USTAVNI SUD FEDERACIJE BOSNE I HERCEGOVINE
MIŠLJENJE
Ustavni sud Federacije Bosne i Hercegovine odlučujući po zahtjevu zamjenika Premijera Federacije Bosne i Hercegovine Veska Drljače za davanje mišljenja u vezi sa čl. 27. i 100. Zakona o visokom obrazovanju (Prečišćeni tekst), u smislu člana IV.B.3.7.d (III) Ustava Federacije Bosne i Hercegovine, na sjednici Suda bez javne rasprave održanoj dana 24.10.2023. godine, utvrdio je sljedeće
MIŠLJENJE
1. Predmet zahtjeva i podnosilac zahtjeva
Zamjenik Premijera Federacije Bosne i Hercegovine Vesko Drljača (u daljem tekstu: podnosilac zahtjeva) podneskom broj 02/1-02-140/22 od 11.11.2022. godine i dopunom istog broj 02/1-145/22 od 6.12.2022. godine podnio je Ustavnom sudu Federacije Bosne i Hercegovine (u daljem tekstu: Ustavni sud Federacije) zahtjev za davanje mišljenja (u daljem tekstu: zahtjev). Zahtjevom se traži mišljenje Ustavnog suda Federacije u vezi sa usaglašenošću i čl. 27. i 100. Zakona o visokom obrazovanju (prečišćeni tekst) ("Službene novine Tuzlanskog kantona", br. 21/21, 22/21, 5/22, 11/22 i 16/22 - u daljem tekstu: Zakon o visokom obrazovanju TK) sa članom II.A.2.(1) c) i d) Ustava Federacije Bosne i Hercegovine, članom 14. Evropske konvencije o ljudskim pravima i osnovnim slobodama (u daljem tekstu: Evropska konvencija) i sa odredbama člana 1. Protokola 12. uz Evropsku konvenciju.
U smislu člana IV.B.3.7.d) (III) Ustava Federacije Bosne i Hercegovine zamjenici Premijera Federacije Bosne i Hercegovine su nadležni za odlučivanje da li će se zatražiti mišljenje Ustavnog suda Federacije.
2. Bitni navodi zahtjeva
Podnosilac zahtjeva navodi da je Skupština Tuzlanskog kantona u svrhu razvoja djelatnosti visokog obrazovanja na području ovog kantona u okviru Strategije razvoja visokog obrazovanja, na prijedlog Vlade Tuzlanskog kantona (u daljem tekstu: Vlada Kantona) donijela Zakon o visokom obrazovanju TK. Istim Zakonom, članom 1. propisano je da se tim zakonom uređuju sistem, uslovi i način obavljanja djelatnosti visokog obrazovanja, finansiranje, kao i druga pitanja od značaja za obavljanje ove djelatnosti na području Tuzlanskog kantona.
U podnesenom zahtjevu od Ustavnog suda Federacije se traži mišljenje o tome, da li su odredbe čl. 27. i 100. Zakona o visokom obrazovanju TK, u skladu sa odredbama člana II.A.2.(1) c) i d) Ustava Federacije Bosne i Hercegovine, članom 14. Evropske konvencije i odredbama člana 1. Protokola 12. uz Evropsku konvenciju.
Podnosilac zahtjeva osporava odredbe člana 27. stav (8) Zakona o visokom obrazovanju TK kojim se propisuje licenciranje studijskih programa u odnosu na ograničenje licence na period od pet godina za privatne visokoškolske ustanove. Navodi da nije sporno da nadležno kantonalno ministarstvo izdaje licencu, ali da je u Tuzlanskom kantonu diskriminatorna praksa u smislu da sve visokoškolske ustanove koje su imaoci licenci za studijske programe nakon izmjene kantonalnog Zakona o visokom obrazovanju u 2017. godini, podliježu postupku relicenciranja programa što se ne odnosi na javni univerzitet, tako da su privatne visokoškolske ustanove zavisne od toga da li će nadležno ministarstvo na vrijeme obaviti postupak relicenciranja za odgovarajući program kako bi počeo upis studenata u novoj akademskoj godini.
Prema navodima podnosioca zahtjeva stav (8) člana 27. Zakona o visokom obrazovanju TK je isključivo protiv autonomije visokoškolskih ustanova u privatnom vlasništvu kojim se ograničava licenca privatnoj visokoškolskoj ustanovi na period od pet godina čime se, kako navodi, krši odredba člana II.A.2.(1) c) Ustava Federacije Bosne i Hercegovine kojim je zagarantovana jednakost pred zakonom, iz čega proizilazi da javne i privatne visokoškolske ustanove u Tuzlanskom kantonu nisu jednake pred zakonom.
Pored pomenutog, zahtjevom se osporavaju odredbe člana 100. Zakona o visokom obrazovanju TK. U stavu (1) istog člana je propisano da Senat visokoškolske ustanove utvrđuje konačan broj i strukturu studenata za upis na odobrene studijske programe u prvu studijsku godinu za sva tri ciklusa studija uz prethodnu saglasnost Vlade Kantona. Naime, prema istaknutim navodima podnosioca zahtjeva nelogično je da Vlada Kantona daje saglasnost na odluku Senata visokoškolske ustanove, jer, kako ističe, nije osnivač visokoškolske ustanove u privatnom vlasništvu, niti se privatne visokoškolske ustanove finansiraju iz budžeta Tuzlanskog kantona.
Imajući u vidu da je Tuzlanski kanton osnivač Javne ustanove Univerzitet u Tuzli, podnosilac zahtjeva smatra opravdanim da kanton utvrđuje broj upisanih studenata u ovoj javnoj ustanovi, ali ne i za privatne visokoškolske ustanove, jer, kako navodi, iste se same finansiraju za razliku od javne visokoškolske ustanove. Posebno se u zahtjevu apostrofira i osporava stav (4) člana 100. Zakona o visokom obrazovanju TK, kojim je propisano da javna visokoškolska ustanova putem organizacionih jedinica može, u skladu sa rezultatima konačne rang-liste i uz prethodnu saglasnost Vlade Kantona na prijedlog nadležnog ministarstva, izvršiti prijem i upis većeg broja kandidata koji su ispunili formalni uslov za upis od broja predviđenog planom upisa i to u statusu samofinansiranja ili vanrednih studenata. Uslov je da vijeće organizacione jedinice Ministarstvu obrazovanja i nauke Tuzlanskog kantona (u daljem tekstu: Ministarstvo) dostavi odluku kojom se potvrđuje da organizaciona jedinica raspolaže prostornim, kadrovskim i uslovima opremljenosti, koji i nakon dodatnog upisa omogućavaju realizaciju nastavnog procesa u skladu sa ovim zakonom i Standardima.
Iz tih razloga, prema navodima podnosioca zahtjeva, odredbe člana 100. stav (4) istog zakona su diskriminirajuće i u suprotnosti su sa odredbama člana II.A.2.(1) c) i d) Ustava Federacije Bosne i Hercegovine, članom 14. Evropske konvencije, kao i članom 1. Protokola 12. uz Evropsku konvenciju, kojom se zabranjuje diskriminacija za privatne visokoškolske ustanove u odnosu na javni univerzitet.
Pored pomenutog, naprijed navedene odredbe u suprotnosti su sa članom 8. stav (1) tačka d) Zakona o visokom obrazovanju TK u pogledu kriterija za upis studenata, zatim sa odredbama člana 4. stav 2. alineja 1. i članom 22. stav 1. alineja 4. Okvirnog zakona o visokom obrazovanju u Bosni i Hercegovini ("Službeni glasnik BiH", br. 59/07 i 59/09). Zbog svega navedenog podnosilac zahtjeva traži od Ustavnog suda Federacije mišljenje, da li su odredbe čl. 27. i 100. Zakona o visokom obrazovanju TK u suprotnosti sa odredbama člana II.A.2.(1) c) i d) Ustava Federacije Bosne i Hercegovine.
3. Relevantno pravo
A. Ustav Federacije Bosne i Hercegovine
Član II. A.2. (1) c) i d)
Federacija će osigurati primjenu najvišeg nivoa međunarodno priznatih prava i sloboda utvrđenih u dokumentima navedenim u Aneksu ovog ustava. Posebno:
(1) Sva lica na teritoriji Federacije uživaju prava na:
- c)jednakost pred zakonom;
- d)zabranu svake diskriminacije zasnovane na rasi, boji kože, polu, jeziku, religiji ili vjerovanju, političkim ili drugim uvjerenjima, nacionalnom ili socijalnom porijeklu;
Član III. 4. b)
Kantoni imaju sve nadležnosti koje nisu izričito povjerene federalnoj vlasti. Posebno su nadležni za:
- b)utvrđivanje obrazovne politike, uključujući donošenje propisa o obrazovanju i osiguranje obrazovanja;
Član IV.B.3.7.d) (III)
Osim ako ovim ustavom nije drugačije utvrđeno:
- d)Zamjenici Premijera su nadležni za:
(III) odlučivanje da li će se zatražiti mišljenje Ustavnog suda;
B. Evropska konvencija o zaštiti ljudskih prava i osnovnih sloboda
Član 14.
Zabrana diskriminacije
Uživanje prava i sloboda predviđenih ovom konvencijom osigurava se bez diskriminacije po bilo kojoj osnovi, kao što su spol, rasa, boja kože, jezik, vjeroispovijest, političko ili drugo mišljenje, nacionalno ili socijalno porijeklo, veza sa nekom nacionalnom manjinom, imovno stanje, rođenje ili drugi status.
C. Protokol broj 12. uz Evropsku konvenciju o zaštiti ljudskih prava i osnovnih sloboda
Član 1.
Opšta zabrana diskriminacije
- 1.Uživanje svakog prava koje zakon predviđa mora se osigurati bez diskriminacije po bilo kom osnovu, kao što su spol, rasa, boja kože, jezik, vjeroispovijest, političko ili drugo mišljenje, nacionalno ili socijalno porijeklo, povezanost s nacionalnom manjinom, imovina, rođenje ili drugi status.
- 2.Javne vlasti ne smiju ni prema kome vršiti diskriminaciju po bilo kom osnovu kao što su oni spomenuti u stavu 1.
D. Zakon o visokom obrazovanju (prečišćeni tekst)
("Službene novine Tuzlanskog kantona", broj 21/21)
Član 27. - osporena odredba -
(Licenciranje studijskih programa)
(1) Licencirana visokoškolska ustanova može početi izvoditi studijski program nakon što ga licencira.
(2) Visokoškolska ustanova u postupku osnivanja mora licencirati svaki studijski program.
(3) Licenciranje vrši Ministarstvo na zahtjev visokoškolske ustanove.
(4) Ocjenu ispunjenosti kriterija za licenciranje studijskih programa provodi komisija od pet članova koju imenuje Ministarstvo na zahtjev licencirane visokoškolske ustanove, od kojih su najmanje tri istaknuti predstavnici akademske zajednice iz odgovarajuće naučno-nastavne, odnosno umjetničko-nastavne oblasti, iz koje su predloženi studijski programi, i najmanje jedan član iz Ministarstva.
(5) Licenciranjem se provjerava akademski sadržaj, relevantnost ishoda učenja za tržište rada, te kapacitet licencirane visokoškolske ustanove da provede predloženi studijski program, u skladu sa Standardima.
(6) Na osnovu pozitivnog mišljenja komisije Ministarstvo izdaje licencu za izvođenje studijskog programa.
(7) Licenca izdata u tekućoj akademskoj godini vrijedi za upis studenata u sljedećoj akademskoj godini.
(8) Licenca se izdaje na period od pet godina.
(9) Prije uvođenja novog studijskog programa provodi se isti postupak vezano za licenciranje istog kao i prilikom osnivanja visokoškolske ustanove.
(10) Pravilnik o postupku licenciranja studijskih programa za sva tri ciklusa studija donosi ministar.
Član 100. - osporena odredba -
(Utvrđivanje broja i strukture studenata na visokoškolskoj ustanovi)
(1) Senat visokoškolske ustanove utvrđuje konačan broj i strukturu studenata za upis na odobrene studijske programe u prvu studijsku godinu za sva tri ciklusa studija uz prethodnu saglasnost Vlade Kantona.
(2) Pravo upisa na drugi ciklus studija imaju kandidati sa završenim odgovarajućim prvim ciklusom studija, kao i kandidati koji su završili studij po predbolonjskim nastavnim planovima i programima pod uslovima utvrđenim pravilima studiranja.
(3) U slučajevima kada je broj kandidata koji su položili prijemni ispit, odnosno ispunili formalni uslov za upis na javnu visokoškolsku ustanovu, veći od broja javno finansiranih mjesta na bilo kojem studijskom programu, kandidati se mogu upisati na mjesta za koja plaćaju školarinu, i to u skladu sa jedinstvenom rang-listom i do broja utvrđenog u skladu sa stavom (1) ovog člana.
(4) Javna visokoškolska ustanova putem organizacionih jedinica može, u skladu sa rezultatima konačne rang-liste i uz prethodnu saglasnost Vlade Kantona na prijedlog Ministarstva, za studijske programe koje organizuju, izvršiti prijem i upis većeg broja kandidata koji su ispunili formalni uslov za upis od broja predviđenog planom upisa i to u statusu samofinansirajućih ili vanrednih studenata, uz uslov da vijeće organizacione jedinice Ministarstvu dostavi odluku kojom se potvrđuje da organizaciona jedinica raspolaže prostornim, kadrovskim i uslovima opremljenosti, koji i nakon dodatnog upisa omogućavaju realizaciju nastavnog procesa u skladu sa ovim zakonom i Standardima.
E. Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o visokom obrazovanju
("Službene novine Tuzlanskog kantona", broj 16/22)
Član 6.
U članu 27. iza stava (8) dodaju se novi stavovi (9), (10) i (11), koji glase:
"(9) Ako je nakon izdavanja licence za njegovo izvođenje studijski program akreditovan, licenca iz stava (8) ovog člana produžava se dodatno i važi do isteka važenja akreditacije, na način koji se bliže uređuje propisom iz stava (13) ovog člana.
- 10)Na studijske programe kojima tokom trajanja akademske godine ističe licenca za izvođenje studijskog programa ne mogu se upisivati studenti do eventualnog pribavljanja licence sa novim periodom važenja.
(11) Za potrebe informisanja javnosti, Ministarstvo na svojoj službenoj internet stranici objavljuje spisak studijskih programa koji se izvode od strane visokoškolskih ustanova koje djelatnost visokog obrazovanja obavljaju na području Kantona."
Dosadašnji stavovi (9) i (10) postaju stavovi (12) i (13).
Dosadašnji stav (10), koji postaje stav (13) mijenja se i glasi:
"(13) Sva pitanja koja se tiču licenciranja studijskih programa za sva tri ciklusa studija, a koja nisu uređena ovim zakonom, uredit će se posebnim propisom koji, na prijedlog Ministarstva, donosi Vlada Kantona."
4. Mišljenje Ustavnog suda Federacije
Podnosilac zahtjeva, u skladu sa odredbama člana IV.B.3.7.d) (III) Ustava Federacije Bosne i Hercegovine, nadležan je da zatraži mišljenje od Ustavnog suda Federacije.
Nakon izvršenog uvida u Zakon o visokom obrazovanju TK utvrđeno je da se istim reguliše sistem, uslovi i način obavljanja djelatnosti visokog obrazovanja, finansiranje i druga pitanja koja su bitna za obavljanje ove djelatnosti. Tako je članom 24. navedenog Zakona, propisano da visokoškolska ustanova može početi sa radom kada dobije dozvolu za rad, odnosno licencu koju izdaje Ministarstvo na zahtjev visokoškolske ustanove. Ukoliko se za rad ustanove ne obezbjeđuju sredstva u budžetu kantona, visokoškolska ustanova dostavlja i bankarsku garanciju iz koje se vidi da će biti obezbjeđena sredstva za rad za nastavak i završetak studija ukoliko dođe do prestanka rada te visokoškolske ustanove. Nadalje je u članu 25. istog Zakona propisano da su se u svom radu visokoškolske ustanove dužne pridržavati normativa i standarda visokog obrazovanja. Članom 26. propisano je da Ministarstvo najmanje jednom u pet godina utvrđuje da li visokoškolska ustanova ispunjava uslove koji su propisani zakonom. Ukoliko se utvrdi da ustanova ne ispunjava uslove, donijet će se rješenje kojim će se narediti otklanjanje nedostataka, odnosno ukoliko se ne otklone nedostaci u ostavljenom roku, Ministarstvo će zabraniti rad.
Osporenim članom 27. Zakona o visokom obrazovanju TK propisano je da visokoškolska ustanova može početi sa radom kada dobije licencu za svaki studijski program koji predstavlja nastavni plan i program i pokriva jednu ili više nastavnih oblasti u skladu sa Bolonjskom deklaracijom. Licenciranjem se, kako je to propisano u pomenutom članu, provjerava sadržaj, te kapacitet visokoškolske ustanove da uspije provesti predloženi studijski program u skladu sa standardima i normativima za obavljanje djelatnosti visokog obrazovanja. Licenca se izdaje na period od pet godina bez obzira na to ko osniva visokoškolsku ustanovu.
Iz naprijed navedene analize proizilazi, kako je to propisano Zakonom o visokom obrazovanju TK, da za početak rada visokoškolske ustanove licencu za rad o ispunjenosti uslova izdaje Ministarstvo, bez obzira da li se radi o javnoj visokoškolskoj ustanovi gdje se sredstva za rad osiguravaju u budžetu kantona ili tu visokoškolsku ustanovu osniva neko drugo domaće ili strano fizičko ili pravno lice.
Kad je u pitanju član 100. st. (1) do (3) Zakona o visokom obrazovanju TK, isti regulišu, na identičan način bez obzira ko je osnivač, da Senat visokoškolske ustanove utvrđuje konačan broj i strukturu studenata za upis u određene studijske programe u prvu godinu studija uz prethodnu saglasnost Vlade Kantona. U odnosu na stav (4) razumno i logički se reguliše pitanje povećanja broja studenata koji se mogu naknadno upisati isključivo u visokoškolsku ustanovu čiji je osnivač Vlada Kantona, jer se ona i finansira budžetskim sredstvima, dakle sredstvima građana. To pitanje se reguliše tako da se u skladu sa opštim uslovima koji vrijede za sve može dozvoliti povećanje broja upisanih studenata koji moraju sami snositi troškove školovanja. Logično je da se pri tome, s obzirom na različite pozicije u smislu finansiranja, takvo pitanje ne pojavljuje kod visokoškolskih ustanova koje imaju samofinansirajuće studente, dakle nisu korisnice budžetskih sredstava. Prema stavu Ustavnog suda Federacije ne postoji zakonska prepreka da i takve ustanove pod istim uslovima u smislu davanja dozvole od strane nadležnog ministarstva traže povećanje broja studenata.
Obzirom na navedeno, imajući u vidu nadležnost Ustavnog suda Federacije, utvrđeno je mišljenje kako je i izloženo.
Mišljenje objaviti u "Službenim novinama Federacije BiH" i "Službenim novinama Tuzlanskog kantona".
Ovo mišljenje Ustavni sud Federacije utvrdio je većinom glasova, u sastavu: Aleksandra Martinović, predsjednica Suda, Mirjana Čučković, Mirko Milićević, prof. dr. Edin Muminović, dr. sc. Kata Senjak, Ajša Softić i mr. sc. Alen Taletović, sudije Suda.
Broj U-30/22
24. oktobra 2023. godine
Sarajevo
Predsjednica
Ustavnog suda
Federacije Bosne i Hercegovine
Aleksandra Martinović, s. r.