Aktio

USTAVNI SUD FEDERACIJE BOSNE I HERCEGOVINE

PRESUDA

Ustavni sud Federacije Bosne i Hercegovine odlučujući o ustavnom pitanju koje je predočio Vrhovni sud Federacije Bosne i Hercegovine u vezi utvrđivanja ustavnosti čl. 1. i 2. i člana 7. stav 9. Zakona o sprovođenju kontrole zakonitosti korišćenja prava iz oblasti boračko-invalidske zaštite, na osnovu člana IV.C.10.(4) Ustava Federacije Bosne i Hercegovine u vezi sa Amandmanima LII i XCVI na Ustav Federacije Bosne i Hercegovine, nakon javne rasprave, na sjednici održanoj 21.02.2012. godine, donio je

PRESUDU

  • 1.
    Utvrđuje se da je član 7. stav 9. Zakona o sprovođenju kontrole zakonitosti korišćenja prava iz oblasti boračko-invalidske zaštite ("Službene novine Federacije BiH", broj 82/09) u saglasnosti sa Ustavom Federacije Bosne i Hercegovine.
  • 2.
    Odbacuje se zahtjev za utvrđivanje ustavnosti čl. 1. i 2. Zakona o sprovođenju kontrole zakonitosti korišćenja prava iz oblasti boračko-invalidske zaštite.
  • 3.
    Presudu objaviti u "Službenim novinama Federacije BiH", i službenim glasilima svih kantona.

Obrazloženje

  • 1.
    Vrhovni sud Federacije Bosne i Hercegovine (u daljem tekstu: podnosilac zahtjeva) u postupku rješavanja upravnog spora broj: 70 0 U 001387 11 Fp u predmetu tužioca Barać Marijana iz Livna, protiv rješenja Federalnog ministarstva za pitanja boraca i invalida odbrambeno-oslobodilačkog rata/Federalnog ministarstva za pitanja branitelja i invalida domovinskog rata Sarajevo (u daljem tekstu: Federalno ministarstvo), broj: UP-1-03-41-ZKZ-255/11 od 19.05.2011. godine, na osnovu člana IV.C.10. (4) Ustava Federacije Bosne i Hercegovine je 11.11.2011. godine Ustavnom sudu Federacije Bosne i Hercegovine (u daljem tekstu: Ustavni sud Federacije) predočio ustavno pitanje u vezi utvrđivanja ustavnosti čl. 1. i 2. i člana 7. stav 9. Zakona o sprovođenju kontrole zakonitosti korišćenja prava iz oblasti boračko-invalidske zaštite (u daljem tekstu: osporeni članovi Zakona).
  • 2.
    U zahtjevu se između ostalog navodi, da je Vrhovni sud Federacije Bosne i Hercegovine zaprimio značajan broj predmeta u kojima se rješava status ratnih vojnih invalida. U konkretnom slučaju, tužiocu u upravnom sporu Barać Marijanu je ukinuto ranije utvrđeno pravo iz oblasti boračko-invalidske zaštite, sa danom 15.04.2011. godine, od kada mu se ne priznaje status ratnog vojnog invalida. Osporenim rješenjem tužilac je upućen na pokretanje upravnog spora pred Vrhovnim sudom Federacije Bosne i Hercegovine. Podnosilac zahtjeva citira osporene odredbe čl. 1. i 2. i član 7. stav 9. Zakona. Ističe da iz osporene odredbe člana 7. stav 9. Zakona proizilazi da je strankama u postupku (koji je označen kao revizija), uskraćeno pravo na žalbu kao redovni pravni lijek, iz razloga što je osporeno rješenje doneseno od strane Federalnog ministarstva. Smatra da je Federalno ministarstvo u pravilu drugostepeni organ za rješavanje pitanja iz oblasti boračko-invalidske zaštite. Prema mišljenju podnosioca zahtjeva opredjeljenja u osporenom Zakonu nisu u skladu sa poimanjem instituta revizije u upravnom postupku, niti su sadržana u osnovnim zakonima kojima su prethodno utvrđena stečena prava. Navodi da se u skladu sa osporenim članom 7. stav 9. Zakona određuje stvarna i mjesna nadležnost Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine, što nije u skladu sa postojećim Zakonom o upravnim sporovima ("Službene novine Federacije BiH", broj 9/05), koji odredbom člana 5. propisuje da upravne sporove rješava kantonalni sud prema sjedištu prvostepenog organa. Mišljenja je da bi postupanje Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine bilo upitno u ovim predmetima, iz razloga što je taj sud po svojoj funkcionalnoj i stvarnoj nadležnosti sud koji odlučuje o vanrednim pravnim lijekovima. Ističe da prethodno postupanje resornog ministarstva ma koliko da je označeno kao "revizija" ne ispunjava uslove vanrednog pravnog sredstva, te se iz navedenih razloga ne bi moglo tako tretirati. Smatra da bi uvođenjem ovakvog postupanja stranke u postupku bile uskraćene za dvostepenost u sudskom postupku, koje je kao pravo na jednakost pred zakonom, odnosno pravo na pravičan postupak garantovano odredbom člana II. A. 2. (1) c) Ustava Federacije Bosne i Hercegovine. Pojašnjava da nije dozvoljeno vanredno preispitivanje sudske odluke na odluke Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine u smislu člana 41. stav 1. Zakona o upravnim sporovima. Poziva se na odredbu člana IV.C.1.3. Ustava Federacije Bosne i Hercegovine, kojom je propisano da pravila postupka, potrebna da bi se osigurala jednakost u postupanju, kao i osnovni principi pravičnosti u postupcima pred sudovima i organizaciji svih sudova, bit će utvrđeni zakonima Federacije. Pošto je Zakonom o upravnim sporovima i Zakonom o sudovima u Federaciji Bosne i Hercegovine ("Službene novine Federacije BiH", br. 38/05, 22/06 i 63/10) već opredijeljena nadležnost za postupanje, smatra da propisana nadležnost u osporenoj odredbi člana 7. stav 9. Zakona nije u skladu sa navedenim zakonima. Na osnovu izloženog predlaže da Ustavni sud Federacije odluči o ustavnosti osporenih članova Zakona.
  • 3.
    Ustavni sud Federacije je u skladu sa članom 16. Zakona o postupku pred Ustavnim sudom Federacije Bosne i Hercegovine ("Službene novine Federacije BiH", broj 6/95 i 37/03) 29.11.2011. godine zatražio od Barać Marijana iz Livna, Federalnog ministarstva i Predstavničkog doma i Doma naroda Parlamenta Federacije Bosne i Hercegovine, da kao stranke u postupku odgovore na navode zahtjeva u roku od 20 dana.

U odgovoru na zahtjev od 23.12.2011. godine, Federalno ministarstvo navodi da je smisao donošenja Zakona o sprovođenju kontrole zakonitosti korišćenja prava iz oblasti boračko-invalidske zaštite uvođenje reda i zakonitosti u oblasti korišćenja prava i primanja iz budžeta. Ističe da ovim Zakonom revizija nije propisana kao vanredni pravni lijek, kako to navodi podnosilac zahtjeva, već se radi o postupku kontrole zakonitosti korišćenja prava, kao posebnom pravnom institutu, koji zakonodavna vlast može da uspostavi radi kontrole zakonitog korišćenja sredstava poreskih obaveznika, kao npr. u slučaju donošenja propisa o reviziji poslovanja organa uprave i sl. Navodi da na osnovu navedenog Zakona reviziji podliježu sva prava korisnika ostvarena u skladu sa Zakonom o pravima branilaca i članova njihovih porodica ("Službene novine Federacije BiH", br. 33/04, 56/05 i 70/07), Zakonom o posebnim pravima dobitnika ratnih priznanja i odlikovanja i njihovih porodica ("Službene novine Federacije BiH", broj 70/05 i 61/06), Zakonom o pravima demobilisanih boraca i članova njihovih porodica ("Službene novine Federacije BiH", br. 61/06, 27/08 i 32/08), Uredbom o povoljnijim uslovima za sticanje prava na starosnu penziju vojnih osiguranika Vojske Federacije Bosne i Hercegovine ("Službene novine Federacije BiH", broj 2/00 i 21/01), Uredbom o povoljnim uslovima za sticanje prava na starosnu penziju vojnih osiguranika Vojske Federacije Bosne i Hercegovine ("Službene novine Federacije BiH", br. 18/04, 27/04 i 47/04) i Uredbom o sticanju prava na starosnu penziju pod povoljnijim uslovima bivše Vojske Federacije Bosne i Hercegovine i državnih službenika i namještenika bivšeg Federalnog ministarstva odbrane ("Službene novine Federacije BiH", br. 75/06, 58/07, 89/07 i 31/08). Smatra da je odredba člana 7. stav 9. osporenog Zakona u skladu sa članom 11. i članom 222. stav 6. Zakona o upravnom postupku ("Službene novine Federacije BiH", broj 2/98 i 48/99). Citira odredbu člana 29. stav 2. Zakona o sudovima u Federaciji Bosne i Hercegovine ("Službene novine Federacije BiH", br. 38/05, 22/06 i 63/10), kojom je propisano da Vrhovni sud Federacije Bosne i Hercegovine može imati i izvorne nadležnosti ako su utvrđene federalnim zakonom. Mišljenja je da je intencija predlagača ovog zakona da Vrhovni sud Federacije Bosne i Hercegovine sudi u upravnim sporovima, jer se radi o zakonu temporalnog karaktera, koji će se primjenjivati u periodu dok se ne završi revizija korisnika prava iz ove oblasti. Kad je u pitanju procedura donošenja Zakona, ističe da je donesen u postupku i na način kako je to propisano važećim propisima. Na osnovu izloženog predlaže da Ustavni sud Federacije odbije zahtjev podnosioca za ocjenu ustavnosti osporenih članova Zakona kao neosnovan.

Predstavnički dom i Dom naroda Parlamenta Federacije Bosne i Hercegovine i Barać Marijan u ostavljenom roku nisu dostavili odgovor na navode zahtjeva podnosioca.

  • 4.
    U ovom ustavno-sudskom predmetu održana je javna rasprava 21.02.2012. godine na koju je pored predsjednika Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine ispred podnosioca zahtjeva, pristupila i punomoćnica Federalnog ministarstva. Javnoj raspravi nisu pristupili predstavnici Predstavničkog doma i Doma naroda Parlamenta Federacije Bosne i Hercegovine i Barać Marijan, iako su uredno pozvani.

Predsjednik Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine je u cijelosti ostao kod navoda iz zahtjeva.

Punomoćnica Federalnog ministarstva je u cijelosti ostala kod navoda iz odgovora na zahtjev. Pojasnila je da je u konkretnom slučaju Federalno ministarstvo određeno kao prvostepeni organ iz više razloga. Kao prvo, ocjenu medicinske dokumentacije vrši Federalni institut za medicinsko vještačenje zdravstvenog stanja. Drugo, imajući u vidu dosadašnju praksu u okviru kantonalne nadležnosti, gdje se dešavalo da se provjera dokumentacije vrši na kantonalnom nivou, a sredstva se korisnicima prava isplaćuju iz federalnog budžeta, nametnula se potreba za novim zakonskim rješenjima u ovoj oblasti. Smisao novih rješenja je ujednačavanje prakse u ovoj oblasti. Iz tih razloga, a pošto je za provjeru dokumentacije određen federalni nivo bilo je opravdano propisivanje nadležnosti Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine za rješavanje sporova protiv rješenja Federalnog ministarstva.

  • 5.
    Ustavni sud Federacije je odlučio kao u izreci presude iz sljedećih razloga:

Ustavni sud Federacije je utvrdio da rješenja Federalnog ministarstva koja su donesena u postupku propisane kontrole zakonitosti korišćenja prava iz oblasti boračko-invalidske zaštite, nemaju karakter rješenja o kojima se odlučuje po vanrednom pravnom lijeku, već se radi o rješavanju u prvom stepenu u posebnom upravnom postupku.

Ocjenjujući ustavnost osporenih članova Zakona, Ustavni sud Federacije je pošao od sljedećih ustavnih odredaba:

Članom IV.A.a) Ustava Federacije Bosne i Hercegovine je utvrđeno da zakonodavnu vlast u Federaciji Bosne i Hercegovine vrši Predstavnički dom i Dom naroda Parlamenta Federacije Bosne i Hercegovine, dok je članom IV.C.1.3. Ustava Federacije Bosne i Hercegovine propisano da, ukoliko ovim ustavom nije drukčije utvrđeno, pravila postupka potrebna da bi se osigurala jednakost u postupanju, kao i osnovni principi pravičnosti u postupcima pred sudovima i organizaciji svih sudova, bit će utvrđeni zakonima Federacije.

Članom IV.C.15. (2) Ustava Federacije Bosne i Hercegovine utvrđeno je da Vrhovni sud ima i izvorne nadležnosti utvrđene federalnim zakonom.

Imajući u vidu citirane ustavne odredbe, Ustavni sud Federacije konstatuje da su Predstavnički dom i Dom naroda Parlamenta Federacije Bosne i Hercegovine nadležni za donošenje zakona kojima se u skladu sa utvrđenom politikom, uz poštivanje ustavnih principa, uređuje određena oblast. U konkretnom slučaju, Parlament Federacije Bosne i Hercegovine, realizirajući utvrđenu politiku u oblasti javne potrošnje, koja se odnosi na osiguranje zakonitosti trošenja budžetskih sredstava, donio je Zakon o kontroli zakonitosti korišćenja prava iz oblasti boračko-invalidske zaštite.

U provedenom postupku Ustavni sud Federacije je razmotrio navode zahtjeva koji se odnose na osporene odredbe čl. 1.i 2. Zakona i utvrdio da iste propisuju uslove, način i postupak kontrole zakonitosti korišćenja prava ostvarenih prema propisima iz oblasti boračko-invalidske zaštite i definišu dokumentaciju koja podliježe provjeri. Propisana kontrola sastoji se u provjeravanju dokumentacije i svih evidencija na osnovu kojih su ostvarena prava iz ove oblasti, a koju je zakonodavac u konkretnom slučaju označio kao reviziju.

Analizirajući činjenice iznesene u zahtjevu i na javnoj raspravi, kao i činjenice koje proizlaze iz cjelokupne dokumentacije u spisu, Ustavni sud Federacije je utvrdio da podnosilac zahtjeva ni u zahtjevu, ni na javnoj raspravi nije obrazložio, niti precizirao na koji su način i koje odredbe Ustava Federacije Bosne i Hercegovine povrijeđene osporenim čl. 1. i 2. Zakona, koji samo propisuju način i postupak provođenja kontrole ostvarivanja prava na osnovu propisa iz oblasti boračko-invalidske zaštite. Iz navedenih razloga Ustavni sud Federacije je utvrdio da ne postoje procesne pretpostavke za odlučivanje u odnosu na ovaj dio zahtjeva, pa je, primjenom odredaba člana 26. stav 1. Zakona o postupku pred Ustavnim sudom Federacije Bosne i Hercegovine u vezi sa članom 41. Poslovnika Ustavnog suda Federacije Bosne i Hercegovine ("Službene novine Federacije BiH", broj 40/10) odlučeno kao u tački 2. izreke.

Ustavni sud Federacije je razmotrio odredbu osporenog člana 7. stav 9. Zakona, kojom je propisano da se protiv rješenja Federalnog ministarstva donesenih u postupku revizije ne može izjaviti žalba, ali da se može pokrenuti upravni spor kod Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine. Istim članom data je mogućnost da stranke vode upravni spor radi zaštite pojedinačnih prava protiv rješenja Federalnog ministarstva, kao prvostepenog organa u postupku. Davanjem mogućnosti za ostvarivanje sudske zaštite protiv akta Federalnog ministarstva, osporenim članom 7. stav 9. Zakona, osigurani su principi jednakosti u postupanju za sva lica u postupku u kojem se rješava o njihovim pravima iz ove oblasti, kako je predviđeno članom IV.C.1. 3. Ustava Federacije Bosne i Hercegovine.

Imajući u vidu izloženo, kao i činjenicu da je praksa u ostvarivanju prava iz oblasti boračko-invalidske zaštite u okvirima kantonalnih nadležnosti dovodila do nejednakosti u korišćenju prava zasnovanih na istim propisima, Ustavni sud Federacije je utvrdio da podnosilac zahtjeva nije dokazao da je osporenim članom 7. stav 9. Zakona povrijeđeno pravo na jednakost pred zakonom iz člana II.A.2.(1) c) Ustava Federacije Bosne i Hercegovine.

Ustavni sud Federacije podsjeća da Parlament Federacije Bosne i Hercegovine kao zakonodavni organ u okviru svoje nadležnosti, može uređivati odnose u određenoj oblasti uvažavajući posebne i specifične okolnosti. U konkretnom slučaju zakonodavni organ je utvrdio izvornu nadležnost Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine u skladu sa odredbom člana IV.C.15. (2). Ustava Federacije Bosne i Hercegovine na drugačiji način nego što je to propisano Zakonom o upravnim sporovima. Ustavni sud Federacije je ocijenio da je osporena odredba člana 7. stav 9. Zakona u suštini temporalnog karaktera, i da će se primjenjivati samo u periodu dok se ne završi kontrola ostvarivanja prava iz oblasti boračko-invalidske zaštite. To suštinski ne narušava postojeće odredbe Zakona o upravnim sporovima i Zakona o upravnom postupku, koji je takođe dao mogućnost da se posebnim zakonom može u izuzetnim situacijama pitanje upravnog postupka regulisati i na drugi način. U konkretnom slučaju Federalno ministarstvo za pitanja boraca i invalida odbrambeno-oslobodilačkog rata je određeno kao prvostepeni organ, iz razloga što je praksa u ostvarivanju prava iz oblasti boračko-invalidske zaštite u okvirima kantonalne nadležnosti dovodila do različitih rješenja u ovoj oblasti. Iz tih razloga po ocjeni Ustavnog suda Federacije, utvrđivanje izvorne nadležnosti Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine za rješavanje sporova protiv rješenja Federalnog ministarstva je opravdano, jer dovodi do jednakosti u postupanju u sudskom postupku.

Na osnovu izloženog, Ustavni sud Federacije je ocijenio da ne stoje navodi podnosioca zahtjeva da je Vrhovni sud Federacije Bosne i Hercegovine isključivo žalbeni sud, jer zakonodavni organ u posebnim okolnostima a uvažavajući ustavne odredbe može dati i izvornu nadležnost Vrhovnom sudu Federacije Bosne i Hercegovine utvrđenu federalnim zakonom.

U tom kontekstu Ustavni sud Federacije je utvrdio da podnosilac zahtjeva nije obrazložio niti dokazao navode kojim problematizira izvornu nadležnost Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine utvrđenu osporenim članom 7. stav 9. Zakona. Na osnovu izloženog, a u svjetlu odredbe člana IV.C.15. (2) Ustava Federacije Bosne i Hercegovine, Ustavni sud Federacije je utvrdio da je osporeni član 7. stav 9. Zakona u saglasnosti sa Ustavom Federacije Bosne i Hercegovine.

S obzirom na izloženo odlučeno je kao u izreci ove presude.

Ovu presudu Ustavni sud Federacije donio je većinom od pet glasova sudija u sastavu: mr Kata Senjak, predsjednica Suda, Sead Bahtijarević, mr Ranka Cvijić, Domin Malbašić, Aleksandra Martinović i mr Faris Vehabović, sudije Suda.

Broj U-33/11
21. februara 2012. godine
Sarajevo

Predsjednica
Ustavnog suda Federacije
Bosne i Hercegovine
Mr Kata Senjak, s. r.