Aktio

USTAVNI SUD FEDERACIJE BOSNE I HERCEGOVINE

PRESUDA

  • 1.
    Utvrđuje se da je članom 73. st. 2. i 3. i članom 76. st. 3. i 4. Zakona o električnoj energiji u Federaciji Bosne i Hercegovine ("Službene novine Federacije BiH", br.: 66/13 i 94/15) povrijeđeno pravo na lokalnu samoupravu Opštine Maglaj.

PRESUDU

  • 2.
    Presudu objaviti u "Službenim novinama Federacije Bosne i Hercegovine" i službenim novinama kantona u Federaciji Bosne i Hercegovine.

Obrazloženje

1. Podnosilac zahtjeva i predmet zahtjeva

Načelnik Opštine Maglaj (u daljem tekstu: podnosilac zahtjeva) podneskom broj: 01-49-472/16 od 23.03.2016. godine, koji je zaprimljen u Ustavnom sudu Federacije Bosne i Hercegovine (u daljem tekstu: Ustavni sud Federacije) dana 25.03.2016. godine, dostavio je zahtjev za zaštitu prava na lokalnu samoupravu. Smatra da je odredbama čl. 73., 76., i 78. Zakona o električnoj energiji u Federaciji Bosne i Hercegovine (u daljem tekstu: Zakon o električnoj energiji), Opštini Maglaj povrijeđeno pravo na lokalnu samoupravu. Ustavni sud Federacije je aktom broj: U-7/16 od 08.04.2016. godine, zatražio od podnosioca da precizira zahtjev na način da ukoliko smatra da kompletan Zakon o električnoj energiji povrjeđuje pravo Opštine Maglaj na lokalnu samoupravu dostavi obrazloženje, navede činjenice i razloge na osnovu kojih smatra da je povrijeđeno pravo na lokalnu samoupravu, te da navede koje su odredbe Zakona o principima lokalne samouprave u Federaciji Bosne i Hercegovine ("Službene novine Federacije BiH", br.: 49/06 i 51/09) (u daljem tekstu: Zakon o principima lokalne samouprave) povrijeđene. Dana 12.05.2016. godine, podneskom broj: 01-49-472-1/16 od 11.05.2016. godine, podnosilac zahtjeva je dostavio preciziran zahtjev za zaštitu prava na lokalnu samoupravu.

U skladu sa Amandmanom XCVI na Ustav Federacije Bosne i Hercegovine, podnosilac zahtjeva je ovlašten za pokretanje postupka pred Ustavnim sudom Federacije Bosne i Hercegovine.

2. Stranke u postupku

Stranke u postupku u ovom predmetu su: načelnik Opštine Maglaj, kao podnosilac zahtjeva i Parlament Federacije Bosne i Hercegovine, kao donosilac osporenog Zakona.

3. Navodi zahtjeva

U osnovnom i preciziranom zahtjevu je navedeno da je članom 73. Zakona o električnoj energiji propisano da je investitor prije početka izgradnje elektroenergetskih objekata dužan riješiti imovinsko-pravne odnose, da subjekt nije dužan plaćati posebne naknade osim naknade za koncesiju i naknada utvrđenih drugim zakonima i da elektroenergetski subjekt koji obavlja svoju djelatnost kao javnu uslugu ima pravo svoje instalacije postavljati u javne površine kao i putnom pojasu putne infrastrukture bez naknade.

Podnosilac zahtjeva smatra da je član 73. st. 2. i 3. Zakona o električnoj energiji u suprotnosti sa članom 63. Zakona o građevinskom zemljištu Federacije Bosne i Hercegovine ("Službene novine Federacije BiH", br.: 25/03 i 67/05) (u daljem tekstu: Zakon o građevinskom zemljištu), kojim su propisane obaveze plaćanja naknada za dodijeljeno gradsko građevinsko zemljište, naknada za uređenje gradskog građevinskog zemljišta i naknada za korištenje gradskog građevinskog zemljišta što se utvrđuju prema osnovama i mjerilima propisanim ovim zakonom i odlukom opštinskog vijeća. Navodi da je u stavu 6. člana 63. Zakona o građevinskom zemljištu propisano da se niko ne može osloboditi obaveze plaćanja naknade utvrđene ovim zakonom osim u slučajevima predviđenim čl. 90. i 91. ovog zakona. Podnosilac zahtjeva smatra obaveznim da se preispita član 63. Zakona o građevinskom zemljištu pošto energetski subjekt smatra da po ovom članu nije obavezan plaćati nikakve druge naknade osim naknade za koncesiju, što je u suprotnosti sa, na zakonu zasnovanim prihodima, odnosno interesima Opštine Maglaj.

Prema podnosiocu zahtjeva članom 76. Zakona o električnoj energiji "se propisuje način korištenja građevinskog zemljišta, oslobađanje od plaćanja naknade u slučaju postavljanja instalacija u javne površine, kao i putnom pojasu mimo nadležnosti jedinice lokalne samouprave, zabranjuje i gradnju objekata koji nisu u funkciji obavljanja elektroprivrednih djelatnosti, kao i izvođenje drugih radova ispod, iznad i pored elektroenergetskih objekata, na koji način se vlasnici ili posjednici nekretnine, odnosno Opština Maglaj, kao jedinica lokalne samouprave znatno ograničava u disponiranju svojom nekretninom".

Članom 78. Zakona o električnoj energiji je propisano ko može graditi objekte i postrojenja za proizvodnju električne energije, te koja je nadležnost Federacije Bosne i Hercegovine prilikom izgradnje novih i rekonstrukcije postojećih objekata za proizvodnju električne energije. Međutim, po mišljenju podnosioca zahtjeva nejasno je koja je uloga opštine u izgradnji i rekonstrukciji takvih objekata na području lokalne zajednice, jer se objekti za proizvodnju električne energije rekonstruišu na području lokalne zajednice. Opština Maglaj na svom područje je nepravedno isključena iz procesa odlučivanja ili davanja potrebnih saglasnosti prilikom rekonstrukcije i izgradnje objekata za proizvodnju električne energije, što u konačnici utječe na prihode Opštine Maglaj.

Podnosilac zahtjeva smatra svrsishodnim preispitati i ostale odredbe Zakona o električnoj energiji kojima se regulišu tj. ograničavaju prava lokalnih zajednica radi jednostranog regulisanja predmetne oblasti.

Podnosilac zahtjeva navodi da je Zakon o električnoj energiji usvojen bez saglasnosti Opštine Maglaj kao jedinice lokalne samouprave, čime je učinjena povreda principa na lokalnu samoupravu utvrđena Ustavom Federacije Bosne i Hercegovine i Evropskom poveljom o lokalnoj samoupravi, a posebno odredbama člana 8. stav 2., čl. 53. i 56. Zakona o principima lokalne samouprave. Na kraju predlaže da Ustavni sud Federacije donese presudu kojom će utvrditi da je Zakon o električnoj energiji usvojen bez saglasnosti jedinice lokalne samouprave, da su odredbe čl. 73., 76. i 78. Zakona o električnoj energiji u suprotnosti sa Zakonom o principima lokalne samouprave, te da se zakonodavac obaveže da odredbe istog Zakona uskladi uz konsultaciju jedinica lokalne samouprave.

4. Navodi odgovora na zahtjeve

Ustavni sud Federacije je aktom broj: U-7/16 od 18.05.2016. godine, zatražio od Predstavničkog doma i Doma naroda Parlamenta Federacije Bosne i Hercegovine, odgovor na zahtjev i precizirani zahtjev podnosioca. Odgovori nisu dostavljeni.

U predmetu Ustavnog suda Federacije broj: U-55/14 od 07.10.2015. godine Ustavni sud Federacije odlučujući po zahtjevu načelnika opština Novo Sarajevo i Konjic za zaštitu prava na lokalnu samoupravu u vezi sa Zakonom o električnoj energiji, pribavljena je informacija Saveza opština i gradova Federacije Bosne i Hercegovine broj: 727/15 od 14.10.2015. godine, u kojoj je istaknuto da je ovaj Savez bio konsultovan u proceduri donošenja Zakona o električnoj energiji.

5. Relevantno pravo

A. Ustav Federacije Bosne i Hercegovine ("Službene novine Federacije BiH", br.: 1/94, 13/97, 16/02, 22/02, 52/02, 63/03, 9/04, 20/04, 33/04, 71/05, 72/05 i 88/08)

Član IV.C.3.10. (3)

(3) Zaštitu prava na lokalnu samoupravu osigurava Ustavni sud. Takav postupak pred Ustavnim sudom mogu pokrenuti opštine i gradovi, kao i udruženja opština i gradova Federacije Bosne i Hercegovine. Ustavni sud odlučuje o sporovima između jedinica lokalne samouprave i kantona ili Federacije na zahtjev opštinskog ili gradskog vijeća, načelnika opštine ili gradonačelnika grada, ili udruženja opština i gradova Federacije Bosne i Hercegovine.

Član VI.2. (1)

(1) U opštini se ostvaruje lokalna samouprava.

Član VII.3.

Međunarodni ugovori i drugi sporazumi koji su na snazi u Bosni i Hercegovini i Federaciji, te opšta pravila međunarodnog prava čine dio zakonodavstva Federacije. U slučaju nesaglasnosti međunarodnog ugovora, odnosno sporazuma i zakonodavstva, preovladava međunarodni ugovor, odnosno sporazum.

B. Evropska povelja o lokalnoj samoupravi ("Službeni list R BiH", broj: 31/94)

Član 2. Ustavna i zakonska osnova lokalne samouprave

Princip lokalne samouprave bit će utvrđen zakonodavstvom zemlje potpisnice i, gdje je to moguće ustavom.

Član 3. Koncept lokalne samouprave

  • 1.
    Lokalna samouprava podrazumijeva pravo i osposobljenost lokalnih vlasti da, u granicama zakona, regulišu i rukovode znatnim dijelom javnih poslova, na osnovu vlastite odgovornosti i u interesu lokalnog stanovništva.
  • 2.
    ()

Član 4. Djelokrug lokalne samouprave

  • 1.
    Osnovna prava i dužnosti lokalnih vlasti bit će utvrđeni ustavom ili statutom, time se, međutim, ne sprječava prenošenje na lokalne vlasti prava i odgovornosti za specifične zadatke, u skladu sa zakonom.
  • 2.
    Lokalne vlasti će, u granicama zakona, imati puno diskreciono pravo da provode svoje inicijative u vezi sa svim stvarima koje nisu isključene iz njihove nadležnosti, niti stavljene u nadležnost neke druge vlasti.
  • 3.
    Javni poslovi će se po pravilu, vršiti prije svega od strane onih vlasti koje su najbliže građanima. Prilikom prenošenja odgovornosti na neku drugu vlast vodit će se računa o obimu i prirodi posla, kao i o zahtjevima efikasnosti i ekonomičnosti.
  • 4.
    Prava povjerena lokalnim vlastima će po pravilu biti puna i isključiva. Ona ne smiju biti uskraćena ili ograničena od strane neke druge - centralne ili regionalne vlasti, osim u slučajevima predviđenim zakonom.
  • 5.
    U slučajevima prenošenja ovlaštenja sa centralnih i regionalnih na lokalne vlasti, lokalnim vlastima će, u što je moguće većoj mjeri, biti dozvoljeno da prilagođavaju njihovo provođenje u lokalnim uslovima.
  • 6.
    Lokalne vlasti će biti konsultovane, u najvećoj mogućoj mjeri, pravovremeno i na odgovarajući način, u procesu planiranja i donošenja odluka o svim stvarima koje ih se direktno tiču.

Član 9. Izvori finansiranja lokalnih vlasti

  • 1.
    Lokalne vlasti će, u skladu sa ekonomskom politikom zemlje, imati pravo na odgovarajuće vlastite izvore finansiranja, kojima će raspolagati slobodno, u okviru svojih ovlaštenja.
  • 2.
    Izvori finansiranja lokalnih vlasti će biti primjereni njihovim dužnostima koje propisuju ustav ili zakon.
  • 3.
    Najmanje jedan dio sredstava lokalnih vlasti će poticati od lokalnih taksi i naknada za koje lokalne vlasti, u mjeri utvrđenoj statutom, imaju pravo da utvrđuju stope.
  • 4.
    Sistemi finansiranja na kojima se zasnivaju izvori sredstava lokalnih vlasti treba da budu dovoljno raznoliki i elastični kako bi omogućili usklađivanje, u najvećoj mjeri, sa stvarnom procjenom troškova za obavljanje njihovih aktivnosti.
  • 5.
    Potreba zaštite finansijski slabih lokalnih vlasti nalaže uspostavljanje odgovarajućih postupaka ili mjera finansijskog izjednačavanja, sa ciljem ispravljanja posljedica nejednake distribucije izvora finansiranja odnosno finansijskog opterećenja lokalnih vlasti. Takvim postupcima ili mjerama se ne mogu sužavati prava lokalnih vlasti koje one imaju u okviru svoje nadležnosti.
  • 6.
    Lokalne vlasti će, na odgovarajući način, biti konsultovane u pogledu metoda na osnovu kojeg će im biti dodijeljeni redistribuirani izvori finansiranja.
  • 7.
    Koliko god je to moguće, sredstva koja se prenose lokalnim vlastima neće imati karakter namjenskih sredstava. Dijelom tih sredstava ne može se ugroziti diskreciono pravo lokalnih vlasti da vode politiku u okviru svojih ovlaštenja.
  • 8.
    Kako bi im se omogućilo uzimanje kredita za kapitalne investicije, lokalnim vlastima je prijeko potrebno omogućiti pristup nacionalnom tržištu kapitala, u skladu sa zakonom.

Član 11. Zakonska zaštita lokalne samouprave

Lokalne vlasti imaju pravo na pravna sredstva radi osiguranja slobodnog obavljanja svojih dužnosti i poštovanja principa lokalne samouprave uspostavljenih ustavom ili zakonima zemlje kojoj pripadaju.

Član 13. Vlasti na koje se Povelja odnosi

  • 1.
    Principi lokalne samouprave, sadržani u ovoj Povelji odnose se na sve kategorije lokalnih vlasti koje postoje na teritoriji zemlje potpisnice. ()

C. Zakon o principima lokalne samouprave u Federaciji Bosne i Hercegovine ("Službene novine Federacije BiH", br.: 49/06 i 51/09)

Član 2.

Lokalna samouprava podrazumijeva pravo i osposobljenost jedinica lokalne samouprave da, u granicama zakona, regulišu i upravljaju određenim javnim poslovima na osnovu vlastite odgovornosti i u interesu lokalnog stanovništva.

Član 8.

Jedinica lokalne samouprave ima vlastite nadležnosti ustanovljene ustavom i zakonom i ima pravo baviti se svim pitanjima od lokalnog značaja koja nisu isključena iz njene nadležnosti, niti dodijeljena u nadležnost neke druge vlasti na osnovu ustava i zakona.

Ona će biti samostalna u odlučivanju o pitanjima iz vlastitih nadležnosti, koje ne mogu biti ograničene ili uskraćene od federalnih ili kantonalnih vlasti, osim u slučajevima i u okvirima utvrđenim ustavom i zakonom.

U vlastite nadležnosti jedinice lokalne samouprave posebno spadaju:

  • -
    ()
  • -
    utvrđivanje politike korištenja i utvrđivanje visine naknada za korištenje javnih dobara;
  • -
    utvrđivanje i vođenje politike raspolaganja, korištenja i upravljanja građevinskim zemljištem;
  • -
    utvrđivanje politike upravljanja i raspolaganja imovinom jedinice lokalne samouprave;
  • -
    ();
  • -
    donošenje propisa o porezima, naknadama, doprinosima i taksama iz nadležnosti jedinice lokalne samouprave;
  • -
    ()

Član 10.

Poslovi federalnih i kantonalnih vlasti mogu biti povjereni jedinici lokalne samouprave zakonom nakon konsultovanja organa lokalnih vlasti kojima se navedeni poslovi povjeravaju, uzimajući u obzir princip supsidijarnosti i sposobnosti lokalnih vlasti i njihove administracije da te poslove efikasno obavljaju.

Član 11.

Prijenos i povjeravanje novih poslova jedinicama lokalne samouprave bit će praćeni dodjelom sredstava potrebnih za njihovo efikasno obavljanje.

Član 53.

Federalne, odnosno kantonalne vlasti dužne su da razmotre inicijative, prijedloge i sugestije jedinica lokalne samouprave i o svom stavu i preduzetim aktivnostima obavijeste jedinice lokalne samouprave u roku od 30 dana od dana prijema inicijative, prijedloga ili sugestije.

Član 56.

Federalne, odnosno kantonalne vlasti dužne su u najvećoj mogućoj mjeri da konsultuju jedinice lokalne samouprave u postupku donošenja propisa koji ih se direktno tiču.

Konsultovanje u smislu prethodnog stava ovog člana federalne, odnosno kantonalne vlasti vrše putem saveza opština i gradova.

Član 58.

Danom stupanja na snagu ovog Zakona prestaje da važi Zakon o osnovama lokalne samouprave ("Službene novine Federacije BiH", broj: 6/95).

Federacija BiH i kantoni dužni su uskladiti svoje zakone sa ovim Zakonom, te izvršiti prijenos poslova i nadležnosti, kao i odgovornosti dodijeljenih jedinicama lokalne samouprave ovim Zakonom u roku od šest mjeseci od dana njegovog stupanja na snagu.

Jedinice lokalne samouprave dužne su uskladiti svoje statute sa ovim Zakonom u roku od 12 mjeseci od dana njegovog stupanja na snagu.

Stupanjem na snagu ovog Zakona prestaju da važe odredbe kantonalnih zakona o lokalnoj samoupravi sa odredbama ovog Zakona.

Član 59.

Prijenos poslova i nadležnosti dodijeljenih ovim zakonom, kao i odgovornosti jedinica lokalne samouprave za njihovo vršenje, počet će istovremeno sa prijenosom sredstava potrebnih za njihovo obavljanje.

D. Zakon o električnoj energiji u Federaciji Bosne i Hercegovine ("Službene novine Federacije BiH", br.: 66/13 i 94/15);

Član 1. Opšte odredbe

(1) Ovim Zakonom uređuje se funkcionisanje elektroenergetskog sektora, elektroprivredne djelatnosti, razvoj tržišta eletrične energije, regulisanje tržišta, opšti uslovi za isporuku električne energije, planiranje i razvoj, izgradnja, rekonstrukcija i održavanje elektroenergetskih objekata, nadzor nad provođenjem zakona i druga pitanja od značaja za obavljanje elektroprivredne djelatnosti u Federaciji Bosne i Hercegovine (u daljem tekstu: Federacija).

(2) Prijenos električne energije, aktivnosti vezane za prijenos, međunarodna trgovina, upravljanje, vođenje elektroenergetskog sistema, balansno tržište i tržište pomoćnih usluga nisu regulisani ovim zakonom.

Član 73. Rješavanje imovinsko-pravnih odnosa

(1) Prije početka izgradnje elektroenergetskih objekata investitor je dužan riješiti imovinsko-pravne odnose.

(2) Na objekte čiji su imovinsko-pravni odnosi uređeni u skladu sa stavom (1) ovog člana, elektroenergetski subjekt nije dužan plaćati posebne naknade osim naknade za koncesiju i naknada utvrđenih drugim zakonima, a u slučaju nastanka štetnog događaja dužan je učinjenu štetu nadoknaditi.

(3) Elektroenergetski subjekt koji obavlja svoju djelatnost kao javnu uslugu ima pravo svoje instalacije postavljati u javne površine kao i u putnom pojasu putne infrastrukture bez naknade u skladu sa važećim tehničkim i drugim propisima, uz obavezu pribavljanja saglasnosti od institucija nadležnih za upravljanje javnim površinama.

Član 76. Zabrana izvođenja radova koji ometaju obavljanje elektroprivrednih djelatnosti

(1) Zabranjena je izgradnja objekata koji nisu u funkciji obavljanja elektroprivrednih djelatnosti, kao i izvođenje drugih radova ispod, iznad i pored elektroenergetskih objekata kojim se ometa i onemogućava obavljanje djelatnosti proizvodnje ili prijenosa ili distribucije električne energije ili se ugrožava rad i funkcionisanje elektroenergetskih objekata.

(2) Vlasnici, korisnici i posjednici nekretnina koje se nalaze ispod, iznad i pored elektroenergetskih objekata ne smiju vršiti radove ili druge radnje kojima se ometa i onemogućava obavljanje djelatnosti iz stava (1) ovog člana (proizvodnje ili prijenosa ili distribucije električne energije) ili se ugrožava rad i funkcionisanje elektroenergetskih objekata, bez prethodnog odobrenja elektroenergetskog subjekta, koji je vlasnik, odnosno korisnik elektroenergetskog objekta.

(3) Ako je na nepropisnom rastojanju izgrađen objekt bez saglasnosti elektroenergetskog subjekta, isti je dužan, od nadležnog organa lokalne uprave, zahtijevati uklanjanje objekta.

(4) U slučaju da nadležni organ lokalne uprave ne izvrši uklanjanje objekta iz stava (3) ovog člana, elektroenergetski subjekt može pokrenuti tužbu kod nadležnog suda.

Član 78. Izgradnja proizvodnih objekata

(1) Objekte i postrojenja za proizvodnju električne energije mogu graditi domaća i strana pravna i fizička lica pod uslovima propisanim ovim i drugim zakonima.

(2) Elektroenergetski objekti se grade u skladu sa Zakonom o prostornom planiranju i korištenju zemljišta na nivou Federacije Bosne i Hercegovine ("Službene novine Federacije BiH", br.: 2/06, 72/07, 32/08, 4/10, 13/10 i 45/10) tehničkim i drugim propisima i propisima utvrđenim ovim zakonom.

(3) Izgradnja novih i rekonstrukcija postojećih objekata za proizvodnju električne energije iz nadležnosti Federacije obuhvata:

  • 1)
    hidroenergetski objekti instalisane snage iznad 5 MW i za nekoliko hidroenergetskih objekata instalisane snage veće od po 2 MW, koji slijede jedan iza drugog na rastojanju od 2 km,
  • 2)
    termoelektrane i ostala postrojenja sa sagorijevanjem sa toplotnim izlazom od 50 MWt i više,
  • 3)
    postrojenja za iskorištavanje pogonske snage vjetra instalisane snage od 2 MW i više,
  • 4)
    postrojenja za iskorištavanje energije sunca instalisane snage od 1 MW i više i
  • 5)
    ostale elektrane instalisane snage 5 MW i više.

(4) Izgradnji proizvodnih elektroenergetskih objekata prethodi izdavanje Energetske dozvole utvrđene ovim zakonom.

(5) Za proizvodne elektroenergetske objekte koji su u nadležnosti kantona Energetsku dozvolu izdaje Ministarstvo.

(6) Za proizvodne elektroenergetske objekte iz stava (3) a čija je instalisana snaga jednaka ili viša od 30 MW, Energetsku dozvolu izdaje Ministarstvo uz prethodnu pribavljenu saglasnost Vlade Federacije i Parlamenta Federacije.

(7) Za proizvodne elektroenergetske objekte, iz stava (3) a čija je instalisana snaga manja od 30 MW, Energetsku dozvolu izdaje Ministarstvo uz prethodnu pribavljenu saglasnost Vlade Federacije.

E. Zakon o građevinskom zemljištu Federacije Bosne i Hercegovine ("Službene novine Federacije BiH", br.: 25/03, 16/04 i 67/05)

Član 1.

Ovim zakonom uređuju se uslovi i način sticanja prava na zemljištu u gradovima i naseljima gradskog karaktera i drugim područjima predviđenim za stambenu i drugu kompleksnu izgradnju, vrijeme prestanka tih prava, način korištenja i upravljanja kao i naknade za korištenje ovog zemljišta.

Član 3.

Izgradnja gradova i naselja gradskog karaktera na gradskom građevinskom zemljištu i ostalom građevinskom zemljištu obavlja se u skladu sa prostornim planom i smatra se opštim interesom.

Član 6.

Opština upravlja i raspolaže gradskim građevinskim zemljištem u državnoj svojini na način i pod uslovima predviđenim zakonom i drugim propisima donesenim na osnovu zakona.

Član 44.

Opštinsko vijeće dodjeljuje neizgrađeno gradsko građevinsko zemljište radi izgradnje građevina uz pravičnu naknadu.

Član 63.

Naknada za dodijeljeno gradsko građevinsko zemljište, naknada za uređenje gradskog građevinskog zemljišta i naknada za korištenje gradskog građevinskog zemljišta utvrđuje se prema osnovama i mjerilima propisanim ovim zakonom i odlukom opštinskog vijeća.

Osnovi i mjerila za određivanje visine naknade za dodijeljeno gradsko građevinsko zemljište na korištenje, naknade za uređenje gradskog građevinskog zemljišta i naknade za korištenje gradskog građevinskog zemljišta moraju biti razgraničeni i međusobno usklađeni.

Sredstva koja se ostvaruju iz naknade za dodijeljeno gradsko građevinsko zemljište na korištenje, naknade za uređenje gradskog građevinskog zemljišta i naknade za korištenje gradskog građevinskog zemljišta (rente), koriste se za troškove naknade ranijim vlasnicima, za troškove uređenja zemljišta i troškove izrade prostorno-planske dokumentacije.

Fizička lica kojima su dodijeljene građevinske parcele bez naknade u periodu od 6. aprila 1992. godine do stupanja na snagu ovog zakona i čija su prijeratna imovinska prava vraćena u skladu sa relevantnim zakonima o povratu imovine iz člana 46. stav 7., izgubit će pravo na oslobađanje od plaćanja naknade za dodjelu zemljišta.

Fizička lica koja su izgubila pravo na dodjelu zemljišta bez naknade u skladu sa prethodnim stavom će platiti naknadu u iznosu i roku utvrđenom ovim zakonom.

Niko se ne može osloboditi obaveze plaćanja naknade utvrđene ovim zakonom, osim u slučajevima predviđenim čl. 90. i 91. ovog zakona, te se ovim stavljaju van snage sve odluke, uredbe i drugi propisi koje su u suprotnosti sa ovim zakonom.

Opština će pokrenuti postupak za izmirenje duga u skladu sa važećim zakonima.

Član 76.

Ostalo građevinsko zemljište (član 3. tačka 2. ovog zakona) određuje se odlukom opštinskog vijeća.

Odluka o određivanju ostalog građevinskog zemljišta zasniva se na prostornom planu opštine ili prostornom planu posebnog područja koji sadrži granice urbanih i drugih područja na kojima je predviđeno građenje ili vršenje drugih radova urbanističkim planom, urbanističkim redom ili prostornim planom.

Odluka iz stava 1. ovog člana može obuhvatiti građevinsko zemljište u državnoj svojini i građevinsko zemljište u privatnoj svojini.

Član 90.

Ukoliko je treća strana bona fide započela izgradnju na zemljištu koje je predmet revizije ili ako je zemljište privedeno namjeni, opština će kompenzirati podnosiocu zahtjeva bilo putem novčane naknade u skladu sa članom 69. ovog zakona, ili putem dodjele zemljišne parcele koja je podudarna po veličini, funkciji, vrijednosti, lokaciji itd. zavisno od izbora podnosioca zahtjeva.

Ukoliko je predmetno zemljište dodijeljeno trećoj strani ali treća strana nije započela građevinske radove na zemljištu, opština će joj vratiti novčani iznos dat na ime dažbine koji je platila za sticanje prava korištenja ili joj obezbijediti alternativnu zemljišnu parcelu bez naknade.

U svrhu primjene člana 87. stava 3. ovog zakona, podnosiocem zahtjeva koji nije pristao na prestanak tog prava će se smatrati svaki podnosilac zahtjeva koji nije primio naknadu u skladu sa Zakonom o eksproprijaciji. Podnosilac zahtjeva neće obavezivati nikakva saglasnost ili dogovor o naknadi koji je postigao pravni zastupnik kojeg je imenovala opština dok je podnosilac zahtjeva bio raseljen ili izbjeglica.

Podnosilac zahtjeva koji ustvrdi da je njegova saglasnost dobivena primjenom sile, prijetnje ili u zabludi, pokreće postupak pred nadležnim sudom.

Prilikom utvrđivanja visine naknade iz ovog člana, opštinski organ uprave dodjeljuje iznos naknade koji podnosiocu pripada po članu 69. stav 4. ovog zakona umanjen za iznos djelimične naknade koja je već isplaćena podnosiocu.

Član 91.

Dodjela građevinskog zemljišta u skladu sa članom 90. bit će oslobođena uslova koje propisuje član 46. kao i obaveze plaćanja naknade ukoliko je podnosilac zahtjeva platio takvu naknadu prije otkazivanja njenog/njegovog prava korištenja zemljišta u državnom vlasništvu radi građenja.

F. Sudska praksa

Presuda Ustavnog suda Federacije broj: U-55/14 od 07.10.2015. godine ("Službene novine Federacije BiH", broj: 5/16). Ustavni sud Federacije odlučujući o zahtjevima načelnika opština Novo Sarajevo i Konjic za zaštitu prava na lokalnu samoupravu, donio je presudu kojom je utvrdio da član 68., te član 73. st. 2. i 3. i član 76. st. 3. i 4. Zakona o električnoj energiji povrjeđuju pravo na lokalnu samoupravu Opštine Novo Sarajevo i Opštine Konjic, zato što su im nametnute dodatne obaveze suprotno čl. 10., 11. i 59. Zakona o principima lokalne samouprave u Federaciji Bosne i Hercegovine.

8. Činjenično stanje i stav Suda

U ovom ustavnosudskom predmetu Ustavni sud Federacije je bio mišljenja da nije nužno zakazati sjednicu Suda sa javnom raspravom pošto nema spornih činjeničnih pitanja da se utvrde na javnoj raspravi uz učešće stranaka u postupku. Zbog toga je Ustavni sud Federacije na sjednici bez javne rasprave razmotrio navode zahtjeva podnosioca, kao i relevantne ustavne i zakonske odredbe i ustavnosudsku praksu ovog suda.

Ustavni sud Federacije je utvrdio da se Zakonom o električnoj energiji uređuje funkcionisanje elektroenergetskog sektora, elektroprivredne djelatnosti, razvoj i funkcionisanje tržišta električne energije, kao i opšti uslovi za isporuku električne energije, planiranje i razvoj, izgradnja i rekonstrukcija i održavanje elektroenergetskih objekata te nadzor nad provođenjem ovog zakona. Prijenos električne energije i druga pitanja vezana za upravljanje i vođenje elektroenergetskog sistema ne regulišu se ovim zakonom.

Podnosilac zahtjeva smatra da se nekim odredbama Zakona o električnoj energiji vrijeđa pravo na lokalnu samoupravu Opštine Maglaj jer se propisivanjem načina rješavanja imovinsko-pravnih odnosa (član 73. Zakona), zabranom izvođenja radova koji ometaju obavljanje elektroenergetskih djelatnosti (član 76. Zakona) i načinom na koji je regulisana izgradnja proizvodnih objekata (član 78. Zakona), Opštini Maglaj kao jedinici lokalne samouprave, nameću obaveze za koje se donošenjem ovog Zakona ne osiguravaju i ne prenose potrebna sredstva za njihovo izvršavanje.

Isto tako, podnosilac zahtjeva navodi da donosilac Zakona o električnoj energiji nije konsultovao jedinice lokalne samouprave što je u suprotnosti sa relevantnim odredbama Evropske povelje o lokalnoj samoupravi, odnosno nije u saglasnosti sa Zakonom o principima lokalne samouprave, kao i to da je Zakon o električnoj energiji u suprotnosti sa Zakonom o građevinskom zemljištu.

U postupku rješavanja ovog pitanja Ustavni sud Federacije je pošao od relevantnih odredaba Ustava Federacije Bosne i Hercegovine prema kojima se u opštinama ostvaruje lokalna samouprava (član VI.2.(1) Ustava) kao i da međunarodni ugovori i drugi sporazumi koji su na snazi u Bosni i Hercegovini i Federaciji Bosne i Hercegovine, te opšta pravila međunarodnog prava čine dio zakonodavstva Federacije Bosne i Hercegovine. Osim prema Ustavu Federacije Bosne i Hercegovine pravo i položaj lokalne samouprave uređeni su Evropskom poveljom o lokalnoj samoupravi, kao aktom međunarodnog prava, koja je sastavni dio zakonodavstva u Federaciji Bosne i Hercegovine.

Osim navedenog, prema stavu 2. člana 58. Zakona o principima lokalne samouprave od 30.08.2006. godine, Federacija Bosne i Hercegovine i kantoni su bili dužni uskladiti svoje zakone sa citiranim zakonom, izvršiti prijenos poslova i nadležnosti, kao i odgovornosti dodijeljenih jedinicama lokalne samouprave istim Zakonom u roku od šest mjeseci od dana njegovog stupanja na snagu. Kako je Zakon o principima lokalne samouprave stupio na snagu dana 07.09.2006. godine, a Zakon o električnoj energiji donesen i objavljen u "Službenim novinama Federacije BiH", broj: 66/13 od 28.08.2013. godine, može se zaključiti da se propisivanjem odgovornosti koje se nameću opštinama kao jedinicama loklane samuprave, a koje su predmet regulisanja člana 73. st. 2. i 3. i člana 76. st. 3. i 4. Zakona o električnoj energiji, bez istovremenog prijenosa i potrebnih sredstava za njihovo vršenje, povrjeđuje pravo lokalne samouprave, pa time i Opštine Maglaj kao jedinice lokalne samouprave.

Naime, Ustavni sud Federacije je utvrdio da se članom 73. stav 1. Zakona o električnoj energiji, propisuje obaveza investitora da prije početka izgradnje elektroenergetskih objekata riješi imovinsko-pravne odnose što je u skladu sa opštim odredbama odnosno ciljevima Zakona o električnoj energiji kojim se uređuje funkcionisanje i pravni okvir elektroenergetskog sektora i stvaraju uslovi za razvoj tržišta električne energije u Federaciji Bosne i Hercegovine. Međutim, stavom 2. istog člana, propisano je da elektroenergetski subjekt nije dužan plaćati posebne naknade osim naknade za koncesiju i naknada utvrđenim drugim zakonima. Stavom 3. istog člana, prema kojem elektroenergetski subjekt koji obavlja svoju djelatnost kao javnu uslugu ima pravo da svoje instalacije postavlja u javne površine kao i u putnom pojasu putne infrastrukture oslobađa se naknade u skladu sa važećim tehničkim i drugim propisima, uz obavezu pribavljanja saglasnosti od institucija nadležnih za upravljanje javnim površinama.

Na isti način st. 1. i 2. člana 76. Zakona o električnoj energiji, propisana je zabrana izgradnje objekata koji nisu u funkciji obavljanja elektroenergetskih djelatnosti kao i izvođenje drugih radova ispod, iznad i pored elektroenergetskih objekata kojim se ometa i onemogućava obavljanje djelatnosti proizvodnje ili prijenosa ili distribucije električne energije ili se ugrožava rad i funkcionisanje elektroenergetskih objekata. Za ove radove mora da se prethodno pribavi odobrenje elektroenergetskog subjekta koji je vlasnik odnosno korisnik elektroenergetskog objekta, što je prema stanovištu Ustavnog suda Federacije u skladu sa predmetom i ciljevima Zakona o električnoj energiji. Stavom 3. istog člana propisano je da je, ako je na nepropisnom rastojanju izgrađen objekt bez saglasnosti elektroenergetskog subjekta, isti dužan od nadležnog organa lokalne uprave zahtijevati uklanjanje objekta. Stavom 4. ovog člana prema kojem u slučaju da nadležni organ lokalne uprave ne izvrši uklanjanje objekta iz stava 3. ovog člana, elektroenergetski subjekt može pokrenuti tužbu kod nadležnog suda. Prema stanovištu Ustavnog suda Federacije nesumnjivo se organima lokalne uprave nameću dužnosti za koje se donošenjem ovog Zakona istovremeno ne prenose i potrebna sredstva za njihovo vršenje.

Ustavni sud Federacije je utvrdio da su djelimično osnovani navodi podnosioca zahtjeva da se članom 73. st. 2. i 3. i članom 76. st. 3. i 4. Zakona o električnoj energiji povrjeđuje pravo na lokalnu samoupravu jer se navedenim odredbama vlasnicima elektroenergetskih objekata propisuju posebne pogodnosti na račun jedinica lokalne samouprave. Na taj način se na lokalnu samoupravu vrši svojevrstan prijenos poslova i zadataka za koje se istovremeno ne vrši i prijenos potrebnih sredstava za njihovo izvršavanje. Osim toga, Ustavni sud Federacije je pošao i od relevantnih odredaba Zakona o građevinskom zemljištu kojim se uređuju uslovi i način sticanja prava na zemljištu (član 1. Zakona), kao i pravo opštine da upravlja i raspolaže gradskim građevinskim zemljištem u državnoj svojini na način i pod uslovima predviđenim zakonom i propisima donesenim na osnovu zakona (član 6. Zakona), te, odredaba ovog Zakona o sticanju prava korištenja zemljišta radi građenja (član 44. Zakona) i drugim relevantnim odredbama istog Zakona kojima se uređuju stvarne nadležnosti i druga pitanja u vezi sa uslovima i načinu sticanja prava na zemljištu u gradovima i naseljima gradskog karaktera i na ostalom građevinskom zemljištu.

Naime, iz odredbe stava 2. člana 73. Zakona o električnoj energiji nesumnjivo proističe da elektroenergetski subjekt kao investitor nije dužan da plaća naknade koje svojim propisom odredi jedinica lokalne samouprave. Prema ovoj odredbi u slučaju da je investitor izgradnje elektroenergetskog objekta elektroenergetski subjekt koji je prethodno riješio imovinsko-pravne odnose, jedinica lokalne samouprave nema pravo da naplati bilo kakvu naknadu od investitora koji je elektroenergetski subjekt, kao što je naknada za izdavanje urbanističko-građevinske dokumentacije (npr. urbanistička saglasnost, odobrenje za građenje, upotrebna dozvola). Naime, izdavanju urbanističko-građevinske dokumentacije prethode određeni troškovi, kao što su troškovi uviđaja, iskoličenja građevine, komisije za tehnički pregled objekta pri izdavanju upotrebne dozvole i sl. Ove troškove prethodno snosi organ jedinice lokalne samouprave koji je nadležan za izdavanje tih odobrenja, a naknadno ih u skladu sa svojim propisom o naknadama naplaćuje od investitora. Osim toga, kada je u pitanju izgradnja elektroenergetskog objekta i ukoliko je investitor elektroenergetski subjekt, troškove izdavanja dozvola, odobrenja i drugih naknada snosi neposredno jedinica lokalne samouprave, jer je prema ovoj odredbi elektroenergetski subjekt oslobođen plaćanja bilo kakvih naknada osim onih propisanih zakonom. Također, iz odredbe stava 3. člana 73. Zakona o električnoj energiji proističe da elektroenergetski subjekt bez naknade ima pravo postavljati svoje instalacije u javne površine kao i u putnom pojasu putne infrastrukture. Iz ove odredbe proizilazi da elektroenergetski subjekt nije dužan da plaća naknade za instalacije postavljene u javnim površinama i putnom pojasu u nadležnosti jedinica lokalne samouprave, čime se jedinicama lokalne samouprave onemogućava primjena propisa kojima se utvrđuje naknada za korištenje javnih dobara u slučaju da takva dobra koristi elektroenergetski subjekt. Iz st. 3. i 4. člana 76. Zakona o električnoj energiji proističe da u slučaju izgradnje objekta, bez saglasnosti elektroenergetskog subjekta elektroenergetski subjekt dužan je da traži uklanjanje istog objekta od nadležnog opštinskog organa uprave, čime se opštinama kao jedinicama lokalne samouprave znatno ograničava pravo raspolaganja nad svojom imovinom, odnosno nekretninom.

Kod izloženog činjeničnog i pravnog stanja, Ustavni sud Federacije je stanovišta da se stavom 1. člana 73. i st. 1. i 2. člana 76. Zakona o električnoj energiji, podnosiocu zahtjeva ne povrjeđuje pravo na lokalnu samoupravu jer se navedenim odredbama ne propisuju obaveze koje bi utjecale na ostvarivanje nadležnosti lokalne samouprave.

Međutim, Ustavni sud Federacije je utvrdio da se st. 2. i 3. člana 73. Zakona o električnoj energiji propisuje rješavanje imovinsko-pravnih odnosa prije izgradnje elektroenergetskog objekta bez naknade za jedinice lokalne samouprave, a članom 76. st. 3. i 4. istog Zakona uklanjanje nezakonito izgrađenog objekta takođe bez naknade, što imajući u vidu odredbe Zakona o principima lokalne samouprave povređuje pravo na lokanu samoupravu ovo iz razloga što se na jedinice lokalne samouprave prenose određeni poslovi za koje se ne doznačavaju i određena finansijska sredstva.

U odnosu na osporeni član 78. Zakona o električnoj energiji, Ustavni sud Federacije je konstatovao da podnosilac zahtjeva nije postupio na način kako mu je naloženo aktom Ustavnog suda Federacije broj: U-7/16 od 08.04.2016. godine, zbog čega nije bilo moguće zaključiti da li se osporenim članom ovog Zakona povrjeđuje pravo Opštine Maglaj na lokalnu samoupravu.

Ustavni sud Federacije je utvrdio da je neosnovana tvrdnja podnosioca zahtjeva da prilikom donošenja Zakona o električnoj energiji nisu konsultovane jedinice lokalne samouprave kako je to propisano u članu 56. Zakona o principima lokalne samouprave. Naime, na osnovu informacije Saveza opština i gradova Federacije Bosne i Hercegovine broj: 727/15 od 14.10.2015. godine koja je pribavljena u toku priprema za javnu raspravu u predmetu broj: U-55/14 od 10.07.2015. godine, a relevantna i u ovom postupku, utvrđeno je da je ovaj Savez bio konsultovan tokom javne rasprave u proceduri donošenja Zakona o električnoj energiji. Na taj način se otklanja sumnja u navode i tvrdnju podnosioca zahtjeva da kao jedinica lokalne samouprave u postupku donošenja Zakona o električnoj energiji, čije odredbe osporava, nije bio konsultovan u smislu člana 56. Zakona o principima lokalne samouprave.

Ovu presudu Ustavni sud Federacije donio je jednoglasno u sastavu: predsjednik Suda, Vesna Budimir, Mirjana Čučković, dr. sc. Šahbaz Džihanović, Aleksandra Martinović, prof. dr. Edin Muminović, dr. sc. Kata Senjak i Mladen Srdić, sudije Suda.

Broj U-7/16
06. juna 2017. godine
Sarajevo

Predsjednik
Ustavnog suda Federacije
Bosne i Hercegovine
Vesna Budimir, s. r.