Aktio

USTAVNI SUD BOSNE I HERCEGOVINE

ODLUKA

Ustavni je sud Bosne i Hercegovine, na temelju članka VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 60. Poslovnika Ustavnog suda Bosne i Hercegovine - prečišćeni tekst ("Službeni glasnik BiH", br. 24/99, 26/01 i 6/02), na sjednici održanoj 27. lipnja 2003. godine, donio

ODLUKU ODLUKA JE OBJAVLJENA U "SLUŽBENOM GLASNIKU BIH", BROJ 38/03.
OBRAZLOŽENJE

Odbija se, kao neutemeljena, apelacija Z. I., iz Sarajeva, protiv rješenja Općinskog suda II u Sarajevu broj P-527/01 od 14. svibnja 2001. godine.

Odluku objaviti u "Službenom glasniku BiH", "Službenim novinama Federacije BiH" i "Službenom glasniku Republike Srpske".

I - Uvod

  • 1.
    Z. I., iz Sarajeva (u daljnjem tekstu: apelant), podnio je apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Općinskog suda II u Sarajevu, broj P-527/01 od 14. svibnja 2001. godine. Apelant je zatražio od Ustavnog suda da preispita ovo rješenje pozivajući se na članak VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine.

II - Postupak pred Ustavnim sudom

  • 2.
    Sukladno članku 16. Poslovnika Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, Ustavni je sud, 22. travnja 2002. godine, od Općinskog suda II u Sarajevu i opunomoćnika tužitelja, zatražio da dostave svoje odgovore na apelaciju.
  • 3.
    Odgovor opunomoćnika tužitelja Ustavni je sud primio 29. travnja 2002. godine.
  • 4.
    Općinski sud II u Sarajevu je 27. svibnja 2002. godine dostavio odgovor na apelaciju.

III - Činjenično stanje

  • 5.
    Činjenice predmeta, koje proizilaze iz navoda apelanta i dokumenata predočenih Ustavnom sudu, se mogu sumirati na sljedeći način.
  • 6.
    Apelant je vlasnik 1/1 parcele i kuće na toj parceli u Sarajevu, naselje Butmir. Apelant je 2000. godine podnio prijedlog Općinskom sudu II u Sarajevu da pokrene postupak za uređenjem međa između aplenatove parcele i parcela njegovih susjeda (M. A. i I. R.).
  • 7.
    Općinski sud II u Sarajevu je donio rješenje broj RS-208/99 od 30. studenoga 2000. godine, kojim je uredio međe između zemljišta navedenih osoba. M. A. je, nakon toga, podnio priziv Kantonalnom sudu u Sarajevu, tvrdeći, između ostalog, da apelantovi susjedi imaju pravo koristiti zemljište opterećeno služnošću.
  • 8.
    M. A. i ostali su pred Općinskim sudom II u Sarajevu, 8. ožujka 2001. godine, pokrenuli parnični postupak protiv apelanta zbog smetanja posjeda. Tužitelji su, također, zahtijevali da taj sud izda privremenu mjeru otklanjanja svih prepreka za neometano pravo služnosti puta.
  • 9.
    Općinski sud II u Sarajevu je, 14. svibnja 2001. godine, donio rješenje broj P-527/01 kojim je izdao privremenu mjeru, po kojoj je apelantu naređeno da omogući tužiteljima korištenje zemljišta opterećenog služnošću. Protiv ovoga rješenja apelant je podnio prigovor Kantonalnom sudu u Sarajevu.
  • 10.
    Povodom glavnog pitanja, Općinski sud II u Sarajevu je, 13. rujna 2001. godine, donio rješenje broj P-527/01. Sud je utvrdio da apelant ometa tužitelje u njihovom pravu korištenja zemljišta opterećenog služnošću i apelantu je naloženo da na zemljištu opterećenom služnošću uspostavi pređašnje stanje u roku od osam dana. Apelant je, nakon toga, podnio priziv Kantonalnom sudu u Sarajevu.
  • 11.
    Kantonalni je sud u Sarajevu, rješenjem broj Gž-1370/01 od 2. travnja 2002. godine, poništio prvostupanjsko rješenje broj P-527/01 od 13. rujna 2001. godine i vratio predmet Općinskom sudu II u Sarajevu na novi postupak.

IV - Apelacija

a) Navodi iz apelacije

  • 12.
    Apelant se žali da je rješenjem o izdavanju privremene mjere Općinskog suda II u Sarajevu od 14. svibnja 2001. godine prekršeno njegovo ustavno pravo na pravično suđenje zajamčeno člankom 6. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (u daljnjem tekstu: Europska konvencija), kao i njegovo pravo na imovinu zajamčeno člankom 1. Protokola br. 1 uz Europsku konvenciju.

b) Odgovor na apelaciju

  • 13.
    U odgovoru od 29. travnja 2002. godine punomoćnik tužitelja je naveo da rješenjem od 14. svibnja 2001. godine nisu narušena ustavna prava apelanta, te da je apelacija preuranjena obzirom na to da su postupci još u tijeku.
  • 14.
    Općinski sud II u Sarajevu je u svom odgovoru na apelaciju naveo da apelantova ustavna prava nisu povrijeđena rješenjem od 14. svibnja 2001. godine.

V - Dopustivost

  • 15.
    Prema članku VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud također ima prizivnu nadležnost za pitanja iz Ustava, koja se pojave na temelju presude bilo kojeg drugog suda u Bosni i Hercegovini.
  • 16.
    Prema članku 11. stavak 3. Poslovnika Ustavnog suda, Sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude koja se njome pobija iscrpljeni svi pravni lijekovi mogući po zakonima entiteta i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnositelj apelacije primio odluku o posljednjem pravnom lijeku koji je koristio.
  • 17.
    Apelant je zatražio od Ustavnog suda ocjenu ustavnosti rješenja o izdavanju privremene mjere. Apelant se pozvao na članak 6. Europske konvencije i članak 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju.
  • 18.
    Ustavni sud smatra da se na pitanje je li apelant imao pravedan postupak pred redovitim sudovima ne može odgovoriti dok sam postupak traje. Na temelju sudske prakse Europskog suda za ljudska prava, pravičnost postupka se ocjenjuje na temelju postupka kao cjeline, što znači da se ocjena ne može dati dok postupak nije definitivno okončan (vidi presudu Europskog suda za ljudska prava, Barbera, Messeque i Jabardo v. Spain, od 6. prosinca 1988. godine, serija A, broj 146, stavak 68). Obzirom da pobijano rješenje Općinskog suda II u Sarajevu, broj P-527/01 od 14. svibnja 2001. godine, nije konačna i obvezujuća sudska odluka, ova apelacija je preuranjena.
  • 19.
    Osim toga, osnovni je cilj članka 6. stavak 1. Europske konvencije da garantira pravični postupak kojim se, između ostalog, utvrđuju građanska prava pojedinca. U ovom slučaju, Ustavni sud mora prvo razmotriti utvrđuje li postupak glede izdavanja privremene mjere i usvojenog rješenja u tom smislu građanska prava apelanta.
  • 20.
    Članak 6. Europske konvencije, u svom relevantnom dijelu, glasi:

"Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obveza Š...Ć svako ima pravo na pravičnu i javnu raspravu u razumnom roku pred neovisnim i nepristranim, zakonom ustanovljenim sudom Š...Ć."

  • 21.
    Europsko je povjerenstvo za ljudska prava, u slučaju X protiv Ujedinjenog Kraljevstva (E 7990/77, DR 24, stavak 57, (1978)), zaključilo:
  • 4.
    "Š...Ć Ovaj postupak, zapravo, ne utvrđuje konačno građanska prava, pa čak ni privremeno Š...Ć. On samo utvrđuje njegovu ŠapelantovuĆ trenutačnu poziciju do konačnog ishoda glavnog postupka. U tom smislu, Povjerenstvo zaključuje da je ovo pitanje van djelokruga članka 6. Konvencije, te da se apelantov priziv, prema tome, mora odbaciti Š...Ć kao inkompatibilan sa odredbama Konvencije."
  • 22.
    U narečenom kontekstu prethodne točke, Ustavni sud smatra da i u konkretnom slučaju privremena mjera ne prejudicira glavnu odluku. Privremena mjera prestaje važiti pravo- moćnim okončanjem parničnog postupka o glavnoj pravnoj stvari. Ona određuje privremenu apelantovu pravnu poziciju do konačnog ishoda glavnog postupka. Prema tome, postupak donošenja rješenja o izdavanju privremene mjere ne određuje apelantova građanska prava u smislu članka 6. stavak 1. Europske konvencije. Apelacija se, iz ovih razloga, mora odbiti pošto ovaj ustavnopravni predmet nije kompatibilan ratione materiae sa Europskom konvencijom.
  • 23.
    Uzimajući u obzir činjenicu da pobijano rješenje ne određuje apelantovo građansko pravo, kao i činjenicu da su pitanja imovine iz članka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konven- ciju zapravo građanska prava, a podsjećajući na obrazloženje iz točke 22. ove odluke, Ustavni sud nalazi da se ovaj slučaj nalazi izvan djelokruga Europske konvencije. Pobijano rješenje nije u konačnom smislu utvrdilo pitanje apelantove imovine. Prema tome, apelacija se u tom smislu mora odbiti kao neutemeljena, odnosno kao ratione materiae nespojiva sa Europskom konvencijom.

VI - Zaključak

  • 24.
    Postupak donošenja rješenja o izdavanju privremene mjere ne utvrđuje apelantova građanska prava u smislu članka 6. stavak 1. Europske konvencije. Apelacija se, iz ovih razloga, mora odbiti pošto ovaj slučaj nije kompatibilan ratione materiae sa Europskom konvencijom, a samim tim i Ustavom Bosne i Hercegovine. Osim toga, pravičnost postupka se ocjenjuje na temelju postupka kao cjeline, što znači da se ta ocjena može dati tek kada postupak bude definitivno okončan.
  • 25.
    Imajući u vidu odredbe članka 60. Poslovnika Ustavnog suda, prema kojima Ustavni sud donosi odluku kojom odbija apelaciju kao neutemeljenu kad utvrdi da se ne radi o pitanju iz Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni je sud odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
  • 26.
    Prema članku VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obvezujuće.

Ovu je odluku Ustavni sud donio u sastavu: predsjednik Suda Mato Tadić i suci prof. dr. David Feldman, Valerija Galić, Hatidža Hadžiosmanović, prof. dr. Didier Maus, Tudor Pantiru, prof. dr. Ćazim Sadiković i prof. dr. Miodrag Simović.

U 63/01

27. lipnja 2003. godine
Sarajevo

Predsjednik
Ustavnog suda
Bosne i Hercegovine
Mato Tadić, v. r.