvu, određuje koncesionar kao treće lice, da u imovinsko-pravnim sporovima postupa u ime i za račun opštine, rješavajući zemljišno-knjižno stanje na predmetu koncesije, na način da u sudskim postupcima ishoduje upis opštine kao titulara/nosioca prava na tom zemljištu.

Ostavljena je mogućnost koncesionaru da samostalno (ugovorom sa trećim licem-punomoćnikom) projektuje troškove sporova, bez ograničenja (limita), a u krajnjem ishodu, na štetu budžeta i kantonalne ali i opštinske vlasti, čiji je jedan od prihoda i ova vrsta naknade. Time su opštinske vlasti u direktnoj zavisnosti od radnje trećih lica (koncesionara i njegovog punomoćnika), pa iako je tačno određena ili barem odrediva visina koncesione naknade, ovako formulisanom odredbom ona ostaje potpuna nepoznanica prilikom projektovanja budžeta, čime je povrijeđen član 9. Evropske povelje i član 7. Zakona o principima lokalne samouprave.

Odredbom čl. 29. stav 8. osporenog Zakona, određeno je da se utvrđena koncesiona naknada raspoređuje u sljedećem omjeru: 60% u budžet opštine na čijem se području nalazi predmet koncesije, a 40% u budžet kantona. Ovakva odredba i propisani omjer raspodjele je u direktnoj suprotnosti sa odredbom člana 3. Pravilnika o uslovima i načinu korištenja sredstava ostvarenih od zamjene, zakupa i koncesije poljoprivrednog zemljišta u vlasništvu države ("Službene novine Federacije BiH", broj 78/09), u vezi sa članom 122. stav 3. Zakona o poljoprivrednom zemljištu.

Zakonodavac je na opisani način učinio povredu prava na lokalnu samoupravu Opštine Odžak, jer se radi o prihodima lokalnih vlasti, koji su zaštićeni članom 9. Povelje o lokalnoj samoupravi, koja između ostalog propisuje da će izvori finansiranja jedinica lokalne samouprave biti primjereni njihovim dužnostima, zbog čega je nejasno koji su to stvarni troškovi kantona, pa da joj po navedenom osnovu pripada 40% godišnjeg iznosa koncesione naknade. Pri tome se navodi da se radi o javnom dobru koje se nalazi na teritoriji opštine, i kojim opština upravlja i gazduje.

Shodno odredbi člana 6. stav 6. osporenog Zakona, Vlada Posavskog kantona je dana 16.04.2018. godine donijela Pravilnik, gdje su odredbe člana 4. stav 2. alineja 1. i člana 12. u očiglednoj suprotnosti sa važećim odredbama osporenog Zakona, a direktno povrjeđuju prava lokalne samouprave.

Vlada Posavskog kantona se oglušila o zahtjev Opštine Odžak za izdavanje saglasnosti da Opštinsko vijeće Odžak donese Odluku o dodjeli koncesije na poljoprivrednom zemljištu u državnom vlasništvu na podruju Opštine Odžak. Predmet koncesije, tj. 1.066,60 hektara poljoprivrednog zemljišta u državnom vlasništvu, koje se nalazi isključivo na području Opštine Odžak, u okviru kojeg zemljišta se nalazi i zemljište koje podliježe restituciji, zatim zemljište koje je već dato u zakup trećim licima, a javni poziv je koncipiran na način da se cjelokupno zemljište daje u koncesiju isključivo kao jedna proizvodno-tehnološka cjelina za početni iznos koncesione naknade od 136.962,00 KM.

4. Bitni navodi odgovora na zahtjev

Ustavni sud Federacije je slijedeći odredbu člana 16. Zakona o postupku pred Ustavnim sudom Federacije Bosne i Hercegovine aktom broj U-32/18 od 24.12.2018. godine, zatražio odgovor na zahtjev za zaštitu prava na lokalnu samoupravu od Skupštine Posavskog kantona. Također, Ustavni sud Federacije je aktom broj U-32/18 od 24.12.2018. godine, zatražio informaciju od Saveza opština i gradova Federacije Bosne i Hercegovine: da li je isti u ime Opštine Odžak u toku priprema, odnosno donošenja Zakona o koncesijama, učestvovao u postupku konsultacija.

Predsjednik Skupštine Posavskog kantona je aktom broj 01-01-102/18-5 od 29.01.2019. godine, dostavio Odgovor na podneseni zahtjev u kojemu je navedeno da je podneseni zahtjev neosnovan u cijelosti, uz dato obrazloženje kako slijedi.

Podnosilac zahtjeva nije dao niti jedan valjani razlog koji bi na bilo koji način doveo u sumnju da bi bilo koji član osporenog Zakona ili Pravilnika bili protivni Ustavu Federacije Bosne i Hercegovine ili da bi se njima povrijedilo pravo Opštine Odžak (ili bilo koje druge lokalne samouprave) na lokalnu samoupravu. Niti jedna druga jedinica lokalne samouprave osim Opštine Odžak nije podnijela ovakav ili sličan zahtjev kojem bi se isticale navodne povrede prava na njihovu lokalnu samoupravu, što samo po sebi dovoljno govori o tome da podneseni zahtjev podnosioca zahtjeva ima u pozadini druge motive i ciljeve radi kojih je podnio zahtjev u koje Skupština Posavskog kantona ne može i ne želi ulaziti.

Navodi iz podnesenog zahtjeva su nejasni i proturječni jer ako zaista podnosilac zahtjeva smatra da osporene odredbe Zakona predstavljaju povredu prava na lokalnu samoupravu Opštine Odžak, onda bi trebalo zaključiti da cijeli koncept osporenog Zakona kao i Zakona o poljoprivrednom zemljištu predstavlja povredu prava na lokalnu samoupravu Opštine Odžak jer po članu 117. Zakona o poljoprivrednom zemljištu Vlada Posavskog kantona, a ne Opština, odlučuje o dodjeli koncesije na poljoprivrednom zemljištu na prijedlog kantonalnog ministarstva, a na osnovu javnog konkursa ili prikupljanjem javnih ponuda. Postoji lokalni interesi u Opštini Odžak koji su nezadovoljni činjenicom da Kanton uopšte odlučuje o dodjeli koncesija te da bi to pravo htjeli prebaciti na isključivu nadležnost opština (i u tom smislu mijenjati cijeli koncept koncesija iz Zakona o poljoprivrednom zemljištu i osporenog Zakona) no to nije predmet ovog postupka pokrenutog od strane podnosioca zahtjeva (jer se osporava samo dio čl. 6. osporenog Zakona). No, legitimno je pravo podnosioca zahtjeva je da pokrene drugi postupak u kojem će osporavati i sve ostale odredbe Zakona o poljoprivrednom zemljištu i osporenog Zakona te zahtijevati da postupak dodjele koncesije bude u isključivoj nadležnosti opštinskih tijela. Proturječnost podnesenog zahtjeva ogleda se i u tome da osporeni stav 3. člana 6. Zakona ne predstavlja povredu prava na lokalnu samoupravu, već naprotiv, predstavlja dodatno pravo opštinama da mogu uz određene uslove dodijeliti koncesije na dobrima iz člana 5. osporenog Zakona (između ostalih na poljoprivrednom zemljištu), jer bez tog stava 3. to pravo u ni u kojem slučaju opštine ne bi imale, stoga što po člana 6. stav 1. osporenog Zakona to pravo pripada u odlučivanje isključivo kantonima. Stoga podneseni zahtjev, kada bi se u kojem slučaju usvojio, bio bi štetan po postojeća prava opština koja im osporeni stav 3. člana 6. Zakona pruža. Stoga su Skupštini Posavskog kantona nejasni razlozi i argumenti koje podnosilac zahtjeva ističe u cilju navodne zaštite prava na lokalnu samoupravu.

Dakle, prema mišljenju Skupštine Posavskog kantona podnošenje ovakvog zahtjeva od strane podnosioca zahtjeva gdje se opštinama želi uskratiti mogućnost i pravo koje imaju na osnovu osporenog stava 3. člana 6. Zakona, te da s druge strane podnosilac zahtjeva ne osporava i ostale odredbe osporenog Zakona kao i Zakona o poljoprivrednom zemljištu gdje bi tražio da se cijeli koncept dodjele koncesija prebaci na opštinske razine je proturječno samo sebi, površno a prije svega u cijelosti neosnovano sa aspekta bilo kakve povrede prava na lokalnu samoupravu.

U odnosu na stav 4. člana 6. osporenog Zakona, Skupština Posavskog kantona je mišljenja da podnosilac zahtjeva uopšte nema pravni interes za osporavanje te odredbe jer se ista ni u kojem slučaju ne odnosi na pitanja iz opštinske razine odlučivanja, a niti se tom odredbom ograničavaju bilo kakva prava opština. Osim toga stav 4. pomenutog člana predstavlja samo iznimku od postupanja, a ne pravilo, te zaključak da iznimka od postupanja može predstavljati bilo kakvu povredu prava na samoupravu odnosno da "potpuno isključuje opštinske organe iz odlučivanja" je tendenciozan, pogrešan i pravno neosnovan.

Podnosilac zahtjeva navodi i to da je članom 29. stav 8. osporenog Zakona određen omjer raspodjele koncesijske naknade (60% opštinama, 40% kantonima), te da je i ta odredba u suprotnosti sa članom 3. Pravilnika o uslovima i načinu korištenja sredstava ostvarenih od zamjene, zakupa i koncesije poljoprivrednog zemljišta u vlasništvu države. No međutim, kako podnosilac zahtjeva ne traži od Ustavnog suda Federacije da i u pogledu člana 29. stav 8. osporenog Zakona donese presudu kojom će se utvrditi da je i tom odredbom povrijeđeno pravo na lokalnu samoupravu Opštine Odžak, to Skupština Posavskog kantona smatra nepotrebnim posebno se osvrnuti na navedeni navod, ali primjećuje da je nerazumljiv i proturječan jer se navodi da je zakonska odreba "u direktnoj suprotnosti sa pravilnikom". Skupštini Posavskog kantona nije poznata činjenica ni pravna mogućnost da bi zakon mogao biti suprotan pravilniku, već jedino obrnuto, a što također ovdje nije slučaj.

Podnosilac zahtjeva je mišljenja da član 6. stav 4. osporenog Zakona daje pravo koncesionaru da na teret sredstava opština upisuje opštine kao titulare/nosioce prava na zemljištu. Niti navedena konstatacije nije tačna jer opštine neće postati titulari na državnom zemljištu, već će se kao eventualni titular upisati država (država je vlasnik državnog zemljišta). Što se tiče navoda o nagomilavanju sudskih i advokatskih troškova na teret opština, ni ta konstatacija nije tačna jer zakon jasno kaže da svi troškovi padaju na teret koncesionara pa nema govora o nikakvom opterećenju opštinskih budžeta.

Nadalje je za istaknuti da se Zakonom o principima lokalne samouprave, kao osnovnim zakonom koji utvrđuje vlastitu nadležnost jedinica lokalne samouprave taksativno navode pitanja u kojima su jedinice lokalne samouprave samostalne i koje ne mogu biti ograničene ili uskraćene od federalnih ili kantonalnih vlasti. Zakon o principima lokalne samouprave ne predviđa da odlučivanje o dodjeli koncesije na poljoprivrednom zemljištu, odnosno bilo koje pitanje vezano za koncesiju spada u vlastitu nadležnost jedinica lokalne samouprave.

S druge strane pravo na lokalnu samoupravu opština osigurano je Zakonom o poljoprivrednom zemljištu, gdje po članu 123., opština donosi program gospodarenja za zemljište u vlasništvu države za svoje područje, uz saglasnost kantonalnog ministarstva.

Dakle opštine nisu ni na koji način isključene iz odlučivanja o poljoprivrednom zemljištu, naprotiv opštine su te koje izrađuju osnovni akt na kojem se zasniva raspolaganje poljoprivrednim zemljištem. Potpuno je nejasno zašto podnosilac zahtjeva smatra da je Odluka o pokretanju postupka dodjele koncesije br. 01-02-468/2018 od 24.10.2018. godine od strane Vlade Posavskog kantona nezakonita, a nejasno je i zašto podnosilac zahtjeva smatra da bi Vlada Posavskog kantona morala dati saglasnost Opštini Odžak da ona samoinicijativno dodjeli koncesiju na poljoprivrednom zemljištu u vlasništvu države, jer takva mogućnost je predviđena samo kao iznimka po osporenom članu 6. stav 3. osporenog Zakona, a ne pravilo (a niti Opština Odžak može iz toga izvoditi legitimna očekivanja ili sl.). U tom dijelu navodi podnosioca zahtjeva su i proturječni sami sebi jer se navodi da u okviru predmeta koncesije kojeg je raspisala Vlada Posavskog kantona je i zemljište pod zakupom trećih lica, a istovremeno je i sama Opština Odžak namjeravala isto zemljište dati u koncesiju licima koje ona samoinicijativno odredi.

Skupština Posavskog kantona želi istaknuti da se stavom 4. člana 6. osporenog Zakona predviđa iznimka, a ne pravilo, po kojoj se može (a ne mora) i to: "nakon utvrđenog javnog interesa" dati u koncesiju zemljište u vlasništvu države. Dakle, postoje brojni mehanizmi ocjene svakog pojedinog konkretnog slučaja prije nego se potpiše ugovor o koncesiji. Postupak dodjele koncesije, prolazi, između ostalih i prethodnu provjeru koji obavezno dostavlja svoje prethodno mišljenje. Dakle, mehanizmi kontrole protiv mogućih nepravilnosti su višekratno regulisani u postojećim zakonskim propisima i svi zainteresirani subjekti imaju višekratne mogućnosti sudjelovati u postupku, protiviti se dodjeli koncesije i sl.

Glede konkretne Opštine Odžak za istaknuti je sljedeću činjenicu - da je Programom gospodarenja poljoprivrednim zemljištem identifikovano 1.972 ha državnog poljoprivrednog zemljišta na području Opštine Odžak. Osim površina poljoprivrednog zemljišta koje su raspisane u predmetnom javnom pozivu na raspolaganju je još okvirno 900 hektara zemljišta za davanje u koncesiju/zakup na području Opštine Odžak od kojih je 500 hektara u potpunosti neiskorišteno. Stoga nije osnovan navod podnosioca Zahtjeva da su manji poljoprivredni proizvođači sa područja Opštine Odžak dovedeni u neravnopravan položaj raspisivanjem javnog poziva koji je raspisao Posavski kanton. S druge strane, u podnesenom zahtjevu se ne navodi da bi bilo koja odluka Vlade Posavskog kantona bila suprotna Programu gospodarenja poljoprivrednim zemljištem Opštine Odžak.

Nadalje, podneseni zahtjev sadrži i neistinite navode da se u okviru predmeta koncesije nalazi i zemljište koje podliježe restituciji te zemljište koje se već nalazi u dugogodišnjem zakupu od strane trećih lica. Odluka Vlade Posavskog kantona o pokretanju postupka dodjele koncesije br. 01-02-468/2018 donesena je na osnovu detaljnog preispitivanja svih elemenata potrebnih za valjanost dodjele koncesije i nisu utvrđeni elementi koje podnosilac navodi u zahtjevu. Skupština Posavskog navodi da podnosilac zahtjeva nije uzeo u obzir niti relevantne odredbe Zakona o poljoprivrednom zemljištu i to: čl 2., 3. i 9.

Savez opština i gradova Federacije Bosne i Hercegovine je aktom broj 512 od 28.12.2018. godine, dostavio Informaciju kojom obavještava Ustavni sud Federacije da Savez opština i gradova Federacije Bosne i Hercegovine nije konsultovan u postupku donošenja Zakona o koncesijama.

5. Zahtjev za izdavanje privremene mjere

Ustavni sud Federacije je na osnovu mjerodavnog prava i utvrđenog činjeničnog stanja odlučio da u ovome predmetu raspravlja o meritumu na sjednici Suda bez javne rasprave, te da stoga, neće posebno odlučivati o zahtjevu za izdavanje privremene mjere.

6. Relevantno pravo

A. Ustav Federacije Bosne i Hercegovine

Član VI.2.(1)

(1) U opštini se ostvaruje lokalna samouprava.

Amandman XCVI

U članu IV.C.10 iza stava (2) dodaje se novi stav (3) koji glasi:

"(3) Zaštitu prava na lokalnu samoupravu osigurava Ustavni sud. Takav postupak pred Ustavnim sudom mogu pokrenuti opštine i gradovi, kao i udruženja opština i gradova Federacije Bosne i Hercegovine. Ustavni sud odlučuje o sporovima između jedinica lokalne samouprave i kantona ili Federacije na zahtjev opštinskog ili gradskog vijeća, načelnika opštine ili gradonačelnika grada, ili udruženja opština i gradova Federacije Bosne i Hercegovine."

Dosadašnji st. (3) i (4) postaju st. (4) i (5);

B. Evropska povelja o lokalnoj samoupravi

Član 2.

Ustavna i zakonska osnova lokalne samouprave

Princip lokalne samouprave bit će utvrđen zakonodavstvom zemlje potpisnice i, gdje je to moguće - ustavom.

Član 3. stav 1.
Koncept lokalne samouprave

  • 1.
    Lokalna samouprava podrazumijeva pravo i osposobljenost lokalnih vlasti da, u granicama zakona, regulišu i rukovode znatnim dijelom javnih poslova, na osnovu vlastite odgovornosti i u interesu lokalnog stanovništva.

Član 4.

Djelokrug lokalne samouprave

  • 1.
    Osnovna prava i dužnosti lokalnih vlasti bit će utvrđeni ustavom ili statutom, time se, međutim, ne sprječava prenošenje na lokalne vlasti prava i odgovornosti za specifične zadatke, u skladu sa zakonom.
  • 2.
    Lokalne vlasti će, u granicama zakona, imati puno diskreciono pravo da provode svoje inicijative u vezi sa svim stvarima koje nisu isključene iz njihove nadležnosti, niti stavljene u nadležnost neke druge vlasti.
  • 3.
    Javni poslovi će se po pravilu, vršiti prije svega od strane onih vlasti koje su najbliže građanima. Prilikom prenošenja odgovornosti na neku drugu vlast vodit će se računa o obimu i prirodi posla, kao i o zahtjevima efikasnosti i ekonomičnosti.
  • 4.
    Prava povjerena lokalnim vlastima će po pravilu biti puna i isključiva. Ona ne smiju biti uskraćena ili ograničena od strane neke druge-centralne ili regionalne vlasti, osim u slučajevima predviđenim zakonom.
  • 5.
    U slučajevima prenošenja ovlaštenja sa centralnih i regionalnih na lokalne vlasti, lokalnim vlastima će, u što je moguće većoj mjeri, biti dozvoljeno da prilagođavaju njihovo provođenje u lokalnim uslovima.
  • 6.
    Lokalne vlasti će biti konsultovane, u najvećoj mogućoj mjeri, pravovremeno i na odgovarajući način, u procesu planiranja i donošenja odluka o svim stvarima koje ih se direktno tiču.

Član 6. stav 1.
Odgovarajuća organizacija uprave i izvori sredstava za obavljanje poslova lokalne vlasti

  • 1.
    U mjeri u kojoj to nije u sukobu sa opštim statutarnim odredbama, lokalne vlasti će imati mogućnost da određuju vlastitu internu upravnu strukturu, u cilju njenog prilagođavanja lokalnim potrebama i efikasnog rukovođenja radom organa uprave.

Član 9. st. 1., 2., 4., 5., 6. i 7.

Izvori finansiranja lokalnih vlasti

  • 1.
    Lokalne vlasti će, u skladu sa ekonomskom politikom zemlje, imati pravo na odgovarajuće vlastite izvore finansiranja, kojima će raspolagati slobodno, u okviru svojih ovlaštenja.
  • 2.
    Izvori finansiranja lokalnih vlasti će biti primjereni njihovim dužnostima koje propisuju ustav ili zakon.
  • 4.
    Sistemi finansiranja na kojima se zasnivaju izvori sredstava lokalnih vlasti treba da budu dovoljno raznoliki i elastični kako bi omogućili usklađivanje, u najvećoj mogućoj mjeri, sa stvarnom procjenom troškova za obavljanje njihovih aktivnosti.
  • 5.
    Potreba zaštite finansijski slabih lokalnih vlasti nalaže uspostavljanje odgovarajućih postupaka ili mjera finansijskog izjednačavanja, sa ciljem ispravljanja posljedica nejednake distribucije izvora finansiranja odnosno finansijskog opterećenja lokalnih vlasti. Takvim postupcima ili mjerama se ne mogu sužavati prava lokalnih vlasti koje one imaju u okviru svoje nadležnosti.
  • 6.
    Lokalne vlasti će, na odgovarajući način, biti konsultovane u pogledu metoda na osnovu kojeg će im biti dodijeljeni redistribuirani izvori finansiranja.
  • 7.
    Koliko god je to moguće, sredstva koja se prenose lokalnim vlastima neće imati karakter namjenskih sredstava. Dodjelom tih sredstava ne može se ugroziti diskreciono pravo lokalnih vlasti da vode politiku u okviru svojih ovlaštenja.

Član 11.

Zakonska zaštita lokalne samouprave

Lokalne vlasti imaju pravo na pravna sredstva radi osiguranja slobodnog obavljanja svojih dužnosti i poštovanja principa lokalne samouprave uspostavljenih ustavom ili zakonima zemlje kojoj pripadaju.

Član 13.

Vlasti na koje se Povelja odnosi

  • 1.
    Principi lokalne samouprave, sadržani u ovoj Povelji odnose se na sve kategorije lokalnih vlasti koje postoje na teritoriji zemlje potpisnice.(...).

C. Zakon o principima lokalne samouprave u Federaciji Bosne i Hercegovine

("Službene novine Federacije BiH", br. 49/06 i 51/09)

II. Definicija lokalne samouprave

Član 2.

Lokalna samouprava podrazumijeva pravo i osposobljenost jedinica lokalne samouprave da, u granicama zakona, regulišu i upravljaju određenim javnim poslovima na osnovu vlastite odgovornosti i u interesu lokalnog stanovništva.

Član 3.

Lokalna samouprava se organizuje i ostvaruje u opštinama i gradovima, kao jedinicama lokalne samouprave (u daljem tekstu: "jedinice lokalne samouprave"), a izvršavaju je organi jedinice lokalne samouprave i građani, u skladu sa ustavom i zakonom i statutom jedinice lokalne samouprave.

Član 7.

Jedinica lokalne samouprave ima pravo slobodnog i samostalnog raspolaganja svojom imovinom u skladu sa zakonom.

Jedinica lokalne samouprave samostalno raspolaže finansijskim sredstvima u skladu sa zakonom.

III. Samoupravni djelokrug jedinice lokalne samouprave

Član 8.

Jedinica lokalne samouprave ima vlastite nadležnosti, ustanovljene ustavom i zakonom, i ima pravo baviti se svim pitanjima od lokalnog značaja koja nisu isključena iz njene nadležnosti, niti dodijeljena u nadležnost neke druge vlasti na osnovu ustava i zakona.

Ona će biti samostalna u odlučivanju o pitanjima iz vlastitih nadležnosti, koja ne mogu biti ograničena ili uskraćena od federalnih ili kantonalnih vlasti, osim u slučajevima i u okvirima utvrđenim ustavom i zakonom.

U vlastite nadležnosti jedinice lokalne samouprave posebno ulaze:

(...).

  • -
    utvrđivanje politike korištenja i utvrđivanje visine naknada za korištenje javnih dobara;
  • -
    utvrđivanje i vođenje politike raspolaganja, korištenja i upravljanja građevinskim zemljištem;
  • -
    utvrđivanje politike upravljanja i raspolaganja imovinom jedinice lokalne samouprave;
  • -
    utvrđivanje politike upravljanja prirodnim resursima jedinice lokalne samouprave i raspodjele sredstava ostvarenih po osnovu njihovog korištenja;

(...).

  • -
    poslovi iz oblasti premjera i katastra zemljišta i evidenciju o nekretninama;
  • -
    organizovanje efikasne lokalne uprave prilagođene lokalnim potrebama;

(...).

Osim ukoliko zakon ne odredi da neku nadležnost treba smatrati povjerenom, nadležnost ustanovljena ili predviđena zakonom smatra se vlastitom nadležnošću jedinice lokalne samouprave.

Član 10.

Poslovi federalnih i kantonalnih vlasti mogu biti povjereni jedinici lokalne samouprave zakonom, nakon konsultovanja tijela lokalnih vlasti kojima se navedeni poslovi povjeravaju, poštujući princip supsidijarnosti i sposobnosti lokalnih vlasti i njihove administracije da te poslove djelotvorno obavljaju.

Član 11.

Prijenos i povjeravanje novih poslova jedinicama lokalne samouprave bit će praćeni dodjelom sredstava potrebnih za njihovo djelotvorno obavljanje.

Član 34. st. 1., 3. i 4.

Jedinice lokalne samouprave imaju pravo na odgovarajuće sopstvene finansijske izvore kojima lokalni organi mogu slobodno raspolagati u okviru svoje nadležnosti u skladu sa zakonom.

Finansijska sredstva jedinica lokalne samouprave biće srazmjerna njihovim nadležnostima koje su im dodijeljene zakonom. Svaki prijenos novih funkcija biće praćen finansijskim sredstvima potrebnim za njihovo efikasno izvršavanje.

Zakonodavac je dužan da pribavi mišljenje od Saveza opština i gradova o svim pitanjima koja se odnose na dodjelu sredstava, kao i o svim promjenama zakona koje mogu utjecati na finansijske obaveze jedinica lokalne samouprave.

XI. Saradnja jedinica lokalne samouprave

Član 51.

U cilju zaštite zajedničkog interesa, kao i promovisanja i unaprjeđenja lokalne samouprave, gradovi i opštine mogu da formiraju saveze na nivou Bosne i Hercegovine i Federacije Bosne i Hercegovine.

Savez na nivou Federacije Bosne i Hercegovine ima pravo da:

  • 1.
    djeluje kao zakonski zastupnik svojih članica pred vlastima u Federaciji Bosne i Hercegovine;
  • 2.
    priprema prijedloge zakona i amandmane na prijedloge zakona u cilju poboljšanja zakona i propisa koji regulišu rad jedinica lokalne samouprave;
  • 3.
    daje mišljenja i prijedloge u vezi sa raspodjelom javnih prihoda u dijelu koji se odnosi na finansiranje jedinica lokalne samouprave;
  • 4.
    uspostavi kontakte i saradnju sa sličnim organizacijama u zemlji i inostranstvu, kao i da postane član međunarodnih asocijacija;
  • 5.
    obavljati druge funkcije u skladu sa statutom Saveza.

Prava navedena u ovom članu mogu biti korištena ako Savez na nivou Federacije Bosne i Hercegovine okuplja više od dvije trećine gradova i opština u Federaciji Bosne i Hercegovine.

XII. Odnos i saradnja federalnih i kantonalnih vlasti i jedinica lokalne samouprave

Član 53.

Federalne, odnosno kantonalne vlasti dužne su razmotriti inicijative, prijedloge i sugestije jedinica lokalne samouprave i o svom stajalištu i preduzetim aktivnostima obavijestiti jedinice lokalne samouprave u roku od 30 dana od dana prijema inicijative, prijedloga ili sugestije.

Član 56.

Federalne, odnosno kantonalne vlasti dužne su u najvećoj mogućoj mjeri konsultovati jedinice lokalne samouprave u postupku donošenja propisa koji ih se izravno tiču.

Konsultovanje u smislu iz prethodnog stava ovog člana, federalne, odnosno kantonalne vlasti vrše putem saveza opština i gradova.

D. Zakon o poljoprivrednom zemljištu

("Službene novine Federacije BiH", broj 52/09)

Član 2.

Poljoprivredno zemljište je prirodno bogatstvo i dobro od opšteg interesa za Federaciju i Bosnu i Hercegovinu, uživa posebnu zaštitu, koristi se za poljoprivrednu proizvodnju i ne može se koristiti u druge svrhe, osim u slučajevima i pod uslovima utvrđenim ovim Zakonom.

Član 3.

Cilj donošenja zakona je očuvanje, namjensko korištenje, povećanje proizvodne sposobnosti i unaprjeđenje gospodarenja poljoprivrednim zemljištem kao ograničenog i neobnovljivog prirodnog resursa, bez obzira na to u čijem je vlasništvu, te usklađivanje interesa svih subjekata u korištenju poljoprivrednog zemljišta u privrednom i ekonomskom razvoju zemlje.

Realizacija cilja iz stava 1. ovog člana ostvarit će se putem Strategije gospodarenja poljoprivrednim zemljištem (u daljem tekstu: Strategija), Programa unaprjeđenja gospodarenja poljoprivrednim zemljištem (u daljem tekstu: Program gospodarenja) i drugih programa i projekata.

III. OSNOVNI PRINCIPI I UPRAVLJANJE

Član 9.

Poljoprivredno zemljište kao osnovno sredstvo poljoprivredne proizvodnje ima prvenstvo korištenja za poljoprivrednu proizvodnju u odnosu na sve druge funkcije i namjene.

3. Koncesija

Član 117.

Vlada kantona odlučuje o dodjeli koncesije na poljoprivrednom zemljištu na prijedlog kantonalnog ministarstva, a na osnovu javnog konkursa ili prikupljanjem javnih ponuda.

Koncesija za korištenje poljoprivrednog zemljišta u vlasništvu države dodijelit će se domaćem ili stranom pravnom licu čija ponuda bude proglašena najpovoljnijom.

Koncesionar je obavezan zemljište koristiti u skladu sa Zakonom o koncesijama i ugovorenom namjenom te očuvati i povećati njegov kapacitet proizvodnje, sistematizirati i zaštititi na osnovama odgovarajućih projekata.

Samo u sljedeća tri slučaja dodijelit će se koncesija na poljoprivrednom zemljištu:

  • 1.
    od 25 do 50 godina za podizanje višegodišnjih nasada voćnjaka, vinograda i rasadnika, stočarske proizvodnje, uključujući ribarstvo, lov i ribolov, kao i pašnjake;
  • 2.
    od 10 do 20 godina za drugo poljoprivredno iskorištavanje;
  • 3.
    do 10 godina za rekreaciju, sport, turizam i ugostiteljstvo.

Ako se pojave izuzetne okolnosti koje zahtijevaju ulaganja za koje je potreban duži vremenski period, ugovoreni rok se može produžiti, ali ne može biti duži od 50 godina. Vlada FBiH će svojom odlukom odrediti pojedine kategorije poljoprivrednog zemljišta u vlasništvu države za koje se ne može dati koncesija.

Poljoprivredno zemljište u vlasništvu države za čije je korištenje data koncesija ne može se davati u zakup ili potkoncesiju.

Član 122. stav 3.

(...).

Federalni ministar donijet će propis o uslovima i načinu zamjene poljoprivrednog zemljišta te korištenja sredstava ostvarenih od zakupa, koncesije i zamjene poljoprivrednog zemljišta u vlasništvu države.

Član 123.

U skladu sa Strategijom opština donosi program gospodarenja za zemljište u vlasništvu države za svoje područje, uz saglasnost kantonalnog ministarstva.

Program gospodarenja treba sadržavati: ukupnu površinu poljoprivrednog zemljišta u vlasništvu države, podatke o dosadašnjem korištenju poljoprivrednog zemljišta u vlasništvu države, površine određene za povrat imovine, površine određene za koncesiju i površine određene za zakup.

Površine poljoprivrednog zemljišta utvrđuju se u Programu gospodarenja prema podacima iz zemljišne knjige, odnosno katastra nekretnina.

Program gospodarenja iz stava 1. ovog člana opštine su dužne donijeti u roku od jedne godine od dana stupanja na snagu ovog Zakona.

E. Zakon o koncesijama

("Narodne novine Posavskog kantona", br. 06/14 i 12/17)

II. PREDMET KONCESIJE I NADLEŽNOST

Član 5.Predmet koncesije

(1) Predmet koncesije, prema odredbama ovog Zakona, može biti iz različitih oblasti i za različite djelatnosti:

  • a)
    istraživanje i/ili eksploatacija mineralnih sirovina;
  • b)
    vađenje materijala iz zemlje, vodotoka i vodnih površina;
  • c)
    izgradnja i korištenje, dogradnja ili korištenje cesta i pripadajućih infrastrukturnih objekata;
  • d)
    korištenje šuma i šumskog zemljišta;
  • e)
    korištenje poljoprivrednog zemljišta, koje ne podliježe restituciji;
  • f)
    korištenje ljekovitih, termalnih i mineralnih voda;
  • g)
    korištenje elektronskih frekvencija za radio, TV i telefon, ustupljenih Kantonu, odnosno na razini Kantona;
  • h)
    hidromelioracioni sistem za odvodnjavanje i navodnjavanje poljoprivrednog zemljišta;
  • i)
    eksploatacija podzemnih voda za piće radi njihovog pakovanja i prodaje na tržištu;
  • j)
    korištenje vodotoka i drugih voda;
  • k)
    riječne luke i vodeni saobraćaj na kantonalnoj razini;
  • l)
    lovstvo i ribolov;
  • m)
    javni izvanlinijski prijevoz lica;
  • n)
    hoteli, odmarališta i ostale turističke djelatnosti;
  • o)
    prostori i objekti za sport i rekreaciju;
  • p)
    zdravstvene usluge;
  • q)
    izgradnja hidroenergetskih objekata snage do 5 MW;
  • r)
    izgradnja i korištenje hidroakumulacija;
  • s)
    proizvodnja, saobraćaj i distribucija energenata, uključujući toplotnu energiju i plin, na razini Kantona;
  • t)
    vodosnabdijevanje, prečišćavanje otpadnih voda i kanalizacija-odvodnja voda;
  • u)
    prikupljanje, razvrstavanje, zbrinjavanje otpadnog materijala i sekundarnih sirovina, u skladu sa propisima;
  • v)
    korištenje građevinskog zemljišta; i
  • w)
    sve druge djelatnosti utvrđene u propisima koje se odnose na resorna kantonalna ministarstva, o čemu odlučuje Vlada.

(2) Predmet koncesije može biti i iz drugih oblasti i djelatnosti iz nadležnosti Kantona, koje nisu navedene u stavu 1. ovog člana, a koje su određene posebnim zakonom.

Član 6. st. (3) i (4) - osporene odredbe

(Nadležnost za dodjelu koncesije)

(3) Iznimno Odluku o dodjeli koncesije za ostala određena dobra navedena u članu 5. ovog

zakona može donijeti i Opštinsko vijeće uz prethodnu saglasnost Vlade.

(4) Iznimno, nakon utvrđenog javnog interesa, Vlada može donijeti Odluku o dodjeli koncesije na poljoprivrednom zemljištu u vlasništvu države na kojemu zemljišno-knjižno stanje nije uređeno. U tom slučaju koncesionar je dužan i ovlašten izvršiti usklađivanje zemljišno-knjižnog stanja o vlastitom trošku u roku od tri (3) godine od dana uvođenja u posjed, a naknada za koncesiju mu se umanjuje razmjerno troškovima usklađenja zemljišno-knjižnog stanja.

Član 6. stav (6). Zakona o koncesijama

(6) Postupak i način dodjele koncesije iz stava (4) ovog člana regulisat će se Pravilnikom koji će donijeti Vlada.

Član 29. stav (8)
(Naknade za koncesiju)

(8) Naknade za koncesiju iz stava 7. ovog člana se raspoređuju i plaćaju u sljedećim omjerima:

  • -
    60% u budžet opštine, na čijem se području nalazi predmet koncesije
  • -
    40% u budžet kantona.

7. Činjenično stanje i stav Ustavnog suda Federacije

Nakon detaljne analize zahtjeva, odgovora na zahtjev, priložene dokumentacije u spisu te pravnih izvora relevantnih za odlučivanje u ovom predmetu, Ustavni sud Federacije je utvrdio da je Skupština Posavskog kantona u 30.07.2014. godine donijela osporeni Zakon kojim se između ostalog, definiše pojam i predmet koncesije, postupak dodjele koncesije, ugovor o koncesiji kao i prava i obaveze koncesionara, te druga pitanja od značaja za ostvarivanje koncesija sa ciljem jačanja privrednog razvoja kantona, kao i da je 29.12.2017. godine, donijela Zakon o dopunama Zakona o koncesijama, na način da se u članu 6. iza stava (3) dodaju stav (4), (5) i (6), prema kojima stav 4. glasi: "(4) Iznimno, nakon utvrđenog javnog interesa, Vlada može donijeti Odluku o dodjeli koncesije na poljoprivrednom zemljištu u vlasništvu države na kojem zemljišno-knjižno stanje nije uređeno. U tom slučaju koncesionar je dužan i ovlašten izvršiti usklađivanje zemljišno-knjižnog stanja o vlastitom trošku u roku od tri (3) godine od dana uvođenja u posjed, a naknada za koncesiju mu se umanjuje srazmjerno troškovima usklađenja zemljišno-knjižnog stanja."

Također, Vlada Posavskog kantona je na osnovu člana 6. stav (6) osporenog Zakona na sjednici od 16.04.2018. godine, donijela Pravilnik, a kojim se utvrđuje postupak i način dodjele koncesije u vlasništvu države na kojemu zemljišno-knjižno stanje nije uređeno, a kojim se utvrđuje postupak i način dodjele koncesije na takvim zemljištima.

Podnosilac zahtjeva smatra da se osporenom odredbom Zakona, a prema kojoj: "(3) Iznimno Odluku o dodjeli koncesije za ostala određena dobra navedena u članu 5. ovog zakona može donijeti i Opštinsko vijeće uz prethodnu saglasnost Vlade", i stavom (4) člana 6. osporenog Zakona, povrjeđuje pravo na lokalnu samoupravu Opštine Odžak. Ovo tim prije jer je Vlada Posavskog kantona, primjenjujući osporeni Zakon i Pravilnik, a protivno zahtjevu Opštine Odžak od 23.10.2018. godine, i ne rješavajući takav zahtjev, održala sjednicu na kojoj je po skraćenoj proceduri donijela niz akata na štetu Opštine Odžak, među kojima su i Odluka o utvrđivanju javnog interesa za dodjelu koncesije od 24.10.2018. godine i Odluka o pokretanju postupka dodjele koncesije od 24.10.2018. godine, a na osnovu samoinicijativne ponude privrednog društva "Poljoprivrednik" d.d. Odžak, kao i objavila Javni poziv 30.10.2018. godine, za dodjelu koncesija, čime je nastupilo opšte nezadovoljstvo kako Opštine Odžak tako i članova Udruženja poljoprivrednih proizvođača "Žito" Odžak, zbog nepravilnosti i neustavnosti takvih postupaka Vlade Posavkog kantona. Ovo iz razloga što je preko 90% obradivog poljoprivrednog zemljišta nalazi na području Opštine Odžak, koje čini prirodnu cjelinu od preko 1.066 ha, a čija se raspodjela vrši u postupku koncesija sa nesagledivim posljedicama po ustavni i zakonom utvrđeni položaj Opštine Odžak kao jednice lokalne samouprave, zbog čega je takav postupak Vlade Posavskog kantona neprihvatljiv i u suprotnosti je sa Evropskom poveljom, Zakonom o principima lokalne samouprave, kao i sa pravima i obavezama ove jedinice lokalne samouprave utvrđene Statutom i drugim aktima kojima se uređuje nadležnost, prava i obaveze Opštine Odžak, kao jedinice lokalne samouprave.

U razmatranju osnovanosti zahtjeva, Ustavni sud Federacije je pošao od činjenica da se članom 6. st. 3. i 4., u vezi sa članom 5. stav 1. tačka e) osporenog Zakona, a kojim se uređuje nadležnost za dodjelu koncesije, u postupku dodjele koncesije u konrektnom slučaju, Opština Odžak potpuno isključuje iz odlučivanja o dodjeli koncesije po predmetnim odlukama odnosno javnom pozivu koje je donijela Vlada Posavskog kantona, iako se radi o poljoprivrednom zemljištu koje sa nalazi na području Opštine Odžak, a koje je u vlasništvu države na kojem zemljišno-knjižno stanje nije uređeno, i iako se nesumnjivo radi o postupku iz kojeg prema relevantnom ustavnopravnom okviru u Federaciji Bosne i Hercegovine, Opština Odžak kao jedinica lokalne samouprave nije mogla biti isključena.

Naime, Ustavni sud Federacije polazi od toga da su Evropskom poveljom koja kao međunarodni multilateralni instrument čini dio zakonodavstva Bosne i Hercegovine, odnosno Federacije Bosne i Hercegovine, kao i Zakonom o principima lokalne samouprave, utvrđeni pravni standardi ustavne i zakonske osnove lokalne samouprave, što podrazumijeva da će države potpisnice princip lokalne samouprave zasnivati zakonom, a gdje je to moguće i ustavom (član 2. Evropske povelje).

Prema navedenom pravnom okviru, ustavna i zakonska osnova lokalne samouprave u Federaciji Bosne i Hercegovine obuhvata koncept lokalne samouprave, djelokrug lokalne samouprave, odgovarajuću organizaciju i izvore sredstava za obavljanje poslova lokalne vlasti, kao i izvore njihovog finansiranja, uključujući i zakonsku zaštitu lokalne samouprave, te da lokalna samouprava podrazumijeva pravo i osposobljenost lokalne samouprave da, u granicama zakona, regulišu i upravljaju određenim javnim poslovima na osnovu vlastite odgovornosti i u interesu lokalnog stanovništva (član 2. Zakona); da se lokalna samouprava organizuje i ostvaruje u opštinama i gradovima, kao jedinicama lokalne samouprave, a izvršavaju je tijela jedinice lokalne samouprave i građani, u skladu sa ustavom, zakonom i statutom jedinice lokalne samouprave (član 3. Zakona); da u vlastite nadležnosti jedinice lokalne samouprave posebno spadaju osiguranje i zaštita ljudskih prava i osnovnih sloboda u skladu sa Ustavom Federacije Bosne i Hercegovine, ali i utvrđivanje politike korištenja i utvrđivanje visine naknada za korištenje javnih dobara, utvrđivanje i vođenje politike raspolaganja, korištenja i upravljanja građevinskim zemljištem, utvrđivanje politike upravljanja i raspolaganja imovinom jedinice lokalne samouprave, utvrđivanje politike upravljanja prirodnim resursima jedinice lokalne samouprave i raspodjele sredstava ostvarenih po osnovu njihovog korištenja, poslovi iz oblasti premjera i katastra zemljišta i evidenciju o nekretninama, organizovanje efikasne lokalne uprave prilagođene lokalnim potrebama i dr.

Osim navedenog, iz predmeta osporenog Zakona, a posebno iz osporenog člana 6. stav 3. i 4. ovog Zakona, nesumnjivo proizilazi da se u konkretnom slučaju, radi o upravljanju i raspolaganju prirodnim i drugim resursima - poljoprivrednom zemljištu koje se nalazi na području Opštine Odžak kao jedinice lokalne samouprave, te da se planiranje i pripremne radnje za dodjelu koncesije, postupak dodjele koncesije, ugovor o koncesiji, prava i obaveze koncesionara i druga pitanja od značaja za ostvarivanje koncesija, ne može voditi mimo ostvarivanja prava i obaveza opštine kao jedinice lokalne samouprave, zbog čega je Posavski kanton prilikom donošenja osporenog Zakona, odnosno njegovih izmjena i dopuna, bio dužan, na odgovarajući način, u skladu sa Zakonom o principima lokalne samouprave, ne samo konsultovati Opštinu Odžak, nego i pribaviti mišljenje od Saveza opština i gradova Federacije Bosne i Hercegovine o svim pitanjima koja se odnose na dodjelu sredstava, kao i o svim promjenama zakona koje mogu utjecati na finansijske obaveze jedinica lokalne samouprave (član 34. Zakona), jer je planiranje i priprema koncesija, kao i potpisivanje koncesionih ugovora, od značaja za cijeli prostor Federacije Bosne i Hercegovine.

Polazeći od navedenog, Ustavni sud Federacije je stanovišta da se dodjela koncesija na poljoprivrednom zemljištu od strane kantonalnih vlasti, a koje se nalaze na području opštine kao jedinice lokalne samouprave, ne može vršiti jednostranim provedbenim i pojedinačnim propisima i aktima, ne vodeći pri tome računa i o interesima Opštine Odžak. Ovo tim prije, jer se prilikom dodjele koncesija na predmetnom poljoprivrednom zemljištu, nužno moraju uzeti u obzir socijalni status i ekonomski položaj velikog broja lokalnog stanovništva kojem se na području Opštine Odžak mora osigurati jednak, i pod jednakim uslovima pristup javnim dobrima, odnosno koji već koriste takvo zemljište i trebaju imati mogućnost učešća u dodjeli koncesija za obradu predmetnog poljoprivrednog zemljišta od čega i od kojeg egzistiraju njihove porodice. Stoga, nije prihvatljivo da se Vlada Posavskog kantona oglušila o zahtjev Opštine Odžak za izdavanje saglasnosti da Opštinsko vijeće Odžak donese Odluku o dodjeli koncesije na poljoprivrednom zemljištu u državnom vlasništvu na podruju Opštine Odžak, tim prije, jer se 1.066,60 hektara poljoprivrednog zemljišta u državnom vlasništvu nalazi isključivo na području Opštine Odžak, kao i da se u okviru takvog zemljišta nalazi i zemljište koje podliježe restituciji, zatim zemljište koje je već dato u zakup trećim licima, a Javni poziv je koncipiran na način da se cjelokupno zemljište daje u koncesiju isključivo kao jedna proizvodno-tehnološka cjelina za početni iznos koncesione naknade od 136.962,00 KM.

Polazeći od naprijed navedenog, Ustavni sud Federacije je utvrdio da je u proceduri donošenja osporenog Zakona, Posavski kanton postupio suprotno relevantnim međunarodnim standardima o položaju opštine kao jedinice lokalne samouprave, a posebno, da osporene odredbe nisu u skladu sa članom 56. Zakona o principima lokalne samouprave, da Opština Odžak kao jedinica lokalne samouprave prilikom donošenja osporenog Zakona, ni na koji način nije konsultovana pa ni putem Saveza opština i gradova Federacije Bosne i Hercegovine, a što je protivno i načelnoj odredbi iz člana 4. tačka 6. Evropske povelje, koja predviđa da će jedinice lokalne samouprave biti konsultovane u postupku pripremanja i donošenja odluka koje ih se direktno tiču. Ako se tome pridoda i to, da je odredbom člana 6. st. 3. i 4., u vezi sa članom 5. stav 1. tačka e) osporenog Zakona, Skupština Posavskog kantona, potpuno isključila opštinske organe iz odlučivanja u postupku dodjele koncesija na poljoprivrednom zemljištu koje se nalazi na području opština, a u vlasništvu je države, Ustavni sud Federacije je utvrdio da se članom 6. st. 3. i 4. osporenog Zakona povrjeđuje pravo na lokalnu samoupravu Opštine Odžak, iz kojih razloga je valjalo odlučiti kao u dispizitivu presude.

U odnosu na osporene odredbe Pravilnika o postupku i načinu dodjele koncesije na poljoprivrednom zemljištu u vlasništvu države na kojem zemljišno-knjižno stanje nije uređeno, Ustavni sud Federacije je utvrdio da se ovaj Pravilnik donesen na osnovu člana 6. stav 6. Zakona o koncesijama sa kojim propisima čini pravnu cjelinu, kojom se, prema stanovištu Suda, povrjeđuje pravo na lokalnu samoupravu Opštine Odžak, te da to pitanje nije trebalo posebno obrazlagati.

Ovu presudu Ustavni sud Federacije donio je jednoglasno u sastavu: Aleksandra Martinović, predsjednica Suda, Vesna Budimir, Mirjana Čučković, dr. sc. Šahbaz Džihanović, prof. dr. Edin Muminović i dr. sc. Kata Senjak, sudije Suda.

Broj U-32/18
06. marta 2019. godine
Sarajevo

Predsjednica
Ustavnog suda Federacije
Bosne i Hercegovine
Aleksandra Martinović, s. r.