Aktio

USTAVNI SUD FEDERACIJE BOSNE I HERCEGOVINE

PRESUDA

Ustavni sud Federacije Bosne i Hercegovine, odlučujući o zahtjevu Gradonačelnika Grada Tuzla za zaštitu prava na lokalnu samoupravu u vezi sa članom 72a. Zakona o matičnim knjigama, na osnovu člana IV.C.3.10.(3) Ustava Federacije Bosne i Hercegovine, a u vezi sa Amandmanom XCVI na Ustav Federacije Bosne i Hercegovine, na sjednici bez javne rasprave održanoj dana 28.05.2019. godine, donio je sljedeću

PRESUDU

  • 1.
    Utvrđuje se da je članom 72a. Zakona o matičnim knjigama ("Službene novine Federacije BiH", br. 37/12 i 80/14), povrijeđeno pravo na lokalnu samoupravu Grada Tuzla.
  • 2.
    Presudu objaviti u "Službenim novinama Federacije BiH" i "Službenom glasniku Grada Tuzla".

Obrazloženje

1. Podnosilac zahtjeva i predmet zahtjeva

Gradonačelnik Grada Tuzla (u daljem tekstu: podnosilac zahtjeva) je podnio zahtjev za zaštitu prava na lokalnu samoupravu Grada Tuzla, koji je zaprimljen u Ustavnom sudu Federacije Bosne i Hercegovine (u daljem tekstu: Ustavni sud Federacije) dana 22.01.2019. godine. U zahtjevu je navedeno da je odredbama člana 72a. Zakona o matičnim knjigama (u daljem tekstu: osporena odredba Zakona) ovoj jedinici lokalne samouprave povrijeđeno pravo na lokalnu samoupravu iz člana 8. stav 2., čl. 10., 11., 53., 56. i 58. Zakona o principima lokalne samouprave u Federaciji Bosne i Hercegovine ("Službene novine Federacije BiH", br. 49/06 i 51/09, u daljem tekstu: Zakon o principima lokalne samouprave), kao i prava utvrđena članom 4. stav 6. Evropske povelje o lokalnoj samoupravi (u daljem tekstu: Evropska povelja).

Zahtjev je podnesen na osnovu ovlaštenja iz člana IV.C.3.10.(3) Ustava Federacije Bosne i Hercegovine u vezi sa Amandmanom XCVI na Ustav Federacije Bosne i Hercegovine.

2. Stranke u postupku

Stranke u postupku u ovom predmetu su na osnovu člana IV.C.3.10.(3) Ustava Federacije Bosne i Hercegovine u vezi sa Amandmanom XCVI na Ustav Federacije Bosne i Hercegovine, Gradonačelnik Grada Tuzla, kao podnosilac zahtjeva i Parlament Federacije Bosne i Hercegovine, kao donosilac Zakona o matičnim knjigama čija odredba je osporena.

3. Bitni navodi zahtjeva

Obrazlažući zahtjev, podnosilac navodi, tačnije interpretira osporenu odredbu Zakona o matičnim knjigama, razlažući je, jasnoće radi, u nekoliko alineja. Tom je odredbom, kako navodi, propisano da poslovi vođenja, ažuriranja, čuvanja i rješavanja svih pitanja u oblasti matičnih knjiga i matičnog registra predstavljaju izuzetno važan i poseban javni interes, kao i lični interes građana, te da se radi o osnovnim i najvažnijim evidencijama o ličnim stanjima građana u Federaciji Bosne i Hercegovine.

Osporenom odredbom se utvrđuje da rad na takvim poslovima iziskuje stalno pojačan stepen psihičkog i fizičkog napora i podrazumijeva pojačanu odgovornost matičara i drugih službenih lica s obzirom na potrebu ažurnosti i tačnosti matičnih knjiga. Zato se osporenom odredbom propisuje da se sredstva za plate stiču pod istim uslovima koji važe za državne službenike i namještenike u opštinskim i gradskim službama za upravu, ali uz uvećanje od 10-20% od osnovne plate, pri čemu su za provođenje te odredbe nadležni rukovodioci organa, u ovom slučaju Grad Tuzla, koji su dužni to pitanje urediti opštim aktom o platama tih organa.

Podnosilac zahtjeva smatra da ovakva zakonska rješenja stvaraju disbalans u platama namještenika i državnih službenika koji obavljaju poslove vezane sa matičnim evidencijama i da djeluju destimulativno na posao koji obavljaju ostali državni službenici i namještenici.

Ovakve zakonske odredbe, po njegovom mišljenju, prisiljavaju poslodavca tj. Grad Tuzlu da određenoj kategoriji izvrši isplatu uvećanih plata čime se uvećava masa novčanih sredstava potrebnih za isplatu plata, bez obzira na realne mogućnosti isplate sredstava iz Budžeta Grada Tuzla, a na štetu ostalih zaposlenika koji platu primaju iz budžeta.

Podnosilac zahtjeva zatim ističe, da je u postupku donošenja osporene odredbe Zakona, zakonodavac propustio izvršiti konsultovanje sa jedinicom lokalne samouprave, a tako i konsultovanje sa Savezom opština i gradova, pa u tome smislu podsjeća na odredbe čl. 56. stav 2. Zakona o principima lokalne samouprave, odnosno na obavezu vlasti na nivou Federacije i kantona da, kako navodi, "u najvećoj mogućoj mjeri konsultuju jedinice lokalne samouprave u postupku donošenja propisa koji ih se direktno tiču."

Također podsjeća na odredbu člana 11. navedenog Zakona, kojom je propisano da će prijenos i povjeravanje novih poslova jedinicama lokalne samouprave biti praćeni dodjelom sredstava potrebnih za njihovo efikasno obavljanje. S tim u vezi zaključuje da se u konkretnoj pravnoj situaciji radi o tome da je federalni nivo vlasti nametnuo obavezu jedinici lokalne samouprave da vrši isplatu naknade, utvrđene osporenim članom Zakona, a da istovremeno nije obezbijedio sredstva za isplatu utvrđene obaveze.

Podnosilac zahtjeva predlaže da Ustavni sud Federacije donese presudu kojom će utvrditi da je osporenom odredbom Zakona povrijeđeno pravo Grada Tuzla na lokalnu samoupravu, jer je osporeni član Zakona donesen bez saglasnosti jedinice lokalne samouprave, što je u suprotnosti sa odredbama člana 8. stav 2., čl. 10., 11., 53., 56. i 58. Zakona o principima lokalne samouprave i odredbama člana 4. stav 6. Evropske povelje.

4. Odgovor na zahtjev

U skladu sa članom 16. Zakona o postupku pred Ustavnim sudom Federacije Bosne i Hercegovine ("Službene novine Federacije BiH", br. 6/95 i 37/03), Ustavni sud Federacije je aktima broj U-6/19 od 28.01.2019. godine, zatražio od Predstavničkog doma i Doma naroda Parlamenta Federacije Bosne i Hercegovine da u roku od 15 dana, dostave odgovor na zahtjev.

Također, u skladu sa članom 17. Zakona o postupku pred Ustavnim sudom Federacije Bosne i Hercegovine, Ustavni sud Federacije je aktom broj U-6/19 od 28.01.2019. godine zatražio od Saveza opština i gradova Federacije Bosne i Hercegovine (u daljem tekstu: Savez opština i gradova) da obavijeste Sud da li su, i na koji način učestvovali u postupku konsultacija u ime ove jedinice lokalne samouprave u toku priprema, odnosno donošenja Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o matičnim knjigama.

Predstavnički dom i Dom naroda Parlamenta Federacije Bosne i Hercegovine nisu dostavili odgovor na zahtjev podnosioca, a Savez opština i gradova je obavijestio Ustavni sud Federacije svojim podneskom broj 37/19 od 01.02.2019. godine, da je bio konsultovan u postupku donošenja osnovnog Zakona o matičnim knjigama ("Službene novine Federacije BiH", broj 37/12), na način da je Federalno ministarstvo unutrašnjih poslova dostavilo Savezu opština i gradova Nacrt zakona o matičnim knjigama uz akt broj 01-03-02-1-41 od 25.05.2011. godine, radi davanja prijedloga, primjedbi i sugestija, te da je isto Ministarstvo dostavilo ovom Savezu obavijest o održavanju javne rasprave o navedenom nacrtu Zakona.

U vezi sa navedenim, Predsjedništvo Saveza opština i gradova je Nacrt predmetnog Zakona ocijenilo solidnom osnovom za dalju raspravu, uz preporuku da se članice Saveza (opštine i gradovi) aktivno uključe u javnu raspravu sa ciljem izrade što boljeg teksta Prijedloga zakona o matičnim knjigama.

Međutim, kada je u pitanju Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o matičnim knjigama ("Službene novine Federacije BiH", broj 80/14), ističe se da Savez opština i gradova u postupku njegovog donošenja nije bio konsultovan.

5. Relevantno pravo

A. Ustav Federacije Bosne i Hercegovine

Amandman XVIII

Član VII.3. Ustava Federacije Bosne i Hercegovine mijenja se i glasi:

"Međunarodni ugovori i drugi sporazumi koji su na snazi u Bosni i Hercegovini i Federaciji, te opšta pravila međunarodnog prava čine dio zakonodavstva Federacije. U slučaju nesaglasnosti međunarodnog ugovora, odnosno sporazuma i zakonodavstva, preovladava međunarodni ugovor, odnosno sporazum".

Amandman XCVI

U članu IV.C.10 iza stava (2) dodaje se novi stav (3) koji glasi:

"(3) Zaštitu prava na lokalnu samoupravu osigurava Ustavni sud. Takav postupak pred Ustavnim sudom mogu pokrenuti opštine i gradovi, kao i udruženja opština i gradova Federacije Bosne i Hercegovine. Ustavni sud odlučuje o sporovima između jedinica lokalne samouprave i kantona ili Federacije na zahtjev opštinskog ili gradskog vijeća, načelnika opštine ili gradonačelnika grada, ili udruženja opština i gradova Federacije Bosne i Hercegovine."

Dosadašnji st. (3) i (4) postaju st. (4) i (5);

B. Evropska povelja o lokalnoj samoupravi

Član 2.

Ustavna i zakonska osnova lokalne samouprave

Princip lokalne samouprave bit će utvrđen zakonodavstvom zemlje potpisnice i gdje je to moguće - ustavom.

Član 3. stav 1.
Koncept lokalne samouprave

  • 1.
    Lokalna samouprava podrazumijeva pravo i osposobljenost lokalnih vlasti da, u granicama zakona, regulišu i rukovode znatnim dijelom javnih poslova, na osnovu vlastite odgovornosti i u interesu lokalnog stanovništva.

Član 4.

Djelokrug lokalne samouprave

  • 1.
    Osnovna prava i dužnosti lokalnih vlasti bit će utvrđeni ustavom ili statutom, time se, međutim, ne sprječava prenošenje na lokalne vlasti prava i odgovornosti za specifične zadatke, u skladu sa zakonom.
  • 2.
    Lokalne vlasti će, u granicama zakona, imati puno diskreciono pravo da provode svoje inicijative u vezi sa stvarima koje nisu isključene iz njihove nadležnosti, niti stavljene u nadležnost neke druge vlasti.
  • 3.
    Javni poslovi će se po pravilu, vršiti prije svega od strane onih vlasti koje su najbliže građanima. Prilikom prenošenja odgovornosti na neku drugu vlast vodit će se računa o obimu i prirodi posla, kao i o zahtjevima efikasnosti i ekonomičnosti.
  • 4.
    Prava povjerena lokalnim vlastima će po pravilu biti puna i isključiva. Ona ne smiju biti uskraćena ili ograničena od strane neke druge - centralne ili regionalne vlasti, osim u slučajevima predviđenim zakonom.
  • 5.
    U slučajevima prenošenja ovlaštenja sa centralnih ili regionalnih na lokalne vlasti, lokalnim vlastima će, u što je moguće većoj mjeri, biti dozvoljeno da prilagođavaju njihovo provođenje u lokalnim uslovima.
  • 6.
    Lokalne vlasti će biti konsultovane, u najvećoj mogućoj mjeri, pravovremeno i na odgovarajući način, u procesu planiranja i donošenja odluka o svim stvarima koje ih se direktno tiču.

Član 6. stav 1.
Odgovarajuća organizacija uprave i izvori sredstava za obavljanje poslova lokalne vlasti

  • 1.
    U mjeri u kojoj to nije u sukobu sa opštim statutarnim odredbama, lokalne vlasti će imati mogućnost da određuju vlastitu internu upravnu strukturu, u cilju njenog prilagođavanja lokalnim potrebama i efikasnog rukovođenja radom organa uprave.

Član 9. st. 1., 2., 4., 5., 6. i 7.

Izvori finansiranja lokalnih vlasti

  • 1.
    Lokalne vlasti će, u skladu sa ekonomskom politikom zemlje, imati pravo na odgovarajuće vlastite izvore finansiranja, kojima će raspolagati slobodno, u okviru svojih ovlaštenja.
  • 2.
    Izvori finansiranja lokalnih vlasti će biti primjereni njihovim dužnostima koje propisuju ustav i zakon.

(...).

  • 4.
    Sistemi finansiranja na kojima se zasnivaju izvori sredstava lokalnih vlasti treba da budu dovoljno raznoliki i elastični kako bi omogućili usklađivanje, u najvećoj mjeri, sa stvarnom procjenom troškova za obavljanje njihovih aktivnosti.
  • 5.
    Potreba zaštite finansijski slabijih lokalnih vlasti nalaže uspostavljanje odgovarajućih postupaka ili mjera finansijskog izjednačavanja, sa ciljem ispravljanja posljedica nejednake distribucije izvora finansiranja odnosno finansijskog opterećenja lokalnih vlasti. Takvim postupcima ili mjerama se ne mogu sužavati prava lokalnih vlasti koje one imaju u okviru svoje nadležnosti.
  • 6.
    Lokalne vlasti će, na odgovarajući način, biti konsultovane u pogledu metoda na osnovu kojeg će im biti dodijeljeni redistributivni izvori finansiranja.
  • 7.
    Koliko god je to moguće, sredstva koja se prenose lokalnim vlastima neće imati karakter namjenskih sredstava. Dodjelom tih sredstava ne može se ugroziti diskreciono pravo lokalnih vlasti da vode politiku u okviru svojih ovlaštenja.

(...).

Član 11.

Zakonska zaštita lokalne samouprave

Lokalne vlasti imaju pravo na pravna sredstva radi osiguranja slobodnog obavljanja svojih dužnosti i poštovanja principa lokalne samouprave uspostavljenih ustavom ili zakonom zemlje kojoj pripadaju.

Član 13.

Vlasti na koje se Povelja odnosi

Principi lokalne samouprave, sadržani u ovoj Povelji odnose se na sve kategorije lokalnih vlasti koje postoje na teritoriji zemlje potpisnice. (...)

C. Zakon o principima lokalne samouprave u Federaciji Bosne i Hercegovine

("Službene novine Federacije BiH", br. 49/06 i 51/09)

II. Definicija lokalne samouprave

Član 2.

Lokalna samouprava podrazumijeva pravo i osposobljenost jedinica lokalne samouprave da, u granicama zakona, regulišu i upravljaju određenim javnim poslovima na osnovu vlastite odgovornosti i u interesu lokalnog stanovništva.

Član 3.

Lokalna samouprava se organizuje i ostvaruje u opštinama i gradovima, kao jedinicama lokalne samouprave (u daljem tekstu: jedinice lokalne samouprave), a izvršavaju je organi jedinice lokalne samouprave i građani, u skladu sa Ustavom i zakonom i statutom jedinice lokalne samouprave.

III. Samoupravni djelokrug jedinice lokalne samouprave

Član 8.

Jedinica lokalne samouprave ima vlastite nadležnosti ustanovljene ustavom i zakonom i ima pravo baviti se svim pitanjima od lokalnog značaja koja nisu isključena iz njene nadležnosti, niti dodijeljena u nadležnost neke druge vlasti na osnovu ustava i zakona.

Ona će biti samostalna u odlučivanju o pitanjima iz vlastitih nadležnosti, koje ne mogu biti ograničene ili uskraćene od federalnih ili kantonalnih vlasti, osim u slučajevima i u okvirima utvrđenim ustavom i zakonom.

U vlastite nadležnosti jedinice lokalne samouprave posebno spadaju:

  • -
    osiguranje i zaštita ljudskih prava i osnovnih sloboda u skladu sa Ustavom;
  • -
    donošenje budžeta jedinice lokalne samouprave;
  • -
    donošenje programa i planova razvoja jedinice lokalne samouprave i stvaranje uslova za privredni razvoj i zapošljavanje;

(...).

Osim ukoliko zakon ne odredi da neku nadležnost treba smatrati povjerenom, nadležnost, ustanovljena ili predviđena zakonom, smatra se vlastitom nadležnosti jedinice lokalne samouprave.

Član 34. st. 1., 3. i 4.

Jedinice lokalne samouprave imaju pravo na odgovarajuće sopstvene finansijske izvore kojima lokalni organi mogu slobodno raspolagati u okviru svoje nadležnosti u skladu sa zakonom.

Finansijska sredstva jedinica lokalne samouprave bit će srazmjerna njihovim nadležnostima koje su im dodijeljene zakonom. Svaki prijenos novih funkcija biće praćen finansijskim sredstvima potrebnim za njihovo efikasno izvršavanje.

Zakonodavac je dužan pribaviti mišljenje od Saveza opština i gradova o svim pitanjima koja se odnose na dodjelu sredstava, kao i o svim promjenama zakona koje mogu utjecati na finansijske obaveze jedinica lokalne samouprave.

XI. Saradnja jedinica lokalne samouprave

Član 51.

U cilju zaštite zajedničkog interesa, kao i promovisanja i unaprjeđenja lokalne samouprave, gradovi i opštine mogu formirati saveze na nivou Bosne i Hercegovine i Federacije BiH.

Savez na nivou Federacije ima pravo:

  • 1.
    djelovati kao zakonski zastupnik svojih članica pred vlastima Federacije BiH;
  • 2.
    pripremati prijedloge zakona i amandmane na prijedloge zakona u cilju poboljšanja zakona i propisa koji regulišu rad jedinica lokalne samouprave;
  • 3.
    davati mišljenja i prijedloge u vezi sa raspodjelom javnih prihoda u dijelu koji se odnosi na finansiranje jedinica lokalne samouprave;
  • 4.
    uspostavljati kontakte i saradnju sa sličnim organizacijama u zemlji i inostranstvu, te postati član međunarodnih asocijacija;
  • 5.
    obavljati druge funkcije u skladu sa statutom Saveza.

Prava navedena u ovom članu mogu biti korištena ako Savez na nivou Federacije BiH okuplja više od dvije trećine gradova i opština u Federaciji BiH.

Član 53.

Federalne, odnosno kantonalne vlasti dužne su da razmotre inicijative, prijedloge i sugestije jedinice lokalne samouprave i o svom stavu i preduzetim aktivnostima obavijestiti jedinice lokalne samouprave u roku od 30 dana od dana prijema inicijative, prijedloga ili sugestije.

Član 56.

Federalne, odnosno kantonalne vlasti dužne su u najvećoj mogućoj mjeri konsultovati jedinice lokalne samouprave u postupku donošenja propisa koji ih se direktno tiču.

Konsultovanje, u smislu iz prethodnog stava ovog člana, federalne, odnosno kantonalne vlasti vrše putem saveza opština i gradova.

XIV. Prijelazne i završne odredbe

Član 59.

Prijenos poslova i nadležnosti dodijeljenih ovim Zakonom, kao i odgovornost jedinica lokalne samouprave za njihovo vršenje, počet će istovremeno sa prijenosom sredstava potrebnih za njihovo obavljanje.

D. Zakon o matičnim knjigama

("Službene novine Federacije BiH", br. 37/12 i 80/14)

(osporena odredba)

Član 72a.Posebni uslovi rada i odgovornost kao osnov za vrednovanje poslova

Poslovi vođenja, ažuriranja, čuvanja i rješavanja svih pitanja u oblasti matičnih knjiga i matičnog registra predstavljaju izuzetno važan i poseban javni interes, kao i lični interes građana, budući da se radi o osnovnim i najvažnijim evidencijama o ličnim stanjima građana u Federaciji pa se moraju obavljati uz stalni pojačani stepen psihičkog i fizičkog napora i odgovornosti matičara i drugih službenih lica u obavljanju tih poslova, koji moraju biti tačni i ažurni, te se stoga sredstva za plate stiču pod istim uslovima koji važe za državne službenike i namještenike u opštinskim i gradskim službama za upravu, odnosno za nivo kantona i Federacije prema kantonalnim i federalnim organima uprave, uvećana od 10% do 20% osnovne plate.

Za provođenje odredbe stava 1. ovog člana nadležni su rukovodioci organa iz stava 1. ovog člana, koji su dužni to pitanje urediti opštim aktom o platama tih organa.

E. Ustavnosudska praksa Ustavnog suda Federacije

  • -
    Presuda Ustavnog suda Federacije broj U-8/16 od 25.10.2016. godine ("Službene novine Federacije BiH", broj 96/16);
  • -
    Presuda Ustavnog suda Federacije broj U-13/17 od 20.12.2017. godine ("Službene novine Federacije BiH", broj 11/18).
  • -
    Presuda Ustavnog suda Federacije BiH", broj 24/17 od 08.11.2017. godine ("Službene novine Federacije BiH", broj 98/17) i dr.

6. Činjenično stanje i stav Ustavnog suda Federacije

U ovom ustavnosudskom predmetu, postupak za zaštitu prava na lokalnu samoupravu pokrenuo je Gradonačelnik Grada Tuzla podneskom od 22.01.2019. godine, navodeći da su ovoj jedinici lokalne samouprave, nametnute dodatne materijalne obaveze i to tako, da kao poslodavac zaposlenicima na poslovima matičara u gradskim organima uprave, u budžetu Grada osigura i da isplaćuje dodatna sredstva za uvećanje plata od 10% do 20% od osnovne plate, iako ni u jednoj fazi donošenja Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o matičnim knjigama, jedinica lokalne samouprave nije konsultovana kako je to predviđeno čl. 53. i 56. Zakona o principima lokalne samouprave.

Analizom činjenica koje proizilaze iz cjelokupne dokumentacije u ovom ustavnosudskom predmetu, utvrđeno je, da je Parlament Federacije Bosne i Hercegovine donio Zakon o matičnim knjigama, a potom i Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o matičnim knjigama kojim je, kako se i u zahtjevu ukazuje, u osnovni tekst Zakona unesena osporena odredba člana 72a.

Osporenim članom Zakona utvrđuje se da su poslovi vođenja, ažuriranja i čuvanja matičnih knjiga, kao i "rješavanja svih pitanja u oblasti matičnih knjiga i matičnog registra" od naročite važnosti, te da "predstavljaju izuzetno važan i poseban javni interes, kao i lični interes građana" zbog čega se "moraju obavljati uz stalni pojačani stepen psihičkog i fizičkog napora". Zbog toga se istom odredbom za te poslove propisuje uvećanje plate u procentu od 10% do 20% osnovne plate za državne službenike i namještenike u opštinskim i gradskim službama za upravu.

Podnosilac zahtjeva predmetnu odredbu osporava po dva osnova. Najprije zato što smatra da bi njome propisano isplaćivanje uvećanih plata, a bez prijenosa dodatnih sredstava za tu svrhu sa nivoa Federacije Bosne i Hercegovine, došlo bi do disbalansa u platama državnih službenika i namještenika u Budžetu Grada Tuzla. Naime, osporena odredba nameće ovoj jedinici lokalne samouprave obavezu da vrši isplatu uvećanih plata za zaposlenike u matičnim uredima nezavisno o svojim mogućnostima, na štetu ostalih zaposlenika koji primaju platu iz budžeta kojim je ograničena masa novčanih sredstava za plate, a to bi imalo destimulativan učinak na obavljanje onih poslova na koje se osporena odredba ne odnosi. Drugi osnov osporavanja je izostanak konsultacija u postupku donošenja Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o matičnim knjigama sa jedinicama lokalne samouprave, na koje se obaveze iz osporene odredbe odnose, dakle u postupku donošenja propisa "koji ih se direktno tiče". Stoga se predmetni zahtjev mora promatrati u pravnom kontekstu koji čine odgovarajuće odredbe Ustava Federacije Bosne i Hercegovine, Evropske povelje i Zakona o principima lokalne samouprave.

Prema odredbama člana IV.C.3.10.(3) Ustava Federacije Bosne i Hercegovine, a u vezi sa Amandmanom XCVI na Ustav Federacije Bosne i Hercegovine, zaštitu prava na lokalnu samoupravu osigurava Ustavni sud Federacije, a postupak pred Ustavnim sudom Federacije mogu pokrenuti, između ostalih, gradovi i opštine, pa je, kako je već konstatovano, Gradonačelnik Grada Tuzla ovlašten za pokretanje postupka pred ovim sudom.

Članom VII.3. u vezi sa Amandmanom XVIII na Ustav Federacije Bosne i Hercegovine propisano, da međunarodni ugovori i drugi sporazumi koji su na snazi u Bosni i Hercegovini i Federaciji, te opšta pravila međunarodnog prava, čine sastavni dio zakonodavstva Federacije, a da u slučaju nesaglasnosti međunarodnog ugovora, odnosno sporazuma i zakonodavstva, preovladava međunarodni ugovor.

Evropskom poveljom koja kao međunarodni multilateralni instrument čini dio zakonodavstva Bosne i Hercegovine, odnosno Federacije Bosne i Hercegovine, utvrđen je pravni standard ustavne i zakonske osnove lokalne samouprave, što podrazumijeva da će države potpisnice princip lokalne samouprave utemeljiti zakonom, a gdje je to moguće i ustavom (član 2. Evropske povelje).

Ustavna i zakonska osnova lokalne samouprave u Federaciji Bosne i Hercegovine obuhvata koncept lokalne samouprave, djelokrug lokalne samouprave, odgovarajuću organizaciju i izvore sredstava za obavljanje poslova lokalne vlasti, kao i izvore njihovog finansiranja, uključujući i zakonsku zaštitu lokalne samouprave, što je u skladu sa Evropskom poveljom o lokalnoj samoupravi. U ocjeni osnovanosti zahtjeva podnosioca za zaštitu prava na lokalnu samoupravu zbog donošenja osporenog člana Zakona, osim relevantnih odredaba Ustava Federacije Bosne i Hercegovine i Evropske povelje, treba imati u vidu relevantne odredbe Zakona o principima lokalne samouprave, prema kojima: lokalna samouprava podrazumijeva pravo i osposobljenost lokalne samouprave da, u granicama zakona, regulišu i upravljaju određenim javnim poslovima na osnovu vlastite odgovornosti i u interesu lokalnog stanovništva (član 2. Zakona); da se lokalna samouprava organizuje i ostvaruje u opštinama i gradovima, kao jedinicama lokalne samouprave, a izvršavaju je tijela jedinice lokalne samouprave i građani, u skladu sa ustavom, zakonom i statutom jedinice lokalne samouprave (član 3. Zakona); da u vlastite nadležnosti jedinice lokalne samouprave posebno spadaju osiguranje i zaštita ljudskih prava i osnovnih sloboda u skladu sa Ustavom, ali i donošenje budžeta jedinice lokalne samouprave (član 8. Zakona); da jedinice lokalne samouprave imaju pravo na odgovarajuće sopstvene izvore kojima lokalni organi mogu slobodno raspolagati u okviru svojih nadležnosti, te da će finansijska sredstva lokalne samouprave biti srazmjerna njihovim nadležnostima koje su im dodijeljene zakonom, a da će svaki prijenos novih funkcija biti praćen finansijskim sredstvima potrebnim za njihovo izvršavanje, te, da je zakonodavac dužan pribaviti mišljenje od Saveza opština i gradova o svim pitanjima koja se odnose na dodjelu sredstava, kao i o svim promjenama zakona koje mogu utjecati na finansijske obaveze jedinica lokalne samouprave (član 34. Zakona).

Za meritorno rješenje ove ustavnopravne stvari, je potrebno posebno uzeti u obzir i odredbe člana 56. Zakona o principima lokalne samouprave i dužnost federalnih organa vlasti da u najvećoj mogućoj mjeri konsultuju jedinice lokalne samouprave u postupku donošenja propisa koji ih se direktno tiču, te da se takvo konsultovanje vrši putem Saveza opština i gradova, kao i gore pomenutu obavezu donosioca zakona, da prijenos poslova i nadležnosti kao i odgovornosti dodijeljenih jedinicama lokalne samouprave za njihovo vršenje, poprati istovremenim prijenosom sredstava potrebnih za njihovo vršenje.

Analiza sadržaja osporenog člana Zakona ukazuje na zaključak da se u konkretnom slučaju radi o svojevrsnom prijenosu "nove funkcije" sa nivoa Federacije Bosne i Hercegovine na jedinice lokalne samouprave, ali to nije prijenos "poslova vođenja, ažuriranja, čuvanja i rješavanja svih pitanja u oblasti matičnih knjiga i matičnog registra", jer te poslove su službe jedinice lokalne samouprave obavljale i ranije. Prenesena je, tačnije uspostavljena je, dodatna funkcija koja se sastoji u tome da se osporenom odredbom propisano uvećanje plata uredi opštim aktom i da se vrši isplaćivanje tako uvećanih plata. Ali, to nikako ne isključuje obavezu višeg nivoa vlasti da za to prenese na jedinicu lokalne samouprave i za to potrebna sredstva.

Na osnovu izloženog utvrđeno je da u proceduri donošenja Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o matičnim knjigama, koji je u pravni poredak uveo osporenu odredbu člana 72a., Federacija Bosne i Hercegovine, nije postupila u skladu sa relevantnim odredbama Zakona o principima lokalne samouprave, jer nije u skladu sa članom 56. citiranog Zakona, ni na koji način konsultovala jedinice lokalne samouprave, pa ni putem Saveza opština i gradova, a što je protivno i načelnoj odredbi iz člana 4. Evropske povelje, koja predviđa da će se od jedinice lokalne samouprave tražiti mišljenje u postupku pripremanja i donošenja odluka koje ih se direktno tiču.

Ako se tome doda i to, da za ovu funkciju koju obavlja jedinica lokalne samouprave nije istovremeno počeo i transfer sredstava potrebnih za isplatu uvećanih plata matičarima i drugim službenim licima, a propisano je minimalno uvećanje od 10%, može se sa sigurnošću konstatovati da je donoseći osporenu odredbu, Parlament Federacije Bosne i Hercegovine postupilo i suprotno odredbama člana 34. stav 3. i člana 59. Zakona o principima lokalne samouprave, što zahtjev podnosioca čini u cijelosti osnovanim.

Na osnovu izloženog odlučeno je kao u izreci ove presude.

Ovu presudu Ustavni sud Federacije donio je jednoglasno u sastavu: Aleksandra Martinović, predsjednica Suda, Vesna Budimir, Mirjana Čučković, dr. sc. Šahbaz Džihanović, prof. dr. Edin Muminović, i dr. sc. Kata Senjak, sudije Suda.

Broj U-6/19
28. maja 2019. godine
Sarajevo

Predsjednica
Ustavnog suda Federacije
Bosne i Hercegovine
Aleksandra Martinović, s. r.