Aktio

USTAVNI SUD FEDERACIJE BOSNE I HERCEGOVINE

PRESUDA

Ustavni sud Federacije Bosne i Hercegovine, odlučujući o zahtjevu Potpredsjednika Federacije Bosne i Hercegovine za ocjenu ustavnosti odredbe člana 74. riječi "organima sudske vlasti" Zakona o državnoj službi u Federaciji Bosne i Hercegovine, člana 73. riječi "organima sudske vlasti" Zakona o namještenicima u organima državne službe u Federaciji Bosne i Hercegovine i člana 20., platni razred II., radno mjesto alineja 3. u dijelu koji glasi: "sekretari Ustavnog suda" i platni razred IV., radno mjesto alineja 7. "savjetnik u Ustavnom sudu Federacije" Zakona o platama i naknadama u organima vlasti Federacije Bosne i Hercegovine, na osnovu člana IV.C.3.10. (2) a) Ustava Federacije Bosne i Hercegovine, na sjednici bez javne rasprave, održanoj dana 26.03.2019. godine, donio je

PRESUDU

  • 1.
    Utvrđuje se da nisu u skladu sa Ustavom Federacije Bosne i Hercegovine odredbe Zakona o državnoj službi u Federaciji Bosne i Hercegovine ("Službene novine Federacije BiH", br. 29/03, 23/04, 39/04, 54/04, 67/05, 8/06 i 4/12) i Zakona o namještenicima u organima državne službe u Federaciji Bosne i Hercegovine ("Službene novine Federacije BiH", broj 49/05) koje regulišu shodnu primjenu pomenutih zakona u odnosu na Ustavni sud Federacije Bosne i Hercegovine.
  • 2.
    Utvrđuje se da u članu 20., platni razred II., radno mjesto alineja 3. u dijelu koji glasi: "sekretari Ustavnog suda" i platni razred IV., radno mjesto alineja 7. "savjetnik u Ustavnom sudu Federacije" Zakona o platama i naknadama u organima vlasti Federacije Bosne i Hercegovine ("Službene novine Federacije BiH", br. 45/10, 111/12 i 20/17), nisu u skladu sa Ustavom Federacije Bosne i Hercegovine.
  • 3.
    Presudu objaviti u "Službenim novinama Federacije BiH".

Obrazloženje

1. Podnosilac zahtjeva i predmet zahtjeva

Potpredsjednik Federacije Bosne i Hercegovine (u daljem tekstu: podnosilac zahtjeva) podnio je dana 03.12.2018. godine Ustavnom sudu Federacije Bosne i Hercegovine (u daljem tekstu: Ustavni sud Federacije) zahtjev za ocjenu ustavnosti člana 74. u dijelu koji glasi: "organima sudske vlasti" Zakona o državnoj službi u Federaciji Bosne i Hercegovine (u daljem tekstu: osporeni član Zakona o državnoj službi), zatim člana 73. u dijelu koji glasi: "organima sudske vlasti" Zakona o namještenicima u organima državne službe u Federaciji Bosne i Hercegovine (u daljem tekstu: osporeni član Zakona o namještenicima), koji se odnose, kako je navedeno "samo na Ustavni sud Federacije ukoliko ga i ako ga izraz organi sudske vlasti obuhvaća" i člana 20. platni razred II. alineja 3. u dijelu koji glasi: "sekretari Ustavnog suda" i platni razred IV. alineja 7. u dijelu koji glasi: "savjetnik u Ustavnom sudu Federacije" Zakona o platama i naknadama u organima vlasti Federacije Bosne i Hercegovine (u daljem tekstu: osporeni član Zakona o platama i naknadama).

Na osnovu člana IV.C.3.10.(2) a) Ustava Federacije Bosne i Hercegovine, Potpredsjednik Federacije Bosne i Hercegovine je ovlašten za pokretanje postupka pred Ustavnim sudom Federacije.

2. Stranke u postupku

U skladu sa članom 39. stav 1. Zakona o postupku pred Ustavnim sudom Federacije Bosne i Hercegovine ("Službene novine Federacije BiH", br. 6/95 i 37/03), stranke u postupku u ovom predmetu su: Potpredsjednik Federacije Bosne i Hercegovine, kao podnosilac zahtjeva, te Predstavnički dom i Dom naroda Parlamenta Federacije Bosne i Hercegovine, kao donosilac osporenih zakona.

3. Bitni navodi zahtjeva

U podnesenom zahtjevu je navedeno, da je članom 74. Zakona o državnoj službi propisano da se odredbe istog zakona koje se odnose na državne službenike u organima državne službe shodno primjenjuju i na državne službenike koji taj status imaju u stručnim i drugim službama organa zakonodavne vlasti, organa izvršne vlasti, ombudsmenima, organima sudske vlasti, tužilaštvima, pravobranilaštvima, ustanovama za izvršenje krivičnih sankcija, zatvorima i organima za prekršaje Federacije, kantona, grada i opština, ako posebnim zakonom nije drugačije određeno. Podnosilac zahtjeva osporava navedeni član Zakona o državnoj službi u dijelu koji glasi: "organima sudske vlasti", kao i član 73. Zakona o namještenicima u tom dijelu, ali navodi da ocjena ustavnosti nije usmjerena na druge organe sudske vlasti, npr. redovne sudove kao organe sudske vlasti, nego samo na Ustavni sud Federacije, ukoliko ga i ako ga izraz organi sudske vlasti obuhvaća.

Podnosilac zahtjeva nadalje problematizuje član 20. platni razred II. alineja 3. u dijelu koji glasi: "sekretari Ustavnog suda" i platni razred IV., alineja 7. u dijelu koji glasi: "savjetnik u Ustavnom sudu Federacije" Zakona o platama i naknadama, kojim su propisani i koeficijenti za navedenu kategoriju zaposlenika ovog suda.

Sa tim u vezi podnosilac zahtjeva ističe da je u Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine i Ustavnom sudu Republike Srpske, radno-pravni status sekretara i savjetnika i drugih zaposlenika kao stručnog osoblja, drugačije regulisan, iako obavljaju iste poslove sa istim uslovima za obavljanje tih poslova. Smatra da sekretar, savjetnici i drugi zaposlenici Ustavnog suda Federacije nemaju jednak radno-pravni status u odnosu na sekretara, savjetnika i druge zaposlenike Ustavnog suda Bosne i Hercegovine i Ustavnog suda Republike Srpske. U tom kontekstu, podnosilac zahtjeva postavlja pitanje da li se pod organe sudske vlasti mogu podvesti zaposlenici Ustavnog suda Federacije, imajući u vidu činjenicu da je Ustavni sud Federacije ustavno tijelo sui generis u ustavnopravnom poretku i da ovaj organ ima posebnu ulogu, značaj i funkciju. Smatra da Ustavni sud Federacije, kao sui generis tijelo mora zadržati svoju ustavnu poziciju u smislu "posebne četvrte sudske vlasti" i da se ne može upoređivati sa drugim granama vlasti, izvršnom, zakonodavnom, pa čak i sudskom, niti se može staviti u istu ravan u odnosu na redovne sudove, organe uprave i druge državne institucije.

Podnosilac zahtjeva podsjeća na ustavnosudsku praksu i relevantne dijelove Odluka Ustavnog suda Bosne i Hercegovine broj U-6/06 od 29.03.2008. godine, koja je objavljena u "Službenom glasniku BiH", broj 40/08 i Odluku Ustavnog suda Republike Srpske broj U-53/08 od 29.10.2008. godine, koja je objavljena u "Službenom glasniku BiH", broj 105/08.

Podnosilac zahtjeva ističe da je u duhu navedenih odluka na identičan, pored položaja sudija, uređen i regulisan položaj drugih zaposlenika u druga dva ustavna suda u Bosni i Hercegovini.

Isto tako, podnosilac zahtjeva podsjeća da je i Ustavni sud Federacije svojom Presudom broj U-16/16 od 26.04.2017. godine, koja je objavljena u "Službenim novinama Federacije", broj 55/17, zauzeo identičan stav koji su u pomenutim odlukama zauzeli Ustavni sud Bosne i Hercegovine i Ustavni sud Republike Srpske, a radi harmonizacije pravnog sistema i ustavnog sudstva u Bosni i Hercegovini.

Podnosilac zahtjeva podsjeća da je Ustavni sud Federacije na osnovu tačke 3. Presude broj U-16/16 od 26.04.2017. godine, donio i Pravilnik o platama za sudije Ustavnog suda Federacije, kojim nisu obuhvaćeni ostali zaposlenici ovog suda. Prema mišljenju podnosioca zahtjeva Sud ne može biti samostalan i upravno-materijalno nezavisan, ako se na radno-pravni status ostalim zaposlenicima primjenjuju propisi koji se odnose na zaposlenike zakonodavne i izvršne vlasti. Kako bi Ustavni sud Federacije, u duhu vlastite Presude broj U-16/16, mogao dosljedno slijediti provođenje ustavnih principa nezavisnosti i samostalnosti Ustavnog suda Federacije, podnosilac zahtjeva smatra da Sud prema istim standardima, kao u slučaju rješavanja statusa sudija, treba riješiti i status ostalih zaposlenih.

Zbog svega toga podnosilac zahtjeva smatra da su osporenim članom Zakona o državnoj službi, osporenim članom Zakona o namještenicima i osporenim članom Zakona o platama i naknadama, povrijeđene odredbe člana II.A.2.(1) c), d) i k) Ustava Federacije Bosne i Hercegovine. Smatra da se posredno krši i odredba člana 2. stav 2. i člana 7a), i) i j) Međunarodnog pakta o ekonomskim, socijalnim i kulturnim pravima, člana 14. Evropske konvencije o zaštiti ljudskih prava i osnovnih sloboda i član 1. Protokola 12. Evropske konvencije o ljudskim pravima i osnovnim slobodama. Nadalje, podnosilac zahtjeva citira pomenute odredbe člana II.A.2.(1) c), d) i k) Ustava Federacije Bosne i Hercegovine i međunarodnih akata u kontekstu nejednakosti pred zakonom zaposlenika Ustavnog suda Federacije pred zakonom i njihove diskriminacije, kao i povrede prava na imovinu, u odnosu na zaposlenike Ustavnog suda Bosne i Hercegovine i zaposlenike Ustavnog suda Republike Srpske.

Predlaže da Ustavni sud Federacije donese presudu kojom se utvrđuje da član 74. u dijelu koji glasi: "organima sudske vlasti" (u dijelu u kojem se primjenjuje na Ustavni sud Federacije) Zakona o državnoj službi u Federaciji Bosne i Hercegovine, član 73. u dijelu koji glasi: "organima sudske vlasti" (u dijelu koji se primjenjuje na Ustavni sud Federacije) Zakona o namještenicima u organima državne službe u Federaciji Bosne i Hercegovine, i član 20. platni razred II. alineja 3. u dijelu koji glasi: "sekretar Ustavnog suda" i platni razred IV. alineja 7. "savjetnik u Ustavnom sudu Federacije" Zakona o platama i naknadama u organima vlasti Federacije Bosne i Hercegovine, nisu u skladu sa Ustavom Federacije Bosne i Hercegovine.

4. Bitni navodi odgovora na zahtjev

Ustavni sud Federacije je aktom broj U-31/18 od 12.12.2018. godine u skladu sa članom 16. Zakona o postupku pred Ustavnim sudom Federacije Bosne i Hercegovine zatražio od Predstavničkog doma i Doma naroda Parlamenta Federacije Bosne i Hercegovine da dostave odgovor na zahtjev podnosioca u roku od 30 dana. Odgovor nije dostavljen.

U toku priprema za odlučivanje u ovom ustavnosudskom predmetu, Premijer Federacije Bosne i Hercegovine podneskom broj 03-02-1317/2018 od 15.02.2019. godine dostavio je mišljenje V. broj 149/2019 od 07.02.2019. godine koje je Vlada Federacije Bosne i Hercegovine utvrdila na sjednici održanoj dana 07.02.2019. godine. U mišljenju je navedeno da Vlada Federacije Bosne i Hercegovine smatra da su navodi zahtjeva za ocjenu ustavnosti osporenih odredbi navedenih zakona neosnovani.

5. Relevantno pravo

A. Ustav Federacije Bosne i Hercegovine

Član IV.C.3.10.(2) a)

(2) Ustavni sud:

  • a)
    Na zahtjev Predsjednika Federacije, Potpredsjednika Federacije, Premijera, zamjenika Premijera ili na zahtjev jedne trećine članova bilo kog doma Parlamenta Federacije, utvrdit će da li je prijedlog zakona koji je usvojio jedan od domova, ili zakon koji su usvojila oba doma, u skladu sa ovim ustavom;

B. Zakon o državnoj službi u Federaciji Bosne i Hercegovine

("Službene novine Federacije BiH", br. 29/03, 23/04, 39/04, 54/04, 67/05, 8/06 i 4/12)

Član 1.

Predmet Zakona

  • 1.
    Ovim zakonom uređuje se radno-pravni status državnih službenika u organima državne uprave u Federaciji Bosne i Hercegovine (u daljem tekstu: Federacija), kantona, grada i opštine (u daljem tekstu: organ državne službe).
  • 2.
    Državni službenik je lice postavljeno rješenjem na radno mjesto u organ državne službe u skladu sa zakonom.

Član 74.osporeni član

Odredbe ovog Zakona koje se odnose na državne službenike u organima državne službe shodno se primjenjuju i na državne službenike koji taj status imaju u stručnim i drugim službama organa zakonodavne vlasti, organa izvršne vlasti, ombudsmenima, organima sudske vlasti, tužilaštvima, pravobranilaštvima, ustanovama za izvršenje krivičnih sankcija, zatvorima i organima za prekršaje Federacije, kantona, grada i opština, ako posebnim zakonom nije drugačije određeno.

C. Zakon o platama i naknadama u organima vlasti Federacije Bosne i Hercegovine

("Službene novine Federacije BiH", br. 45/10, 111/12 i 20/17)

Član 1.

Predmet Zakona

Ovim zakonom uređuju se plate i naknade izabranih dužnosnika, nosilaca izvršnih funkcija i savjetnika u organima zakonodavne i organima izvršne vlasti Federacije Bosne i Hercegovine (u daljem tekstu: Federacija), državnih službenika i namještenika u organima državne službe Federacije (u daljem tekstu: organ državne službe), pravobranilaca, službenika sudske policije i zatvorskih policajaca-stražara u kazneno-popravnim zavodima Federacije, te primjena ovog zakona u kantonima, gradovima i opštinama u Federaciji.

Član 2.

Definicije pojmova korištenih u Zakonu

Pojmovi korišteni u ovom zakonu imaju sljedeće značenje:

  • 1)
    "izabrani dužnosnici", u smislu ovog zakona su članovi Doma naroda i Predstavničkog doma Parlamenta Federacije Bosne i Hercegovine (u daljem tekstu: Parlament Federacije);
  • 2)
    "nosioci izvršnih funkcija", u smislu ovog zakona su:

­ Predsjednik i Potpredsjednici Federacije;

­ članovi Vlade Federacije Bosne i Hercegovine (u daljem tekstu: Vlada Federacije);

  • 3)
    "savjetnicima", u smislu ovog zakona, smatraju se savjetnici predsjedavajućih domova Parlamenta Federacije i nosilaca izvršnih funkcija, te savjetnici rukovodilaca samostalnih uprava i samostalnih upravnih organizacija Federacije;
  • 4)
    "organi državne službe", u smislu ovog zakona, predstavljaju federalna ministarstva, federalne uprave i federalne upravne organizacije;

(…).

Član 20.osporeni član

Platni razredi i koeficijenti za državne službenike

(...)

Platni razred II., radno mjesto sekretari Ustavnog suda, Vrhovnog suda,

(...)

Platni razred IV., radno mjesto savjetnik u Ustavnom sudu Federacije,

(…)

Član 57.

Osnovni principi

Kantoni, opštine i gradovi u Federaciji će u svojim propisima o platama i naknadama poštovati osnovne principe za utvrđivanje plata propisane članom 3. ovog zakona.

D. Zakon o namještenicima u organima državne službe u Federaciji Bosne i Hercegovine ("Službene novine Federacije BiH", broj 49/05)

Član 1.

Predmet Zakona

Ovim zakonom uređuje se radno-pravni status namještenika u organima državne uprave Federacije Bosne i Hercegovine (u daljem tekstu: Federacija), kantona, grada i opština (u daljem tekstu: organ državne službe), poslovi koje obavljaju namještenici, plate, naknade i druga prava, dužnosti i odgovornosti iz radnog odnosa i druga pitanja koja se odnose na radno-pravni status namještenika u organima državne službe u Federaciji.

Član 2.

Na radno-pravni status namještenika u organima državne službe primjenjuje se Zakon o radu ("Službene novine Federacije BiH", br. 43/99, 32/00 i 29/03) i drugi opšti propisi o radu i kolektivni ugovori, osim u pitanjima koja su regulisana ovim zakonom.

Član 3.

Namještenici su lica koja u organima državne službe obavljaju poslove utvrđene u popisu iz člana 6. ovog Zakona.

Član 6.

Namještenici obavljaju poslove iz nadležnosti organa državne službe koji su funkcionalno povezani sa poslovima osnovne djelatnosti iz nadležnosti tih organa utvrđenih propisom Vlade Federacije Bosne i Hercegovine (u daljem tekstu: Vlada Federacije) donesen na osnovu člana 6. stav 2. Zakona o državnoj službi u Federaciji Bosne i Hercegovine ("Službene novine Federacije BiH", br. 29/03, 23/04, 39/04 i 54/04) (u daljem tekstu: Zakon o državnoj službi) i koji neposredno doprinose da se poslovi osnovne djelatnosti mogu u cjelini, pravilno i efikasno obavljati (u daljem tekstu: dopunski poslovi osnovne djelatnosti i poslovi pomoćne djelatnosti).

(…).

Član 7.

Radna mjesta namještenika sa opisom poslova i uslovima za njihovo obavljanje utvrđuju se pravilnikom o unutrašnjoj organizaciji organa državne službe u skladu sa ovim Zakonom i propisom koji se donosi na osnovu stava 3., odnosno stava 4. člana 6. ovog Zakona.

Član 73.osporeni član

Odredbe ovog zakona shodno se primjenjuju i na namještenike koji taj status imaju u: stručnim i drugim službama organa zakonodavne vlasti, organima izvršne vlasti, ombudsmenima, organima sudske vlasti, tužilaštvima, pravobranilaštvima, ustanovama za izvršenje krivičnih sankcija, zatvorima i organima za prekršaje na svim nivoima vlasti u Federaciji, ako posebnim zakonom nije drugačije određeno.

E. Odluka o položaju, organizaciji, funkcionisanju, samostalnosti i upravno-materijalnoj nezavisnosti Ustavnog suda Federacije Bosne i Hercegovine

("Službene novine Federacije BiH", broj 6/18)

Član 1.

Pravni položaj i predmet Odluke

Odlukom o položaju, organizaciji, funkcionisanju, samostalnosti i upravno-materijalnoj nezavisnosti Ustavnog suda Federacije Bosne i Hercegovine (u daljem tekstu: Odluka), kao organskim pravnim aktom u skladu sa Ustavom Federacije Bosne i Hercegovine (u daljem tekstu: Ustav), uređuju se položaj, organizacija i funkcionisanje Ustavnog suda Federacije Bosne i Hercegovine (u daljem tekstu: Ustavni sud Federacije), te u skladu sa tačkom 3. Presude Ustavnog suda Federacije, broj U-16/16 od 26.04.2017. godine ("Službene novine Federacije BiH", broj 55/17), samostalnost i upravno-materijalna nezavisnost Ustavnog suda Federacije, uključujući plate i druge naknade sudija Ustavnog suda Federacije, te radno-pravni status i primanja zaposlenih u Stručnoj službi Ustavnog suda Federacije (u daljem tekstu: Stručna služba), koja nisu propisana Ustavom ili drugim opštim aktima Ustavnog suda Federacije, donesenim na osnovu ove Odluke.

Član 2. stav 3.
Opšta i pojedinačna pravna akta

(...)

Ustavni sud Federacije donosi zaseban opšti akt kojim se uređuju prava i obaveze te plata i naknade Stručne službe.

Član 11. stav 1. alineja 4.
Nadležnost sjednice Suda

Pored ostvarivanja osnovnih funkcija Ustavnog suda Federacije utvrđenih Ustavom, Zakonom o postupku i Poslovnikom, sjednica Suda odlučuje:

(.....)

  • -
    o unutrašnjoj organizaciji, pravima, obavezama, platama i drugim naknadama zaposlenih u Stručnoj službi;

F. Ustavno-sudska praksa

  • -
    Odluka Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, broj U-6/06 od 29.03.2008. godine

("Službeni glasnik BiH", broj 40/08);

  • -
    Odluka Ustavnog suda Republike Srpske, broj U-53/08 od 29.10.2008. godine

("Službeni glasnik Republike Srpske", broj 105/08);

  • -
    Presuda Ustavnog suda Federacije, broj U-16/16 od 26.04.2017. godine

("Službene novine Federacije BiH", broj 55/17).

6. Činjenično stanje i stav Ustavnog suda Federacije

Ustavni sud Federacije je utvrdio da u konkretnom predmetu nema činjeničnih pitanja koja bi bilo potrebno neposredno raspraviti na javnoj raspravi. Na osnovu navoda zahtjeva, te dokaza koji proizilaze iz cjelokupne dokumentacije u ovom predmetu, Ustavni sud Federacije je utvrdio sljedeće:

Članom 1. Zakona o državnoj službi je propisan predmet zakona, a to je uređenje radno-pravnog statusa državnih službenika u organima državne uprave u Federaciji Bosne i Hercegovine. Analizirajući navode zahtjeva koji se odnose na osporenu odredbu člana 74. Zakona o državnoj službi, utvrđeno je da ista propisuje primjenu ovog zakona na druge organe i službe, na način da je ovom odredbom propisano da se odredbe ovog zakona koje se odnose na državne službenike u organima državne službe shodno primjenjuju i na državne službenike koji taj status imaju u stručnim i drugim službama organa zakonodavne vlasti, organa izvršne vlasti, ombudsmenima, organima sudske vlasti, tužilaštvima, pravobranilaštvima, ustanovama za izvršenje krivičnih sankcija, zatvorima i organima za prekršaje Federacije, kantona, grada i opština, ako posebnim zakonom nije drugačije određeno. Podnosilac zahtjeva osporeni član Zakona o državnoj službi problematizuje samo ukoliko isti tretira službenike i namještenike Ustavnog suda Federacije. Iz same opšte norme, predmeta zakona, ali i norme koja propisuje shodnu primjenu, proizilazi da se isti ne odnosi na specifičnu "ustavnosudsku vlast".

Članom 1. Zakona o namještenicima propisano je uređenje radno-pravnog statusa namještenika u organima državne uprave Federacije Bosne i Hercegovine, kantona, grada i opština, zatim poslovi koje obavljaju namještenici, plate, naknade i druga prava, dužnosti i odgovornosti iz radnog odnosa i druga pitanja koja se odnose na radno-pravni status namještenika u organima državne službe u Federaciji. Analizirajući odredbu osporenog člana 73. Zakona o namještenicima, utvrđeno je da ista propisuje primjenu ovog zakona i na namještenike koji taj status imaju u stručnim i drugim službama organa zakonodavne vlasti, organima izvršne vlasti, ombudsmenima, organima sudske vlasti, tužilaštvima, pravobranilaštvima, ustanovama za izvršenje krivičnih sankcija, zatvorima i organima za prekršaje na svim nivoima vlasti u Federaciji, ako posebnim zakonom nije drugačije određeno. Kao i u odnosu na Zakon o državnoj službi, jasno proizilazi da se tim zakonom ne obuhvaća radno-pravni status namještenika Ustavnog suda Federacije.

Članom 1. Zakona o platama i naknadama propisano je uređenje plata i naknada izabranih dužnosnika, nosilaca izvršnih funkcija i savjetnika u organima zakonodavne i organima izvršne vlasti Federacije Bosne i Hercegovine, državnih službenika i namještenika u organima državne službe Federacije, pravobranilaca, službenika sudske policije i zatvorskih policajaca-stražara u kazneno-popravnim zavodima Federacije, te primjena ovog zakona u kantonima, gradovima i opštinama u Federaciji. Osporenim članom 20. Zakona o platama i naknadama, su regulisani platni razredi i koeficijenti za državne službenike. Koeficijent za sekretara Ustavnog suda Federacije, utvrđen je u platnom razredu II., a koeficijent za savjetnika Ustavnog suda Federacije je utvrđen u platnom razredu IV. Zakonske definicije relevantne za ovaj predmet su one koje propisuju ko su izabrani dužnosnici, nosioci izvršnih funkcija, savjetnici, te organ državne službe na koje se odnosi predmetni zakon. Niti jednom odredbom tog zakona nije obuhvaćena ustavnosudska vlast, izuzev u osporenom dijelu koji propisuje koeficijente za dvije službeničke pozicije u Ustavnom sudu Federacije.

Podnosilac zahtjeva osporava u suštini opseg primjene navedenih zakona u odnosu na zaposlene u Stručnoj službi Ustavnog suda Federacije, referirajući se i na Presudu ovog suda broj U-16/16 od 26.04.2017. godine.

Analizirajući ustavnopravni položaj ustavno-sudske vlasti u Bosni i Hercegovini, a posebno u Federaciji Bosne i Hercegovine kao posebne ustavno-sudske institucije u okviru poglavlja IV.C. Ustava Federacije Bosne i Hercegovine u kojem su odredbe u odnosu na ovu specifičnu instituciju i posebno izdvojene, Ustavni sud Federacije je analizirao relevantnu ustavnosudsku praksu Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, Ustavnog suda Republike Srpske, te ovog suda i utvrdio sljedeće:

Osim što se osporeni zakoni ne odnose na Ustavni sud Federacije (izuzev u dijelu navedenom u tački 2. izreke ove presude), nije moguća ni njihova shodna primjena ukoliko Ustavni sud Federacije svojim unutrašnjim aktom ne propiše drugačije.

Odlukom u predmetu broj U-6/06 od 29.03.2008. godine, Ustavni sud Bosne i Hercegovine je utvrdio da odredbe Zakona o platama i drugim naknadama u sudskim i tužilačkim ustanovama na nivou Bosne i Hercegovine, u dijelu koji se odnosi na sudije i zaposlenike Ustavnog suda Bosne i Hercegovine nisu u skladu sa Ustavom Bosne i Hercegovine. Relevantne tačke 26., 27. i 28. obrazloženja navedene Odluke glase:

"26. U vezi s tim, Ustavni sud naglašava da princip vladavine prava i nezavisnosti sudstva, kao njegov neodvojiv dio, a naročito princip podjele vlasti, nikako ne znače da zakonodavac ne može zakonima i propisima da reguliše pitanja koja su od važnosti za funkcionisanje državnih institucija, čak i ako se radi o Ustavnom sudu, kako to ukazuje i amicus curiae. Drugačije tumačenje bilo bi suprotno upravo principu vladavine prava koji podrazumijeva i isključenje široke diskrecione vlasti državnih organa i jednakost svih pred zakonom, a samim tim suprotno i principu podjele vlasti, koji podrazumijeva i isključenje široke diskrecione vlasti državnih organa i jednakost svih pred zakonom, a samim tim suprotno i principu podjele vlasti, koji podrazumijeva da postoje mehanizmi za međusobnu kontrolu organa vlasti i uspostavljanje međusobne ravnoteže. Dakle, regulisanje pitanja koja su bitna i važna za postojanje i funkcionisanje Ustavnog suda mora da bude u skladu sa Ustavom BiH i u pravcu očuvanja njegove nezavisnosti i samostalnosti.

  • 27.
    Ustavni sud smatra da nezavisnost Ustavnog suda predstavlja princip koji zakonodavac upravo mora da obezbijedi, vodeći računa o naročitom položaju i ulozi koju Ustavni sud ima u Ustavu Bosne i Hercegovine. Ustavni sud smatra da je važno da istakne da ovo uključuje ne samo pitanje plata sudija već i drugih zaposlenih u Ustavnom sudu, a što znači obezbjeđenje pune finansijske nezavisnosti i samostalnosti Ustavnog suda, koji se ogleda u samostalnom planiranju i predlaganju budžeta Suda, kao i samostalnom raspoređivanju odobrenih budžetskih sredstava čija visina svakako mora da podliježe odgovarajućoj kontroli organa koji je nadležan.
  • 28.
    Ustavni sud se, ne uzimajući u obzir neke njegove specifične karakteristike, vezuje za opštu instituciju ustavnog pravosuđa. Ona se razvila u Evropi, prije svega u saveznim državama, Njemačkoj i u Austriji, naročito u pogledu raspodjele nadležnosti između centralne države i federalnih jedinica. To pitanje, koje je dugo vremena smatrano isključivo političkim i kao takvo bilo nepodložno sudskom uređivanju, počelo je da dobija sve veću pravnu dimenziju krajem XIX i početkom XX vijeka, što je opravdalo dodjeljivanje ove posebne problematike posebnom sudu. Od tog momenta postalo je moguće da se proširi ideja i dodijeli ustavnom sudu nadležnosti sankcionisanja bilo koje povrede ustava i da se povjeri ustavnom sudu da kontroliše ustavnost zakona. Ustavni sudovi i danas naznačavaju svoje federalne korijene i doprinos Hansa Kelsena konceptu ustavnog pravosuđa. Oni objašnjavaju da je poseban status ustavnih sudova zasnovan na posebnim funkcijama tih sudova. Taj status je status nezavisnog i autonomnog ustavnog organa koji mu daje mjesto van sudskog aparata i njegove hijerarhije uprkos njegovim pravosudnim funkcijama".

Odlukom u predmetu broj U-53/08 od 29.10.2008. godine, Ustavni sud Republike Srpske utvrdio je da odredbe Zakona o platama i drugim naknadama sudija i tužilaca u Republici Srpskoj, u dijelu koji se odnosi na sudije Suda, predsjednika Suda i šefove odjeljenja Ustavnog suda Republike Srpske ocijenio da nisu u saglasnosti sa Ustavom Republike Srpske. Relevantni stavovi tog Suda u pogledu regulisanja položaja i organizacije ustavnosudske vlasti primjenjivi su i na položaj ustavnosudske vlasti u Federaciji Bosne i Hercegovine u odnosu na ustavnu nadležnost i specifičnosti u vidu sastava suda i izbora sudija Ustavnog suda Federacije, konačnosti i obaveznosti odluka Ustavnog suda, njihovo pravno dejstvo, itd. Tako npr., u obrazloženju pomenute Odluke stoji: "Iz citiranih ustavnih odredaba jasno proizilazi uloga Ustavnog suda kao jedne od najznačajnijih institucija u ostvarivanju demokratije, vladavine prava i unapređenju i zaštiti sloboda i prava građana, na kojima se zasniva ustavno uređenje Republike Srpske. Pomenute ustavne odredbe istovremeno predstavljaju garancije nezavisnosti i samostalnosti Ustavnog suda, što je od velikog značaja za njegovo funkcionisanje, jer jedino na taj način može ostvariti svoju Ustavom utvrđenu ulogu. Široke nadležnosti Ustavnog suda, kao i pravno dejstvo njegovih odluka, koje su opšteobavezne i izvršne na teritoriji Republike, nesumnjivo ukazuju na specifičan položaj ovog suda, koji je nezavisan od zakonodavne, izvršne i sudske vlasti i nalazi se izvan sistema redovnih sudova i njihove hijerarhije". Suštinski identičan stav u pogledu položaja Ustavnog suda BiH zauzeo je i Ustavni sud Bosne i Hercegovine u svojoj odluci broj U-6/06, od 29. marta 2008. godine ("Službeni glasnik BiH", broj 40/08)".

Nesporna je činjenica da Ustavni sud Bosne i Hercegovine i Ustavni sud Republike Srpske isključivo svojim unutrašnjim opštim aktom propisuju radno-pravni status uključujući i plate i naknade svih zaposlenih u stručnim službama tih sudova.

Iz Presude Ustavnog suda Federacije broj U-16/16 od 26.04.2017. godine, proizilazi da odredbe Zakona o platama i drugim naknadama sudija i tužilaca u Federaciji Bosne i Hercegovine, u dijelu koji se odnosi na sudije, predsjednika Suda i za šefove odjeljenja Ustavnog suda Federacije Bosne i Hercegovine nisu u saglasnosti sa Ustavom Federacije Bosne i Hercegovine. Takođe, tačkom 2, imajući u vidu ustavnu odredbu da se plate sudija uređuju zakonom, u tom segmentu je naloženo donošenje posebnog zakona u roku od 6 mjeseci od dana objave navedene odluke u "Službenim novinama Federacije BiH". Tačkom 2. izreke je naloženo da: "Nalaže se Parlamentu Federacije Bosne i Hercegovine da u roku od 6 mjeseci, od dana objave odluke u "Službenim novinama Federacije BiH", do kada se može primjenjivati zakon iz stava 1. izreke ove presude u odnosu na Ustavni sud Federacije Bosne i Hercegovine, uvažavajući relevantne odredbe Ustava Federacije Bosne i Hercegovine i organizacionu strukturu propisanu Odlukom o organizaciji Ustavnog suda Federacije Bosne i Hercegovine ("Službene novine Federacije BiH", broj 68/10), donese zakon o Ustavnom sudu Federacije Bosne i Hercegovine kojim će razraditi samostalnost i upravno-materijalnu nezavisnost Ustavnog suda Federacije Bosne i Hercegovine, uključujući plate i druga primanja sudija Ustavnog suda Federacije Bosne i Hercegovine". Taj rok je istekao 22.01.2018. godine. Stoga je Ustavni sud Federacije u skladu sa tačkom 3. citirane presude koja glasi: "Ukoliko Parlament Federacije Bosne i Hercegovine ne donese zakon u skladu sa stavom 2. izreke, Ustavni sud Federacije Bosne i Hercegovine će posebnim pravnim aktom urediti pitanja koja obuhvataju samostalnost i upravno-materijalnu nezavisnost Ustavnog suda Federacije Bosne i Hercegovine, uključujući plate i druga primanja sudija Ustavnog suda Federacije Bosne i Hercegovine", donio Odluku o položaju, organizaciji, funkcionisanju, samostalnosti i upravno-materijalnoj nezavisnosti Ustavnog suda Federacije Bosne i Hercegovine, (u daljem tekstu: Odluka) koja je objavljena u "Službenim novinama Federacije BiH", broj 6/18. Navedena Odluka predstavlja organski opšti akt i kojom se u cijelosti regulišu sva pitanja koja obuhvataju samostalnost i ustavno-materijalnu nezavisnost Ustavnog suda Federacije, uključujući plate i druge naknade sudija Ustavnog suda Federacije, te radno-pravni status i primanja zaposlenih u Stručnoj službi Ustavnog suda Federacije, koja nisu propisana Ustavom ili drugim opštim aktima Ustavnog suda Federacije, donesenim na osnovu ove odluke.

U obrazloženju ove presude, a relevantno i u odnosu na ovaj predmet, navedeno je da je uloga Ustavnog suda Federacije kao jedne od najznačajnijih institucija u ostvarivanju demokratije, vladavine prava i zaštite sloboda i prava građana na kojima počiva ustavno uređenje Federacije Bosne i Hercegovine. Pomenute ustavne odredbe predstavljaju garanciju nezavisnosti i samostalnosti Ustavnog suda Federacije, što ima veliki značaj za njegovo funkcionisanje, jer samo na takav način može ostvariti svoju ulogu koja je propisana u Ustavu Federacije Bosne i Hercegovine. Isključivo Ustavom Federacije Bosne i Hercegovine propisane su nadležnosti Suda, lica koja mogu pokrenuti postupak pred Sudom, pravno dejstvo odluka koje su konačne i obavezujuće na teritoriji Federacije Bosne i Hercegovine, što nesumnjivo ukazuje na specifičan i odvojen položaj Suda od ostalih redovnih sudova, koji zbog svoje specifičnosti mora i jeste nezavisan kako od zakonodavne tako i od izvršne, ali i od sudske vlasti. Ustavni sud Federacije nalazi se izvan sistema redovnih sudova kao i njihove hijerarhije, a tim prije i izvan sistema zakonodavne i izvršne vlasti, te time i shodne primjene zakona koji su predmet ocjene ovog suda. Iz tih razloga se, po ocjeni Ustavnog suda Federacije, pitanje položaja zaposlenih u Ustavnom sudu Federacije, uključujući i njihov materijalni položaj, ne može regulisati na isti način i istim zakonima kojima su regulisane plate za redovne sudove, ali tim prije ni zakonima za državne službenike i namještenike, pa ni shodnom primjenom ukoliko sam Sud ne odluči tako.

Ustavni sud Federacije posebno naglašava da Odluka predstavlja organski opšti pravni akt kojim se uređuju sva pitanja koja obuhvataju samostalnost i ustavno-materijalnu nezavisnost Ustavnog suda Federacije, uključujući plate i druge naknade sudija Ustavnog suda Federacije, te radno-pravni status i primanja zaposlenih u Stručnoj službi Ustavnog suda Federacije, koja nisu propisana Ustavom ili drugim opštim aktima Ustavnog suda Federacije, donesenim na osnovu ove odluke.

Po osnovu te Odluke, a kako je Presudom broj U-16/16 od 26.04.2017. godine prestao da se primjenjuje Zakon o platama i drugim naknadama sudija i tužilaca u Federaciji Bosne i Hercegovine, u dijelu koji se odnosi na sudije Ustavnog suda Federacije Bosne i Hercegovine, Ustavni sud Federacije je donio Pravilnik o pravima, obavezama, platama i drugim naknadama sudija Ustavnog suda Federacije. Međutim, puna samostalnost i upravno-materijalna samostalnost, koja se ogleda u samostalnom planiranju i predlaganju budžeta Suda, kao i samostalnom raspoređivanju odobrenih budžetskih sredstava, se ne može postići samo kroz samostalnost kod utvrđivanja plata sudija ovog Suda, nego i kroz konačno definisanje radno-pravnog statusa svih zaposlenika Ustavnog suda Federacije, što uključuje i njihove plate i naknade.

Vodeći računa o specifičnom položaju ovog suda, potrebno je posebno naglasiti značaj i ulogu zaposlenih u Stručnoj službi Ustavnog suda Federacije, koji sudjeluju u jedinstvenom procesu rada sa sudijama, dajući svoj doprinos njegovoj potpunoj samostalnosti i nezavisnosti u granicama prava, obaveza i odgovornosti koja se utvrđuje isključivo aktima Suda. Utvrđivanje statusa zaposlenika Ustavnog suda Federacije, na način i pod uslovima slično kako to imaju i zaposleni u Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine i Ustavnom sudu Republike Srpske, jeste krupan i neophodan doprinos ostvarivanju pune samostalnosti Ustavnog suda Federacije, jer bi zaposlenici na navedeni način, takođe, bili zaštićeni od eventualnih pritisaka drugih organa vlasti.

Utvrđivanje prava, obaveza, odgovornosti i plata zaposlenika aktima Suda u punom kapacitetu je konačan korak prema uspostavljanju i pune samostalnosti ovog suda, koja je propisana Ustavom Federacije Bosne i Hercegovine, a bliže definisana Odlukom. Kako je istom propisano da Sud samostalno donosi i reguliše radno-pravni status, uključujući plate i naknade Stručne službe, to je Sud utvrdio u tački 1. ove presude da nisu u skladu sa Ustavom Federacije Bosne i Hercegovine odredbe Zakona o državnoj službi u Federacije Bosne i Hercegovine i odredbe Zakona o namještenicima u organima državne službe u Federaciji Bosne i Hercegovine koje regulišu shodnu primjenu pomenutih zakona u odnosu na Ustavni sud Federacije, a u tački 2., ove presude da u članu 20., platni razred II., radno mjesto alineja 3. u dijelu koji glasi: "sekretari Ustavnog suda" i platni razred IV., radno mjesto alineja 7. "savjetnik u Ustavnom sudu Federacije" Zakona o platama i naknadama u organima vlasti Federacije Bosne i Hercegovine, nisu u skladu sa Ustavom Federacije Bosne i Hercegovine.

Na osnovu izloženog, odlučeno je kao u izreci ove presude.

Ovu presudu Ustavni sud Federacije donio je jednoglasno u sastavu: Aleksandra Martinović, predsjednica Suda, Vesna Budimir, Mirjana Čučković, prof. dr. Edin Muminović i dr. sc. Kata Senjak, sudije Suda.

Broj U-31/18
26. marta 2019. godine
Sarajevo

Predsjednica
Ustavnog suda Federacije
Bosne i Hercegovine
Aleksandra Martinović, s. r.