Aktio

USTAVNI SUD FEDERACIJE BOSNE I HERCEGOVINE

PRESUDA

Ustavni sud Federacije Bosne i Hercegovine, odlučujući o zahtjevu Potpredsjednika Federacije Bosne i Hercegovine za ocjenu ustavnosti odredbe člana 2. stav 1. tač. i), j) i k) Zakona o platama i drugim naknadama sudija i tužilaca u Federaciji Bosne i Hercegovine, na osnovu člana IV.C.3.10. (2) a) Ustava Federacije Bosne i Hercegovine, nakon javne rasprave, na sjednici održanoj 26.04.2017. godine, donio je

PRESUDU

Obrazloženje

1. Podnosilac zahtjeva i predmet zahtjeva

Potpredsjednik Federacije Bosne i Hercegovine (u daljem tekstu: podnosilac zahtjeva), podnio je dana 09.05.02016. godine Ustavnom sudu Federacije Bosne i Hercegovine (u daljem tekstu: Ustavni sud Federacije) zahtjev za ocjenu ustavnosti člana 2. tačke 1. alineje i) Zakona o platama i drugim naknadama sudija i tužilaca u Federaciji Bosne i Hercegovine ("Službene novine Federacije BiH", br. 72/05, 22/09 i 55/13), u dijelu koji glasi: "Za sudije Ustavnog suda Federacije Bosne i Hercegovine", člana 2. tačke 1. alineja j) Zakona o platama i drugim naknadama sudija i tužilaca u Federaciji Bosne i Hercegovine ("Službene novine Federacije BiH", br. 72/05, 22/09 i 55/13) u dijelu koji glasi: "Za šefove odjeljenja Ustavnog suda Federacije Bosne i Hercegovine" i člana 2. tačka 1. alineja k) Zakona o platama i drugim naknadama sudija i tužilaca u Federaciji Bosne i Hercegovine ("Službene novine Federacije BiH", br. 72/05, 22/09 i 55/13), istog člana u dijelu koji glasi: "Za predsjednike Ustavnog suda Federacije Bosne i Hercegovine" (u daljem tekstu: Zakon o platama i drugim naknadama sudija), navodeći da su iste odredbe u suprotnosti sa alinejom 1. Preambule Ustava Federacije Bosne i Hercegovine.

Ustavnopravni osnov za podnošenje zahtjeva sadržan je u odredbi člana IV.C.3.10.(2) a) Ustava Federacije Bosne i Hercegovine, pa je neosporno da je podnosilac ovlašten za podnošenje ovog zahtjeva.

2. Stranke u postupku

Prema odredbi člana 39. stav 1. Zakona o postupku pred Ustavnim sudom Federacije Bosne i Hercegovine ("Službene novine Federacije BiH", br.: 6/95 i 37/03) stranke u ovom postupku su: Potpredsjednik Federacije Bosne i Hercegovine, kao ovlašteni podnosilac zahtjeva, te Predstavnički dom i Dom naroda Parlamenta Federacije Bosne i Hercegovine kao donosilac Zakona o platama i drugim naknadama sudija.

3. Bitni navodi podnosioca zahtjeva

U podnesenom zahtjevu je navedeno, da je članom 2. tačka 1. alinejom i) j) i k) Zakona o platama i drugim naknadama sudija povrijeđena alineja 1. Preambule Ustava Federacije Bosne i Hercegovine, ističući da je zakone u Bosni i Hercegovine koji regulišu isplatu plata, naknada i drugih materijalnih prava sudija i tužilaca i stručnih saradnika koji rade u sudovima u Bosni i Hercegovini, prvo donesen od strane Visokog predstavnika za Bosnu i Hercegovinu, zatim potvrđen od strane zakonodavnih tijela na koji način su tim zakonima utvrđene i plate sudija ustavnih sudova u Bosne i Hercegovine, a samim tim i Ustavnog suda Federacije na koji način su u cijeloj Bosni i Hercegovini utvrđena identična rješenja.

U obrazloženju zahtjeva se navodi, da je Ustav Federacije Bosne i Hercegovine posljedica jednog međunarodnog sporazuma i rezultat izvršenja međunarodno pravnih obaveza, ukazujući na djelimičnu odluku Ustavnog suda Bosne i Hercegovine broj: U-5/98 od 01.07.2000. godine, posebno apostrofirajući tačku 17. koja ukazuje da i Preambula Ustava Federacije Bosne i Hercegovine ima normativni karakter ukoliko je njen tekst dovoljno jasan i precizan i da može proizvesti određena prava i obaveze za javne i privredne subjekte. Isto tako podnosilac zahtjeva se poziva i na član 31. Bečke konvencije o pravu međunarodnih ugovora koji je u skladu sa članom III./3. tačka b) Ustava Bosne i Hercegovine dio ustavno pravnog poretka Federacije Bosne i Hercegovine, iz čega proizilazi, da se primjenjuje i na preambulu Ustava Federacije Bosne i Hercegovine. Smatra da alineja 1. preambule Ustava Federacije Bosne i Hercegovine ima slično značenje, kao i alineja 3. Preambule Ustava Bosne i Hercegovine, da se Ustav Federacije Bosne i Hercegovine zasniva na istim demokratskim principima, ljudskim pravima i slobodama, podjelom vlasti, demokratskim izborima i drugim ustavno-pravnim standardima na kojima se zasniva i Ustav Bosne i Hercegovine, pa iz tih razloga smatra da Alineja 1. Ustava Federacije Bosne i Hercegovine treba što jasnije izraziti princip demokratije vlasti. Nadalje se ističe, da kad je u pitanju Ustav Bosne i Hercegovine, on ima superiornu normativnu snagu u odnosu na Ustav Federacije Bosne i Hercegovine, pa je iz tih razloga član I. 2 Ustava Bosne i Hercegovine obavezuje ne samo državu već i njene entitete. Ustavni sud Federacije ne može direktno primjenjivati odredbu člana I.2. Ustava Bosne i Hercegovine, ali može u duhu obligatorne odredbe tumačiti relevantne odredbe Ustava Federacije Bosne i Hercegovine. Iz tih razloga podnosilac zahtjeva smatra da osporena odredba Zakona povrjeđuje alineju 1. Preambule Ustava Federacije Bosne i Hercegovine koja glasi: "da demokratske institucije zasnovane na poštivanju ljudskih prava i sloboda, najbolje stvaraju sklad između svojih zajednica". Podnosilac zahtjeva ističe da je princip nezavisnosti i samostalnosti sudova propisan u Ustavu Federacije Bosne i Hercegovine i da je namjera ustavotvorca bila da osigura nezavisnost Ustavnog suda Federacije i na taj način omogući da sam propisuje organizaciju i dodatne nadležnosti i time onemogući bilo kakvo miješanje u nadležnosti Ustavnog suda.

U obrazloženju se elaborira i Odluka o dopustivosti i meritumu broj: U-6/06 od 29.03.2008. godine koju je donio Ustavni sud Bosne i Hercegovine, a u kojoj je istaknuto "da Ustavni sud Bosne i Hercegovine u nedostatku ustavnih zakona mora biti u stanju potpune nezavisnosti i odlučivati o svojoj organizaciji i funkcionisanju. Parlamentarna skupština Bosne i Hercegovine ima ovlaštenja da uređuje i određuje budžet institucija Bosne i Hercegovine, da donosi zakone, ali ona to može raditi samo uz poštovanje Ustava Bosne i Hercegovine. Ustav Bosne i Hercegovine obavezuje zakonodavca da ne krši nezavisnost Ustavnog suda, međutim činjenica da je donesen osporeni zakon Sud pokazuje do kojeg stepena on ima potrebu biti zaštićen od pritisaka koji bi mogli vršiti drugi organi vlasti. Poštovanje finansijske nezavisnosti Ustavnog suda kako je naprijed navedeno zahtijeva minimum, a to je da Sud predloži svoj budžet i način njegovog korištenja Parlamentarnoj skupštini Bosne i Hercegovine koja će ga usvojiti." Isto tako elaborirao je i tač. 27. i 28. spomenute Odluke.

Pored navedenog podnosilac zahtjeva ističe, da se koncept vladavine prava koji je kao princip naveden u članu I.2 Ustava Bosne i Hercegovine direktno primjenjuje i na Ustav Federacije Bosne i Hercegovine, a princip nezavisnosti i samostalnosti sudova je propisan i u Ustavu Federacije Bosne i Hercegovine, pa samim tim i nezavisnost Ustavnog suda Federacije predstavlja opći princip koji mora biti poštovan čak i kada u ustavnom tekstu nije direktno naveden, pozivajući se na tačku 23. spomenute Odluke. Analizirajući sve odredbe Ustava Federacije Bosne i Hercegovine kako navodi podnosilac zahtjeva, iste govore u prilog namjeri ustavotvorca da osigura nezavisnost Ustavnog suda Federacije tako što mu je potrebno omogućiti da sam propisuje organizaciju i dodatne nadležnosti i time onemogući bilo kakvo miješanje u dodijeljene mu nadležnosti iz čega proizilazi puna finansijska nezavisnost i samostalnost, a što se ogleda u samostalnom planiranju i predlaganju budžeta. Nadalje je istaknuta i odredba člana IV.C.1.3. Ustava Federacije Bosne i Hercegovine kojom je propisano da "ukoliko ovim Ustavom nije drugačije utvrđeno, pravila postupka potrebna da bi se osigurala jednakost u postupanju kao i osnovni principi pravičnosti pred sudovima i organizaciji svih sudova, bit će utvrđeni zakonima Federacije". Pravila postupka pred Ustavnim sudom Federacije propisana su Zakonom o postupku pred Ustavnim sudom Federacije Bosne i Hercegovine, međutim sva druga pitanja koja nisu direktno propisana Ustavom u nadležnosti su samog suda i utvrđena su Odlukom o organizaciji Ustavnog suda Federacije Bosne i Hercegovine koju taj Sud sam i utvrđuje. Navodi da plate sudija Ustavnog suda Federacije ne mogu biti regulisane u osporenom Zakonu iz razloga što je pozicija Ustavnog suda u odnosu na redovne sudove takva da redovni sudovi i to Vrhovni sud Federacije i kantonalni sudovi mogu biti predlagači za pokretanje zahtjeva za rješavanje ustavnih pitanja pred Ustavnim sudom Federacije. Ova činjenica kako to navodi podnosilac zahtjeva utvrđuje poseban položaj Ustavnog suda Federacije, a time i zahtjev da bude nezavisan od zakonodavne i izvršne vlasti. Zatim navodi da je postupak izbora Ustavnog suda također propisan Ustavom Federacije Bosne i Hercegovine i razlikuje se od izbora ostalih sudija.

U podnesenom zahtjevu navodi se i Odluka Ustavnog suda Republike Srpske i to broj: U-53/08 od 29.10.2008. godine koja je inicirana od strane samog Suda, gdje su odredbe zakona koje su se odnosile na utvrđivanje plate i naknada sudijama Ustavnog suda Republike Srpske, utvrđeni kao neustavni. Obrazloženje presude je gotovo identično i bazirano na Odluci Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, a zasniva se na stavu, da se sudije i zaposlenici ne mogu statusno tretirani na isti način kao redovni sudovi i zaposlenici u redovnim sudovima.

Princip nezavisnosti i samostalnosti sudova navodi podnosilac zahtjeva, propisan je Ustavom Federacije Bosne i Hercegovine, tako da princip nezavisnosti Ustavnog suda Federacije predstavlja opći princip koji mora biti poštovan pa i kada u ustavnom tekstu nije naveden. Sve odredbe Ustava na koje se poziva podnosilac zahtjeva imaju namjeru da osiguraju nezavisnost Suda i mogućnost da propisuje organizaciju i dodatne nadležnosti i time onemogući bilo kakvo miješanje u utvrđene nadležnosti. Kada je u pitanju raspolaganje finansijskim sredstvima, u zahtjevu se navodi, da Ustavni sud Federacije najbolje razumije svoje potrebe u odnosu na finansije i da će adekvatno odgovarati tim potrebama na što posebno ukazuje da su Zakonom o platama i naknadama sudija predviđene plate za neke pozicije u Ustavnom sudu koje i ne postoje. Smatra da pozicija Ustavnog suda Federacije ne može biti različita od ostala dva ustavna suda u Bosni i Hercegovini, jer unifikacija pravnih standarda u Bosni i Hercegovine, posebno ukoliko podiže ljestvicu demokratičnosti javne vlasti, može samo doprinijeti pravnoj sigurnosti i pravnoj harmoniji te jedinstvenosti pravnog prostora na cijeloj teritoriji Bosne i Hercegovine. Iz svega naprijed proizilazi, a posebno imajući u vidu član IV.C.7. Ustava Federacije Bosne i Hercegovine, da Ustavni sud Federacije mora imati zakonsku diskreciju predlaganja i raspolaganja vlastitim budžetom u smislu samostalnog raspoređivanja odobrenih sredstava, a to implicira zakonsko ovlaštenje da se vlastitom odlukom odredi visina plate predsjednika i sudija, te drugih zaposlenika u Ustavnom sudu Federacije. Predloženo ne znači isključenost Suda od bilo kakve kontrole, a finansijska nezavisnost i kontrola mora se svesti na kontrolu zloupotrebe same nezavisnosti i arbitrarnosti u postupanju i odlučivanju.

Na osnovu svega navedenog istaknuto je, da alineja 1 Preambule Ustava Federacije Bosne i Hercegovine ima normativan karakter, da bi Ustavni sud Federacije bio demokratičan mora se uzeti u obzir veoma bitan faktor, a to je historijska uloga ustavnih sudova i potreba visokog stepena nezavisnosti i nepristrasnosti koja uključuje i samostalnost kod odlučivanja o vlastitim finansijskim sredstvima u skladu sa svojim potrebama. Iz tih razloga predlaže, da se zahtjev usvoji i da Ustavni sud Federacije donese odluku kojom će utvrditi, da član 2. stav 1. alineja i), j) i k) Zakona o platama i drugim naknadama sudija nije u skladu sa alinejom 1. Preambule Ustava Federacije Bosne i Hercegovine, što znači, da su iste odredbe u suprotnosti sa alinejom 1. Preambule, a kao prijelazno rješenje da utvrdi, da se spomenute odredbe mogu primjenjivati do donošenja posebne odluke Ustavnog suda Federacije o platama, naknadama i drugim pravima sudija Ustavnog suda Federacije, a najduže tri mjeseca od dana objave presude u službenom glasilu.

4. Bitni navodi odgovora na zahtjev

Ustavni sud Federacije je slijedeći odredbu člana 16. Zakona o postupku pred Ustavnim sudom Federacije Bosne i Hercegovine, aktom broj: U-16/16 od 12.05.2016. godine zatražio odgovor na zahtjev za ocjenu ustavnosti spomenutog člana Zakona i to, od Predstavničkog doma i Doma naroda Parlamenta Federacije Bosne i Hercegovine. Traženi odgovor nije dostavljen od strane Parlamenta Federacije Bosne i Hercegovine do održavanja javne rasprave ni naknadno.

  • 1.
    Utvrđuje se da je član 2. stav 1. tačka i) u dijelu koji glasi: "za sudije Ustavnog suda Federacije Bosne i Hercegovine"; tačka j) u dijelu koji glasi: "za šefove odjeljenja Ustavnog suda Federacije Bosne i Hercegovine" i tačka k) u dijelu koji glasi: "za predsjednika Ustavnog suda Federacije Bosne i Hercegovine" Zakona o platama i drugim naknadama sudija i tužilaca u Federaciji Bosne i Hercegovine ("Službene novine Federacije BiH", br. 72/05, 22/09 i 55/03) u nesaglasnosti sa Ustavom Federacije Bosne i Hercegovine.

5. Sjednica Suda sa javnom raspravom

Na javnoj raspravi koja je održana 18.4.2017. godine, punomoćnik podnosioca zahtjeva u potpunosti je ostao kod navoda iznesenih u pismenom zahtjevu, gdje je istaknuto da je član 2. tačka 1. alineja i), j) i k) Zakona o platama i drugim naknadama sudija, suprotna alineji 1. Preambule Ustava Federacije Bosne i Hercegovine.

U usmenom izlaganju punomoćnik podnosioca zahtjeva je naveo, da je zakone o platama u Bosni i Hercegovini prvo donio Visoki predstavnik za Bosnu i Hercegovinu koji su zatim potvrđeni od strane zakonodavnih tijela. Kad je u pitanju primjena Ustava Bosne i Hercegovine navedeno je da on ima superiornu normativnu snagu u odnosu na Ustav Federacije Bosne i Hercegovine, pa iz tih razloga član I.2. Ustava Bosne i Hercegovine obavezuje entitete da ga primjenjuju. Ističe da je princip nezavisnosti i samostalnosti sudova propisan u Ustavu Federacije Bosne i Hercegovine i da je namjera ustavotvorca bila da osigura nezavisnost Ustavnog suda Federacije, te da sam propisuje organizaciju i dodatne nadležnosti. Isto tako je istaknuto, da se ovdje ne radi o platama predsjednika Suda, sudija i zaposlenika Ustavnog suda Federacije nego o istinskoj potrebi društva i državne javne vlasti da osigura viši stepen ustavno sudske autonomije i da na taj način slijedi model koji danas imaju demokratske države kao što je SR Njemačka, Belgija, Holandija. Istaknuto je stajalište Ustavnog suda Bosne i Hercegovine izneseno u Odluci broj: U-6/06 od 29.3.2008. godine u kojoj je Sud analizirao situaciju u Bosni i Hercegovini, zakone koje je donijela međunarodna zajednica i zaključio, da ustavno sudstvo kad je u pitanju finansijska samostalnost i utvrđivanje plate sudijma, ne može biti regulisano istim zakonom kojim se regulišu plate za sudije redovnih sudova, posebno apostrofirajući razloge nezavisnosti.

Punomoćnik podnosioca zahtjeva smatra da nije prihvatljivo da Sud mora da pregovara sa zakonodavcem oko popune jednog stručnog savjetnika, ostvarivanja međunarodne saradnje sa Venecijanskom komisijom ili sa drugim ustavnim sudovima, da ne može da izvrši reorganizaciju svojih finansijskih potreba u toku budžetske godine i da ta sredstva usmjerava tamo gdje su mu potrebna. Navedena je i Odluka broj U-29/13 koju je donio Ustavni sud Bosne i Hercegovine, a u kojoj je ukazano da država mora posebnu pažnju obratiti upravo na pravosuđe i osigurati ljudske, materijalne i finansijske resurse kako bi se osigurala materijalna nezavisnost jer je to imperativ pravne države. Ovdje se misli i na Ustavni sud Federacije Bosne i Hercegovine, pri čemu su spomenuti primjeri SR Njemačke, Belgije i drugih država. Međutim, isto tako je istaknuto, da finansijska autonomija ne znači da se utrošak tih sredstava ne kontrolira i da nije podložan kontroli kao i svaki budžetski korisnik.

Nadalje je istaknuto u izlaganju i u obrazloženju podnesenog zahtjeva da se u Ustavu Federacije Bosne i Hercegovine skriva jedna antinomija, što znači unutrašnji sukob normi u Ustavu Federacije Bosne i Hercegovine i to, između norme koja propisuje da će se određeni aspekti ustavnog sudovanja propisati zakonom i sa druge strane, odredba koja propisuje da je Ustavni sud Federacije nezavisan. Iz tih razloga se navodi, da se sa ovakvim načinom propisivanja finansijske samostalnosti ne može osigurati pravo na pravično suđenje u kontekstu bosanskohercegovačkih prilika. To dalje znači, kako se navodi, da jedino Sud može harmonizovati ove vrijednosti i da se opredijeli za višu pravu normu unutar Ustava koja je propisana u alineji 1. Ustava Bosne i Hercegovine.

U izlaganju je dalje navedeno da postoji jasna razlika između redovnog i ustavnog sudstva, da je ta razlika jasno provedena u Republici Srpskoj i na nivou Bosne i Hercegovine, a Ustavni sud Bosne i Hercegovine je jasno naglasio, da praksa koja se provodi od strane tog suda mora da bude imperativ u Bosni i Hercegovini ukoliko se želi harmonizacija pravnog sistema Bosne i Hercegovine. Na kraju je istaknuto da ustavno sudstvo treba da bude na identičan način tretirano, zatim član 6. Evropske konvencije o zaštiti ljudskih prava i osnovnih sloboda koji zahtijeva najviši stepen nezavisnosti pravosuđa, zatim slijed standarda koje propisuje Ustavni sud Bosne i Hercegovine i na kraju, da se moramo opredijeliti za alineju 1. Preambule Ustava Federacije Bosne i Hercegovine koja nalaže da Sud preuzme ustavnu autonomiju i da bude zaštićen samim Ustavom, Preambulom i to sve do momenta dok Bosna i Hercegovine ne postigne nivo drugih razvijenih demokratskih država. Iz tih razloga smatramo da je član 2. stav 1. alineja i) j) i k) Zakona o platama sudija u suprotnosti sa alinejom 1. Preambule.

  • 2.
    Nalaže se Parlamentu Federacije Bosne i Hercegovine da u roku od 6 mjeseci, od dana objave odluke u "Službenim novinama Federacije BiH", do kada se može primjenjivati zakon iz stava 1. izreke ove presude u odnosu na Ustavni sud Federacije Bosne i Hercegovine, uvažavajući relevantne odredbe Ustava Federacije Bosne i Hercegovine i organizacionu strukturu propisanu Odlukom o organizaciji Ustavnog suda Federacije Bosne i Hercegovine ("Službene novine Federacije BiH", broj 68/10), donese zakon o Ustavnom sudu Federacije Bosne i Hercegovine kojim će razraditi samostalnost i upravno-materijalnu nezavisnost Ustavnog suda Federacije Bosne i Hercegovine, uključujući plate i druga primanja sudija Ustavnog suda Federacije Bosne i Hercegovine.

5. Relevantni propisi za odlučivanje

  • 1.
    USTAV BOSNE I HERCEGOVINE
  • 3.
    Ukoliko Parlament Federacije Bosne i Hercegovine ne donese zakon u skladu sa stavom 2. izreke, Ustavni sud Federacije Bosne i Hercegovine će posebnim pravnim aktom urediti pitanja koja obuhvataju samostalnost i upravno-materijalnu nezavisnost Ustavnog suda Federacije Bosne i Hercegovine, uključujući plate i druge naknade sudija Ustavnog suda Federacije Bosne i Hercegovine.

Član VI.

  • 4.
    Presudu objaviti u "Službenim novinama Federacije BiH" i službenim glasilima kantona u Federaciji BiH.

Ustavni sud

  • 1.
    Sastav

Ustavni sud Bosne i Hercegovine sastoji se od devet članova.

  • a)
    Četiri člana bira Predstavnički dom Federacije, a dva člana Skupština Republike Srpske. Preostala tri člana bira predsjednik Evropskog suda za ljudska prava nakon konsultacije sa Predsjedništvom.
  • b)
    Sudije će biti istaknuti pravnici visokog moralnog ugleda. Svako ko udovoljava takvoj kvalifikaciji i ima pravo glasa može biti imenovan za sudiju Ustavnog suda. Sudije koje bira predsjednik Evropskog suda za ljudska prava ne mogu biti državljani Bosne i Hercegovine ili bilo koje susjedne države.
  • c)
    Mandat sudije imenovanih u prvom sazivu biće pet godina, izuzev ako podnesu ostavku ili budu s razlogom razriješeni na osnovu konsenzusa ostalih sudija. Sudije koje su imenovani u prvom sazivu ne mogu biti reimenovani. Sudije koje će biti imenovani nakon prvog saziva služit će do navršenih 70 godina života, izuzev ako podnesu ostavku ili budu sa razlogom razriješeni na osnovu konsenzusa ostalih sudija.
  • d)
    Za imenovanja koja se budu vršila nakon isteka perioda od pet godina od prvih imenovanja, Parlament skupština može zakonom predvidjeti drugačiji način izbora troje sudija koje bira Predsjednik Evropskog suda za ljudska prava.
    • 2.
      Procedure
  • a)
    Većina svih članova suda sačinjava kvorum.
  • b)
    Sud će većinom glasova svih članova, usvojiti svoj poslovnik o radu. Sud će voditi javne rasprave, a svoje odluke će javno obrazlagati i objavljivati.
    • 3.
      Jurisdikcija

Ustavni sud će podržavati ovaj Ustav.

  • a)
    Ustavni sud je jedini nadležan da odlučuje o bilo kojem sporu koji se javlja po ovom Ustavu između dva entiteta, ili između Bosne i Hercegovine i jednog ili oba entiteta, te između institucija Bosne i Hercegovine, uključujući ali ne ograničavajući se na to:
    • -
      Da li je odluka entiteta da uspostavi poseban paralelan odnos sa susjednom državom u skladu sa ovim Ustavom, uključujući i odredbe koje se odnose na suverenitet i teritorijalni integritet Bosne i Hercegovine.
    • -
      Da li je bilo koja odredba ustava ili zakona jednog entiteta u skladu sa ovim Ustavom.

b)

c)

  • 4.
    Odluke

Odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

  • 2.
    USTAV FEDERACIJE BOSNE I HERCEGOVINE

Uvjereni da demokratske institucije zasnovane na poštivanju ljudskih prava i sloboda najbolje stvaraju sklad između svojih zajednica,

Odbijajući nasilje rata,

U želji da pridonesu unapređenju mira,

U želji da promiču slobodu pojedinca i razvijaju slobodno tržište,

Vođeni principima Povelje Ujedinjenih naroda, Univerzalne deklaracije o ljudskim pravima, i Općim okvirnim sporazumom o miru u Bosni i Hercegovini kao i njegovim aneksima (Opći okvirni sporazum),

Bošnjaci, Hrvati i Srbi, kao konstitutivni narodi, zajedno sa ostalima, i građani Federacije Bosne i Hercegovine, koja je sastavni dio suverene države Bosne i Hercegovine, odlučni da osiguraju punu nacionalnu ravnopravnost, demokratske odnose i najviše standarde ljudskih prava i sloboda, ovim donose Ustav Federacije Bosne i Hercegovine.

IV.C. 1. Sudska vlast Federacije

  • 1.
    Opće odredbe o sudovima

Član 1.

(1) Sudsku funkciju u Federaciji vrše sudovi Federacije navedeni u paragrafu 2. ovog člana, kantonalni sudovi navedeni u članu V.11. i općinski sudovi navedeni u članu VI.7.

(2) Sudovi Federacije su:

  • a)
    Ustavni sud,
  • b)
    Vrhovni sud

Član 2.

Svi organi vlasti izvršavat će i pomagati u izvršavanju presuda i rješenja svih sudova navedenih u ovom ustavu.

Član 4.

(1) Sudska vlast Federacije samostalna je i nezavisna.

(2) Sudovi će osigurati jednak položaj svim stranama u sudskim postupcima.

(3) Sudska vlast je samostalna i nezavisna od izvršne i zakonodavne vlasti Federacije.

Amandman LX

Član IV.C.7., mijenja se i glasi:

"1. Plata i druge naknade sudiji ne mogu biti umanjeni za vrijeme vršenja sudijske funkcije, osim kao posljedica disciplinskog postupka u skladu sa zakonom.

Plata i drugi uslovi obavljanja funkcije, uključujući i imunitet, za sve sudije sudova Federacije utvrđuju se zakonom".

Amandman XXXVIII

Parlamentarna procedura za zaštitu vitalnih interesa

(2) U Ustavnom sudu Federacije Bosne i Hercegovine osniva se Vijeće za zaštitu vitalnih interesa, kako bi odlučivalo o pitanjima vitalnog interesa, prema proceduri u skladu sa ovim ustavom. Ovo Vijeće razmatra sva pitanja koja su od vitalnog interesa.

(3) Vijeće za zaštitu vitalnog interesa sastoji se od sedam članova, dva iz svakog konstitutivnog naroda, i jedan član iz reda Ostalih. Sudije bira Predstavnički dom i Dom naroda.

ODLUKA O ORGANIZACIJI USTAVNOG SUDA FEDERACIJE BOSNE I HERCEGOVINE

("Službene novine Federacije BiH", br. 68/10)

Član 4.

Ustavni sud Federacije svoju organizaciju i djelatnost ostvaruje na principu finansijske nezavisnosti, koja se ogleda u nezavisnom utvrđivanju prijedloga budžetskih sredstava u tekućoj godini, potrebnim za izvršavanje nadležnosti Ustavnog suda Federacije, koji dostavlja Vladi Federacije Bosne i Hercegovine u cilju uključivanja prijedloga budžeta Ustavnog suda Federacije u budžet Federacije Bosne i Hercegovine.

Član 7.

Rad Ustavnog suda Federacije obavlja se u stalnim i povremenim komisijama i drugim radnim tijelima Ustavnog suda Federacije.

Član 30.

Materijalno i finansijsko poslovanje Ustavnog suda Federacije vršit će se u skladu sa zakonom i odlukama Ustavnog suda Federacije.

ZAKON O PLATAMA I DRUGIM NAKNADAMA SUDIJA I TUŽILACA U FEDERACIJI BOSNE I HERCEGOVINE

("Službene novine Federacije BiH", br. 72/05, 22/09 i 55/13)

Član 1.

Okvir Zakona

Ovim Zakonom utvrđuju se plate, naknade i druga materijalna prava sudija, tužilaca i stručnih saradnika u Federaciji Bosne i Hercegovine.

II. Plate i naknade i druga materijalna prava

Član 2.

Osnovna mjesečna plata sudija

  • 1.
    Osnovna mjesečna plata sudija iznosi:
    • a)
      Za sudije općinskih sudova: 2.400 KM.
    • b)
      Za šefove odjeljenja općinskih sudova: 2.600 KM.
    • c)
      Za predsjednike osnovnih sudova: 2.800 KM.
    • d)
      Za predsjednika općinskih sudova sa 30 ili više sudija: 3.200 KM.
    • e)
      Za predsjednike općinskih sudova sa 60 ili više sudija: 3.600 KM.
    • f)
      Za sudiju kantonalnih sudova: 3.000 KM.
    • g)
      Za šefove odjeljenja kantonalnih sudova: 3.200 KM.
    • h)
      Za predsjednike kantonalnih sudova: 3.400 KM.
    • i)
      Za sudije Ustavnog suda Federacije Bosne i Hercegovine i Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine: 3.800 KM
    • j)
      Za šefove odjeljenja Ustavnog suda Federacije Bosne i Hercegovine i Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine: 4.000 KM.
    • k)
      Za predsjednike Ustavnog suda Federacije Bosne i Hercegovine i Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine: 4.400 KM.

PRAVILA USTAVNOG SUDA BOSNE I HERCEGOVINE ("Službeni glasnik BiH, broj 94/14)

Član 3.Sredstava za rad

(1) Sredstva za rad Ustavnog suda se osiguravaju u budžetu institucija Bosne i Hercegovine.

(2) Upotreba odobrenih sredstava se uređuje internim aktom Ustavnog suda.

(3) Generalni sekretar Ustavnog suda priprema nacrt budžeta Ustavnog suda i, nakon procedure provedene u skladu sa ovim pravilima, dostavlja ga ministarstvu nadležnom za pripremanje budžeta institucija Bosne i Hercegovine.

(4) Ministar nadležnog ministarstva iz stava (3) ovog člana dostavlja Ustavnom sudu obrazloženo mišljenje o nacrtu budžeta.

(5) Ustavni sud, nakon što prethodno dostavljeno mišljenje razmotri nadležna komisija Ustavnog suda, utvrđuje prijedlog budžeta Ustavnog suda.

(6) Prijedlog budžeta Ustavnog suda se dostavlja Predsjedništvu Bosne i Hercegovine radi uvrštavanja u prijedlog budžeta institucija Bosne i Hercegovine.

(7) Ustavni sud samostalno raspoređuje sredstva odobrena iz budžeta institucija Bosne i Hercegovine, u skladu sa svojim godišnjim budžetom.

ZAKON O VISOKOM SUDSKOM I TUŽILAČKOM VIJEĆU BOSNE I HERCEGOVINE ("Službeni glasnik BiH", br. 25/04, 93/05,14/07 i 15/08)

Poglavlje III

Nadležnosti i ovlaštenja

Član 17.

Nadležnost

Vijeće ima sljedeće nadležnosti:

(1) imenuje sudije, uključujući predsjednike sudova, sudije porotnike i dodatne sudije u sve sudove na državnom, entitetskom, kantonalnom, okružnom, osnovnom i općinskom nivou u Bosni i Hercegovini, uključujući Brčko Distrikt Bosne i Hercegovine, sa izuzetkom ustavnih sudova entiteta Bosne i Hercegovine;

(3) daje prijedloge nadležnim organima u vezi sa njihovim predlaganjem i izborom sudija Ustavnog suda Republike Srpske imenovanjem sudija u Ustavni sud Federacije Bosne i Hercegovine. Prilikom izvršavanja svojih nadležnosti iz ovog stava Vijeće, prije davanja prijedloga, traži pismeno mišljenje odgovarajućeg ustavnog suda;

(15) daje prijedloge, prema vlastitoj ocjeni, u vezi sa godišnjim budžetom predloženim od strane državnih tijela i/ ili vlada za sudove i tužilaštva;

(18) zalaže se za adekvatno i kontinuirano finansiranje sudova i tužilaštava u Bosni i Hercegovini;

Član 18.

Sudovi i tužilaštva

Vijeće ima nadležnosti navedene u članu 17. ovog zakona u odnosu na pravosuđe u Bosni i Hercegovini što obuhvata sljedeće sudove i tužilaštva:

  • a)
    Sud Bosne i Hercegovine;
  • b)
    Tužilaštvo Bosne i Hercegovine;
  • c)
    Ustavni sud Republike Srpske i Ustavni sud Federacije Bosne i Hercegovine, isključivo u skladu sa odredbama člana 17.(3) ovog zakona;
  • d)
    Vrhovni sud Republike Srpske i Vrhovni sud Federacije Bosne i Hercegovine;
  • e)
    Okružne i osnovne sudove u Republici Srpskoj;
  • f)
    Kantonalne i općinske sudove u Federaciji Bosne i Hercegovine;
  • g)
    Republičko tužilaštvo Republike Srpske i Federalno tužilaštvo Federacije Bosne i Hercegovine;
  • h)
    Okružna tužilaštva u Republici Srpskoj i kantonalna tužilaštva u Federaciji Bosne i Hercegovine;
  • i)
    Apelacioni sud Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine, Osnovni sud Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine i Tužilaštvo Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine. Član 19.

USTAV REPUBLIKE SRPSKE

IX USTAVNI SUD

Član 115.

Ustavni sud:

  • 1.
    odlučuje o saglasnosti zakona, drugih propisa i općih akata sa Ustavom;
  • 2.
    odlučuje o saglasnosti propisa i općih akata sa zakonom;
  • 3.
    rješava sukob nadležnosti između organa zakonodavne, izvršne i sudske vlasti;
  • 4.
    rješava sukob nadležnosti između organa Republike, grada i općine;
  • 5.
    odlučuje o saglasnosti programa, statuta i drugih općih akata političkih organizacija sa Ustavom i zakonom.

Ustavni sud prati pojave od interesa za ostvarivanje ustavnosti i zakonitosti, obavještava najviše ustavne organe Republike o stanju i problemima u toj oblasti i daje im mišljenja i prijedloge za donošenje zakona i preduzimanje drugih mjera radi obezbjeđenja ustavnosti i zakonitosti i zaštite sloboda i prava građana, organizacija i zajednica. Ustavni sud može ocjenjivati ustavnost zakona i ustavnost i zakonitost propisa i općih akata koji su prestali da važe, ako od prestanka važenja do pokretanja postupka nije proteklo više od jedne godine.

Ustavni sud:

  • 1)
    odlučuje o saglasnosti zakona, drugih propisa i općih akata Narodne skupštine sa odredbama Ustava o zaštiti vitalnih interesa konstitutivnih naroda.

Ustavni sud odlučuje o pitanjima imuniteta, koja proističu iz zakona kojima se uređuje imunitet u Republici Srpskoj.

Član 116.

Sastav Suda

Ustavni sud ima sedam sudija.

Sudije Ustavnog suda se biraju na osam godina i ne mogu biti ponovo birani.

Isto lice ne može biti dvaput birano na funkciju predsjednika Ustavnog suda.

Ustavni sud Republike Srpske ima maksimalno devet članova.

Vijeće za zaštitu vitalnog interesa Ustavnog suda Republike Srpske osniva se kako bi odlučivalo o pitanjima vitalnog interesa u proceduri opisanoj u Amandmanu LXXXII. Ovo vijeće razmatra sva pitanja koja su od vitalnog interesa.

Vijeće za zaštitu vitalnog interesa sastoji se od sedam članova, dva iz svakog konstitutivnog naroda i jedan član iz reda Ostalih. Sudije bira Narodna skupština Republike Srpske i Vijeće naroda.

Član 117.

Zabrana obavljanja druge funkcije

Sudija Ustavnog suda ne može vršiti nikakvu drugu javnu funkciju.

Predsjednik i sudije Ustavnog suda uživaju imunitet kao i narodni poslanici. O imunitetu odlučuju Ustavni sud.

Član 119.

Izvršenje odluka

Odluke Ustavnog suda su opće obavezne i izvršene na teritoriji Republike.

Izvršenje odluka Ustavnog suda osigurava Vlada.

Član 120.

Pravno dejstvo

Postupak pred ustavnim sudom, pravno dejstvo njegovih odluka i druga pitanja njegove organizacije i rada uređuju se zakonom.

Svako može dati inicijativu za pokretanje postupka za ocjenjivanje ustavnosti i zakonitosti.

Postupak pred Ustavnim sudom mogu, bez ograničenja, pokrenuti predsjednik Republike, Narodna skupština i Vlada, a ostali organi, organizacije i zajednice pod uslovima utvrđenim zakonom.

Ustavni sud može i sam pokrenuti postupak za ocjenjivanje ustavnosti i zakonitosti.

Kad Ustavni sud utvrdi da zakon nije u saglasnosti sa Ustavom ili da drugi propis ili opći akt nije u saglasnosti sa Ustavom ili zakonom, taj zakon, drugi propis ili opći akt prestaje da važi danom objavljivanja odluke Ustavnog suda.

ZAKON O USTAVNOM SUDU REPUBLIKE SRPSKE

("Službeni glasnik Republike Srpske", br. 104/11 i 92/12)

V. Uslovi i sredstva za rad Suda

Član 73.

Sredstva za rad Suda osiguravaju se u budžetu Republike Srpske.

Član 74.

Predsjednik Suda je naredbodavac za utrošak sredstava za rad Suda i Službe Suda, s tim da ta ovlaštenja može prenijeti na sekretara Suda.

Član 75.

(1) Sud posebnim aktom utvrđuje plate i druge naknade za predsjednika, sudije i postavljena lica.

(2) Sud donosi akt kojim se uređuju plate i druge naknade zaposlenih u Sudu.

(3) Plate i druge naknade iz st.1 i 2. ovog člana utvrđuju se u iznosima koji su određeni budžetom Republike Srpske za tekuću godinu.

USTAV CRNE GORE

("Službeni list CG", broj 1/07)

DIO VI

USTAVNI SUD CRNE GORE

Član 149.

Nadležnost

Ustavni sud odlučuje:

  • 1)
    o saglasnosti zakona sa Ustavom i potvrđenim i objavljenim međunarodnim ugovorima;
  • 2)
    o saglasnosti drugih propisa i općih akta sa Ustavom i zakonom;
  • 3)
    o ustavnoj žalbi zbog povrede ljudskih prava i sloboda zagarantovanih Ustavom, nakon iscrpljivanja svih djelotvornih pravnih sredstava;
  • 4)
    da li je predsjednik Crne Gore povrijedio Ustav;
  • 5)
    o sukobu nadležnosti između sudova i drugih državnih organa, između državnih organa i organa jedinica lokalne samouprave između organa jedinica lokalne samouprave;
  • 6)
    o zabrani rada političke partije ili nevladine organizacije;
  • 7)
    o izbornim sporovima u vezi sa referendumom koji nisu u nadležnosti drugih sudova;
  • 8)
    o saglasnosti sa Ustavom mjera i radnji državnih organa preduzetih za vrijeme ratnog i vanrednog stanja;
  • 9)
    vrši i druge poslove utvrđene Ustavom,

Ako je u toku postupka za ocjenu ustavnosti i zakonitosti propis prestao da važi, a nisu otklonjene posljedice njegove primjene, Ustavni sud utvrđuje da li je taj propis bio saglasan sa Ustavom, odnosno sa zakonom za vrijeme njegovog važenja.

Ustavni sud prati ostvarivanje ustavnosti i zakonitosti uočenim pojavama neustavnosti i nezakonitosti obavještava Skupštinu.

Član 150.

Pokretanje postupka za ocjenu ustavnosti i zakonitosti

Svako može dati inicijativu za pokretanje postupka za ocjenu ustavnosti i zakonitosti.

Postupak pred Ustavnim sudom za ocjenu ustavnosti i zakonitosti može da pokrene sud, drugi državni organ, organ lokalne samouprave i pet poslanika.

Ustavni sud može i sm pokrenuti postupak za ocjenu ustavnosti i zakonitosti.

U toku postupka, Ustavni sud može narediti da se obustavi izvršenje pojedinačnog akta ili radnje koji su preduzeti na osnovu zakona, drugog propisa ili općeg akta čija se ustavnost ili zakonitost ocjenjuje, ako bi njihovim izvršenjem mogle nastupiti neotklonjive štetne posljedice.

Član 151.

Odluka Ustavnog suda

Ustavni sud odlučuje većinom glasova svih sudija.

Odluka Ustavnog suda se objavljuje.

Odluka Ustavnog suda je obavezna i izvršna.

Izvršenje odluke Ustavnog suda, kada je to potrebno, obezbjeđuje Vlada.

Član 153.

Sastav i izbor

Ustavni sud ima sedam sudija.

Sudija Ustavnog suda bira se na vrijeme od devet godina.

Predsjednik Ustavnog suda bira se iz reda sudija na vrijeme od tri godine.

Za sudiju Ustavnog suda može biti birano lice koje uživa ugled istaknutog pravnog stručnjaka, sa najmanje 15 godina rada u struci.

Predsjednik i sudija Ustavnog suda ne može vršiti poslaničku i drugu javnu funkciju niti profesionalno obavljati drugu djelatnost.

Član 154.

Prestanak funkcije

Predsjedniku i sudiji Ustavnog suda prestaje funkcija prije isteka vremena na koje je izabran ako to sm zatraži, kad ispuni uslove za starosnu penziju ili ako je osuđen na bezuslovnu kaznu zatvora.

Predsjednik i sudija Ustavnog suda razrješava se dužnosti ako je osuđen za djelo koje ga čini nedostojnim za vršenje funkcije, ako trajno izgubi sposobnost za vršenje funkcije ili javno ispoljava svoja politička uvjerenja.

Nastupanje razloga za prestanak funkcije ili razrješenje utvrđuje Ustavni sud na sjednici i o tome obavještava Skupštinu.

Ustavni sud može odlučiti da predsjednik ili sudija Ustavnog suda protiv koga je pokrenut krivični postupak, ne vrši dužnost dok taj postupak traje.

ZAKON O USTAVNOM SUDU CRNE GORE

("Službeni list CG", br. 11/15 od 12.3.2015. godine, a stupio je na snagu 20.3.2015.)

I. OPĆE ODREDBE

Član 5.

Sredstva za rad Ustavnog suda osiguravaju se u budžetu Crne Gore.

Ustavni sud samostalno raspolaže sredstvima iz stav 1. ovog člana.

IV. FINANSIJSKA SREDSTVA

Član 113.

Finansijska sredstva za rad Ustavnog suda obezbjeđuju se u posebnom razdjelu budžeta Crne Gore, na prijedlog Ustavnog suda (u daljem tekstu: budžet Ustavnog suda).

Predsjednik Ustavnog suda ima pravo da učestvuje u radu sjednice Skupštine na kojoj se raspravlja o prijedlogu budžeta Ustavnog suda.

Postupak za utvrđivanje prijedloga budžeta Ustavnog suda uređuje se Poslovnikom.

USTAV REPUBLIKE SRBIJE

("Službeni glasnik RS", broj 98/06)

ŠESTI DIO

USTAVNI SUD

Položaj

Član 166.

Ustavni sud je samostalan i nezavisan državni organ koji štiti ustavnost i zakonitost i ljudska i manjinska prava i slobode.

Odluke Ustavnog suda su konačne, izvršne i obavezujuće.

Način odlučivanja u Ustavnom sudu i Zakon o Ustavnom sudu

Član 175.

Ustavni sud odluke donosi većinom glasova svih sudija Ustavnog suda.

Odluku da samostalno pokrene postupak za ocjenu ustavnosti ili zakonitosti Ustavni sud donosi dvotrećinskom većinom glasova svih sudija.

Uređenje Ustavnog suda i postupak pred Ustavnim sudom i pravno dejstvo njegovih odluka, uređuje se zakonom.

ZAKON O USTAVNOM SUDU

("Službeni glasnik RS", br. 109/2007, 99/2011, 18/13 - Odluka US, 40/15 i 103/15)

Plate

Član 20a.

Plata sudije Ustavnog suda odgovara položaju i nadležnostima Ustavnog suda i odgovornosti sudije za obavljanje dužnosti i predstavlja jednu od garancija njegove nezavisnosti u zaštiti ustavnosti i zakonitosti i ljudskih i manjinskih prava i sloboda.

Plata predsjednika i sudije Ustavnog suda određuje se na osnovu osnovne plate.

Osnovna plata, prema ovom zakonu, jeste vrijednost u koju se ne uračunava procenat za vrednovanje minulog rada.

Osnovica za obračun i isplatu predsjednika i sudije Ustavnog suda utvrđuje se Zakonom o budžetu Republike Srbije.

Koeficijent za obračun i isplatu predsjednika Ustavnog suda iznosi 12,00, a sudije Ustavnog suda 10,50.

U slučaju da u Ustavnom sudu nisu popunjena sva sudijska mjesta, dio njihove popune, plata predsjednika i sudije Ustavnog suda se uvećava 10%, za svako nepopunjeno sudijsko mjesto.

Sudija Ustavnog suda koji je izabran, odnosno imenovan na dužnost iz reda profesora pravnog fakulteta, a koji prava iz radnog odnosa ostvaruje na pravnom fakultetu, ima pravo na mjesečnu naknadu u visini razlike između plate sudije Ustavnog suda, obračunate za puno radno vrijeme bez uvećanja po osnovu godina provedenih na radu, i plate koju ostvaruje na pravnom fakultetu, utvrđene u skladu sa propisima kojima se uređuje način obračuna sredstava za plate i koeficijenata za obračun i isplatu plata na fakultetima čija se djelatnost finansira iz budžeta Republike Srbije.

USTAV REPUBLIKE HRVATSKE

("Narodne novine", br. 56/90, 135/97,113/00, 28/01, 76/10 i 5/14)

V. USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Član 125.

Ustavni sud Republike Hrvatske:

  • -
    odlučuje o saglasnosti zakona sa Ustavom;
  • -
    odlučuje o saglasnosti drugih propisa sa Ustavom i zakonom;
  • -
    može ocjenjivati ustavnost zakona te ustavnost i zakonitost drugih propisa koji su prestali važiti ako od tog prestanka do podnošenja zahtjeva ili prijedloga za pokretanje postupka nije prošlo više od godinu dana,
  • -
    odlučuje povodom ustavnih tužbi protiv pojedinačnih odluka državnih tijela, tijela jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave te pravnih lica sa javnim ovlastima kad su tim odlukama povrijeđena ljudska prava i osnovne slobode, kao i pravo na lokalnu i područnu (regionalnu) samoupravnu zagarantovani Ustavom Republike Hrvatske,
  • -
    prati ostvarivanje ustavnosti i zakonitosti te o uočenim pojavama neustavnosti i nezakonitosti izvještava Hrvatski sabor,
  • -
    rješava sukob nadležnosti između tijela zakonodavne, izvršne i sudske vlasti;
  • -
    odlučuje, u skladu sa Ustavom, o odgovornosti predsjednika Republike;
  • -
    nadzire ustavnost programa i djelovanja političkih stranaka i može, u skladu sa ustavom, zabraniti njihov rad;
  • -
    nadzire ustavnost i zakonitost izbora i državnog referenduma i rješava izborne sporove koji nisu u djelokrugu sudova;
  • -
    obavlja druge poslove određene Ustavom.

Član 127.

Postupak i uslovi za izbor sudija Ustavnog suda Republike Hrvatske i prestanak njihove dužnosti, uslovi i rokovi za pokretanje postupka ocjene ustavnosti i zakonitosti, postupak i pravno djelovanje njegovih odluka, zaštita ljudskih prava i osnovnih sloboda zagarantovanih Ustavom i druga pitanja važna za izvršavanje dužnosti i rad Ustavnog suda Republike Hrvatske uređuju se ustavnim zakonom.

Ustavni zakon donosi se po postupku određenome za promjenu ustava.

Unutrašnja organizacija Ustavnog suda Republike Hrvatske uređuje se njegovim poslovnikom.

USTAVNI ZAKON O USTAVNOM SUDU REPUBLIKE HRVATSKE

("Narodne novine", broj 99/99 i 29/02)

Član 2.

(1) Ustavni sud garantuje poštivanje i primjenu Ustava Republike Hrvatske i svoje djelovanje zasniva na odredbama Ustava Republike Hrvatske i Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske.

(2) Ustavni sud je nezavisan o svim tijelima državne vlasti, te samostalno raspoređuje sredstva, utvrđena u državnom budžetu, u skladu sa svojim godišnjim budžetom i zakonom radi funkcionisanja djelatnosti Ustavnog suda.

(3) Unutrašnja organizacija Ustavnog suda uređuje se Poslovnikom Ustavnog suda Republike Hrvatske (u daljem tekstu: Poslovnik).

(4) O primjeni Poslovnika brine se predsjednik Ustavnog suda. Tumačenje Poslovnika daje Ustavni sud.

ODLUKA

O PROGLAŠENJU DRŽAVNOG BUDŽETA REPUBLIKE HRVATSKE ZA 2016. GODINU I PROJEKCIJE ZA 2017. i 2018. GODINU

  • 1.
    OPĆI DIO

A. RAČUN PRIHODA I RASHODA

POSEBNI DIO

017 USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Izvršenje

Plan

Prijedlog

Projekcija

2014.

2015.

2016.

2017.

6. Odluke Ustavnih sudova u Bosni i Hercegovini

6.1. ODLUKA USTAVNOG SUDA BOSNE I HERCEGOVINE

U-6/06 od 29.03.2008. godine i Odluka broj U-5/98 od 01.07.2000. godine

  • 23.
    U vezi sa navedenim, Ustavni sud naglašava da princip nezavisnosti Ustavnog suda, mada nije izričito navedeno u Ustavu Bosne i Hercegovine, predstavlja opći princip koji mora biti poštovan čak i kada u ustavnom tekstu nije izričito naveden, jer je, kao što je već rečeno, ovaj princip neodvojiv od principa vladavine prava izraženoga u članu 1/ 2 Ustava Bosne i Hercegovine. Međutim, princip vladavine prava i nezavisnost suda kao njegov neodvojiv dio, a osobito princip podjele vlasti, ne znače da zakonodavac ne može zakonima i propisima regulisati pitanja koja su od važnosti za funkcionisanje državnih institucija, čak i ako se radi o Ustavnom sudu, ali samo onako kako je to predviđeno i u skladu sa Ustavom BiH.
  • 26.
    U svezi s tim, Ustavni sud naglašava da princip vladavine prava i nezavisnosti sudstva ako njegov neodvojiv dio, a osobito princip podjele vlasti, nikako ne znače da zakonodavac ne može zakonima i propisima regulisati pitanja koja su od važnosti za funkcioniranje državnih institucija, čak i ako se radi o Ustavnom sudu, kako to ukazuje i amicus curiae. Drukčije tumačenje bilo bi oprečno upravo principu vladavine prava koji podrazumijeva i isključenje široke diskrecijske vlasti državnih tijela i jednakost svih pred zakonom, a samim tim oprečno i principu podjele vlasti, koji podrazumijeva postojanje mehanizma za međusobnu kontrolu vlasti i uspostavu međusobne ravnoteže. Dakle, regulisanje pitanja koja su bitna i važna za postojanje i funkcionisanje Ustavnog suda mora biti u skladu sa Ustavom BiH i u pravcu očuvanja njegove nezavisnosti i samostalnosti.
  • 27.
    Ustavni sud smatra da nezavisnost Ustavnog suda predstavlja princip koje zakonodavac upravo mora osigurati, vodeći računa o osobitom položaju i ulozi koju Ustavni sud ima u Ustavu Bosne i Hercegovine. Ustavni sud smatra važnim istaknuti da ovo uključuje ne samo pitanje plata sudija već i drugih zaposlenih u Ustavnom sudu, a što znači osiguranje pune finansijske nezavisnosti i samostalnosti Ustavnog suda, koja se ogleda u samostalnom planiranju i predlaganju budžeta Suda, kao i samostalnom raspoređivanju odobrenih budžetskih sredstava čija visina svakako mora podlijegati odgovarajućoj kontroli mjerodavnoga tijela.
  • 30.
    Nezavisnost Ustavnog suda implicira činjenicu da je on uređen prema specifičnim pravilima koja su nametnuta i zakonodavcu. Ta pravila, prema tomu, trebaju imati ustavnu vrijednost. U nedostatku ustavnih zakona, Ustavni sud mora biti u stanju potpuno nezavisno odlučivati o vlastitoj organizaciji i funkcionisanju. Parlamentarna skupština ima ovlasti određivati budžet institucija Bosne i Hercegovine i odnositi relevantne zakone, ali ona to može raditi samo uz poštivanje Ustava BiH. Ustav BiH obavezuje zakonodavca da ne krši nezavisnost Ustavnog suda. Činjenica da je donesene ovakav pobijeni zakon pokazuje do kojega stepena Ustavni sud ima potrebu biti zaštićen od pritisaka koje bi mogla vršiti druga tijela vlasti. Poštivanje finansijske nezavisnosti Ustavnog suda, kako je naprijed navedeno, zahtijeva minimum da Ustavni sud sam predloži svoj budžet i način njegovoga korištenja Parlamentarnoj skupštini koja će ga usvojiti.

6.2. ODLUKA USTAVNOG SUDA REPUBLIKE SRPSKE

U-53/08 od 29.10.2008. godine

Iz citiranih ustavnih odredaba jasno proizilazi uloga Ustavnog suda kao jedne od najznačajnijih institucija u ostvarivanju demokratije, vladavine prava i unapređenju i zaštiti sloboda i prava građana, na kojima se zasniva ustavno uređenje Republike Srpske. Spomenute ustavne odredbe istovremeno predstavljaju garancije nezavisnosti i samostalnosti Ustavnog suda, što je od velikog značaja za njegovo funkcionisanje, jer jedino na taj način može ostvariti svoju Ustavnom utvrđenu ulogu. Široke nadležnosti Ustavnog suda, kao i pravno dejstvo njegovih odluka, koje su opće obavezne i izvršne na teritoriji Republike, nesumnjivo ukazuju na specifičan način položaj ovog suda, koji je nezavisan od zakonodavne, izvršne i sudske vlasti i nalazi se izvan redovnih sudova i njihove hijerarhije. Skupštinski identični stav u pogledu položaja Ustavnog suda BiH zauzeo je i Ustavni sud Bosne i Hercegovine u svojoj odluci broj: U-6/06, od 29. marta 2008. godine ("Službeni glasnik BiH", broj 40/08).

Ovakav ustavni položaj i uloga Ustavnog suda nameće zakonodavcu obavezu da obezbijedi njegovo nezavisno i efikasno funkionisanje, ta da pitanja koja se odnose na ovaj sud reguliše posebnim propisom, kako je to i učinjeno Zakonom o Ustavnom sudu Republike Srpske ("Službeni glasnik Republike Srpske", broj: 54/05). Ovim zakonom su, saglasno članu 120. stav 1. Ustava, uređeni organizacija i postupak pred Ustavnim sudom, pravno dejstvo njegovih odluka, kao i uslovi i sredstva za rad Suda. Zbog toga se, po ocjeni Suda, pitanje materijalnog položaja sudija Ustavnog suda, odnosno njihovih plata i drugih naknada, ne može regulisati na isti način i istim zakonom koji se odnosi na redovne sudove i tužilaštva, već samo Zakonom o Ustavnom sudu, kao posebnim zakonom koji uređuje sva pitanja od značaja za njegovo funkcionisanje. U suprotnom, dolazi do narušavanja nezavisnosti i autonomije Ustavnog suda, te na taj način i principa vladavine prava koje je utvrđeno članom 5. stav 1. alineja 4. Ustava. Imajući u vidu izloženo, Sud je ocijenio da propisivanje kao u osporenom dijelu člana 2. Zakona o platama i drugim naknadama sudija i tužilaca u Republici Srpskoj nije u saglasnosti sa odredbama Ustava kojima su utvrđeni položaj i nadležnost Ustavnog suda Republike Srpske.

7. Činjenično stanje i stav Ustavnog suda Federacije

Nakon izvršenog uvida u podneseni zahtjev, navedene odredbe Ustava Federacije Bosne i Hercegovine, Zakona o platama i drugim naknadama sudija kao i u druge prikupljene relevantne dokaze bitne za donošenje odluke Ustavnog suda Federacije u ovom predmetu, utvrđeno je sljedeće:

Prvo je donesen Zakon o platama i drugim naknadama sudija i tužilaca u Federaciji Bosne i Hercegovine koji je objavljen u "Službenim novinama Federacije BiH", broj: 72/05, koji je donio Visoki predstavnik za Bosnu i Hercegovinu a potvrđen u istom tekstu od strane Parlamenta Federacije (na sjednici Predstavničkog doma 29.05.2007. godine i sjednici Doma naroda 19.03.2009. godine). Istovremeno, isti takvi zakoni od strane Visokog predstavnika za Bosnu i Hercegovinu kojima su regulisane plate, naknade i određena materijalna prava sudija i tužilaca, doneseni su na nivou Bosne i Hercegovine i Republike Srpske i objavljeni u službenim glasilima.

Slijedom određenja u Ustavu Federacije Bosne i Hercegovine, utvrđeno je da je članom IV.C.1.1. (1) i (2) i članom IV.C.1.3. propisano, da sudijsku vlast u Federaciji Bosne i Hercegovine vrše sudovi i to: Ustavni sud Federacije, Vrhovni sud Federacije, kantonalni i općinski sudovi i da će se pravila postupka potrebna da se osigura jednakost u postupanju urediti zakonima Federacije Bosne i Hercegovine. Kad su u pitanju određenja koja u Ustavu Federacije Bosne i Hercegovine regulišu plate i druge naknade, članom IV.C.2.7. (1) i (2) odnosno Amandmanom LX i CVI na Ustav Federacije Bosne i Hercegovine je propisano, da će iste biti propisane zakonom i da ne mogu biti umanjene za vrijeme vršenja sudijske funkcije osim kao posljedica disciplinskog postupka, te da će plate i drugi uslovi obavljanja funkcije biti utvrđeni zakonom.

U skladu sa spomenutim odredbama Ustava Federacije Bosne i Hercegovine, od strane Parlamenta Federacije Bosne i Hercegovine doneseni su zakoni o pravilima postupka pred redovnim sudovima u Federaciji Bosne i Hercegovine, zatim Zakon o sudovima u Federaciji Bosne i Hercegovine ("Službene novine Federacije BiH", br. 38/05, 22/06, 63/10, 72/10 i 7/13) koji uređuje organizaciju, nadležnosti i finansiranje općinskih sudova, kantonalnih sudova i Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine. Istim zakonom je regulisano da se sredstva za rad osiguravaju tako da opsegom i vremenom doznačavanja omogućuju svakom sudu da u svom radu postupa nezavisno, nepristrasno i učinkovito, te da ispunjava sve svoje finansijske obaveze po njihovom dospijeću. U formiranju konačnog prijedloga budžeta za sudove, uključeno je i Visoko sudsko i tužilačko vijeće kao nezavisan i samostalan organ koji ima zadatak da osigura nezavisno, nepristrasno i profesionalno pravosuđe, te Ministarstvo pravde. Međutim, pored nadležnosti propisane članom IV.C.1.4. i članom IV.C.2.6.2. Ustava Federacije Bosne i Hercegovine, te članom 17. stav 3. Zakona o visokom sudskom i tužilačkom vijeću Bosne i Hercegovine ("Službeni glasnik BiH, br. 25/04, 93/05, 14/07 i 15/08), Vijeće, kad su u pitanju ustavni sudovi entiteta, nadležno je samo u segmentu koji je propisan ustavima entiteta, a to znači samo provođenje konkursne procedure na zahtjev suda i sačinjavanje liste predloženih kandidata za sudije Suda. Kad je u pitanju Ustavni sud Federacije, a u skladu sa spomenutim ustavnim određenjima, donesen je poseban Zakon o postupku pred Ustavnim sudom Federacije Bosne i Hercegovine ("Službene novine Federacije BiH", broj: 6/95 i 37/03) kojim su utvrđena samo pravila postupka po kojima Ustavni sud Federacije vrši svoju funkciju koja je utvrđena u Ustavu Federacije Bosne i Hercegovine. Međutim, za razliku od redovnog sudstva, nije donesen odgovarajući zakon o Ustavnom sudu Federacije, niti su do danas posebnim zakonom uređena između ostalih, i pitanja finansiranja Ustavnog suda Federacije na principima njegove finansijske i upravno-administrativne nezavisnosti, uključujući plate i druge naknade sudija.

Iz naprijed navedenog proizilazi da budžet Ustavnog suda Federacije unatoč posebnom statusu Ustavnog suda Federacije u potpunosti utvrđuje i predlaže izvršna, a donosi zakonodavna vlast Federacije Bosne i Hercegovine, dok Ustavni sud Federacije nema nikakve samostalnosti i nezavisnosti u radu kad je u pitanju raspolaganje i osiguranje finansijskih sredstava, što imajući u vidu ustavni položaj i ulogu u ostvarivanju vladavine prava, ne može osigurati njegovo nezavisno, nepristrasno i efikasno funkcionisanje.

U postupku ocjenjivanja ustavnosti osporenih zakonskih odredbi Ustavni sud Federacije je imao u vidu ustavne odredbe iz poglavlja IV.C.3. Ustava Federacije Bosne i Hercegovine, amandmane XCVI, XXXVIII-XL i LIX na Ustav Federacije Bosne i Hercegovine kojim su utvrđene nadležnost i sastav, pravno dejstvo odluka, te subjekti koji u ovlašteni za pokretanje postupka pred Sudom. Tako je spomenutim odredbama utvrđeno da je Ustavni sud Federacije nadležan za rješavanje sporova između kantona, između kantona i federalne vlasti, između grada i njegovog kantona ili federalne vlasti, između općina i grada, između općina i njihovih kantona ili federalne vlasti, i između institucija federalne vlasti ili unutar pojedinih institucija federalne vlasti. Potom je Ustavni sud Federacije nadležan za ocjenu ustavnosti zakona koji je usvojio jedan dom ili oba doma Parlamenta Federacije Bosne i Hercegovine, smjenu Predsjednika i potpredsjednika Federacije Bosne i Hercegovine, ocjenu ustavnosti ustava ili amandmana na ustav kantona ili predloženi zakon ili zakon koga je usvojilo to zakonodavno tijelo, ocjenu ustavnosti predloženih ili usvojenih propisa organa federalne, kantonalne, gradske ili općinske vlasti, zaštitu prava na lokalnu samoupravu, zaštitu vitalnog nacionalnog interesa, odlučuje o pitanjima imuniteta koja proističu iz zakona kojim se uređuje imunitet, postavljena ustavna pitanja od strane Vrhovnog suda Federacije, kantonalnih sudova i davanje mišljenja.