USTAVNI SUD FEDERACIJE BOSNE I HERCEGOVINE
ODLUKA
Vijeće za zaštitu vitalnih interesa Ustavnog suda Federacije Bosne i Hercegovine, odlučujući o zahtjevu Kluba hrvatskih zastupnika u Saboru Kantona Središnja Bosna za utvrđivanje postojanja vitalnog interesa konstitutivnog naroda, na temelju Amandmana XXXVIII na Ustav Federacije Bosne i Hercegovine i članka V.2.7b.(2) Ustava Federacije Bosne i Hercegovine u svezi s Amandmanom LXXX na Ustav Federacije Bosne i Hercegovine, na sjednici održanoj dana 3. studenoga 2004. godine, donijelo je
ODLUKU
Članci 2., 3., 6., 7. i 9. Prijedloga zakona o izmjenama i dopunama Zakona o osnovnom školstvu i članak 1. Prijedloga zakona o izmjenama i dopunama Zakona o srednjem školstvu ne povređuju vitalni interes konstitutivnog-hrvatskog naroda.
Odluku objaviti u "Službenim novinama Federacije BiH" i "Službenim novinama Kantona Središnja Bosna".
Obrazloženje
- 1.Ustavni sud Federacije Bosne i Hercegovine - Vijeće za zaštitu vitalnih interesa (u daljnjem tekstu: Vijeće) primio je dana 21. rujna 2004. godine obavijest predsjedatelja Sabora Kantona Središnja Bosna o zahtjevu Kluba hrvatskih zastupnika u tom saboru za pokretanje postupka za zaštitu vitalnog interesa konstitutivnog-hrvatskog naroda u Prijedlogu zakona o izmjenama i dopunama Zakona o osnovnom školstvu i u Prijedlogu zakona o izmjenama i dopunama Zakona o srednjem školstvu.
Sukladno Amandmanu XL na Ustav Federacije Bosne i Hercegovine, Vijeće na sjednici održanoj 6. 10. 2004. godine, donijelo je rješenje kojim je utvrđeno da je zahtjev Kluba hrvatskih zastupnika u Saboru Kantona Središnja Bosna prihvatljiv iz razloga što su ispunjene procesne pretpostavke za odlučivanje o prihvatljivosti sukladno Amandmanu LXXX na Ustav Federacije Bosne i Hercegovine.
- 2.U zahtjevu se navodi da prijedlozi navedenih zakona ne sadrže očevidnu, određenu i neupitnu odredbu da će Hrvati u navedenom kantonu imati Ustavom zagarantirano pravo obrazovanja na maternjem jeziku, a time i pravo na nastavni plan i program na hrvatskom jeziku. Smatraju da odredbe prijedloga navedenih zakona, s obzirom na zastupljenost konstitutivnih naroda u ovom kantonu, stvaraju pretpostavke asimilacije i majorizacije pojedinih naroda, konkretno srpskog i hrvatskog naroda.
Na traženje Vijeća podnositelj zahtjeva za zaštitu vitalnog interesa dostavio je 4. listopada 2004. godine dopunu zahtjeva.
U dopuni je podnositelj zahtjeva istakao da su ključne točke koje povređuju ili mogu bitno povrijediti vitalni nacionalni interes hrvatskog naroda u oblasti obrazovanja čl. 2., 3., 6., 7., 9. "i neki drugi" Prijedloga zakona o izmjenama i dopunama Zakona o osnovnom školstvu. Navedene odredbe, kako je navedeno u dopuni zahtjeva, odnose se na sljedeća pitanja:
- -Na uporabu jezika i organiziranje nastavnog procesa: Ključno je pitanje može li se nastavni proces u jednoj školi (pravnom subjektu) istovremeno odvijati na sva tri jezika. Smatraju da ovakva postavka otvara mogućnost dominiranja jezika koji pripada brojnijoj populaciji, te da stoga sustav školstva ovog kantona mora garantirati pripadnicima konstitutivnih naroda pravo školovanja na vlastitom jeziku. To znači da se tamo gdje je to moguće mora dati mogućnost organiziranja cjelokupnog nastavnog procesa na jednom, drugom ili trećem jeziku. Nadalje, smatraju da se pravo učitelja pri korištenju jezika stavlja u prioritet u odnosu na pravo djeteta u pogledu uporabe vlastitog jezika;
- -Na ravnopravnu uporabu jezika, pisama, akata, školskih isprava i školskih programa (članak 3. stavak 2.): Mišljenja su da je ova odredba u praksi neprimjenjiva, osim ako jezike ne smatramo jednim jezikom;
- -Na oduzimanje ustavnog prava školskog odbora, te mjesta pohađanja nastave (članak 6.), čime se istovremeno potpuno oduzima pravo na školovanje na vlastitom jeziku, ako u upisnom području nema željene škole koja učeniku to osigurava;
- -Da se u jednom odjeljenju ne može istovremeno raditi na dva nastavna plana i programa ili više (članak 7.), a osobito zato što su nastavni planovi i programi vezani za jezik i pismo na kojemu se provode.
Iste primjedbe odnose se i na Prijedlog zakona o izmjenama i dopunama Zakona o srednjem školstvu, a posebno na članak 1.
- 3.Vijeće je dana 6. listopada 2004. godine, suglasno članku 16. Zakona o postupku pred Ustavnim sudom Federacije Bosne i Hercegovine ("Službene novine Federacije BiH", br. 6/95 i 37/03), dostavilo zahtjev i dopunu zahtjeva na odgovor Klubu bošnjačkih zastupnika u Saboru Kantona Središnja Bosna, koji je druga strana u ovom ustavno-sudskom predmetu.
U odgovoru na zahtjev i dopunu zahtjeva Klub bošnjačkih zastupnika je naveo da se u konkretnom slučaju radi o donošenju zakona koje je prethodno proglasio Visoki predstavnik za Bosnu i Hercegovinu i koje Sabor kantona treba da donese u istom obliku bez izmjena i dopuna i bilo kakvih uvjeta. Klub bošnjačkih zastupnika, iako je podržao zahtjev Kluba hrvatskih zastupnika za odlučivanje o prijedlozima navedenih zakona po načelu vitalnog interesa, u cijelosti je podržao te prijedloge. Smatraju da članak 2. Prijedloga zakona o izmjenama i dopunama Zakona o osnovnom školstvu ni na koji način ne ugrožava prava djeteta ma kojem konstitutivnom narodu pripadali, niti ostavlja mogućnost da se dijete mora prilagoditi jeziku i pismu učitelja; da se člankom 3. ukida postojeći paralelizam čiji je rezultat bilo razdvajanje djece i nastavnog osoblja po nacionalnoj osnovi; da se člankom 6., kojim se uređuju upisna područja, ni na koji način ne ugrožava pravo djeteta da pohađa nastavu na vlastitom, maternjem jeziku; da se člankom 7. uvode nastavni planovi i programi sa zajedničkom jezgrom, što omogućava uspostavu racionalnije mreže škola (objedinjavanje dvije škole pod jednim krovom) i istovremeno vodi isključenju postojeće segregacije.
- 4.U Prijedlogu zakona o izmjenama i dopunama Zakona o osnovnom školstvu osporene odredbe glase:
Članak 2.
Članak 4. mijenja se i glasi:
"Jezici konstitutivnih naroda Bosne i Hercegovine uporabljivat će se u svim školama sukladno članku 7. Okvirnog zakona o osnovnom i srednjem obrazovanju u Bosni i Hercegovini ("Službeni glasnik BiH", broj 18/03 - u daljnjem tekstu: Okvirni zakon).
Svi će učenici u školama učiti pisma koja su u službenoj uporabi u Bosni i Hercegovini.
Do kraja trećega razreda osnovne škole svi učenici trebaju naučiti oba službena pisma u službenoj uporabi u Bosni i Hercegovini.
Učitelji moraju uvažavati te objašnjavati razlike između triju službenih jezika Bosne i Hercegovine, kad god je to značajno za predmet koji predaju.
Ne smije biti diskriminacije učenika zbog njihovih vjerskih, rasnih, narodnosnih, spolnih, kulturnih i drugih posebnosti niti zbog služenja bilo kojim jezikom ili pismom konstitutivnih naroda u Bosni i Hercegovini.
Ne smije biti diskriminacije nastavnika ili drugog zaposlenika pri imenovanju, uvjetima zaposlenja, napredovanju ili prilikom donošenja druge odluke koja se na njega odnosi, zbog toga što se, usmeno se ili pisano izražavajući, u školi služi bilo kojim jezikom konstitutivnih naroda."
Članak 3.
Iza članka 4. dodaje se članak 4a., koji glasi:
"Š...Ć
Škole iz stavka 1. ovoga članka imat će jednog ravnatelja i pomoćnika ravnatelja koji ne mogu biti pripadnici istog konstitutivnog naroda ili ostalih, jedan školski odbor i jedno tajništvo. Ravnanje i upravljanje školom uredit će se i ustrojiti na način koji osigurava ravnopravnost jezika, pisama, akata, školskih isprava i školskih programa."
Članak 6.
Iza članka 10. dodaje se članak 10a., koji glasi:
"Sve javne osnovne škole imaju upisno područje. Svi učenici u dobi obveznog pohađanja nastave upisuju se u školu u upisnom području u kojem su nastanjeni, sukladno članku 12. Okvirnog zakona.
Pri oblikovanju upisnoga područja svoj će se djeci omogućiti pohađanje nastave u školi koja je najbliža njihovu mjestu stanovanja.
Svi učenici u dobi obveznog pohađanja nastave upisuju se u školu u upisnom području u kojem su nastanjeni, osim ako učenik pohađa privatnu školu.
Š...Ć
Članak 7.
U članku 15. stavak 1. mijenja se i glasi:
"Odgojno-obrazovni rad ostvaruje se na osnovi nastavnih planova i programa za osnovne škole, sa zajedničkom jezgrom nastavnih planova i programa."
Članak 9.
Članak 16. mijenja se i glasi:
"Nastavne planove i programe za sve vrste škola donosi ministar sukladno zajedničkoj jezgri nastavnih planova i programa kako je utvrdi Agencija za nastavne planove i programe, te ih objavljuje u odgovarajućem službenom glasilu Bosne i Hercegovine.
Š...Ć
U Prijedlogu zakona o izmjenama i dopunama Zakona o srednjem školstvu osporena odredba glasi:
Članak 1.
U Zakonu o srednjem školstvu ("Službene novine Kantona Središnja Bosna", broj 11/01) članak 5. mijenja se i glasi:
"Jezici konstitutivnih naroda Bosne i Hercegovine upotrebljavat će se u svim srednjim školama sukladno članku 7. Okvirnog zakona o osnovnom i srednjem obrazovanju u Bosni i Hercegovini (Službeni glasnik BiH", broj 18/03 - u daljnjem tekstu: Okvirni zakon).
Nastavnici moraju uvažavati te objašnjavati razlike između triju službenih jezika Bosne i Hercegovine, kad god je to značajno za predmete koje predaju.
Ne smije biti diskriminacije učenika zbog njihovih vjerskih, rasnih, narodnosnih, spolnih, kulturnih i drugih posebnosti niti zbog služenja bilo kojim jezikom ili pismom konstitutivnih naroda u Bosni i Hercegovini.
Ne smije biti diskriminacije nastavnika ili drugog zaposlenika pri imenovanju, uvjetima zaposlenja, napredovanju ili prilikom donošenja druge odluke koja se na njega odnosi, zbog toga što se u školi, usmeno se ili pisano izražavajući, služi bilo kojim jezikom konstitutivnih naroda."
- 5.Razmatrajući zahtjev i dopunu zahtjeva Vijeće je, kao prvo, pošlo od odredbe članka IV.A.5.17a. Ustava Federacije Bosne i Hercegovine u svezi s Amandmanom XXXVII na Ustav i utvrdilo da obrazovanje i jezik spadaju u krug pitanja od značaja za vitalni interes konstitutivnih naroda. Međutim ta okolnost sama po sebi, po ocjeni Vijeća, ne mora značiti da i prijedlozi navedenih zakona, odnosno osporene odredbe povređuju vitalni interes konstitutivnog naroda.
- 6.Odlučujući o zahtjevu i dopuni zahtjeva u dijelu koji se odnosi na članak 2. Prijedloga zakona o izmjenama i dopunama Zakona o osnovnom školstvu, odnosno na članak 1. Prijedloga zakona o izmjenama i dopunama Zakona o srednjem školstvu, Vijeće je pošlo od članka I.6. Ustava Federacije Bosne i Hercegovine u svezi s Amandmanom XXIX na Ustav Federacije Bosne i Hercegovine.
Člankom I.6. (1) Ustava je utvrđeno da su službeni jezici Federacije Bosne i Hercegovine: bosanski jezik, hrvatski jezik i srpski jezik, a službena pisma: latinica i ćirilica.
Stavkom 2. istog članka je utvrđeno da se ostali jezici mogu koristiti kao sredstvo komuniciranja i nastave.
Navedene osporene odredbe prijedloga zakona, po ocjeni ovog Vijeća, ne dovode niti jedan od konstitutivnih naroda u neravnopravan položaj, niti vode asimilaciji i majorizaciji pojedinih naroda. U protivnom, bilo koje drugo zakonsko rješenje, kao npr. rješenje kojim bi se dozvolila mogućnost izvođenja nastave isključivo na hrvatskom, odnosno bosanskom, odnosno srpskom jeziku, predstavljalo bi kršenje ustavnog načela o jednakopravnosti svih službenih jezika u Federaciji Bosne i Hercegovine i dovelo bi do povrede vitalnih interesa drugih konstitutivnih naroda, tj. onih naroda na čijem se jeziku u danoj školi ne bi izvodila nastava.
U navedenom smislu je i Odluka Ustavnog suda Bosne i Hercegovine broj U-8/04 od 25. lipnja 2004. godine ("Službeni glasnik BiH", broj 40/04) u kojoj je Ustavni sud Bosne i Hercegovine zauzeo stajalište da bi uporaba jednog ili dva službena jezika konstitutivnog naroda u pojedinim visokoškolskim ustanovama mogla predstavljati reduciranje prava na jednaku i ravnopravnu uporabu službenog jezika sva tri konstitutivna naroda. Pored toga u pomenutoj odluci Ustavni sud Bosne i Hercegovine je konstatirao da bi bilo koje zakonsko rješenje, koje bi bilo u suprotnosti s načelom jedankopravnosti svih jezika konstitutivnih naroda na cijelom teritoriju Bosne i Hercegovine, predstavljalo grubo kršenje ovog načela i moglo bi da pokrene pitanje destruktivnosti nacionalnog interesa bilo kojeg od konstitutivnih naroda Bosne i Hercegovine.
- 7.Vijeće je utvrdilo da se člankom 3. stavak 2. Prijedloga zakona o izmjenama i dopunama Zakona o osnovnom školstvu, kojim je utvrđena ravnopravnost jezika i pisama u aktima, školskim ispravama i školskim programima, ne daje prednost uporabi nijednog od službenih jezika konstitutivnih naroda u Federaciji, već se propisuje obveza da se osigura ravnopravnost jezika i pisama u navedenim aktima.
Nadalje, Vijeće je utvrdilo da se članak 6. (upisno područje) i čl. 7. i 9. (nastavni plan i programi) Prijedloga istog zakona uopće ne odnose na uporabu jezika, osim što je, kao što je već navedeno, u članku 3. stavak 2. propisano da škola osigurava ravnopravnost jezika, između ostalog, i u školskim (nastavnim) programima.
- 8.Na temelju izloženog Vijeće je, primjenom članka 42. stavak 1. Zakona o postupku pred Ustavnim sudom Federacije Bosne i Hercegovine, odlučilo kao u dispozitivu ove odluke.
Ovu odluku Vijeće za zaštitu vitalnih interesa donijelo je u sastavu: prof. dr. Nedjeljko Milićević, predsjednik Vijeća, mr. Mirko Bošković, mr. Ranka Cvijić, Muamer Herceglija, Miomir Jočić, Kata Senjak i prof. dr. Kasim Trnka, članovi Vijeća.
Broj U-28/04
3. studenoga 2004. godine
Sarajevo
Predsjednik Vijeća
za zaštitu vitalnih interesa
Ustavnog suda Federacije
Bosne i Hercegovine
prof. dr. Nedjeljko Milićević, v. r.