USTAVNI SUD FEDERACIJE BOSNE I HERCEGOVINE
ODLUKA
Vijeće za zaštitu vitalnih interesa Ustavnog suda Federacije Bosne i Hercegovine, odlučujući o zahtjevu Kluba bošnjačkih poslanika u Skupštini Hercegovačko-neretvanskog kantona za utvrđivanje postojanja vitalnog nacionalnog interesa ovog konstitutivnog naroda, na osnovu Amandmana XXXVIII na Ustav Federacije Bosne i Hercegovine i člana V.2.7b.(2) Ustava Federacije Bosne i Hercegovine u vezi sa Amandmanom LXXX na Ustav Federacije Bosne i Hercegovine, na sjednici održanoj 17. januara 2006. godine, donijelo je
ODLUKU
Prijedlogom zakona o izmjenama i dopunama Zakona o unutrašnjim poslovima Hercegovačko-neretvanskog kantona ne povređuje se vitalni nacionalni interes konstitutivnog - bošnjačkog naroda.
Odluku objaviti u "Službenim novinama Federacije BiH" i u "Službenim novinama Hercegovačko-neretvanskog kantona".
Obrazloženje
Predsjednik Skupštine Hercegovačko-neretvanskog kantona dostavio je 23.11.2005. godine Ustavnom sudu Federacije Bosne i Hercegovine - Vijeću za zaštitu vitalnih interesa (u daljnjem tekstu: Vijeće) obavijest da Klub bošnjačkih poslanika u ovoj skupštini traži pokretanje postupka za utvrđivanje vitalnog nacionalnog interesa bošnjačkog naroda povodom usvajanja Prijedloga zakona o izmjenama i dopunama Zakona o unutrašnjim poslovima Hercegovačko-neretvanskog kantona (u daljnjem tekstu: Prijedlog zakona). Ovaj zahtjev je istaknut na XVI sjednici Skupštine Hercegovačko-neretvanskog kantona održanoj dana 16.11.2005. godine.
U pomenutoj obavijesti i priloženom zapisniku navedeno je da je prilikom izjašnjavanja o predloženom Prijedlogu zakona provedena procedura po principu zaštite vitalnog nacionalnog interesa i da je Klub hrvatskih poslanika sa 14 glasova "ZA" prihvatio predloženi tekst Prijedloga zakona, a da su Klub bošnjačkih poslanika i Klub srpskih poslanika jednoglasno odbili Prijedlog zakona.
Na osnovu navedene obavijesti i priložene dokumentacije, Vijeće je donijelo Rješenje broj: U-29/05 od 29.11.2005. godine, kojim je utvrdilo da su ispunjene Ustavom predviđene pretpostavke za utvrđivanje postojanja vitalnog nacionalnog interesa u postupku usvajanja Prijedloga zakona, s tim da se o meritumu ovog slučaja odluči u Ustavom predviđenom roku.
Donoseći navedeno rješenje, Vijeće je istovremeno zatražilo da Klub bošnjačkih poslanika u Hercegovačko-neretvanskom kantonu konkretno navede činjenice i dokaze na kojima se temelji tvrdnja da se odredbe navedenog Prijedloga zakona odnose na pitanja koja predstavljaju vitalni interes bošnjačkog naroda, smatrajući da je to potrebno za odlučivanje u meritumu.
U odgovoru na zahtjev Vijeća, Klub bošnjačkih poslanika je dana 8.12.2005. godine istakao da se ovim Prijedlogom zakona narušava ostvarivanje ustavnog prava ovog konstitutivnog naroda da bude adekvatno zastupljen u zakonodavnim, izvršnim i pravosudnim organima vlasti. Konkretnije, pozvavši se na podatke dobijene od Sindikata policije Hercegovačko- neretvanskog kantona, Klub bošnjačih poslanika smatra da se navedeni Prijedlog zakona priprema s ciljem stvaranja uslova za penzionisanje rukovodnih službenika gotovo isključivo bošnjačke nacionalnosti, da se na taj način izigrava cilj zakonodavstva, te da bi se tako još više povećao postojeći nacionalni debalans na štetu Bošnjaka.
Vijeće je Klubu hrvatskih poslanika i Klubu srpskih poslanika u Skupštini Hercegovačko-neretvanskog kantona dostavilo podnesenu obavijest za pokretanje postupka za utvrđivanje vitalnog nacionalnog interesa konstitutivnog bošnjačkog naroda, kao i dopis Kluba bošnjačkih poslanika od 8.12.2005. godine, zatraživši od njih da se, kao strane u postupku, izjasne o navodima zahtjeva Kluba bošnjačkih poslanika.
U odgovoru Kluba hrvatskih poslanika od 21.12.2005. godine navodi se da se Prijedlog zakona odnosi na sve uposlenike MUP-a na jednak način, a nikako parcijalno na određeni nacionalni kolektivitet, te da stoga ne može biti štetan po vitalne interese nekog od konstitutivnih naroda. Napominje se, također, da Zakon o policijskim službenicima Bosne i Hercegovine ("Službeni glasnik BiH", broj 27/04) u članu 119. i Zakon o policijskim službenicima Federacije Bosne i Hercegovine ("Službene novine Federacije BiH", broj 27/05) u članu 122. sadrže iste odredbe o ispunjavanju uslova za penzionisanje, pa da se u konkretnom slučaju radi samo o usklađivanju kantonalnog zakona sa zakonima Bosne i Hercegovine, odnosno Federacije Bosne i Hercegovine.
U odgovoru Kluba srpskih poslanika navodi se da predložena rješenja u Prijedlogu zakona imaju za cilj "eliminaciju kadrova koji su pripadnici drugih naroda". Istakavši da u sjedištu Ministarstva radi samo 3% Srba i da na najvažnijim funkcijama nema ni jednog službenika srpske narodnosti, u ovom dopisu se posebno naglašava da su predložena zakonska rješenja "usmjerena na povećavanje ionako više nego izražene dominacije hrvatskog naroda i eliminaciju drugih iz svih važnijih segmenata Ministarstva".
Na javnoj raspravi, koja je održana dana 17.1.2006. godine, punomoćnik Kluba bošnjačkih poslanika ostao je pri podnesenom zahtjevu, a punomoćnik Kluba hrvatskih poslanika i Kluba srpskih poslanika ostali su pri svojim navodima u odgovorima koje su dostavili Vijeću.
Vijeće je u ovom predmetu odlučilo kako je navedeno u dispozitivu ove odluke iz sljedećih razloga:
U članu 1. Prijedloga zakona predložena je dopuna člana 61. stav 1. Zakona, koji se inače odnosi na prestanak radnog odnosa ovlašćenog službenika, tako da taj odnos prestaje i u slučaju ako taj službenik "navrši 65 godina života ili 40 godina mirovinskog staža". Članom 2. Prijedloga zakona predlaže se izmjena člana 63. Zakona, u tom smislu da se sredstva za plaće ovlašćenih službenika Ministarstva, zbog posebnih uslova rada i prirode poslova i zadataka koje obavljaju, obezbjeđuju uvećana za 30% u odnosu na sredstva koja se obezbjeđuju za plaće službenika u drugim kantonalnim organima uprave. U članu 3. Prijedloga zakona predlaže se da se iza člana 63. Zakona doda novi član 63a. Zakona koji glasi: "Ovlašćenim službenim osobama Ministarstva, koje neposredno obavljaju operativne poslove i zadaće javne sigurnosti iz članka 23. ovog zakona, svakih efektivno provedenih 12 mjeseci na tim poslovima i zadaćama računa se kao 16 mjeseci staža osiguranja".
Adekvatna zastupljenost konstitutivnih naroda u zakonodavnim, izvršnim i pravosudnim organima je njihovo Ustavom utvrđeno pravo (član IX.11a. Ustava Federacije Bosne i Hercegovine u vezi sa Amandmanom LII na ovaj Ustav). Ovo ustavno pravo, koje ima tretman ustavnog principa, ujedno predstavlja i ustavnu obavezu za sve subjekte koji učestvuju u postupku ostvarivanja i zaštite tog prava. Polazeći od toga, Vijeće istovremeno ističe da se ostvarivanje ovog prava pojedinog konstitutivnog naroda ne dovodi u pitanje utvrđivanjem zakonskog uslova za prestanak radnog odnosa pojedinom policijskom službeniku kada dotični navrši 65 godina života ili 40 godina penzijskog staža, jer se ovdje radi o jednom od opštih kriterija koji se podjednako odnosi na sve službenike, bez obzira na njihovu nacionalnu pripadnost. Takav prestanak radnog odnosa službenika u određenom državnom organu, principijelno posmatrano, ne samo da ne mora, nego ne bi ni smio prouzrokovati odstupanje njegovog personalnog sastava od ustavnog zahtjeva o srazmjernoj zastupljenosti svakog konstitutivnog naroda. Ukoliko bi se to i dogodilo, to se tada, objektivno, može smatrati samo stanjem koje su nadležna tijela dužna bez odlaganja dovesti u saglasnost sa važećim ustavnim rješenjima. Vijeće stoga smatra da nije prihvatljivo da se takva konkretna situacija pretpostavlja važenju općeg režima koji u vezi s tim postoji, pogotovo iz razloga što navedeni ustavni princip o srazmjernoj zastupljenosti konstitutivnih naroda obavezuje da se to stanje što prije dovede u saglasnost s njim, te što uvijek postoji realna mogućnost da se to i osigura prijemom novog službenika. Drugim riječima, prestanak radnog odnosa pojedincu naprosto ne može prouzrokovati povredu navedenog principa, pod uslovom da nadležni subjekti zaduženi za njegovo ostvarivanje povjerenu funkciju vrše odgovorno i da postupaju u skladu sa ustavnim i zakonskim zahtjevima i obavezama koje u tom smislu postoje.
Iz navedenih razloga Vijeće je, primjenom člana 42. stav 1. Zakona o postupku pred Ustavnim sudom Federacije Bosne i Hercegovine ("Službene novine Federacije BiH", broj 6/95 i 37/03), odlučilo kao u izreci ove Odluke.
Ovu Odluku Vijeće je donijelo odlučujući u sastavu: prof. dr. Nedjeljko Milićević, predsjednik Vijeća; mr. Mirko Bošković; mr. Ranka Cvijić; Muamer Herceglija; Kata Senjak i prof. dr. Kasim Trnka, članovi Vijeća.
Broj U-29/05
17. januara 2006. godine
Sarajevo
Predsjednik
Vijeća za zaštitu vitalnih interesa
Ustavnog suda Federacije BiH
prof. dr. Nedjeljko Milićević
IZDVOJENO MIŠLJENJE
Sudije prof. dr. Kasima Trnke u predmetu broj U - 29/05
Glasao sam protiv ove Odluke Vijeća za zaštitu vitalnih interesa iz sljedećih razloga:
- 1.U definiciji vitalnog nacionalnog interesa Ustav Federacije BiH je, na prvom mjestu, propisao: " - ostvarivanje prava konstitutivnih naroda da budu adekvatno zastupljeni u zakonodavnim, izvršnim i pravosudnim organima vlasti;" (član IV.A.17a, odnosno Amandman XXXVII i V.7a, odnosno Amandman LXXX). Ustavom Federacije BiH je, također, propisano: "Objavljeni rezultati popisa stanovništva iz 1991. godine na odgovarajući način će se koristiti za sva izračunavanja koja zahtijevaju demografske podatke, dok se Aneks 7 u potpunosti ne provede." (član IX.7., odnosno Amandman LI.)
- 2.Prema pomenutom popisu, nacionalna struktura stanovništva Hercegovačko-neretvanskog kantona je bila: Muslimana (Bošnjaka) 37,14%, Hrvata 40,54%, Srba 14,49%, Jugoslovena 6% i pripadnika ostalih naroda 1,75%. U ovom postupku je, kao nesporno, utvrđeno da je nacionalni sastav zaposlenih u kantonalnom MUP-u: Bošnjaka 336 ili 39,2%, Hrvata 422 ili 49,2%, Srba 91 ili 10,6% i pripadnika ostalih naroda 8 ili 0,9%. Na javnoj raspravi je izneseno da je na rukovodnim mjestima nacionalni debalans još izraženiji. Tako su iz reda hrvatskog naroda, osim ministra i komesara Policije, još i sekretar Ministarstva, načelnik Operativnog centra, načelnik Policije i načelnik Inspekcije.
- 3.Član 1. spornog Prijedloga zakona, prema kojem su propisani uslovi za odlazak u penziju: - 65 godina života ili 40 godina penzijskog staža - na prvi pogled jednako tretira sve zaposlene, bez obzira na nacionalnu pripadnost. Međutim, za zaposlenike hrvatske nacionalnosti koji su bili zaposlenici MUP-a "HR-HB" nije uplaćivan doprinos za beneficirani radni staž, dok je za zaposlenike bošnjačke nacionalnosti taj doprinos uplaćivan. Tako se dešava da oni koji su postupali zakonito, za isti efektivni staž imaju za trećinu duži penzijski staž i time mnogo ranije stiču uslove za odlazak u penziju. S druge strane, oni koji nisu izvršavali zakonsku obavezu, jer, kako je utvrđeno, za zaposlenike MUP-a "HR-HB" nije uplaćivan doprinos za beneficirani staž, dolaze u povoljniji položaj, jer imaju za isti efektivni staž kraći penzijski staž, pa kasnije odlaze u penziju. Problem je utoliko složeniji što se radi o ranijem penzionisanju iskusnijih policijskih službenika, od kojih se znatan broj nalazi na rukovodnim mjestima.
- 4.Smatram da je Vijeće, prije donošenja odluke o tome da li se sporni Prijedlog zakona odnosi na vitalni nacionalni interes bošnjačkog i srpskog naroda, moralo pribaviti podatke o tome kakva će biti nacionalna struktura službenika i namještenika MUP-a penzionisanih po ovom Prijedlogu Zakona. Vijeće je, naime, tako postupilo u sličnoj situaciji kada je svojom Odlukom (broj U-31/04 "Službene novine Federacije BiH" broj 39/05) utvrdilo: "da se Prijedlog zakona o zakupu stana u Skupštini Kantona Sarajevo odnosi na vitalni nacionalni interes konstitutivnog hrvatskog naroda". Klub hrvatskog naroda u Skupštini Kantona Sarajevo je u tom slučaju zatražio zaštitu vitalnog nacionalnog interesa tvrdeći: " ... da ne postoji zakonsko uporište da se kategorija stanova u privatnom vlasništvu na kojima je stečeno stanarsko pravo podvede pod "zakup" ..." Da bi ocijenilo da li pomenuti Prijedlog zakona pogađa nacionalni interes hrvatskog naroda, Vijeće je od Vlade Kantona i od Federalnog zavoda za statistiku zatražilo nacionalnu strukturu za 276 lica korisnika stanova u privatnoj svojini na koje bi se odnosio sporni zakon i utvrdilo da je povrijeđen vitalni nacionalni interes toga naroda.
Smatram da je Vijeće i u ovom slučaju trebalo postupiti na isti način, pa tek nakon pribavljenih podataka o mogućim posljedicama spornog Prijedloga zakona, i u ovom slučaju donijeti odluku o tome da li se on odnosi na vitalni nacionalni interes konstititutivnog bošnjačkog i srpskog naroda.