Aktio

USTAVNI SUD FEDERACIJE BOSNE I HERCEGOVINE

MIŠLJENJE

Ustavni sud Federacije Bosne i Hercegovine, postupajući po zahtjevu zamjenika Premijera Federacije Bosne i Hercegovine kojim je zatraženo mišljenje o tome da li je Mišljenje Advokatske/Odvjetničke komore Federacije Bosne i Hercegovine, sadržano u aktu broj: 651/10, od 04.11.2010. godine, a koje je usvojio Upravni odbor te Komore, u skladu sa Ustavom Federacije Bosne i Hercegovine, na osnovu člana 39. st. 1. i 4., te člana 50. stav 1. Poslovnika Ustavnog suda Federacije Bosne i Hercegovine ("Službene novine Federacije BiH", broj 40/10), a u vezi sa odredbom člana IV.B.3.7.d) (III) Ustava Federacije Bosne i Hercegovine, na sjednici održanoj dana 18.11.2015. godine, utvrdio je sljedeće

MIŠLJENJE

1. Podnosilac zahtjeva i predmet zahtjeva

Zamjenik Premijera Vlade Federacije Bosne i Hercegovine (u daljem tekstu: podnosilac zahtjeva), dana 19.11.2014. godine podnio je zahtjev, kojim traži da Ustavni sud Federacije Bosne i Hercegovine (u daljem tekstu Ustavni sud Federacije) da mišljenje o tome da li je Mišljenje Advokatske/Odvjetničke komore Federacije Bosne i Hercegovine (u daljem tekstu: AOK F BiH) sadržano u aktu broj: 651/10 od 04.11.2010. godine, koje je usvojio Upravni odbor AOK F BiH na sjednici od 04.11.2010. godine (u daljem tekstu: Osporeno mišljenje), u skladu sa Ustavom Federacije Bosne i Hercegovine (u daljem tekstu Ustav Federacije), važećim međunarodnim instrumentima za zaštitu ljudskih prava koji imaju snagu ustavnih odredbi, te sa Zakonom o advokaturi Federacije Bosne i Hercegovine ("Službene novine Federacije BiH", br.: 40/02, 29/03, 18/05, 68/05 i 42/11 u daljem tekstu Zakon o advokaturi) i Zakonom o zabrani diskriminacije ("Službeni glasnik BiH", broj: 59/09).

2. Bitni navodi zahtjeva

Podnosilac zahtjeva navodi da je Upravni odbor AOK F BiH usvojio Osporeno mišljenje po kojem pravo na obavljanje advokatske djelatnosti kao dopunske djelatnosti (član 19. Zakona o advokaturi) imaju samo advokati koji su pravo na penziju ostvarili u advokaturi. Prema Osporenom mišljenju samo će se tim advokatima kada podnesu zahtjev za brisanje iz Imenika advokata radi ostvarivanja prava na penziju, a potom podnesu zahtjev za ponovni upis u Imenik, izdati rješenje da advokatsku djelatnost mogu obavljati kao dopunsku djelatnost.

Podnosilac zahtjeva smatra da je Osporeno mišljenje u suprotnosti sa relevantnim odredbama Zakona o advokaturi, a posebno je, kako se tvrdi, u suprotnosti sa članom 18. toga Zakona. Osim toga, tvrdi nadalje podnosilac zahtjeva, osporeno mišljenje je u nesaglasnosti sa odjeljkom II. "Ljudska prava i osnovne slobode" Ustava Federacije te aneksom Ustava Federacije Bosne i Hercegovine koji sadrži instrumente za zaštitu ljudskih prava i koji, samim tim, imaju snagu ustavnih odredbi.

Osporeno mišljenje je prema tome, smatra podnosilac zahtjeva, u suprotnosti i sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Evropskom konvencijom o zaštititi ljudskih prava i osnovnih sloboda i njenim Protokolima, kao i sa Zakonom o zabrani diskriminacije, koji se primjenjuje na postupanje svih javnih tijela na nivou Države, entiteta, Brčko Distrikta BiH, kantona unutar Federacije BiH, općinskih institucija i tijela, pravnih lica sa javnim ovlaštenjima, kao i na postupanje svih pravnih i fizičkih lica u svim, a posebno u oblastima zapošljavanja, rada i radnih uslova uključujući i pristup zaposlenju.

Posebno se ističe da član 14. Zakona o advokaturi ne može biti pravni osnov za donošenje Osporenog mišljenja. Upravni odbor advokatske komore, smatra podnosilac zahtjeva, ne može uskraćivati pravo na obavljanje advokatske djelatnosti licima koja ispunjavaju zakonom propisane uslove, bez obzira na to radi li se o licu koje obavlja advokatsku djelatnost kao osnovno ili dopunsko zanimanje, niti može propisivati drugačije uslove za obavljanje advokatske djelatnosti u odnosu na one propisane zakonom. Prema tome je, prema njegovom mišljenju, Upravni odbor Advokatske komore usvojio Osporeno mišljenje kao nenadležan organ, suprotno Zakonu o advokaturi.

U prilog svojim tvrdnjama, podnosilac zahtjeva priložio je fotokopiju pravomoćne presude Kantonalnog suda u Sarajevu, broj: 09 0 U 015755 12 U od 23.01.2014. donesenu u upravnom sporu tužioca Sabljić Velije iz Sarajeva, protiv tužene AOK F BiH kojom je poništen akt Advokatske komore, kojim je odbijen zahtjev tužioca da bude upisan u Imenik advokata za bavljenje advokaturom kao dopunskom djelatnošću.

Podnosilac na osnovu toga posebno ukazuje na to, da i pored presude kojom je tužba usvojena i time utvrđena nezakonitost, Advokatska komora ni do danas nije stavila van snage osporeno Mišljenje nastavljajući sa njegovom primjenom.

On stoga predlaže da Ustavni sud Federacije na osnovu člana IV.C.3.10.(2)c) Ustava Federacije Bosne i Hercegovine utvrdi da je osporeno mišljenje Advokatske komore u nesaglasnosti sa Ustavom Federacije Bosne i Hercegovine.

3. Bitni navodi odgovora na zahtjev

Shodno članu 16. Zakona o postupku pred Ustavnim sudom Federacije Bosne i Hercegovine ("Službene novine Federacije BiH", br. 06/95 i 37/03), Ustavni sud Federacije je dana 13.01.2015. godine zatražio od AOK F BiH odgovor na navode iz zahtjeva.

U dostavljenom odgovoru (akt AOK F BiH broj: 80/15 od 29.01.2015. godine, u Ustavnom sudu Federacije zaprimljen 02.02.2015. godine) se navodi, kako je nesporno to da je da je Upravni odbor Advokatske komore dana 04.11.2010. godine, usvojio Osporeno mišljenje, po kome pravo na obavljanje advokatske djelatnosti kao dopunske imaju samo advokati koji su pravo na penziju/mirovinu ostvarili u advokaturi i po kojem samo oni mogu u skladu sa članom 19. Zakona o advokaturi obavljati advokatsku djelanost kao dopunsku, pa će se dakle samo njima moći izdati rješenje da advokaturu, nakon penzionisanja/umirovljenja, mogu nastaviti obavljati kao dopunsku djelatnost.

Ali, stoji u odgovoru, pri donošenju ovog mišljenja, koje je samo mišljenje, a ne odluka donijeta po upravnom postupku, Upravni odbor AOK F BiH se prije svega rukovodio odredbama članova 2., 3. i 5. Zakona o advokaturi, gdje se advokatura definiše kao nezavisna profesionalna djelatnost, koja se organizira i funkcioniše u skladu sa Zakonom o advokaturi i propisima donesenih na osnovu tog Zakona.

U nastavku se ističe kako je advokatura u svim zemljama Evropke unije, shodno pravnoj regulativi EU nezavisna, samostalna, i samoregulirajuća društvena služba za pružanje pravne pomoći fizičkim i pravnim licima u ostarivanju i zaštiti njihovih prava i pravnih interesa. Zakonom o advokaturi se regulišu pitanja realiziranja naprijed navedenih pravnih i društvenih principa o nezavisnoj i samostalnoj advokaturi koja samo tako može i mora ostvarivati pružanje pravne pomoći svakom fizičkom i pravnom licu, te zaštititi njena osnovna ljudska prava i slobode. Osim naprijed navedenih postulata advokatske profesije, dakle i samostojnosti i nezavisnosti i samoregulisanja, advokatura je bila i ostala i samofinansirajuća društvena profesija. Advokatura kao društvena služba je oduvijek finansirala samu sebe, i od društva i države nije dobivala nikad bilo kakve grantove, kontribucije i davanja.

Kod takvog stanja stvari, kaže se dalje u odgovoru, to jest kod činjenice da je advokatura samostalna, nezavisna i samoregulirajuća profesija, osim donošenja Zakona o advokaturi, sasvim je jasno da organi AOK F BiH moraju i trebaju zaštititi svakog svog člana i osigurati ravnopravan položaj u smislu radno pravnog vijeka, sa pravima i obavezama koje su utvrđene za sudije, na svim nivoima.

Nesporno je, navodi se nadalje u odgovoru na zahtjev, da postupajuće sudije na svim nivoima sudske vlasti, mogu redovito raditi do 70. godine života, pa i dalje pod određenim uslovima koje propisuje zakon. Kod takvog stanja stvari, Upravni odbor AOK F BiH je prilikom donošenja Osporenog mišljenja zapravo nastojao pravno urediti mogućnost da i advokati, nakon ispunjavanja zakonskih uslova za ostvarivanje prava na penziju, mogu i dalje obavljati svoju advokatsku djelatnost, kao što to mogu i sudije.

U odgovoru se, nadalje, iznosi stav po kojem je podnosilac, problematizirajući pitanja o kojima je u zahtjevu riječ "definitivno mislio na odredbe člana 9. i 11. Zakona o obrtu F BiH, pa je sve pravne implikacije navedene u predmetnom zahtjevu, vezao u tom pravcu i u tom kontekstu". A advokatura, kako se dalje kaže, "nije i ne može biti obrt i ne može se raditi kao dopunska djelatnost", što kako stoji u odgovoru "jasno proizlazi iz odredaba članova 19. pa do 30. Zakona o advokaturi F BiH".

Zato je, tvrdi se u nastavku, "predmetno mišljenje Upravnog odbora AOK F BiH pogrešno shvaćeno", jer organi AOK F BiH imaju pravo štititi advokaturu kao profesiju i svoje članove, a ta zaštita uključuje i ono što je Osporenim mišljenjem utvrđeno.

Prema daljim navodima odgovora na zahtjev, ne bi trebalo da diplomirani pravnici koji nikada nisu bili u advokaturi, kada odu u penziju/mirovinu imaju ista prava kao advokati/odvjetnici koji su u advokaturi radili 30 ili 40 godina i pritom članarinom izravno finansirali AOK FBiH. Na taj bi način, diplomirani pravnik koji nije bio u advokaturi "u ime nekih demokratskih principa o nediskriminaciji mogao uživati povoljnosti, teško stečenih godina advokatskog/odvjetničkog rada", a da pri tom nije nikada finansijski doprinosio AOK F BiH.

U završnom dijelu odgovora, istaknut je i prigovor nenadležnosti Ustavnog suda Federacije u ovom predmetu, jer, kako se u odgovoru ističe, premda je "odredbom Ustava FBiH, odjeljak 4. tačka b, član 7. tačka e, alineja 3 propisano da zamjenik Premijera jeste nadležan za odlučivanje o tome da li će zatražiti mišljenje Ustavnog suda, ali se to pravo mora inkorporirati u odredbe člana 7. tačka 1. i tačka b, te tačke d, i c. to jest ukupno sagledavanje nadležnosti Predsjednika Vlade FBiH i zamjenika Predsjednika Vlade, a onda to sve sagledati u svjetlu odredaba dijela 4 Zakona o postupku pred Ustavnim sudom F BiH, koje u biti ne predviđaju mogućnost davanja traženog mišljenja iz zahtjeva zamjenika Predsjednika FBiH". Zato se od Ustavnog suda Federacije traži prethodno očitovanje o ovom prigovoru, a ako Sud ipak utvrdi da je nadležan, predlaže se donošenje odluke kojom bi se utvrdilo da Osporeno mišljenje nije u suprotnosti sa ustavnim propisima na koje ukazuje podnosilac zahtjeva.

U odgovoru na kraju stoji i navod kako Upravni odbor AOK FBiH zajedno sa regionalnim advokatskim/odvjetničkim komorama radi na izradi nacrta novog zakona o advokaturi, smatrajući "da bi takva vrsta uređivanja ovog pravnog problema bila efikasno i trajno rješenje u okviru novog Zakona o advokaturi ili pak izmjena i dopuna postojećeg Zakona".

4. Relevantno pravo A. Ustav Federacije Bosne i Hercegovine

Član II.A.1

Budući da se principi, prava i slobode utvrđeni u članu II Ustava Bosne i Hercegovine primjenjuju na cijeloj teritoriji Bosne i Hercegovine, sljedeće odredbe odnose se na Federaciju. 5)

Član II.A.2

Federacija će osigurati primjenu najvišeg nivoa međunarodno priznatih prava i sloboda utvrđenih u dokumentima navedenim u Aneksu ovog ustava. 6) Posebno:

(1) Sva lica na teritoriji Federacije uživaju prava na:

.........
c) jednakost pred zakonom;

  • d)
    zabranu svake diskriminacije zasnovane na rasi, boji kože, polu, jeziku, religiji ili vjerovanju, političkim ili drugim uvjerenjima, nacionalnom ili socijalnom porijeklu;

........

Član IV.B.3.7.d) (III)

Osim ako ovim Ustavom nije drugačije utvrđeno:

.....

  • d)
    Zamjenici Premijera su odgovorni za:

....
(III) odlučuju da li će se tražiti mišljenje Ustavnog suda;

(III) odlučuju da li će se tražiti mišljenje Ustavnog suda;

....

B. Protokol broj 12 uz Evropsku konvenciju o zaštiti ljudskih prava i osnovnih sloboda

Član 1.

Opća zabrana diskriminacije

Svako pravo koje zakon predviđa ostvarivaće se bez diskriminacije po bilo kom osnovu kao npr. polu, rasi, boji kože, jeziku, veroispovijesti, političkom i drugom uvjerenju, nacionalnom ili društvenom porijeklu, povezanosti s nacionalnom manjinom, imovinom, rođenjem ili drugim statusom.

C. Zakon o zabrani diskriminacije

("Službeni glasnik BiH", broj: 59/09)

Član 2.Diskriminacija

(1) Diskriminacijom, u smislu ovog Zakona, smatraće se svako različito postupanje, uključujući svako isključivanje, ograničavanje ili davanje prednosti zasnovano na stvarnim ili pretpostavljenim osnovama prema bilo kojem licu ili grupi lica na osnovu njihove rase, boje kože, jezika, vjere, etničke pripadnosti, nacionalnog ili socijalnog porijekla, veze s nacionalnom manjinom, političkog ili drugog uvjerenja, imovnog stanja, članstva u sindikatu ili drugom udruženju, obrazovanja, društvenog položaja i pola, polnog izražavanja ili orjentacije, kao i svaka druga okolnost koja ima za svrhu ili posljedicu da bilo kojem licu onemogući ili ugrožava priznavanje, uživanje ili ostvarivanje na ravnopravnoj osnovi prava i sloboda u svim oblastima javnog života.

(2) Zabrana diskriminacije primjenjuje se na sve javne organe kao i na sva fizička ili pravna lica, kako u javnom tako i u privatnom sektoru, u svim oblastima, a naročito: zaposlenja, članstva u profesionalnim organizacijama, obrazovanja, obuke, stanovanja, zdravstva, socijalne zaštite, dobara i usluga namijenjenih javnosti i javnim mjestima, te obavljanja privrednih aktivnosti i javnih usluga.

D. Zakon o advokaturi Federacije Bosne i Hercegovine

("Službene novine Federacije BiH", br.: 40/02, 29/03, 18/05, 68/05 i 42/11)

Član 14.

Federalnu advokatsku komoru zastupa i predstavlja njen predsjednik.

Upravni odbor Federalne advokatske komore sastoji se od 11 članova. Predsjednik Federalne advokatske komore je na osnovu svoje funkcije i član Upravnog odbora. Svaka regionalna komora imenuje po jednog člana u Upravni odbor, a preostalih pet članova biraju se na izbornoj skupštini.

Bliže odredbe o nadležnostima, sazivanju, organizaciji i radu Skupštine, Upravnog odbora i predsjednika utvrđuju se Statutom Federalne advokatske komore.

Disciplinski pravilnik detaljnije definiše rad i nadležnosti disciplinskog suda i disciplinskog tužioca uključujući propise koji regulišu pokretanje disciplinskog postupka protiv advokata i advokatskih pripravnika, vođenje ovih postupaka, utvrđivanje njihove disciplinske odgovornosti i izvršavanje izrečenih disciplinskih mjera.

Član 18.

Pravo na upis u Imenik advokata Federalne advokatske komore ima lice koje, ukoliko nije drugačije određeno zakonom, ispunjava slijedeće uslove:

  • 1)
    da je državljanin Bosne i Hercegovine;
  • 2)
    da je diplomirao na jednom od pravnih fakulteta u Bosni i Hercegovini ili da je diplomirao na bilo kojem pravnom fakultetu u bivšoj Socijalističkoj Federativnoj Republici Jugoslaviji do 22. maja 1992. godine, a ako je diplomirao na pravnom fakultetu druge države, ovaj uslov stiče nakon nostrifikacije diplome od nadležnog federalnog organa uprave;
  • 3)
    da ima položen pravosudni ispit u Bosni i Hercegovini ili bivšoj Socijalističkoj Federativnoj Republici Jugoslaviji do 22. maja 1992 godine, a ako je pravosudni ispit položio u drugoj državi, ovaj uslov stiče nakon priznanja tog ispita od strane nadležnog ministarstva u Federaciji BiH;
  • 4)
    da je, nakon diplomiranja na pravnom fakultetu, stekao najmanje četiri godine radnog iskustva na pravnim poslovima u advokaturi, sudu, tužilaštvu ili na pravnim poslovima u upravnim ili drugim državnim organima ili pravnim licima;
  • 5)
    nije osuđivan na kaznu zatvora za djela protiv uređenja i bezbjednosti, za krivična djela protiv čovječnosti i međunarodnog prava, protiv službene ili druge odgovorne dužnosti ili za drugo krivično djelo izvršeno iz koristoljublja ili drugih niskih pobuda, osim ako je proteklo pet godina od izdržane, oproštene ili zastrajele kazne;
  • 6)
    da nije u radnom odnosu, a licu koje se nalazi u radnom odnosu danom upisa u Imenik advokata prestaje radni odnos, osim u slučaju zaposlenja u advokatskom društvu;
  • 7)
    da pokaže zadovoljavajuće znanje pred Ispitnom komisijom iz poznavanja Zakona o advokaturi, Statuta, Kodeksa advokatske etike i poznavanje drugih akata Federalne advokatske komore;
  • 8)
    da je dostojan obavljanja advokatske djelatnosti. Ranije ponašanje i postupci moraju ukazivati da će to lice savjesno obavljati advokatsku djelatnost.

Član 19.

Pravo na obavljanje advokatske djelatnosti stiče se momentom upisa u Imenik advokata koji se vodi kod Federalne advokatske komore i davanjem svečane izjave. Imenik advokata je javna knjiga, a nijedan državni ili drugi organ ne može dati odobrenje za obavljanje poslova iz člana 3. ovog zakona bilo kao osnovno ili kao dopunsko zanimanje, osim ako drugačije nije određeno zakonom.

Nikome, ko ispunjava zakonske uslove za obavljanje advokatske djelatnosti se ne može uskratiti pravo upisa u Imenik advokata zbog njegove nacionalne, etničke, vjerske, političke ili spolne pripadnosti.

Zahtjev za upis u Imenik advokata podnosi se regionalnoj komori koja, u roku od 30 dana od podnesenog zahtjeva, utvrđuje da li postoje zakonom propisani uslovi za upis i donosi rješenje o upisu u Imenik advokata kojeg vodi organ Federalne advokatske komore. Ukoliko regionalna komora rješenjem odbije zahtjev za upis, protiv tog rješenja podnosilac zahtjeva može u roku od 15 dana izjaviti žalbu Federalnoj advokatskoj komori.

Rješenje o upisu iz stava 3. ovog člana regionalna komora dostavlja odmah Federalnoj advokatskoj komori, koja je dužna da u roku od 30 dana od dana prijema izvrši potvrdu postojanja uslova za upis. Ukoliko se utvrdi da su ispunjeni svi uslovi, izvršiće se upis u jedinstveni Imenik advokata. Ukoliko se utvrdi da nisu ispunjeni uslovi, odbiće se zahtjev za upis u Imenik advokata, ukinuti rješenje regionalne komore o upisu, te predmet vratiti regionalnoj komori na ponovni postupak.

Protiv konačnog rješenja Federalne advokatske komore donesenog po zahtjevu za upis u Imenik advokata dozvoljena je tužba u upravnom sporu koja se podnosi Vrhovnom sudu Federacije.

E. Poslovnik Ustavnog suda Federacije Bosne i Hercegovine

("Službene novine Federacije BiH", broj: 40/10)

Član 39. st. 1 i 4.

Ustavni sud donosi presude, rješenja i mišljenja.

....

Mišljenje daje povodom zahtjeva zamjenika Premijera Vlade Federacije Bosne i Hercegovine.

F. Statut Advokatske komore Federacije Bosne i Hercegovine (prečišćeni tekst)

Član 63.

(1) Upravni odbor Advokatske komore F BiH obavlja sve poslove koji su u njegovoj nadležnosti po Zakonu o advokaturi, Statutu Advokatske komore FBiH i drugim općim aktima, a koji nisu u nadležnosti Skupštine, predsjednika i drugih organa Advokatske komore F BiH, a naročito:

  • -
    iz reda svojih članova bira predsjednika i potpredsjednika Upravnog odbora na mandatni period koliko traje i mandat Upravnog odbora,
  • -
    donosi opće akte Advokatske komore F BiH, koja nisu u nadležnosti Skupštine,
  • -
    utvrđuje prijedloge Statuta, Kodeksa advokatske etike, Disciplinskog pravilnika i prijedloge za izmjene i dopune tih općih akata,
  • -
    na zahtjev advokata, bilo kojeg organa regionalnih ili Advokatske komore F BiH, državnih organa, organa pravosuđa i drugih subjekata, daje autentično tumačenje općih akata koje donosi i daje mišljenje o primjeni svih općih akata Advokatske komore F BiH,
  • -
    ocjenjuje saglasnost općih akata, a posebno Statuta regionalnih advokatskih komora sa Statutom Advokatske komore BiH, te u cilju usaglašavanja ovih akata preduzima potrebne mjere,
  • -
    donosi rješenja o upisu i brisanju u i iz Imenika advokata, advokatskih stručnih saradnika i advokatskih pripravnika Advokatske komore F BiH u skladu sa pravilima i ovlaštenjima iz Zakona o advokaturi i ovog Statuta,
  • -
    donosi rješenja o prestanku prava obavljanja advokatske djelatnosti, prakse advokatskih stručnih saradnika i pripravničke prakse, kao i rješenja o privremenoj zabrani obavljanja advokatske djelatnosti, prakse advokatskih stručnih saradnika i pripravničke prakse po postupku i ovlaštenjima iz ovog Statuta,
  • -
    vrši ocjenu Ugovora o osnivanju advokatskog društva i njegove usaglašenosti sa Zakonom o advokaturi i općim aktima regionalnih advokatskih komora, te nakon ocjene daje ili odbija saglasnost za upis društva u registar nadležnog suda,
  • -
    utvrđuje predračun prihoda i rashoda Advokatske komore F BiH za svaku kalendarsku godinu,
  • -
    donosi odluku o visini dijela članskog doprinosa iz članskog doprinosa advokata, stručnih saradnika i pripravnika u regionalnim advokatskim komorama, koji pripada Advokatskoj komori F BiH,
  • -
    donosi odluku o visini naknade za upis u Imenik advokata i stručnih saradnika (upisnina),
  • -
    donosi Pravilnik o polaganju advokatskog ispita i način finansiranja rada Komisije za polaganje advokatskih ispita,
  • -
    inicira prijedloge i preduzima mjere za saradnju i odnose Advokatske komore F BiH sa advokatskim asocijacijama Republike Srpske, drugih država i međunarodnim advokatskim asocijacijama,
  • -
    preduzima sve potrebne mjere na suzbijanju nadripisarstva, uključujući i pokretanje odgovarajućih postupaka kod nadležnih organa, u slučaju pokušaja legaliziranja nadripisarstva, odlukama tih organa,
  • -
    na zahtjev Federalnog ministarstva pravde dostavlja izvještaje o stanju advokature, sa aspekta provođenja Zakona o advokaturi (član 17. Zakona o advokaturi Federacije BiH),
  • -
    podnosi izvještaje Upravnog odbora i ostalih organa Advokatske komore F BiH na redovnim godišnjim skupštinama.
  • -
    rješava povodom žalbi izjavljenih protiv rješenja regionalnih advokatskih komora,
  • -
    donosi i ostale odluke iz djelokruga rada Advokatske komore Federacije BiH koje nisu direktno stavljene u nadležnost drugih organa Komore.

5. Činjenično stanje i mišljenje Ustavnog suda Federacije

Koristeći se ovlaštenjem iz člana IV.B.3.7.d) (III) Ustava Federacije Bosne i Hercegovine, podnosilac zahtjeva zatražio je od Ustavnog suda Federacije mišljenje o tome da li je Osporeno mišljenje AOK F BiH, sadržano u aktu broj: 651/10, od 04.11.2010. godine, a koje je usvojio Upravni odbor te Komore, u skladu sa Ustavom Federacije Bosne i Hercegovine, smatrajući kako to mišljenje protuslovi odredbama čl. 1. i 2. odjeljka II Ustava Federacije Bosne i Hercegovine, kojima se štite ljudska prava i osnovne slobode, kao i odgovarajućim odredbama Evropske konvencije o zaštiti ljudskih prava i osnovnih sloboda i njenim protokolima.

Prema izričitom slovu Ustava Federacije Bosne i Hercegovine iz spomenute odredbe, zamjenik Premijera Federacije ovlašten je, bezuslovno, da odluči "da li će se tražiti mišljenje Ustavnog suda". Kako ta ustavna odredba ničim ne ograničava pravno područje u kojem bi se takvo mišljenje moglo zatražiti, neosnovan je prigovor nenadležnosti istaknut u odgovoru na zahtjev AOK F BiH, jer su ispunjene procesne pretpostavke za postupanje u ovom ustavnosudskom predmetu.

Ustavni sud Federacije smatra kako je izvan svake sumnje da AOK F BiH, kao ugledna i iznimno društveno važna strukovna asocijacija, treba raditi na promicanju advokatske djelatnosti i na svaki način pružati podršku i zaštitu svojim članovima. O najširem društvenom značaju advokatske djelatnosti, uostalom, veoma jasno svjedoči baš to da postoji lex specialis, dakle poseban Zakon o advokaturi u Federaciji Bosne i Hercegovine, jer to nedvosmisleno potvrđuje da je federalni zakonodavac brigu o toj, za društvo i zaštitu ljudskih prava esencijalno važnoj profesiji podigao na najvišu razinu. To međutim nikako ne znači, da se ta zaštita može aktima AOK F BiH protezati i extra legem.

Nesporna je činjenica da su uslovi za obavljanje advokatske/odvjetničke djelatnosti izričito, metodom enumeracije, propisani Zakonom o advokaturi, kao što je nesporno i to da taj Zakon poznaje i dopušta mogućnost obavljanja advokatske djelatnosti kao osnovne ili dopunske, što se jasno vidi iz gore citiranih odredbi čl. 18. i 19. tog Zakona. Pritom nije propisano da "pravo na obavljanje advokatske djelatnosti kao dopunske djelatnosti imaju samo advokati koji su pravo na mirovinu ostvarili u advokaturi", a na čemu se insistira u Osporenom mišljenju.

Ustavna odredba kojom se građanima Federacije Bosne i Hercegovine garantira jednakosti pred zakonom iz člana II.A.2.(1) c), nalaže da svako lice koja ispunjava uslove propisane zakonom, u ovom slučaju Zakonom o advokaturi, ima pravo obavljati advokatsku djelatnost bilo kao osnovnu ili kao dopunsku.

Kako AOK F BiH na osnovu Osporenog mišljenja, ograničava mogućnost upisa u Imenik advokata licima koja inače ispunjavaju zakonske uslove, ali penziju/mirovinu nisu stekle u advokaturi (u prilog tome podnosilac zahtjeva je, uz ostalo, priložio i fotokopiju pravosnažne sudske odluke Kantonalnog suda u Sarajevu broj: 09 O U 015755 12 U od 23.01.2014. godine), onda je potpuno jasno da je pravo građana Federacije Bosne i Hercegovine na jednakost pred zakonom ugroženo. Preciznije, odlukom jedne strukovne asocijacije, sužava se krug lica koja pravo na obavljanje advokatske djelatnosti kao dopunske imaju po važećem zakonu. Takvo postupanje protivno je i odredbi člana 1. Protokola broj 12 uz Evropsku konvenciju o zaštiti ljudskih prava i osnovnih sloboda, ali i izričitoj odredbi člana 2. Zakona o zabrani diskriminacije, a koje su odredbe također gore citirane.

Nemaju ustavnog niti zakonskoga osnova razlozi uspostavljanje jednakosti u radno pravnom statusu između advokata i nosilaca sudske funkcije, na koje se akcentirano ukazuje u odgovoru na zahtjev. To međutim može biti legitiman programski cilj AOK F BiH čijem postizanju mogu doprinijeti mišljenja i drugi akti Upravnog odbora, kao i drugih organa Komore doneseni na osnovu zakona i Statuta, ali jedino tako što će utjecati na izmjene postojećeg zakonodavstva. Kategorična postavka AOK F BiH iznesena u odgovoru na zahtjev prema kojoj "organi Advokatske komore moraju i trebaju zaštititi svakog svog člana i osigurati ravnopravan položaj u smislu radno pravnog vijeka, sa pravima i obavezama koje su utvrđene za sudije, na svim nivoima" mogla bi se prihvatiti jedino u tome kontekstu i smislu. Međutim, Osporeno mišljenje ne može se i ne smije praktično primjenjivati pri upisu u Imenik advokata kao dopuna, odnosno kao korektiv Zakona o advokaturi.

Naime, Ustavni sud Federacije smatra nedopustivim da se, inače legitimno mišljenje jedne strukovne asocijacije, u ovom slučaju AOK F BiH, svojom praktičnom primjenom izdigne na rang zakona, te da se licima koja ispunjavaju uslove za vršenje advokature propisane zakonom, onemogući upis u Imenik advokata radi obavljanja advokatske djelatnosti kao dopunske, zato što penziju/mirovinu nisu ostvarile u advokaturi.

Takva, prema mišljenju Ustavnog suda Federacije neprihvatljiva pretenzija, da se mišljenje strukovne asocijacije podigne na rang zakona, jasno je vidljiva iz stanovišta AOK F BiH izričito iznesenog u odgovoru na zahtjev, prema kojem je: "Upravni odbor Advokatske komore prilikom donošenja osporenog Mišljenja zapravo nastojao pravno urediti mogućnost da advokati, nakon ispunjavanja zakonskih uslova za ostvarivanje prava na penziju mogu i dalje obavljati svoju advokatsku djelatnost, kao što to mogu i sudije.

To međutim nije tačno. Advokati mogu nakon penzionisanja/umirovljenja obavljati svoju djelatnost kao dopunsku već prema postojećem Zakonu o advokaturi, pa je Osporeno mišljenje u tom pogledu irelevantno. Ono je zapravo usmjereno prema tome da se ta mogućnost praeter legem "rezervira" samo za one advokate koji su penzijski/mirovinski staž ostvarili u advokaturi, pri čemu bi, sljedstveno, ostalim advokatima to pravo bilo nedostupno.

AOK F BiH naravno može imati, promovirati i zastupati takvo mišljenje, te ga i formalno ozvaničiti u vidu odluke Upravnog odbora, ali takav akt može imati samo programski karakter i cilj da utječe na izmjenu postojećih zakonskih rješenja. Ali dok takvo mišljenje ne bude eventualno pretočeno u opću pravnu normu, taj akt nema pravnu moć pa je njegovo primjenjivanje u postupku ponovnog upisa u Imenik advokata diskriminirajuće, pa time i protuustavno.

Mišljenje objaviti u "Službenim novinama Federacije BiH".

Ovo mišljenje Ustavni sud je utvrdio jednoglasno, u sastavu: Domin Malbašić, Predsjednik Suda, Sead Bahtijarević, Vesna Budimir, Mirjana Čučković, mr. sc. Šahbaz Džihanović, Aleksandra Martinović, prof. dr. Edin Muminović i dr. sc. Kata Senjak, sudije Suda.

Broj U-81/14
18. novembra 2015. godine
Sarajevo

Predsjednik
Ustavnog suda Federacije
Bosne i Hercegovine
Domin Malbašić, s. r.