Aktio

USTAVNI SUD FEDERACIJE BOSNE I HERCEGOVINE

PRESUDA

Ustavni sud Federacije Bosne i Hercegovine, odlučujući po zahtjevu Premijera Federacije Bosne i Hercegovine za ocjenu ustavnosti postupka donošenja Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o organizaciji i djelokrugu organa uprave i upravnih organizacija Kantona Sarajevo, na osnovu člana IV.C.3.10.(2) b) Ustava Federacije Bosne i Hercegovine, na sjednici održanoj dana 24.02.2021. godine donio je

PRESUDU

Utvrđuje se da Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o organizaciji i djelokrugu organa uprave i upravnih organizacija Kantona Sarajevo ("Službene novine Kantona Sarajevo", broj 50/20) nije saglasan sa Ustavom Federacije Bosne i Hercegovine, jer postupak njegovog donošenja nije proveden u skladu sa Poslovnikom Skupštine Kantona Sarajevo-Drugi novi prečišćeni tekst ("Službene novine Kantona Sarajevo", br. 41/12, 15/13, 47/13, 47/15, 48/16, 9/20 i 14/20).

Presudu objaviti u "Službenim novinama Federacije BiH" i "Službenim novinama Kantona Sarajevo".

Obrazloženje 1. Podnosilac zahtjeva i predmet zahtjeva

Premijer Federacije Bosne i Hercegovine (u daljem tekstu: podnosilac zahtjeva), podneskom broj: 01-02-1218/20 od 31.12.2020. godine, Ustavnom sudu Federacije Bosne i Hercegovine (u daljem tekstu: Ustavni sud Federacije) podnio je dana 31.12.2020. godine zahtjev za ocjenu ustavnosti postupka donošenja Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o organizaciji i djelokrugu organa uprave i upravnih organizacija Kantona Sarajevo (u daljem tekstu: Zakon). Istim podneskom zatražio je i donošenje privremene mjere kojom bi se privremeno obustavila primjena Zakona.

Podnosilac zahtjeva je ovlašten za pokretanje postupka pred Ustavnim sudom Federacije, na osnovu člana IV.C.3.10. (2). b) Ustava Federacije Bosne i Hercegovine.

2. Stranke u postupku

Stranke u postupku u ovom predmetu su na osnovu člana IV.C.3.10.(2) b) Ustava Federacije Bosne i Hercegovine: podnosilac zahtjeva i Skupština Kantona Sarajevo kao donosilac Zakona.

3. Bitni navodi zahtjeva

Podnosilac zahtjeva navodi da je u postupku donošenja Zakona došlo do kršenja Ustava Federacije Bosne i Hercegovine, Ustava Kantona Sarajevo i Poslovnika Skupštine Kantona Sarajevo (u daljem tekstu: Poslovnik). Dalje podnosilac zahtjeva citira član 65. i član 71. stav 4. Poslovnika i navodi da se uvidom u usvojeni dnevni red sa XIII hitne sjednice Skupštine Kantona Sarajevo, kao i uvidom u stenogram sa pomenute sjednice, može utvrditi da nije bio ispunjen niti jedan od uslova propisanih Poslovnikom za održavanje sjednice Skupštine Kantona Sarajevo hitnog karaktera, tj. nije prijetila opasnost po javnu sigurnost i sigurnost građana širih razmjera, elementarnih nepogoda, velikih šteta za imovinu, epidemija i sl. Činjenica da je Skupština Kantona Sarajevo utvrdila hitni karakter sjednice ne može, po njegovom mišljenju, predstavljati dokaz da su ispunjeni uslovi koji su propisani Poslovnikom za sazivanje i održavanje sjednice koja ima hitni karakter. Ističe da je nesporno da niti jedna okolnost koje su taksativno navedene u čl. 65. i 71. Poslovnika kao pravni osnov za sazivanje i održavanje sjednice Skupštine Kantona Sarajevo hitnog karaktera, objektivno nije postojala, a niti je postojala "slična okolnost" u odnosu na okolnosti koje su eksplicitno navedene u članu 65. i članu 71. stav 3. Poslovnika.

U nastavku zahtjeva podnosilac zahtjeva ističe da niti jednom odredbom Poslovnika Klub odnosno klubovi poslanika/zastupnika u Skupštini Kantona Sarajevo nisu određeni kao aktivno legitimisani subjekt za podnošenje inicijative, nacrta ili prijedloga zakona. Citira odredbe čl. 160. i 161., člana 159. stav 2. i člana 134. Poslovnika i navodi da s obzirom na činjenicu da su prijedlog Zakona Skupštini Kantona Sarajevo podnijela četiri kluba poslanika/zastupnika u Skupštini Kantona Sarajevo i to: Klub Narod i pravda, Klub Naša stranka, Klub SDP BiH i Klub samostalnih poslanika, proizilazi da su prekršeni navedeni članovi Poslovnika. Dalje navodi, da u obrazloženju prijedloga Zakona ne postoji niti jedan razlog za donošenje ovog zakona po hitnom postupku i da nedonošenje Zakona po hitnom postupku, ne može biti razlog, niti prepreka za bilo kakvo imenovanje izvršne vlasti tj. ministara, a naročito ne mogu nastupiti štetne posledjice za društvene interese Kantona Sarajevo. S obzirom da Skupština Kantona Sarajevo prije razmatranja i glasanja o prijedlogu Zakona na XIII hitnoj sjednici koja je održana 17.12.2020. godine nije pribavila potrebna mišljenja na dostavljeni materijal, po njegovom mišljenju, prekršen je član 161. stav 3. Poslovnika. Vlada Kantona Sarajevo je aktom broj: 02/01-02-49685-3/20 od 16.12.2020. godine obavijestila Skupštinu Kantona Sarajevo da prijedlog Zaključka koji je podrazumijevao zaduženja resora za izradu mišljenja na dostavljeni prijedlog Zakona nije dobio potrebnu većinu glasova u skladu sa članom 18. Zakona o Vladi Kantona Sarajevo.

Po mišljenju podnosioca zahtjeva, u postupku razmatranja i usvajanja prijedloga Zakona, prekršen je član 162. stav 1. Poslovnika s obzirom na činjenicu da Predsjedavajući Skupštine Kantona Sarajevo nije zatražio od svih radnih tijela Skupštine Kantona Sarajevo da razmotre prijedlog Zakona i podnesu Skupštini Kantona Sarajevo izvještaj. Smatra, imajući u vidu da je Zakonom jedno ministarstvo podijeljeno na dva, odnosno da su dva ministarstva spojena u jedno i društvenu važnost pitanja koja se njime uređuju, na isti svoje mišljenje trebala dati i ostala radna tijela Skupštine i to: Komisija za obrazovanje i nauku (opis poslova i zadataka utvrđen članom 41. Poslovnika), Komisija za prostorno uređenje, stambeno komunalnu politiku, infrastrukturu i zaštitu okoliša (opis poslova i zadataka utvrđen članom 45. Poslovnika), Komisija za budžet i finansije (opis poslova i zadataka utvrđen članom 48. Poslovnika) i Komisija za mlade (opis poslova i zadataka utvrđen članom 49. Poslovnika).

Takođe, po mišljenju podnosioca zahtjeva prekršen je rok iz člana 71. stav 2. Poslovnika s obzirom na činjenicu da je vremenski period od dana dostavljanja prijedloga Zakona Zakonodavno-pravnoj komisiji (11.12.2020. godine) pa do dana održavanja XIII hitne sjednice Skupštine Kantona Sarajevo (17.12.2020. godine) kraći od sedam dana a koji je odredio Poslovnik, što se može utvrditi uvidom u akt Predsjedavajućeg Skupštine Kantona Sarajevo broj: 01-02-49673-1/20 od 11.12.2020. godine. Ističe da se poslanici nisu ni mogli upoznati sa tekstom prijedloga Zakona iz razloga što im je isti dostavljen u 9:16 sati, dakle četrdeset i četiri minute prije održavanja XIII hitne sjednice održane 17.12.2020. godine u 10:00 sati. Zbog dostavljanja prijedloga Zakona na ovaj način, po mišljenju podnosioca zahtjeva, ugroženo je pravo poslanika/zastupnika u Skupštini Kantona Sarajevo da na adekvatan način, u punom kapacitetu, zakonito i odgovorno vrše svoju ustavnu funkciju članova Skupštine Kantona Sarajevo, jer prije izjašnjavanja o prijedlogu Zakona nisu imali dovoljno vremena da se upoznaju sa samim tekstom prijedloga Zakona, niti su im bili poznati stavovi i mišljenja relevantnih radnih tjela Skupštine Kantona Sarajevo, jer ista nisu pribavljena.

U prilogu Zahtjeva su dostavljeni Poziv za XIII hitnu sjednicu Skupštine Kantona Sarajevo broj: 01-04-49934/20 od 15.12.2020. godine, Akt od 11.12.2020. godine kojim je prijedlog Zakona zaveden na protokolu Kantona Sarajevo istog dana pod brojem: 01-02-49673 (sa tekstom prijedloga Zakona i obrazloženjem), Akt Predsjedavajućeg Skupštine Kantona Sarajevo broj: 01-02-49673-1/20 od 11.12.2020. godine, Akt Vlade Kantona Sarajevo broj: 02/01-02-49685-3/20 od 16.12.2020. godine, Izvještaj Zakonodavno-pravne komisije broj: 01-04-8136/20 od 17.12.2020. godine, e-mail upućen poslanicima 17.12.2020. godine u 09:16 sati kojim je dostavljeni materijal za sjednicu Skupštine Kantona Sarajevo, kopija "Službenih novina Kantona Sarajevo", broj: 50/20 od 17.12.2020. godine, stenogram sa XIII hitne sjednice Skupštine Kantona Sarajevo održane dana 17.12.2020. godine i Poslovnik Skupštine Kantona Sarajevo.

4. Bitni navodi odgovora na zahtjev

U skladu sa članom 16. Zakona o postupku pred Ustavnim sudom Federacije Bosne i Hercegovine ("Službene novine Federacije BiH", br. 6/95 i 37/03), Ustavni sud Federacije je aktom broj: U-56/20 od 06.01.2021. godine, zatražio od Skupštine Kantona Sarajevo da kao stranka u postupku dostavi odgovor na zahtjev u roku od 30 dana, a odgovor na zahtjev za donošenje privremene mjere u roku od osam dana, od dana prijema akta. Istim aktom zatraženo je da Skupština Kantona Sarajevo dostavi Zapisnik sa XIII sjednice Skupštine Kantona Sarajevo od 17.12.2020. godine i ostalu dokumentaciju koja se odnosi na postupak donošenja Zakona.

Skupština Kantona Sarajevo je dana 13.01.2021. godine dostavila odgovor na zahtjev za donošenje privremene mjere, koji je utvrdila Zakonodavno-pravna komisija ovog kantona. U prilogu ovog odgovora su dostavljeni Zapisnik sa sjednice Kolegija Skupštine Kantona Sarajevo održane dana 15.12.2020. godine, Zaključak Kolegija Skupštine Kantona Sarajevo broj: 01-05-6633-1/15 od 14.05.2015. godine, Poziv za II sjednicu Skupštine Kantona Sarajevo broj: 01-05-2900/15 od 23.02.2015. godine, Poziv za I sjednicu Skupštine Kantona Sarajevo broj: 01-05-37661/18 od 16.11.2018. godine, Poziv za IX sjednicu Skupštine Kantona Sarajevo broj: 01-04-11321/20 od 04.05.2020. godine, Poziv za XI sjednicu Skupštine Kantona Sarajevo broj: 01-04-37971/20 od 30.09.2020. godine, Obavijest Zakonodavno-pravne komisije broj: 01-05-1805/16 od 26.01.2016. godine, Akt Vlade Kantona Sarajevo broj: 02/01-02-49685-3/20 od 16.12.2020. godine i Izvod iz stenograma sa XIII hitne sjednice Skupštine Kantona Sarajevo održane dana 17.12.2020. godine.

Skupština Kantona Sarajevo je dana 04.02.2021. godine dostavila odgovor na zahtjev za ocjenu ustavnosti, koji je utvrdila Zakonodavno-pravna komisija ovog kantona. U odgovoru se prije svega, kao prethodno pitanje, traži ispitivanje nadležnosti za postupanje Ustavnog suda Federacije, odnosno eventualno odbacivanje podnesenog zahtjeva zbog nenadležnosti. Prema njihovom stavu, podnosilac zahtjeva pogrešno isti podvodi kao Zahtjev za utvrđivanje ocjene ustavnosti, propisanog u smislu ovlaštenja za pokretanje ocjene ustavnosti i predmeta postupka za utvrđivanje, odnosno ocjenu ustavnosti usklađenosti opštih pravnih akata sa Ustavom Federacije Bosne i Hercegovine. Podnosilac zahtjeva navodi član IV.C.3.10.(2) d) kao pravni osnov za pokretanje postupka, dok iz samog zahtjeva nedvosmisleno se da utvrditi da podnosilac zahtjeva ne osporava niti jednu konkretnu odredbu predloženog niti usvojenog zakonskog ili podzakonskog propisa, nego proceduru donošenja Zakona, odnosno postupka izglasavanja navedenog zakona i postupka zakazivanja i održavanja XIII sjednice Skupštine Kantona Sarajevo od 17.12.2020. godine. Posebno ukazuju na postupanje Ustavnog suda Federacije u predmetima br. U-58/14 i U-8/19 i kao argument da podnosilac zahtjeva osporava proceduru održavanja sjednice i donošenja odluka na istoj. Ističe prijedlog izreke presude kojim traži da Sud utvrdi da prijedlog Zakona nije u skladu sa Ustavom Federacije Bosne i Hercegovine i Poslovnikom i da su sve odluke sa XIII hitne sjednice Skupštine Kantona Sarajevo donesene na sjednici koja je sazvana i održana suprotno Poslovniku i Ustavu Kantona Sarajevo. U potvrdu svog stava o nenadležnosti Ustavnog suda Federacije navode presude Ustavnog suda Federacije br. U-19/12 i U-40/12.

Dalje navodi, da činjenica da se dnevni red za hitne sjednice utvrđuje na samoj sjednici, nesporno potvrđuje da se samim time i materijal za takvu vrstu sjednice dijeli na samoj sjednici, te upravo zbog toga takve sjednice i jesu hitne, odnosno odstupaju od redovnog, uobičajenog roka. Ističu da je Kolegij Skupštine Kantona Sarajevo održao sjednicu dana 15.12.2020. godine i utvrdio karakter hitnosti sjednice i da su po njihovom mišljenju neosnovani navodi podnosioca zahtjeva da nije postojao nijedan od osnova navedenih u članu 71. stav 4. Poslovnika koji bi opravdao sazivanje hitne sjednice Skupštine, te da bi po njihovom mišljenju povreda odredaba ovog člana postojala samo pod uslovom da je hitna sjednica zakazana, a da Kolegij nije utvrdio karakter hitnosti. Jasno je da ni nomotehnički, niti suštinski, sa aspekta intencije zakonodavca, član 71. stav 4. Poslovnika ne može biti tumačen na način na koji podnosilac zahtjeva tumači. Kada bi se tumačila kako to sugeriše podnosilac zahtjeva, to bi značilo da se hitna sjednica može zakazati ukoliko postoji opasnost od elementarne nepogode odnosno proglašeno stanje epidemije. Ispravnim čitanjem norme "Izuzetno u okolnostima .... epidemija .... predsjedavajući može da sazove sjednicu u rokovima kraćim od onih predviđenih Poslovnikom . . ." nesporno je da nije došlo do kršenja poslovničkih odredbi, te da je Kolegij, ispravno i u skladu sa svojim nadležnostima, cijenio postojanje hitnosti, imajući u vidu proglašeno satnje epidemije na području Federacije Bosne i Hercegovine (Naredba o proglašenju epidemije zarazne bolesti COVID-19 objavljena u "Službenim novinama Federacije BiH", broj 48/20). Posljedično je Predsjedavajući Skupštine u skladu sa svojim nadležnostima zakazao hitnu sjednicu.

U odgovoru se dalje navodi da je pogrešno tumačenje podnosioca zahtjeva da podnosioci nisu imali legitimitet za podnošenje prijedloga Zakona po hitnom postupku. Iz samog podnesenog prijedloga Zakona jasno je vidljivo da su isti potpisala četiri poslanika i to: Danijela Kristić, Neira Dizdarević, Igor Stojanović i Damir Nikšić. Nesporna je činjenica da su poslanici ispred svog potpisa naznačili kojem klubu pripadaju, što nema nikakvog utjecaja na njihov legitimitet da samostalno ili kao grupa koja potpisuju isti prijedlog, isti podnesu u skupštinsku proceduru. Napominje da na opisani način poslanici nisu crpili veća prava nego im Poslovnikom pripadaju, nego upravo suprotno, crpili su svoje temeljno pravo na podnošenje prijedloga zakona po hitnoj proceduri.

Dalje navodi, da je pogrešan zaključak iz zahtjeva za ocjenu ustavnosti, kojim se ukazuje da će formiranje novih ministarstava doći do povećanja budžetskih izdvajanja, i da je u donošenju zakona bilo potrebno pribaviti i mišljenje Komisije za budžet i finansije, kao i Ministarstva finansija Kantona Sarajevo.

Ističu da je netačna tvrdnja podnosioca zahtjeva da je prekršen član 161. stav 3. Poslovnika, tj. da Skupština Kantona Sarajevo prije razmatranja i glasanja o prijedlogu Zakona nije pribavila potrebna mišljenja na dostavljani prijedlog. Poslovnik nameće obavezu da se "zatraži" a ne pribavi mišljenje Vlade Kantona Sarajevo, što je i učinjeno, čime su po njihovom mišljenju ispoštovane procedure propisane Poslovnikom. Ističu da nisu osnovani navodi podnosioca zahtjeva da je prekršen član 23. Poslovnika jer materijale sa XIII sjednice Skupštine Kantona Sarajevo nisu razmatrala radna tijela Skupštine Kantona Sarajevo. Radna tijela Skupštine Kantona Sarajevo se formiraju radi olakšanja i unaprjeđenja efikasnosti rada. Tačno je da radna tjela imaju obavezu da razmatraju pitanja iz svoje nadležnosti i o tome podnesu izvještaj na skupštinskom zasjedanju. Budući da su hitne sjednice izuzetak od pravila, te da su rokovi kraći od propisanih nije moguće održati sjednice radnih tjela 7 dana ranije. Napominje da niti jedna odredba Poslovnika ne propisuje da materijal koji nije razmtran na radnim tjelima ne može biti razmatran na sjednici Skupštine.

Na osnovu prednje navedenog, predlažu da Ustavni sud Federacije donese Rješenje o obustavi postupka zbog prestanka potrebe za daljim vođenjem postupka, odnosno da, ukoliko se upusti u ocjenu ustavnosti, donese presudu kojom se utvrđuje da je Zakon u skladu sa Ustavom Federacije Bosne i Hercegovine.

U prilogu odgovora na zahtjev dostavljen je prijedlog Zapisnika sa XIII sjednice Skupštine Kantona Sarajevo održane dana 17.12.2020. godine.

5. Relevantno pravo A. Ustav Federacije Bosne i Hercegovine

Član IV.C.3.10.(2) b)

(2) Ustavni sud:

  • b)
    na zahtjev Premijera, kantona ili jedne trećine poslanika u zakonodavnom tijelu kantona, utvrdit će da li su ustav kantona i amandman na ustav, predloženi zakon ili zakon koga je usvojilo to zakonodavno tijelo, u skladu sa ovim ustavom.

B. Ustav Kantona Sarajevo ("Službene novine Kantona Sarajevo", br. 1/96, 2/96, 3/96, 16/97, 14/00, 4/01, 28/04, 6/13 i 31/17)

Član 19.

Način rada Skupštine

Skupština bira predsjedavajućeg i dva njegova zamjenika iz reda izabranih poslanika.

Skupština zasjeda javno, izuzev u slučajevima kada je to predviđeno njenim poslovnikom. Izvještaj o zasjedanjima i donesenim odlukama se objavljuju u sredstvima javnog informisanja.

Način rada Skupštine bliže se uređuje poslovnikom.

C. Poslovnik Skupštine Kantona Sarajevo – drugi novi prečišćeni tekst ("Službene novine Kantona Sarajevo", br. 41/12, 15/13, 47/13, 47/15, 48/16, 9/20 i 14/20) Radna tijela Skupštine - Opće odredbe

Član 23.

Radi olakšanja rada i unaprjeđenja efikasnosti i efektivnosti ukupnog skupštinskog rada, Skupština obrazuje svoja stalna, povremena i privremena radna tijela.

Radna tijela formiraju se isključivo za razmatranje pitanja iz nadležnosti Skupštine, za razmatranje i davanje mišljenja i prijedloga na nacrte i prijedloge zakona i drugih akata koje Skupština donosi.

Član 38.

Zakonodavno-pravna komisija:

  • -
    razmatra nacrte i prijedloge zakona i drugih akata koje donosi Skupština u pogledu njihove usklađenosti sa Ustavom Kantona i pravnim sistemom i podnosi pismeni izvještaj o tome;
  • -
    prati proces zakonodavne procedure prilikom donošenja zakona i drugih akata u nadležnosti Skupštine i davanje mišljenja u pismenom obliku;
  • -
    razmatra opće akte organizacija i institucija na koje Skupština daje saglasnost i daje mišljenje Skupštini u pismenom obliku, iz aspekta usklađenosti sa odnosnim zakonima;
  • -
    utvrđuje prečišćene tekstove zakona i drugih akata koje donosi Skupština;
  • -
    utvrđuje odgovore ustavnim sudovima u slučajevima pokretanja postupka pred ustavnim sudovima;
  • -
    obavlja druge poslove u skladu sa ovim poslovnikom.

Član 41.

Komisija za obrazovanje i nauku:

  • -
    razmatra pitanja iz oblasti uspostave i razvoja infrastrukture javnih obrazovnih institucija na svim nivoima obrazovanja u nadležnosti Kantona i o tome daje mišljenje i prijedloge rješenja Skupštini;
  • -
    razmatra pitanja politike finansiranja institucija javnog obrazovanja na nivou Kantona i o tome podnosi prijedloge Skupštini i resornom ministarstvu;
  • -
    daje prijedloge za unaprjeđenje učešća mladih u javnom životu; i
  • -
    ostvaruje saradnju sa organizacijama mladih radi unaprjeđenja položaja mladih i učešća u javnom životu i o tome podnosi izvještaj i daje prijedloge akcija Skupštine

Član 45.

Komisija za prostorno uređenje, stambeno-komunalnu politiku, infrastrukturu i zaštitu okoliša:

  • -
    prati stanje u oblasti prostornog planiranja uređenja i gazdovanja prostora i zaštite okoliša, vrši koordinaciju sa Zavodom za planiranje razvoja Kantona Sarajevo i Zavodom za izgradnju Kantona Sarajevo, gradskim i općinskim službama, sve u skladu sa Zakonom o prostornom uređenju;
  • -
    razmatra i podnosi Skupštini prijedloge iz oblasti prostornog i urbanističkog planiranja na nivou Kantona; - razmatra pitanja i daje prijedloge iz oblasti komunalnih djelatnosti vezanih za organizovanje, razvoj, unaprjeđenje i finansiranje komunalnih usluga na nivou Kantona;
  • -
    daje prijedloge u području politike stambene izgradnje;
  • -
    daje mišljenje i prijedloge za finansiranje održavanja i upravljanja stambenim zgradama;
  • -
    razmatra pitanja, daje Skupštini prijedloge za preduzimanje akcija u oblasti čovjekove okoline i sprječavanju zagađenja okoliša.

Član 48.

Komisija za budžet i finansije Skupštine:

  • -
    razmatra prijedloge politike opće i zajedničke potrošnje;
  • -
    razmatra uslove i način finansiranja odgovarajućih kantonalnih organa i javnih preduzeća iustanova;
  • -
    razmatra zaduženje Kantona;
  • -
    razmatra Kantonalni budžet;
  • -
    razmatra završni račun; - razmarta opći bilans sredstava i druga pitanja iz oblasti finansija.

Član 49.

Komisija za mlade:

  • -
    razmatra pitanja u svim oblastima društveno-političkog života, obrazovanja, nauke, kulture, sporta, zdravstva, radnih odnosa, boračko-invalidske zaštite, socijalne zaštite, pitanja iz oblasti pravosuđa i organa uprave, izborna pitanja, pitanja poslaničkog sistema, informisanosti zaštite i unaprjeđenja životne sredine, prostora i drugo;
  • -
    razmatra i analizira pojave i probleme u ovim oblastima i ukazuje i obavještava Skupštinu;
  • -
    razmatra inicijative mladih i predlaže ih Skupštini;
  • -
    organizuje seminare radi edukacija mladih;
  • -
    organizuje tradicionalne proslave, jubileje i drugo;
  • -
    razmatra pitanja koja se odnose na osiguranje najvećeg nivoa međunarodno priznatih ljudskih prava i fundamentalnih sloboda;
  • -
    razmatra pitanja primjene i provedbe Aneksa VII Mirovnog sporazuma;
  • -
    ostvaruje saradnju sa svim institucijama sistema u Kantonu, Federaciji i BiH, kao i sa međunarodnim organizacijama.

Član 65.

Izuzetno, u okolnostima opasnosti po javnu sigurnost i sigurnost građana širih razmjera, elementarnih nepogoda, velikih šteta za imovinu, epidemija i slično, predsjedavajući može da sazove sjednicu u kraćim rokovima od onih predviđenih Poslovnikom, a dnevni red za ovu sjednicu predlaže se na samoj sjednici, koja je hitnog karaktera.

Član 71. st. 1., 2., 3. i 4.

Poziv za radne sjednice Skupštine upućuje se poslanicima/zastupnicima, predsjednicima radnih tijela Skupštine, Vladi i ostalim učesnicima, skupa sa prijedlogom dnevnog reda i materijalima po pojedinim tačkama dnevnog reda, najmanje 12 dana prije održavanja sjednice.

Sjednice radnih tijela Skupštine sazivaju se 7 dana prije održavanja sjednice Skupštine.

Poziv za godišnju sjednicu Skupštine, skupa sa prijedlogom dnevnog reda i materijalima po pojedinim tačkama, dostavlja se najkasnije četrnaest dana prije održavanja sjednice.

Izuzetno, u okolnostima opasnosti po javnu sigurnost i sigurnost građana širih razmjera, elementarnih nepogoda, velikih šteta za imovinu, epidemija i slično, predsjedavajući može da sazove sjednicu u kraćim rokovima od onih predviđenih Poslovnikom, a dnevni red za ovu sjednicu predlaže se na samoj sjednici, koja je hitnog karaktera. Konačnu odluku o utvrđivanju hitnog karaktera sjednice Skupštine donosi Kolegij Skupštine.

  • -
    Donošenje zakona po hitnom postupku

Član 159.

Zakoni se, po pravilu, ne donose po hitnom postupku.

Izuzetno, po hitnom postupku može da se donese samo zakon kojim se uređuju odnosi i pitanja za čije uređivanje postoji neodložna potreba i ako bi donošenje zakona u redovnom postupku moglo da izazove štetne posljedice za društvene interese u Kantonu.

Član 160.

Prijedlog da se donese zakon po hitnom postupku, skupa sa prijedlogom tog zakona, može da podnese svaki poslanik/zastupnik, radno tijelo Skupštine ili Vlada, uz obrazloženje zašto je neophodno da se zakon donese po hitnom postupku.

Član 161.

O prijedlogu za donošenje zakona po hitnom postupku odlučuje Skupština kao o prethodnom pitanju na sjednici Skupštine prije utvrđivanja dnevnog reda.

O prijedlogu se vodi pretres, a Skupština može odlučiti da podnosilac prijedloga zakona ili njegov predstavnik na sjednici Skupštine usmeno navede razloge zbog kojih je potrebno da se zakon donese po hitnom postupku.

Ako prijedlog nije podnijela Vlada, Skupština će prije odlučivanja od nje zatražiti mišljenje o ovom prijedlogu.

Ako Skupština usvoji prijedlog za donošenje zakona po hitnom postupku, prijedlog zakona se unosi u dnevni red i o njemu se odlučuje na istoj sjednici Skupštine.

Ako Skupština ne prihvati razloge iz člana 159. stav 2. ovog poslovnika za donošenje zakona po hitnom postupku, o svom zaključku odmah obavještava podnosioca prijedloga zakona, te o njemu raspravlja kao o nacrtu.

Član 162.

Predsjedavajući Skupštine, kad primi prijedlog da se zakon donese po hitnom postupku, zatražiće od Zakonodavno-pravne komisije i odgovarajućeg radnog tijela da razmotre prijedlog zakona i podnesu Skupštini izvještaj.

Skupština može, kad utvrdi potrebu donošenja zakona po hitnom postupku ili u toku pretresa, da zatraži od Zakonodavno-pravne komisije i odgovarajućeg radnog tijela da razmotre prijedloge i podnesu odmah izvještaj o prijedlogu zakona.

Član 163.

Na prijedlog zakona koji se donosi po hitnom postupku mogu da se podnose amandmani do zaključenja pretresa.

Ako se amandmanom mijenjaju načela na kojima se zasniva prijedlog zakona, ili ako bi prihvatanje amandmana prouzrokovalo bitnu izmjenu teksta prijedloga zakona, ili ako se amandmanom angažuju finansijska sredstva, Skupština će odlučiti o amandmanu kad pribavi mišljenje Zakonodavno-pravne komisije i kad se o tom izjasni Vlada.

Zakonodavno-pravna komisija i druga nadležna tijela dužni su da odmah razmotre dostavljene amandmane i da podnesu Skupštini izvještaj sa mišljenjem i prijedlozima.

6. Praksa Ustavnog suda Federacije

Presude br. U-29/15 od 17.02.2016. godine ("Službene novine Federacije BiH", broj 20/16), U-58/17 od 23.10.2018. godine ("Službene novine Federacije BiH", broj 96/18), U-8/19 od 27.02.2019. godine ("Službene novine Federacije BiH", broj 16/19), U-30/19 od 24.09.2019. godine ("Službene novine Federacije BiH", broj 73/19) i U-3/20 od 11.02.2020. godine ("Službene novine Federacije BiH", broj 15/20).

7. Činjenično stanje i stav Ustavnog suda Federacije

Nakon analize zahtjeva za donošenje privremene mjere, zahtjeva za ocjenu ustavnosti, odgovora na zahtjev za donošenje privremene mjere i odgovora na zahtjev za ocjenu ustavnosti kao i cjelokupne priložene dokumentacije u spisu predmeta, a u svjetlu relevantnog prava, Ustavni sud Federacije utvrdio je kako slijedi u nastavku.

Skupština Kantona Sarajevo je na 13. hitnoj sjednici održanoj dana 17.12.2020. godine po hitnom postupku donijela Zakon, koji je stupio na snagu narednog dana tj. 18.12.2020. godine. Podnosilac zahtjeva smatra da je u tom zakonodavnom postupku počinjeno kršenje odredbi Poslovnika Skupštine Kantona Sarajevo, pa na tom osnovu dovodi u pitanje formalnu (proceduralnu) ustavnost Zakona, drugačije rečeno smatra da je taj Zakon donesen suprotno Poslovniku Skupštine Kantona, te da, sljedstveno tome, nije u skladu sa Ustavom Federacije Bosne i Hercegovine i traži da Ustavni sud Federacije svojom odlukom to i utvrdi. U prilog tome iznosi argumentaciju koja će biti razmotrena kasnije.

Do eventualnog donošenja te odluke, traži da se primjena Zakona obustavi donošenjem privremene mjere. Kako je Ustavni sud Federacije odmah ušao u postupak o meritumu, privremena mjera nije donesena.

Sa druge strane, u odgovoru na zahtjev iznose se procesno-pravni prigovori kojima se dovode u pitanje nadležnost Ustavnog suda Federacije i aktivna legitimacija podnosioca zahtjeva, te se o tim prigovorima mora prethodno odlučiti.

"Prigovor nenadležnosti za odlučivanje Ustavnog suda FBiH o ovom zahtjevu", kako stoji u odgovoru, se argumentuje distinkcijom između postupka za ocjenu ustavnosti i postupka za rješavanje sporova, te činjenicom da podnosilac zahtjeva "ne osporava ni jednu konkretnu odredbu predloženog niti usvojenog zakonskog ili podzakonskog propisa, nego proceduru donošenja" Zakona.

Izneseni argumenti nisu prihvatljivi. Najprije zato što podneseni zahtjev ne ostavlja nikakvu sumnju u pogledu nakane podnosioca. On niti jednom riječju ne pominje nikakav spor, već izričito i nedvosmisleno iznosi sumnju da je osporeni Zakon donesen "suprotno propisanim i usvojenim poslovničkim procedurama", što po njegovom mišljenju "dovodi do kršenja Ustava Federacije Bosne i Hercegovine i Ustava Kantona Sarajevo". Radi se dakle o zahtjevu za ocjenu formalne ustavnosti, a ne o zahtjevu za rješavanje spora, te dalja pozivanja na ranije odluke Ustavnog suda Federacije u postupcima rješavanja sporova, ne mogu biti argument za osporavanje nadležnosti Ustavnog suda Federacije u ovom predmetu. Ni drugi ponuđeni argument – činjenica da podnosilac zahtjeva "ne osporava ni jednu konkretnu odredbu" osporenog Zakona "nego proceduru donošenja" ne može dovesti u pitanje nadležnost Ustavnog suda Federacije u ovom predmetu, jer je on nadležan ne samo za materijalnu (sadržinsku) ocjenu ustavnosti "konkretnih odredbi" osporenih akata, već jednako tako i za ocjenu njihove formalne ustavnosti, dakle ispravnosti postupka u kojem su doneseni.

U odgovoru na zahtjev se nastoji osporiti i aktivna legitimacija podnosioca zahtjeva u ovom predmetu i to po dva osnova. Prvo tvrdnjom da je "za aktivnu legitimaciju za podnošenja ocjene ustavnosti iz člana IV.C.3.10.1. Ustava Federacije Bosne i Hercegovine," potrebno "da podnosilac zahtjeva dokaže stvarni pravni interes, odnosno da dokaže da je nekom radnjom ili aktom institucije ili njenog organizacionog oblika povrijeđeno ustavno pravo podnosioca". U prilog tome navodi se pravni stav Ustavnog suda Federacije zauzet u Presudi broj: U-29/15 od 17.02.2016. godine. Pritom se međutim gubi iz vida da je navedena odluka donesena u postupku rješavanja spora, te da pomenutog uslovljavanja aktivne legitimacije podnosioca zahtjeva u postupku ocjene ustavnosti nema.

Drugi argument na osnovu kojeg se prigovara aktivnoj legitimaciji podnosioca zahtjeva je tvrdnja da je pokretanje postupka ocjene ustavnosti u ovom slučaju u "isključivoj nadležnosti Premijera Kantona", te da je, shodno tome aktivna legitimacija Premijera Federacije Bosne i Hercegovine "upitna". Pritom se poziva na odredbu člana IV.C.3.10.(2) d) Ustava Federacije Bosne i Hercegovine. Ni ovaj argument nije održiv.

Najprije, na ovlaštenje za pokretanje postupka ocjene ustavnosti zakona koji je usvojen u zakonodavnom tijelu kantona ne odnosi se član IV.C.3.10.(2) d) u kojem se pominje "propis koji je donijelo neko tijelo kantonalne ili općinske vlasti", nego se na to odnosi član IV.C.3.10.(2) b) Ustava Federacije Bosne i Hercegovine, koji se odnosi na ocjenu ustavnosti kantonalnih zakona. Prema toj odredbi, postupak ocjene ustavnosti može se pokrenuti na zahtjev: "Premijera, kantona, ili jedne trećine poslanika zakonodavnog tijela dotičnog kantona".

Ne ulazeći ovdje u sferu evolutivnog tumačenja (premda bi mu bilo mjesta, pošto je izvorna ustavna odredba izmijenjena Amandmanom LXXIII na Ustav Federacije Bosne i Hercegovine, pri čemu su brisane pojedine riječi što je imalo odraza na njenu jasnoću), već gramatičko tumačenje ove odredbe jasno ukazuje na to da ona govori o tri ovlaštena podnosioca zahtjeva za ocjenu ustavnosti kantonalnih zakona. Riječi "Premijera" i "kantona" u toj su odredbi interpunkcijski odvojene zarezom, što nesumnjivo znači da one ne čine sintagmu u kojoj je riječ "Premijera" glavni, a riječ "kantona" zavisni član. Stoga se te riječi ne mogu čitati kao "Premijera kantona", kako se to sugeriše u odgovoru na zahtjev. Naprotiv. Jedan ovlašteni podnosilac zahtjeva je "Premijer", a kako to zbog odvojenosti zarezom ne može biti "Premijer kantona" onda je to zacijelo Premijer Federacije, koji se kao takav pominje i u ostalim stavovima člana IV.C.3.10.(2) Ustava Federacije Bosne i Hercegovine. Drugi ovlašteni podnosilac je "kanton" odnosno lice koje ga po zakonu zastupa, dok je treći ovlašteni podnosilac kolektivni i čine ga poslanici/zastupnici zakonodavnog tijela kantona koji u svojoj ukupnosti čine matematičku trećinu sastava tog tijela.

Kao što se vidi, ustavna odredba kojom je propisano ko su ovlašteni podnosioci zahtjeva za ocjenu ustavnosti kantonalnih zakona alternativne je prirode i predviđa tri ovlaštena podnosioca i niko od njih nema u tom pogledu "isključivu nadležnost", kako se to, pogrešno, navodi u odgovoru na zahtjev. Jasan stav Suda u tom pogledu naveden je i u Presudi broj: U-8/19 od 27.02.2019. godine: "Ustavni sud Federacije ističe da je u više navrata odlučivao o zahtjevu Premijera Federacije Bosne i Hercegovine kad su u pitanju kantonalni, gradski i općinski propisi i utvrdio stav, da je Premijer Federacije Bosne i Hercegovine ovlašten za pokretanje postupka ocjene ustavnosti u odnosu na spomenute propise". Iz svega rečenog proističe da je prigovor nedostatka aktivne legitimacije podnosioca zahtjeva neosnovan.

Takođe su neosnovani prigovori iz odgovora na zahtjev u kojima se ovaj ustavnosudski postupak promatra i komentariše kao postupak tzv. preventivne ocjene ustavnosti. Razlog je jednostavan: u vrijeme podnošenja zahtjeva za ocjenu ustavnosti (31.12.2020. godine), osporeni Zakon je već bio na snazi, pa nikakve opservacije koje ovaj postupak pred Ustavnim sudom Federacije vezuju za preventivnu ocjenu ustavnosti nemaju smisla.

Na osnovu iznesenog, Ustavni sud Federacije utvrdio je da su prigovori koji se odnose na njegovu nadležnost u ovom ustavnosudskom predmetu neosnovani.

Na osnovu dokumentacije u spisu moguće je rekonstruisati "tok događaja" kada je u pitanju donošenje osporenog Zakona, što bi, prema stanovištu Ustavnog suda Federacije moglo doprinijeti boljem razumijevanju i praćenju argumentacije iz zahtjeva i odgovora na zahtjev.

  • -
    11.12.2020. godine Predsjedavajući Skupštine Kantona Sarajevo upućuje Vladi Kantona Sarajevo i Zakonodavno-pravnoj komisiji prijedlog Zakona "na nadležno postupanje";
  • -
    15.12.2020. godine s početkom u 15 sati održana sjednica Kolegija Skupštine Kantona Sarajevo na kojoj je odlučeno da će 13. sjednica Skupštine biti hitna, te da će se dnevni red utvrditi na sjednici;
  • -
    15.12.2020. godine u 15:50 sati upućen je elektronski poziv za "13. hitnu sjednicu" Skupštine;
  • -
    16.12. 2020. godine Premijer Vlade Kantona Sarajevo upućuje Predsjedavajućem Skupštine Kantona Sarajevo obavijest u kojoj stoji da je predmetni prijedlog zakona razmatran na 106. vanrednoj sjednici Vlade Kantona Sarajevo, te da prijedlog zaključka "koji je podrazumijevao zaduženje resora za izradu mišljenja na dostavljeni prijedlog Zakona nije dobio potrebnu većinu u skladu sa članom 18. Zakona o Vladi Kantona Sarajevo";
  • -
    17.12.2020. godine u 09:16 sati elektronski se dostavljaju materijali za 13. hitnu sjednicu Skupštine KS;
  • -
    17.12.2020. godine u 10 sati počinje 13. hitna sjednica Skupštine Kantona Sarajevo;
  • -
    na sjednici se, prije usvajanja dnevnog reda, kao o prethodnom pitanju donosi odluka da se Prijedlog Zakona razmatra po hitnom postupku;
  • -
    potom je usvojen dnevni red i to:

"1. Prijedlog Odluke o izmjeni Odluke o izboru predsjedavajućih, zamjenika predsjedavajućih, i članova stalnih radnih tijela Skupštine Kantona Sarajevo;

  • 2.
    Prijedlog Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o organizaciji i djelokrugu organa uprave i upravnih organizacija Kantona Sarajevo – hitni postupak."
    • -
      po prvoj tački dnevnog reda, usvojena je Odluka o izmjeni Odluke o izboru predsjedavajućih, zamjenika predsjedavajućih, i članova stalnih radnih tijela Skupštine Kantona Sarajevo, čiji je učinak izmjena sastava Zakonodavno-pravne komisije;
    • -
      potom je, u polusatnoj pauzi skupštinskog zasjedanja koju je "u ime Kluba" zatražio jedan od poslanika, Zakonodavno-pravna komisija u novom sastavu održala sjednicu, te je u nastavku zasijedanja predsjednik komisije izvijestio Skupštinu da je komisija "jednoglasno usvojila svoje Mišljenje i smatra da je Zakon u potpunosti u skladu sa ustavom i pravnim sistemom", zamolivši pritom sekretara Skupštine "da dostavi u Viber grupu Mišljenje Zakonodavno-pravne komisije".
    • -
      uslijedila je dugotrajna i burna rasprava, nakon koje je uslijedilo izjašnjavanje, te je Zakon donesen;
    • -
      17.12.2020. godine Zakon je i objavljen u "Službenim novinama Kantona Sarajevo", broj:50/20;
    • -
      18.12.2020. godine Zakon je stupio na snagu;
    • -
      31.12.2020. godine u Ustavom sudu Federacije zaprimljen je zahtjev za ocjenu njegove ustavnosti.

Teško je poreći da ovakva hronologija događaja ostavlja snažan utisak maksimalno ubrzane procedure donošenja jednog zakona, i to zakona o kojem sami predlagači govore kao o izuzetno važnom za šire društvene interese u Kantonu Sarajevo, što je samo po sebi svojevrstan paralogizam. Ali, za odlučivanje u ovom predmetu posebno je bitno to što je došlo do "kumulacije" hitnosti sjednice i hitnosti zakonodavnog postupka, što iziskuje dodatnu pažnju u odlučivanju o povredama Poslovnika na koje podnosilac zahtjeva ukazuje.

Nesporno je ovlaštenje Kolegija Skupštine Kantona Sarajevo da na osnovu člana 71. stav 4. Poslovnika donese konačnu odluku o hitnom karakteru sjednice Skupštine, što je u ovom slučaju Kolegij i učinio na sjednici održanoj dana 15.12.2020. godine, o čemu svjedoči priloženi zapisnik sa te sjednice.

Podnosilac zahtjeva to i ne dovodi u pitanje, već smatra da ta odluka u ovom konkretnom slučaju nije u skladu sa Poslovnikom zato što nije zasnovana na objektivnim razlozima propisanim odredbama člana 65. i člana 71. stav 4. Poslovnika, pa ako podnosilac zahtjeva na to ukazuje, onda je ovaj sud nadležan da o tome odluči.

Stoga se mora poći od tumačenja poslovničkih odredbi koje propisuju razloge zbog kojih se odluka o zakazivanju hitne sjednice može donijeti. Pri tome svakako neće biti dovoljno jezičko tumačenje, već priroda tih odredbi po svojoj logici iziskuje prije svega ciljno (teleološko) tumačenje.

Nesumnjivo je da su te odredbe donesene sa ciljem da se onemogući prelazak iz režima redovne sjednice Skupštine, koji je pravilo, u izuzetni režim hitne sjednice, "bez prijeke potrebe". O tome sasim dovoljno govore u tim odredbama upotrijebljeni pojmovi: "javna sigurnost", "sigurnost građana širih razmjera", "elementarne nepogode", "velike štete za imovinu", "epidemije i slično".

Očito je da te odredbe imaju samo jedan smisao, a to je da se omogući hitno zasijedanje Skupštine kako bi se što prije mogle donijeti odluke koje će doprinijeti održavanju "javne sigurnosti" i "sigurnosti građana širih razmjera", kojima će se što je moguće prije umanjiti ili otkloniti posljedice "elementarne nepogode", kojima će se spriječiti ili umanjiti "velike štete za imovinu", te kojima će se doprinijeti sprječavanju širenja epidemije ili ublažiti njene posljedice.

Tvorac tih odredbi zacijelo nije mislio da bi u takvim okolnostima Skupština trebala hitno zasijedati da bi se raspravljalo i odlučivalo o izboru stalnih radnih tijela, a još manje o prijedlogu zakona kojim se provodi reorganizacija vlade odnosno prekompozicija ministarstava. Naprotiv, odlučivanje o tako krupnim pitanjima sa dalekosežnim posljedicama naprosto iziskuje redovnu proceduru.

Predmetne poslovničke odredbe dakle postoje kako bi spriječile neopravdana ubrzavanja skupštinskih procedura, a ne da bi služile kao formalno opravdanje za to.

Da se o osporenom Zakonu raspravljalo na redovnoj sjednici i u redovnoj zakonodavnoj proceduri, malo je vjerovatno da bi to promijenilo stanje "javne sigurnosti" i "stanje sigurnosti građana širih razmjera", ili prouzrokovalo "velike štete za imovinu" ili za to barem nije iznesena uvjerljiva argumentacija. Još je veće pitanje zašto bi i kako to moglo imati utjecaja u sferi elementarnih nepogoda, kojih u vremenu o kojem govorimo na sreću nije ni bilo. A kada je riječ o epidemiji, već su odavno na snazi bile odgovarajuće odluke nadležnih tijela, uključujući i Naredbu o proglašenju epidemije zarazne bolesti COVID-19, koja, suprotno navodu iz odgovora na zahtijev, nije iziskivala nikakvo posljedično zakazivanje sjednice Skupštine Kantona Sarajevo, sem ako se takva "posljedičnost" ne bi sastojala u tome da na toj sjednici bude raspravljano i odlučivano o pitanjima neposredno vezanim za sprječavanje širenja epidemije ili ublažavanje njenih posljedica, a što se iz dnevnog reda predmetne sjednice ne može zaključiti.

Prema tome, ne dovodeći u pitanje to da je odluka Kolegija Skupštine Kantona Sarajevo o zakazivanju hitne sjednice donesena u skladu sa nadležnostima propisanim Poslovnikom, to ne mora nužno značiti da je ona, kako se u odgovoru na zahtjev kategorički konstatuje, donesena "ispravno". Za tu "ispravnost" bilo bi naime neophodno, da dnevni red hitne sjednice korespondira sa barem jednim od razloga iz člana 71. stav 4. Poslovnika, a koji su ranije više puta apostrofirani.

Kako to nije slučaj, na održavanje 13. sjednice Skupštine Kantona Sarajevo, morale su se primjenjivati odredbe o zakazivanju redovne radne sjednice, te je, u skladu sa odredbama člana 71. stav 1. Poslovnika, poziv za sjednicu sa prijedlogom dnevnog reda i materijalima po pojedinim tačkama dnevnog reda, poslanicima/zastupnicima, predsjednicima radnih tijela Skupštine, Vladi i ostalim učesnicima trebao biti upućen "najmanje 12 dana prije održavanja sjednice".

Suprotno tome, poziv za tu sjednicu, sa prijedlogom dnevnog reda u prilogu, elektronski je proslijeđen poslanicima/zastupnicima dva dana prije održavanja sjednice (15.12.2020. godine u 15:50 sati), a materijali, uključujući i prijedlog Zakona, na isti su im način proslijeđeni 17.12.2020. godine u 09:16 sati, dakle na sam dan održavanja sjednice, nepunih 45 minuta prije njezinog početka.

Ne samo da to očigledno protivriječi navedenim poslovničkim odredbama procesne prirode, već to flagrantno krši i odredbu člana 106. četvrta alineja Poslovnika, prema kojoj poslanik/zastupnik ima pravo "da u roku predviđenom ovim poslovnikom dobije sve informacije i materijale vezane za rad Skupštine i njenih tijela".

Riječ je o bazičnoj odredbi koja neposredno štiti integritet poslaničke/zastupničke funkcije, koja bez pravovremenog dostavljanja materijala za sjednicu ne može biti ostvarena. Upravo to daje dodatnu važnost režimu održavanja ove skupštinske sjednice.

Naime prevođenje skupštinskog zasijedanja u režim hitnosti, koje za sobom nužno povlači i ograničavanje prava poslanika/zastupnika ne smije biti prepušteno ničijoj slobodnoj volji, pa tako ni slobodnoj volji skupštinskog Kolegija. Poslovnička odredba kojom je tom tijelu dato ovlaštenje da utvrdi razlog za sazivanje hitne sjednice (član 71. stav 4. in fine) nije samostalna, već se uvijek mora sistematski tumačiti sa odredbom koja joj prethodi, a kojom se propisuju vrlo ozbiljni objektivni razlozi hitnosti. Ono što omogućuje prelazak na izuzetni režim hitne sjednice je stvarno nastupanje tih razloga, dok je odluka nadležnog tijela deklaratorne prirode i ona može biti dovedena u pitanje, kao što je upravo slučaj u ovom ustavnosudskom predmetu.

Uzimajući sve to u obzir, Ustavni sud Federacije je utvrdio da zakazivanje 13. hitne sjednice Skupštine Kantona Sarajevo nije provedeno u skladu sa relevantnim poslovničkim odredbama, a time, posljedično, ni sa Ustavom Federacije Bosne i Hercegovine.

Specifičan odnos poslovnika tijela i organa vlasti Federacije Bosne i Hercegovine i u Federaciji Bosne i Hercegovine je jasno definisan u ustavno-sudskoj praksi ovog suda. Specifičnost tog odnosa znači da eventualno kršenje poslovničkih odredbi predstavlja i kršenje Ustava Federacije Bosne i Hercegovine. Podsjećamo da je konkretno za Kanton Sarajevo u mišljenjima ovog suda u predmetima br.: U-30/19 od 24.09.2019. godine i U-3/20 od 11.02.2020. godine, jasno potcrtan odnos Poslovnika i Ustava Federacije Bosne i Hercegovine, u vezi sa davanjem Autentičnog tumačenja člana 138. stav 7. Zakona o visokom obrazovanju i donošenjem Odluke o izboru Predsjedavajuće Skupštine Kantona Sarajevo. Načelno je ovaj odnos u cijelosti već prethodno razjašnjen u Presudi ovog suda broj: U-29/15 od 17.02.2016. godine.

Donošenje zakona po hitnom postupku uređeno je odredbama 159.-164. Poslovnika, kao izuzetan zakonodavni postupak. Prelazak iz redovnog zakonodavnog postupka koji je pravilo, u izuzetni, hitni postupak donošenja zakona prema odredbi člana 159. Poslovnika dvostruko je uslovljen i to vrlo ozbiljnim uslovima, čije ispunjenje mora sa najvećom pažnjom da se procijeni.

Prema toj odredbi, u hitnom postupku može se donijeti samo onaj zakon "kojim se uređuju odnosi i pitanja za čije uređivanje postoji neodložna potreba", a pritom bi provođenje redovnog zakonodavnog postupka moglo da "izazove štetne posljedice za društvene interese u Kantonu".

Očigledno je da se prvi uslov odnosi na predmet regulisanja predmetnog zakona, a drugi na pretpostavljene štetne posljedice koje bi eventualno mogle proisteći u vremenu između stupanja na snagu zakona donesenog u hitnom postupku i stupanja na snagu istog tog zakona donesenog u redovnom postupku. Pritom, oba navedena uslova treba da su ispunjena kumulativno.

Ispunjenje prvog uslova je nesumnjivo mnogo jednostavnije utvrditi. "Neodložna potreba" pravnog uređenja postoji jedino onda, kada se pojave "odnosi i pitanja" koji, odnosno koja, nisu pravno uređeni odnosno uređena. Riječ je dakle o činjeničnim stanjima koja se ne mogu podvesti pod norme važećeg zakonodavstva, i koja iziskuju donošenje novih, njima prilagođenih pravnih normi i propisa. Odredba je potpuno jasna i iz nje slijedi da ovdje ne može biti riječ o drugačijem uređenju već regulisanih pravnih odnosa, jer bi poslovnička odredba tada glasila da se po hitnom postupku može donijeti samo zakon kojim se uređuju "odnosi i pitanja za čije drugačije uređivanje postoji neodložna potreba".

Ispunjenje drugog uslova je znatno teže procijeniti, jer bi se ono moglo zasnivati jedino na ubjedljivoj argumentaciji koja čini izglednim da bi donošenje zakona u redovnoj, umjesto u hitnoj proceduri izazvalo "štetne posljedice za društvene interese u Kantonu".

Kako o prijedlogu za donošenje zakona po hitnom postupku, prema odredbi člana 161. stav 1. Poslovnika odlučuje Skupština Kantona Sarajevo kao o prethodnom pitanju, prije utvrđivanja dnevnog reda, to bi predlagač morao u obrazloženju učininiti izvjesnim da su oba uslova za hitnu proceduru ispunjena.

Iz obrazloženja Zakona se to međutim ne može utvrditi.

U odjeljku IV. obrazloženja, koji je naslovljen sa "Donošenje zakona po hitnom postupku", koji sadrži samo dvije rečenice, stoji da se predlaže donošenje Zakona po hitnom postupku "jer se radi o neodložnoj potrebi da se definišu ministarstva i njihove nadležnosti prije imenovanja ministara u novom sazivu". Očigledno je da predlagač smatra da je time ispunjen prvi uslov o kojem je gore bilo riječi. Međutim "definisanje ministarstava i njihove nadležnosti" svakako nije uređivanje odnosa i pitanja "za čije uređivanje postoji neodložna potreba" kako to propisuje član 159. Poslovnika. Riječ je o odnosima i pitanjima koja su pravno već uređena odgovarajućim propisima i na osnovu kojih su ministarstva već definisana i na osnovu kojih ta ministarstva vrše nadležnost. Provođenje promjena u tome smislu je naravno moguće nakon imenovanja nove vlade, ali to nije uslov za njeno imenovanje.

Kada je u pitanju ispunjenje drugog uslova za donošenje osporenog zakona po hitnom postupku, predlagač nudi još manje uvjerljivu argumentaciju kada kaže da bi "Ne donošenje ovog zakona prije imenovanja novih ministara" izazvalo "štetne posljedice za društvene interese Kantona, jer bi odgodilo imenovanje izvršne vlasti".

To naprosto nije tačno, jer imenovanje izvršne vlasti nije uslovljeno donošenjem nikakvog, pa tako ni osporenog Zakona i moglo se bez štetnih posljedica po šire društvene interese, provesti u normalnoj proceduri. Stoga je podnosilac zahtjeva u pravu kada kaže da baš provedeni ubrzani postupak uz kršenje poslovničkih odredbi stvara pravnu nesigurnost i negira princip vladavine prava, a upravo je to veoma štetno za šire društvene interese.

Zamisao o drugačijem, boljem i efikasnijem organiziranju ministarstava u novoj vladi je sasvim legitiman politički koncept skupštinske većine koji bez sumnje zavrjeđuje pažnju, a moguće i širu skupštinsku, pa i javnu podršku, ali taj koncept je moguće provesti i nakon imenovanja nove izvršne vlasti i to, suprotno tvrdnjama u obrazloženju Zakona i onima iznesenim u odgovoru na zahtjev, bez štetnih posljedica "za društvene interese Kantona". Kasnije "razrješenje i ponovno imenovanje ministara", koje je po mišljenju predlagača Zakona razlog za njegovo donošenje u hitnom postupku, je općepoznata procedura koja se pod nazivom "rekonstrukcija kabineta" ili "reorganizacija vlade" katkada provodi u svim političkim sistemima, ali, upravo zbog svoje općedruštvene važnosti u redovnom postupku, kako u pogledu načina sazivanja sjednice, tako i u pogledu načina donošenja propisa koji su u tom pogledu potrebni.

Ustavni sud Federacije smatra da kod donošenja odluke o hitnom zakonodavnom postupku u ovom konkretnom slučaju nisu bili ispunjeni uslovi iz člana 159. stav 2. Poslovnika.

Prijedlog Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o organizaciji i djelokrugu organa uprave i upravnih organizacija Kantona Sarajevo, uz istovremeni prijedlog da se taj Zakon donese po hitnom postupku je Predsjedavajućem Skupštine Kantona Sarajevo dostavljen 11.12.2020. godine, aktom koji nosi broj: 01 02 49673. U zaglavlju akta kao i u potpisu stoji naziv četiri poslanička kluba, s tim što uz nazive poslaničkih klubova u potpisu, stoje i svojeručni potpisi po jednog poslanika iz svakog od ta četiri poslanička kluba.

U slučaju podnošenja prijedloga za donošenje zakona po hitnom postupku, krug ovlaštenih podnosilaca propisan je odredbom člana 160. Poslovnika. Takav prijedlog prema navedenoj odredbi "može da podnese svaki poslanik/zastupnik, radno tijelo Skupštine ili Vlada".

Fizionomija akta kojim je prijedlog u ovom slučaju upućen Predsjedavajućem Skupštine Kantona Sarajevo stvara utisak da je upućen od, ili u ime, poslaničkih klubova, koji prema citiranoj poslovničkoj odredbi za to nisu ovlašteni. Takvom utisku doprinosi i to što se u komunikaciji, kako na sjednici Kolegija, tako i u toku skupštinskog zasijedanja pominju klubovi kao predlagači. Tako npr. Predsjedavajući Skupštine Kantona Sarajevo na sjednici Kolegija objašnjava "da se raspravlja o prijedlogu koji su danas 11.12.2020. godine podnijeli predstavnici 4 kluba (NiP, NS, SDB BiH i Klub samostalnih poslanika)", potom i Premijer ističe "da je Vlada Kantona Sarajevo razmatrala navedeni prijedlog Zakona koji su podnijeli predstavnici 4 Kluba", a tako se izražavaju i pojedini poslanici tokom sjednice Skupštine. Indikativno je i to da Predsjedavajući Skupštine Kantona Sarajevo na samoj sjednici u trenutku kada se odlučivalo o tome da li će postupak donošenja osporenog Zakona biti hitan, daje riječ poslaniku koji nije potpisnik prijedloga da obrazloži razloge donošenja ovog Zakona po hitnom postupku.

Zaista, poslanici su imali puno pravo uputiti ovaj prijedlog u svoje vlastito ime, čime bi bila otklonjena svaka dilema o tome da li se ovdje radi o aktu njihove slobodne volje ili o zastupanju stava klubova kojima pripadaju.

Pa ipak, tvrdnja podnosioca zahtjeva da se ovdje radi o "neovlaštenom predlagaču" ne može se prihvatiti. Činjenica da su potpisnici prijedloga poslanici/zastupnici Skupštine Kantona Sarajevo, finalna je mjera njihovog kapaciteta koji ne smije biti doveden u pitanje zbog forme akta u kojem se pominju poslanički klubovi kojima oni pripadaju.

Nakon što je o tome, kao o prethodnom pitanju, odlučeno u skladu sa odredbom člana 161. stav 1. Poslovnika, postupak po prijedlogu Zakona ušao je u režim donošenja po hitnom postupku, na koji se nadalje primjenjuju poslovničke odredbe člana 161. st. 2., 3., 4. i 5., te čl. 162. i 163. U zahtjevu se navodi da je došlo do kršenja tih odredbi i to odredbe koja se odnosi na traženje mišljenja Vlade Kantona Sarajevo (član 161. stav 3.), te mišljenja radnih tijela Skupštine (čl. 162. i 163.).

Član 161. Poslovnika karakterističan je po tome što se sve njegove odredbe odnose na odlučivanje o hitnosti zakonodavnog postupka. Tako stav 1. tog člana, kako je gore i naznačeno, propisuje da o hitnosti postupka Skupština odlučuje kao o prethodnom pitanju, st. 2. i 3. propisuju procesne pretpostavke za donošenje te odluke, stav 4. propisuje procesne posljedice donošenja takve odluke, a stav 5. propisuje procesne posljedice za slučaj da ta odluka ne bude donesena.

Što se tiče procesnih pretpostavki za donošenje odluke o hitnosti postupka, ona iz stava 2. a to je "da podnosilac prijedloga zakona ili njegov predstavnik na sjednici Skupštine usmeno navede razloge zbog kojih je potrebno da se zakon donese po hitnom postupku", ona nije obavezujuća, Skupština naime "može odlučiti" da će zatražiti takvo usmeno obrazloženje, to dakle nije nužno, u ovom konkretnom slučaju je ono zatraženo.

Druga procesna pretpostavka, ona iz stava 3. je međutim nužna i to nedvosmisleno slijedi iz imperativne formulacije odredbe: "Ako prijedlog nije podnijela Vlada, Skupština će prije odlučivanja od nje zatražiti mišljenje o ovom prijedlogu". Kako je u ovom članu (161.) cijelo vrijeme riječ o prijedlogu za hitni postupak, to znači da se ovdje ne radi o prijedlogu zakona, već o prijedlogu za hitni postupak, te prema tome odluka o hitnosti postupka nije mogla biti donesena, a da se pritom ne zatraži mišljenje Vlade Kantona Sarajevo. (To je zapravo bila druga prilika da se zatraži mišljenje Vlade koje, kako se zna, nije pribavljeno prije održavanja sjednice). To daje za pravo podnosiocu zahtjeva kada tvrdi da je poslovnička odredba člana 161. stav 3. prekršena.

Podnosilac ukazuje i na povredu odredbi člana 162. Poslovnika i to stoga što je u postupku donošenja osporenog zakona po njegovom mišljenju izostala poslovnikom propisana komunikacija sa radnim tijelima Skupštine Kantona Sarajevo u hitnom postupku. Pritom odredba stava 1. reguliše tu komunikaciju u momentu kada Predsjedavajući Skupštine Kantona Sarajevo primi prijedlog za donošenje zakona po hitnom postupku, a odredba stava 2. reguliše tu komunikaciju u vrijeme pretresanja prijedloga da se zakon razmatra po hitnom postupku, te vremenu nakon što se već ušlo u hitni postupak.

Kada je riječ o ovom prvom, dakle stavu 1. člana 162. Poslovnika, utvrđena je dužnost Predsjedavajućeg Skupštine Kantona Sarajevo da po prijemu prijedloga za donošenje zakona po hitnom postupku od Zakonodavno-pravne komisije i "odgovarajućeg radnog tijela" zatraži mišljenje o prijedlogu zakona u formi izvještaja Skupštini Kantona Sarajevo.

Odredba stava 2. istog člana govori o istoj komunikaciji, ali u fazi kada je zakon već ušao u hitnu proceduru, ali ne propisuje obaveznost te komunikacije, već je ostavlja na dispoziciju Skupštini Kantona Sarajevo.

Obaveza Predsjedavajućeg Skupštine Kantona Sarajevo iz člana 162. stav 1. Poslovnika u ovom je konkretnom slučaju, moglo bi se reći, samo djelimično ispunjena, jer je zatraženo samo mišljenje Zakonodavno-pravne komisije, ali ne i "odgovarajućih radnih tijela", čime je prekršena poslovnička odredba člana 162. stav 1. u dijelu koji se odnosi na radna tijela Skupštine i dezavuiran njihov značaj u skupštinskoj proceduri u kojoj su ovlaštena djelovati, čak i u amandmanskoj fazi hitnog postupka. Šta više, njima je onemogućeno da ispune svoju obavezu iz člana 27. Poslovnika da " razmatraju pitanja iz svoje nadležnosti koja su na dnevnom redu narednog zasjedanja Skupštine i o tome podnesu izvještaj na skupštinskom zasjedanju". Iznenađujuće je da kod donošenja Zakona koji, ako je suditi po diskusijama predstavnika predlagača i pojedinih poslanika, predviđa rekompoziciju veoma važnih resora, mišljenje "odgovarajućih radnih tijela" nije zatraženo.

Specifična je situacija u pogledu Zakonodavno-pravne komisije Skupštine Kantona Sarajevo i pribavljanja njenog mišljenja. To mišljenje je, kako je vidljivo iz gore prikazane hronologije događaja, zatraženo istovremeno i istim aktom kojim je traženo i mišljenje Vlade Kantona Sarajevo prije zakazivanja 13. hitne sjednice, dakle zatraženo je od "postojeće" Zakonodavno-pravne komisije u tom trenutku i, kao što je poznato, kao ni mišljenje Vlade Kantona Sarajevo ono nije pribavljeno.

Na 13. hitnoj sjednici, po prvoj tački dnevnog reda ("Prijedlog Odluke o izmjeni Odluke o izboru predsjedavajućih, zamjenika predsjedavajućih, i članova stalnih radnih tijela Skupštine Kantona Sarajevo") izmijenjen je sastav Zakonodavno-pravne komisije. Potom je ta "novoformirana" komisija, u pauzi skupštinskog zasjedanja održala sjednicu, te je njezin Predsjednik usmeno izvijestio Skupštinu Kantona Sarajevo kako je Zakonodavno-pravna komisija zauzela stav da je prijedlog Zakona "u skladu sa Ustavom kantona Sarajevo i pravnim sistemom", a u spisu predmeta postoji i izvještaj u pismenom obliku.

Ne ulazeći ovdje u, najblaže rečeno, atipičnu proceduru formiranja ove komisije, u kojoj nije razvidna uloga poslaničkih klubova, koji su prema odredbi člana 25. stav 2. Poslovnika ovlašteni za predlaganje članova stalnih radnih tijela, može se konstatovati da činjenica njenog izjašnjenja nije dostatna za udovoljenje odredbi člana 162. stav 1. Poslovnika.

Na osnovu svega iznesenog, odlučeno je kao u izreci ove presude.

Ovu presudu Ustavni sud Federacije donio je jednoglasno, u sastavu: dr. sc. Kata Senjak, predsjednica Suda, Vesna Budimir, Mirjana Čučković, Aleksandra Martinović i prof. dr. Edin Muminović, sudije Suda.

24. februara 2021. godine
Sarajevo

Predsjednica
Ustavnog suda Federacije
Bosne i Hercegovine
Dr. sc. Kata Senjak, s. r.