USTAVNI SUD FEDERACIJE BOSNE I HERCEGOVINE
PRESUDA
Ustavni sud Federacije Bosne i Hercegovine, odlučujući o zahtjevu Premijera Kantona Sarajevo za utvrđivanje ustavnosti člana 3. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o osnovnom odgoju i obrazovanju, koji je donijela Skupština Kantona Sarajevo, na osnovu člana IV.C.10. Ustava Federacije Bosne i Hercegovine, nakon javne rasprave, na sjednici održanoj 06.11.2012. godine, donio je
PRESUDU
- 1.Utvrđuje se da član 3. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o osnovnom odgoju i obrazovanju ("Službene novine Kantona Sarajevo", broj 31/11), kojim se mijenja član 8. stav 1., u dijelu koji glasi: "škola će omogućiti pohađanje drugog srodnog nastavnog predmeta o etici i/ili religiji", nije u saglasnosti sa Ustavom Federacije Bosne i Hercegovine.
- 2.Saglasno članu IV.C.12.b) Ustava Federacije Bosne i Hercegovine daje se kao prijelazno rješenje mogućnost Skupštini Kantona Sarajevo da u roku od šest mjeseci od dana objavljivanja ove presude u "Službenim novinama Federacije BiH" i "Službenim novinama Kantona Sarajevo" usaglasi osporeni dio odredbe iz tačke 1. izreke ove presude sa Ustavom Federacije Bosne i Hercegovine.
- 3.Presudu objaviti u "Službenim novinama Federacije BiH" i službenim glasilima svih kantona.
Obrazloženje
1. Predmet zahtjeva
Premijer Kantona Sarajevo (u daljem tekstu: podnosilac zahtjeva) podnio je Ustavnom sudu Federacije Bosne i Hercegovine (u daljem tekstu: Ustavni sud Federacije) 29.12.2011. godine zahtjev za utvrđivanje ustavnosti člana 3. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o osnovnom odgoju i obrazovanju (u daljem tekstu: osporeni član Zakona), koji je donijela Skupština Kantona Sarajevo.
2. Bitni navodi zahtjeva
Osporenim članom Zakona je propisano da je škola dužna osigurati da učenici pohađaju nastavni predmet vjeronauku, a da će onim učenicima koji ne pohađaju vjeronauku škola omogućiti pohađanje drugog srodnog nastavnog predmeta o etici i/ili religiji, a čiji nastavni plan i program donosi Ministarstvo. Podnosilac zahtjeva smatra da osporeni član Zakona dovodi u neravnopravan položaj one učenike koji ne žele pohađati vjeronauku ili drugi nastavni predmet srodan vjeronauci, jer im nije data mogućnost da ne pohađaju ni jedan od ponuđenih predmeta. Navodi da ovim učenicima treba omogućiti izbor slobodnih aktivnosti pod nadzorom nastavnika, što je bio prvobitni prijedlog Ministarstva za obrazovanje, nauku i mlade Kantona Sarajevo (u daljem tekstu: Ministarstvo) i Vlade Kantona Sarajevo. Posebno ukazuje na djecu sa invaliditetom, ističući da ova djeca zbog svojih psihofizičkih sposobnosti nisu u mogućnosti da shvate značaj vjeronauke, odnosno predmeta srodnog vjeronauci. Podsjeća da su prihvatanjem Konvencije o pravima lica sa invaliditetom države potpisnice preuzele obavezu da osiguraju licima sa invaliditetom jednak pristup općem tercijarnom obrazovanju, profesionalnom osposobljavanju i edukaciji. Podnosilac zahtjeva napominje da je na području Kantona Sarajevo provedeno anketiranje roditelja učenika nakon čega je utvrđeno da postoje opredjeljenja za donošenje zakonskih rješenja za učenike koji ne žele pohađati vjeronauku odnosno nastavni predmet srodan vjeronauci. Na osnovu izloženog, podnosilac zahtjeva smatra da su osporenim članom Zakona, povrijeđene odredbe člana II.A.2.(1) c), d), j),l) i m) Ustava Federacije Bosne i Hercegovine, Evropska konvencija o zaštiti ljudskih prava i osnovnih sloboda, Evropska konvencija o pravima djeteta i Evropska konvencija o pravima lica sa invaliditetom. Predlaže da Ustavni sud Federacije donese presudu kojom se utvrđuje da osporeni član Zakona nije u saglasnosti sa Ustavom Federacije Bosne i Hercegovine.
3. Ovlaštenje za podnošenje zahtjeva za utvrđivanje ustavnosti
U skladu sa članom IV.C.10. (2) b) Ustava Federacije Bosne i Hercegovine podnosilac zahtjeva je ovlašten za podnošenje zahtjeva za utvrđivanje ustavnosti osporenog člana Zakona.
4. Bitni navodi odgovora na zahtjev
Ustavni sud Federacije je u skladu sa članom 16. Zakona o postupku pred Ustavnim sudom Federacije Bosne i Hercegovine ("Službene novine Federacije BiH", broj 6/95 i 37/03) 23.01.2012. godine zatražio od Skupštine Kantona Sarajevo da kao stranka u postupku odgovori na navode zahtjeva u roku od 20 dana.
U odgovoru na zahtjev koji je Skupština Kantona Sarajevo dostavila 22.02.2012. godine, između ostalog navodi se da osporeni član Zakona ne dovodi do diskriminacije učenika, jer daje mogućnost izbora drugog nastavnog predmeta srodnog vjeronauci. Sa aspekta prava roditelja i djece ističu da izučavanje vjeronauke kao redovnog ili alternativnog predmeta dovodi do jačanja moralnog integriteta djeteta, a da je izučavanje vjere osnovno ljudsko pravo garantovano Ustavom Federacije Bosne i Hercegovine. Predlažu da Ustavni sud Federacije odbije zahtjev podnosioca kao neosnovan.
5. Mišljenje Venecijanske komisije
Ustavni sud Federacije je 02.02.2012. godine zatražio mišljenje o podnesenom zahtjevu od Venecijanske komisije, kao amicus curiae, koje je dostavljeno 25.07.2012. godine. U navedenom mišljenju, između ostalog istaknuto je da član 8. Zakona o osnovnom odgoju i obrazovanju sa izmjenama i dopunama ostavlja učenicima i njihovim roditeljima izbor između nastavnog predmeta vjeronauke i alternativnog predmeta o "etici i /ili religiji".Venecijanska komisija smatra da se saglasnost sa članom 2. Protokola broj 1. može postići tamo gdje se u jednoj školi osigurava nastavni predmet iz konfesionalne religije tako što učenicima dozvoljava slobodu izbora da pohađaju ili ne pohađaju takvu nastavu. Kao alternativu nastavi iz konfesionalne religije, država može ustanoviti neutralni nastavni predmet bilo o religiji, o etici ili o oba predmeta. Iz navedenih razloga mišljenja su da državi nije zabranjeno da zahtijeva prisustvo učenika, bez mogućnosti izuzetka, na nastavnom predmetu iz etike/ili religije tamo gdje učenik ne pohađa nastavni predmet iz konfesionalne religije. Međutim, obavezno prisustvo na nastavnom predmetu iz etike i/ili religije je kompatibilno sa Evropskom konvencijom samo onda kada je nastavni predmet iz etike i/ili religije neutralan i ne nastoji da indoktrinira. Mora se prenositi na objektivan, kritički i pluralistički način. Navode da takva rješenja štite s jedne strane vjerska i filozofska uvjerenja roditelja koji žele da njihova djeca pohađaju nastavni predmet iz konfesionalne religije, a s druge strane štite vjerska i filozofska uvjerenja onih koji to ne žele.
6. Sjednica Suda sa javnom raspravom
U ovom ustavno-sudskom predmetu održana je javna rasprava 09.10.2012. godine. Raspravi su pristupili ovlašteni punomoćnici podnosioca zahtjeva i gospodin Emir Suljagić, kao amicus curiae. Ispred Skupštine Kantona Sarajevo nije pristupio niko, iako su uredno pozvani.
Punomoćnici podnosioca zahtjeva su ostali kod navoda zahtjeva i u cijelosti osporili navode iz odgovora na zahtjev. Obrazložili su svoje navode koji se odnose na diskriminaciju učenika koji nemaju izbor u slučaju da ne žele pohađati vjeronauku ili alternativni predmet o etici ili religiji, koji su srodni vjeronauci. Istakli su da je prijedlog Vlade ovog kantona, koji nije usvojen u postupku izmjena i dopuna Zakona o osnovnom odgoju i obrazovanju, bio u skladu sa Ustavnim principima i međunarodnim standardima. Prema navedenom prijedlogu škole bi bile obavezne da osiguraju slobodne aktivnosti i sadržaj istih, nadzor nastavnika i stavljanje školskih resursa na raspolaganje onim učenicima koji ne žele da pohađaju ni jedan predmet iz osporenog člana Zakona. Istakli su da je u septembru 2011. godine provedeno anketiranje učenika osnovnih i srednjih škola, koje je ukazalo da primjena osporenog člana Zakona kroz donesene nastavne planove i programe dovodi do određenih problema u praksi, što su elaborirali sa sigurnosnog aspekta učenika koji nisu prisutni na času vjeronauke, zatim sa aspekta diskriminacije ovih učenika prilikom upisa u srednje škole, u odnosu na učenike kojima ocjena iz vjeronauke ulazi u prosjek ocjena (ova ocjena je dovodila do razlike u ukupnom broju bodova na listi kandidata od 2 do 2,5, što ponekad može biti razlika između prvog i posljednjeg na listi). Dalje, navode da je došlo do diskriminacije učenika osnovnih škola u udnosu na učenike srednjih škola. Naime, dok se učenici osnovnih škola mogu izjasniti samo o pohađanju vjeronauke, odnosno alternativnog predmeta sličnog vjeronauci, učenici srednjih škola imaju i treću mogućnost, tako da u ovom trenutku postoji 50% populacije koja je u povoljnijem položaju. Kao suštinski problem u konkretnom slučaju navode, sporno je to, što prema osporenom članu Zakona, alternativni predmet treba biti "srodan" vjeronauci. U takvoj situaciji nadležno ministarstvo nema mogućnost da izradi plan i program za neki predmet koji bi bio alternativa vjeronauci. Zbog navedenih problema, Ministarstvo je predložilo izmjenu kriterija za upis u srednju školu, kako bi se ublažila diskriminacija do koje je dovodio dosadašnji jedini kriterij "prosjek ocjena". Sada su kriteriji "relevantna grupa predmeta" i rezultati prijemnog ispita. Na taj način je pomenuta razlika između učenika svedena na razumnu mjeru. Također, diskriminacija će ubuduće biti otklonjena i kroz polaganje ispita državne mature, te će na navedeni način dosadašnji kriterij "opći prosjek " biti eliminisan. Polaganje državne mature će biti propisano aktom nadležnog ministra.
7. Relevantni propisi za donošenje presude A. Ustavne odredbe
Član II. A. 2. (1) c) d) j) l) i m)
Federacija će osigurati primjenu najvišeg nivoa međunarodno priznatih prava i sloboda utvrđenih u dokumentima navedenim u Aneksu ovog ustava. Posebno
(1) Sva lica na teritoriji Federacije uživaju pravo na:
- c)jednakost pred zakonom;
- d)zabranu svake diskriminacije zasnovane na rasi, boji kože, polu, jeziku, religiji ili vjerovanju, političkim ili drugim uvjerenjima, nacionalnom ili socijalnom porijeklu;
- j)zaštitu porodice i djece;
- l)osnovne slobode; slobodu govora i štampe; slobodu mišljenja, savjesti i uvjerenja; slobodu religije, uključujući privatno i javno vjeroispovijedanje;...
- m)obrazovanje
Član III. 4. b)
Kantoni imaju sve nadležnosti koje nisu izričito povjerene federalnoj vlasti. Posebno su nadležni za:
- b)utvrđivanje obrazovne politike, uključujući donošenje propisa o obrazovanju i osiguranje obrazovanja;
B. Protokol uz Evropsku konvenciju o zaštiti ljudskih prava i osnovnih sloboda ("Prvi protokol" od 20.III.1952. godine)
Član 2.
"Niko ne može biti lišen prava na obrazovanje. U vršenju svojih funkcija u oblasti obrazovanja i nastave država poštuje pravo roditelja da osiguraju takvo obrazovanje i nastavu u skladu sa njihovim vlastitim vjerskim i filozofskim uvjerenjima".
- c)Konvencija o zaštiti ljudskih prava i osnovnih sloboda
Član 9.
"Svako ima pravo na slobodu misli, savjesti i vjere: ovo uključuje slobodu da promijeni vjeru ili uvjerenje i slobodu sam ili zajedno sa drugima i javno ili privatno, da manifestuje svoju vjeru ili uvjerenje, obredom, propovijedanjem i vršenjem vjerskih dužnosti i rituala.
Sloboda manifestiranja svoje vjere ili svojih uvjerenja će podlijegati samo onim ograničenjima predviđenim zakonom i koja su neophodna u demokratskom društvu u interesu javne sigurnosti, zaštite javnog poretka, zdravlja ili morala ili zaštite prava i sloboda drugih".
Član 14.
Zabrana diskriminacije
"Uživanje prava i sloboda predviđenih ovom konvencijom osigurava se bez diskriminacije po bilo kojoj osnovi, kao što su spol, rasa, boja kože, jezik, vjeroispovijest, političko ili drugo mišljenje nacionalno ili socijalno porijeklo, veza sa nekom nacionalnom manjinom, imovno stanje, rođenje ili drugi status".
D. Konvencija o pravima djeteta
Član 3.
"U svim aktivnostima koja se tiču djece od primarnog značaja su interesi djeteta bez obzira na to da li ih provode javne ili privatne institucije za socijalnu zaštitu, sudovi, administrativni organ ili zakonodavna tijela".
Član 12.
- 1.Države članice osiguravaju djetetu koje je sposobno formirati vlastito mišljenje pravo slobodnog izražavanja tog mišljenja o svim pitanjima koja se tiču djeteta, s tim što se mišljenju djeteta posvećuje dužna pažnja u skladu sa godinama života i zrelošću djeteta."
Član 14.
"1. Države članice poštuju pravo djeteta na slobodu mišljenja, savjesti i vjeroispovijesti.
- 2.Države članice poštuju prava i dužnosti roditelja i, ako je takav slučaj, zakonitih staratelja da usmjeravaju dijete u ostvarivanju njegovog prava na način koji je u skladu sa razvojem njegovih sposobnosti.
- 3.Sloboda ispoljavanja vjeroispovijesti, ili uvjerenja može da podliježe samo onim ograničenjima koja su propisana zakonom i koja su prijeko potrebna radi zaštite javne sigurnosti, reda, zdravlja ili morala ili osnovnih prava i sloboda drugih".
Član 18.
- 1.Države članice uložit će sve napore kako bi se uvažavao princip da oba roditelja imaju zajedničku odgovornost u podizanju i razvoju djeteta. Roditelji ili, u zavisnosti od slučaja, zakoniti staratelji imaju glavnu odgovornost za podizanje i razvoj djeteta. Interesi djeteta su njihova osnovna briga.
- 2.Radi garantiranja i unapređivanja prava sadržanih u ovoj konvenciji, države članice pružaju roditeljima i zakonitim starateljima odgovarajuću pomoć u obavljanju dužnosti odgajanja djeteta i osiguravaju razvoj institucija, objekata i službi za brigu o djeci.
Član 28.
- 1.Države članice priznaju pravo djeteta na obrazovanje i, radi postepenog ostvarenja tog prava na osnovu jednakih mogućnosti, posebno:
- a)proglašavaju osnovno obrazovanje obaveznim i besplatnim za sve;
- b)podstiču razvoj različitih oblika srednjoškolskog obrazovanja, uključujući opće i stručno obrazovanje, koje je dostupno svoj djeci i preuzimaju odgovarajuće mjere kao što su uvođenje besplatnog obrazovanja i pružanje finansijske pomoći u slučaju potrebe;
- c)svima omogućavaju sticanje visokog obrazovanja na osnovu sposobnosti, koristeći prikladna sredstva;
- d)svoj djeci stavljaju na raspolaganje obrazovne i stručne informacije i usluge profesionalne orijentacije;
- e)preduzimaju mjere za podsticanje redovnog pohađanja škole i smanjenje ispisivanja iz škole.
- a)
- 2.Države članice preuzimaju sve odgovarajuće mjere kako bi se disciplina u školama mogla provoditi na način koji je u skladu sa ljudskim dostojanstvom djeteta i ovom konvencijom.
- 3.Države članice unapređuju i podstiču međunarodnu saradnju o pitanjima koja se odnose na obrazovanje, posebno radi doprinosa eliminaciji neznanja i nepismenosti u svijetu i olakšanja pristupa nauci, tehničkom znanju i savremenim metodama nastave. U tom pogledu, posebna pažnja se poklanja zemljama u razvoju.
Član 29.
- 1.Države članice saglasne su da obrazovanje djeteta treba da bude usmjereno na:
- a)razvoj ličnosti djeteta i razvoj obdarenosti i mentalnih i fizičkih sposobnosti do krajnjih granica;
- b)razvoj poštovanja prava čovjeka i osnovnih sloboda, kao i poštovanje principa sadržanih u Povelji Ujedinjenih naroda;
- c)razvoj poštovanja roditelja djeteta, njegovog kulturnog identiteta, jezika i vrijednosti, nacionalnih vrijednosti zemlje u kojoj dijete živi i zemlje iz koje ono potiče, kao i civilizacija koje su različite od njegove;
- d)pripremanju djeteta za odgovoran život u slobodnom društvu, u duhu razumijevanja, mira tolerancije, jednakosti polova i prijateljstva među svim narodima, etničkim, nacionalnim i vjerskim grupama i licima autohtonog porijekla;
- e)razvoj poštovanja prirodne sredine.
- a)
- 2.Ni jedna odredba ovog člana kao ni člana 28. ne smije se tumačiti tako da se ograničava sloboda pojedinca i tijela da osnivaju i upravljaju obrazovnim ustanovama, imajući uvijek u vidu poštovanje principa izloženih u stavu 1. ovog člana i pod uslovom da je obrazovanje u takvim institucijama u skladu sa minimalnim standardima koje može propisati država.
E. Konvencija o pravima lica sa invaliditetom
Član 24.
Obrazovanje
- 1.Države potpisnice priznaju pravo svih lica sa invaliditetom na obrazovanje. Sa ciljem da ostvare uživanje ovog prava bez diskriminacije i na osnovu jednakosti sa drugima, države potpisnice osiguraće inkluzivni sistem obrazovanja na svim nivoima i učenje tokom čitavog života usmjereno na:
- a)Pun razvoj ljudskih potencijala i osjećanja dostojanstva i samovrijednosti, kao i jačanje poštovanja ljudskih prava, osnovnih sloboda i ljudske raznovrsnosti,
- b)Razvijanje ličnosti, talenta i mentalnih i fizičkih sposobnosti lica sa invaliditetom do najveće moguće mjere.
- c)Omogućavanje da sva lica sa invaliditetom efektivno učestvuju u slobodnom društvu.
- a)
- 2.Države potpisnice će osigurati:
- a)da lica sa invaliditetom ne budu isključena iz općeg sistema obrazovanja na osnovu svog invaliditeta, te da djeca s invaliditetom ne budu isključena iz besplatnog i obrazovnog osnovnog obrazovanja ili iz srednjeg obrazovanja na osnovu invaliditeta;
- b)da lica sa invaliditetom imaju pristup inkluzivnom kvalitetnom i besplatnom osnovnom obrazovanju i srednjem obrazovanju, na ravnopravnoj osnovi sa drugima u zajednicama u kojima žive;
- c)da bude obezbijeđeno razumno zadovoljenje htijenja pojedinca;
- d)da lica sa invaliditetom dobiju potrebnu podršku, unutar općeg sistema obrazovanja, kako bi se olakšalo njihovo djelotvorno obrazovanje,
- e)pružanje djelotvornih individualizovanih mjera podrške u okruženjima koja maksimalno doprinose akademskom i društvenom razvoju, u saglasnosti sa ciljem potpunog uključivanja.
- a)
(...)
- 5.Države potpisnice će licima sa invaliditetom osigurati pristup općem tercijarnom obrazovanju, stručnom usavršavanju, obrazovanju odraslih i cjeloživotnom učenju bez diskriminacije i na ravnopravnoj osnovi s drugima. U tu svrhu, države potpisnice će osigurati razumnu prilagodbu za lica sa invaliditetom."
F. Zakonske odredbe
1. Okvirni Zakon o osnovnom i srednjem obrazovanju u Bosni i Hercegovini
Član 4.
"Svako dijete ima jednako pravo pristupa i jednake mogućnosti učešća u odgovarajućem obrazovanju, bez diskriminacije na bilo kojoj osnovi.
Jednak pristup i jednake mogućnosti podrazumijevaju osiguravanje jednakih uslova i prilika za sve, za početak i nastavak daljeg obrazovanja.
Odgovarajuće obrazovanje podrazumijeva obrazovanje koje u skladu sa utvrđenim standardima osigurava djetetu da na najbolji način razvije svoje urođene i potencijalne umne, fizičke i moralne sposobnosti, na svim nivoima obrazovanja".
Član 5.
"Prava djeteta koja se odnose na obrazovanje, ispravna briga za dobrobit njegovog fizičkog i mentalnog razvoja i sigurnosti, u školama i na svim mjestima gdje se obrazuje, imaju prvenstvo nad svim drugim pravima.
U slučaju sukoba prava, prednost se daje onom pravu, tumačenju ili djelovanju, koje će najviše koristiti interesu djeteta".
Član 6.
"Škola ima odgovornost da, u vlastitoj i u sredini u kojoj djeluje, doprinese stvaranju takve kulture koja poštuje ljudska prava i osnovne slobode svih građana, kako je to zasnovano Ustavom i ostalim međunarodnim dokumentima iz oblasti ljudskih prava koje je potpisala Bosna i Hercegovina".
Član 9.
"Škola će unapređivati i štitit vjerske slobode, toleranciju i kulturu dijaloga.
Imajući na umu različitost ubjeđenja/vjerovanja u BiH, učenici će pohađati časove vjeronauke samo ako su u skladu sa njihovim ubjeđenjem ili ubjeđenjima njihovih roditelja.
Škola ne može preduzimati bilo kakve mjere i aktivnosti kojima bi se ograničavala sloboda izražavanja sopstvenih i upoznavanja drugih i drugačijih vjerskih uvjerenja.
Učenici koji ne žele pohađati vjeronauku neće ni na koji način biti dovedeni u nepovoljan položaj u odnosu na druge učenike".
2. Zakon o osnovnom odgoju i obrazovanju
Član 8.
"Škola je dužna osigurati uslove da učenici/učenice pohađaju vjeronauku, ali samo uz saglasnost roditelja ili staratelja.
Škola ne smije preduzimati bilo kakve aktivnosti koje bi se mogle shvatiti kao nepoštovanje ili davanje prednosti bilo kojoj vjeroispovijesti.
Škola osigurava da učenik/učenica ne trpi bilo kakvu diskriminaciju ili štetu na osnovu vjeroispovijesti, na osnovu toga da nema vjeroispovijesti, na osnovu činjenice da ne pohađa vjeronauku neke određene vjeroispovijesti ili je ne pohađa uopće.
Učenicima se obezbjeđuje da izučavaju o drugim vjerama i vjerovanjima, kao i o drugim tradicijama i kulturama".
3. Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o osnovnom odgoju i obrazovanju
Član 3.
Član 8. mijenja se i glasi:
"Član 8.
Škola je dužna osigurati uslove da učenici pohađaju nastavni predmet vjeronauku, a onim učenicima koji vjeronauku ne pohađaju škola će omogućiti pohađanje drugog srodnog nastavnog predmeta o etici/ili religiji, a čiji nastavni plan i program donosi Ministarstvo.
Učenici se, uz saglasnost roditelja, na početku školovanja opredjeljuju za pohađanje jednog od nastavnih predmeta iz stava 1. ovog člana, uz mogućnost promjene opredjeljenja na početku svake školske godine.
Predmeti iz stava 1. imaju status izbornog predmeta i ulaze u opći prosjek ocjena."
8. Činjenično stanje
Ustavni sud Federacije konstatuje da je u isključivoj nadležnosti kantona utvrđivanje obrazovne politike, donošenje propisa o obrazovanju i osiguranju obrazovanja. Uvažavajući nadležnosti Skupštine Kantona Sarajevo u oblasti zakonodavne politike, Ustavni sud Federacije ukazuje da je osporeni član Zakona u dijelu koji glasi: "škola će omogućiti pohađanje drugog srodnog nastavnog predmeta o etici i/ili religiji", nejasan, neprecizan i da ostavlja mogućnost proizvoljnog tumačenja, kao i čestog mijenjanja sadržaja ovih predmeta u praksi. Suštinski problem u konkretnom slučaju, odnosi se na obavezivanje nadležnog Ministarstva na donošenje nastavnog plana i programa alternativnog predmeta koji bi bio "srodan" vjeronauci. Tako koncipirana odredba Zakona ne ostavlja dovoljno prostora i ne daje jasna ovlaštenja Ministarstvu da izradi sadržaje, planove i programe za alternativni predmet, za koji bi se opredijelili učenici koji ne žele pohađati vjeronauku. Iz navedenih razloga, po ocjeni Ustavnog suda Federacije osporena odredba Zakona ne daje garancije da učenici koji ne žele pohađati nastavni predmet vjeronauku, neće biti diskriminirani. Osporena odredba Zakona, ovim učenicima ne omogućava da se na jasan i precizan način upoznaju sa svojim pravima, obavezama i odgovornostima pri izboru alternativnih predmeta.
9. Stav Ustavnog suda Federacije
Ustavni sud Federacije utvrđuje da bi Skupština Kantona Sarajevo uređujući oblast obrazovanja jasnim i preciznim zakonskim rješenjima, umjesto osporene odredbe trebala utvrditi alternativni odnosno alternativne predmete, pa nadležnom ministarstvu dati ovlaštenja, koja mu omogućavaju da se kroz utvrđivanje sadržaja, planova i programa alternativnog odnosno alternativnih predmeta omogući realizaciju prava roditelja i djece garantovana:
- a)Ustavom Federacije Bosne i Hercegovine, kao što su jednakost pred zakonom, zabrana svake diskriminacije, zaštita porodice i djece, sloboda govora, mišljenja, savjesti i uvjerenja, sloboda religije i obrazovanje (član II.A.2.(1) c), d), j), l) i m).
- b)Konvencijom o pravima djeteta, kao što su pravo djeteta na slobodu mišljenja, savjesti i vjeroispovijesti (član 14. ove Konvencije), osiguranje da pruženo obrazovanje bude u najboljem interesu djeteta, da u potpunosti poštuje prava i dužnosti roditelja i da osigura potpuni razvoj identiteta djeteta (čl. 18., 28. i 29.).
- c)Evropskom konvencijom o ljudskim pravima i osnovnim slobodama, kao što su sloboda vjeroispovijesti (član 9.), sloboda izražavanja (član 10.), zabrana diskriminacije (član 14.) i pravo na obrazovanje (član 2. Protokola broj 1. uz Evropsku konvenciju).
- d)Konvencije o pravima lica sa invaliditetom, kao što je pravo lica sa invaliditetom na obrazovanje (član 24.), prilagođavajući sadržaje nastavnih planova i programa iz ove oblasti specifičnim potrebama ove djece, u cilju njihovog potpunog uključivanja u obrazovni sistem.
Nadležno ministarstvo u oblasti obrazovanja bi na ovaj način imalo mogućnost utvrđivati sadržaje nastavnog odnosno nastavnih predmeta, planove i programe za njihovu realizaciju u skladu sa principima demokratskog društva. Prenošenjem znanja iz ove oblasti obrazovanja na objektivan, kritički i pluralistički način, spriječila bi se indoktrinacija, koja ne poštuje vjerska i filozofska uvjerenja roditelja. Time bi nadležno ministarstvo ispunilo svoju obavezu iz člana 2. Protokola broj 1. uz Evropsku konvenciju o zaštiti ljudskih prava i osnovnih sloboda, u smislu poštovanja roditelja da osiguraju obrazovanje i podučavanje njihove djece u skladu sa njihovim vlastitim vjerskim i filozofskim uvjerenjima.
10. Tačkom 2. izreke presude je saglasno članu IV.C.12.b) Ustava Federacije Bosne i Hercegovine data kao prijelazno rješenje, mogućnost Skupštini Kantona Sarajevo da u roku od šest mjeseci od dana objavljivanja ove presude u "Službenim novinama Federacije BiH" i "Službenim novinama Kantona Sarajevo" usaglasi osporeni dio odredbe iz tačke 1. izreke ove presude sa Ustavom Federacije Bosne i Hercegovine.
Ovu presudu Ustavni sud Federacije donio je jednoglasno u sastavu: dr. Kata Senjak, predsjednica Suda, Sead Bahtijarević, mr. Ranka Cvijić, Domin Malbašić, Aleksandra Martinović i mr. Faris Vehabović, sudije Suda.
Broj U-39/11
06. novembra 2012. godine
Sarajevo
Predsjednica
Ustavnog suda Federacije
Bosne i Hercegovine
Dr. Kata Senjak, s. r.