USTAVNI SUD FEDERACIJE BOSNE I HERCEGOVINE
PRESUDA
Ustavni sud Federacije Bosne i Hercegovine, odlučujući o zahtjevu predsjednika Federacije Bosne i Hercegovine za utvrđivanje ustavnosti Zakona o platama i naknadama u organima vlasti Federacije Bosne i Hercegovine, na osnovu člana IV.C.10. Ustava Federacije Bosne i Hercegovine, nakon provedene javne rasprave, na sjednici održanoj 28. februara 2012. godine, donio je
PRESUDU
- 1.Utvrđuje se da osporeni dio člana 1. Zakona o platama i naknadama u organima vlasti u Federaciji Bosne i Hercegovine ("Službene novine Federacije BiH", broj 45/10) u dijelu koji glasi: "te primjena ovog zakona u kantonima, gradovima i općinama u Federaciji", nije u neskladu sa Ustavom Federacije Bosne i Hercegovine.
- 2.Presudu objaviti u "Službenim novinama Federacije BiH" i službenim glasilima kantona.
Obrazloženje
- 1.Predsjednik Federacije Bosne i Hercegovine (u daljem tekstu: podnosilac zahtjeva) podnio je 03.11.2011. godine Ustavnom sudu Federacije Bosne i Hercegovine (u daljem tekstu: Ustavni sud Federacije) zahtjev za utvrđivanje ustavnosti dijela člana 1. Zakona o platama i naknadama u organima vlasti Federacije Bosne i Hercegovine (u daljem tekstu: osporeni Zakon), tvrdeći da odredba člana 1. osporenog Zakona u dijelu koji glasi: "te primjena ovog zakona u kantonima, gradovima i općinama u Federaciji", nije u skladu sa odredbama člana III. 4. e) i I) Ustava Federacije Bosne i Hercegovine.
- 2.Podnosilac zahtjeva navodi da je članom 1. osporenog Zakona propisano, da se ovim zakonom uređuju plate i naknade izabranih dužnosnika nosioca izvršnih funkcija i savjetnika u organima zakonodavne i organima izvršne vlasti u Federaciji Bosne i Hercegovine, državnih službenika i namještenika u organima državne službe Federacije, pravobranioca, službenika sudske policije i zatvorskih policajaca - stražara u kaznenopopravnim zavodima Federacije, te primjena ovog zakona u kantonima, gradovima i općinama u Federaciji. Podnosilac zahtjeva dalje ističe, da je odredbama člana III.4.e) i I) Ustava Federacije Bosne i Hercegovine regulisano da kantonima pripadaju sve nadležnosti za utvrđivanje politike u vezi sa regulisanjem i osiguranjem javnih službi, te da su nadležni za finansiranje djelatnosti kantonalne vlasti, ili njenih agencija. Nadalje, da je odredbama člana III.I.(j) Ustava Federacije Bosne i Hercegovine propisana isključiva nadležnost Federacije u finansiranju djelatnosti federalne vlasti, ustanova i institucija koje federalne vlasti osnivaju oporezivanjem, zaduživanjem, ili drugim sredstvima, a da odredbama člana III.2. i III.3. Ustava Federacije Bosne i Hercegovine, nije propisana zajednička nadležnost federalne i kantonalne vlasti na utvrđivanju i finansiranju kantonalne vlasti, niti je o tome postignuta saglasnost, već da je to pravo ostavljeno isključivo kantonima.
Podnosilac zahtjeva predlaže, da Ustavni sud Federacije utvrdi da odredba čana 1. osporenog Zakona u dijelu koji glasi: "te primjena ovog zakona u kantonima, gradovima i općinama, u Federaciji" nije saglasna sa odredbama Ustava Federacije Bosne i Hercegovine.
- 3.Ustavni sud Federacije je saglasno članu 16. Zakona o postupku pred Ustavnim sudom Federacije Bosne i Hercegovine ("Službene novine Federacije BiH", br. 6/95 i 37/03) dana 08.11.2011. godine dostavio zahtjev na odgovor drugoj strani u ovom ustavnosudskom postupku, odnosno Predstavničkom domu i Domu naroda Parlamenta Federacije Bosne i Hercegovine. Traženi odgovor nije dostavljen.
- 4.Javna rasprava održana je 28. februara 2012. godine. Javnoj raspravi prisustvovao je punomoćnik podnosioca zahtjeva, dok raspravi ispred Predstavničkog doma Parlamenta Federacije Bosne i Hercegovine i Doma naroda Parlamenta Federacije Bosne i Hercegovine nije niko prisustvovao.
Na javnoj raspravi punomoćnik podnosioca zahtjeva ostao je u cijelosti kod navoda iz zahtjeva. Na pitanja u vezi sa Poglavljem V. osporenog Zakona, u odnosu na odredbe čl. 57-63. ovog zakona, koje razrađuju način primjene osporenog zakona u kantonima, općinama i gradovima u Federaciji, predstavnik podnosioca zahtjeva nije dao odgovor, već je ostao isključivo pri navodima iz zahtjeva.
- 5.Ustavni sud Federacije je odlučio kao u tački 1. izreke ove presude iz sljedećih razloga:
Ustavni sud Federacije je na osnovu odredbe člana IV.C. 10.(2) Ustava Federacije Bosne i Hercegovine, između ostalog, nadležan da odlučuje o zahtjevu predsjednika Federacije Bosne i Hercegovine o tome, da li je prijedlog zakona koji je usvojio jedan od domova, ili u konkretnom slučaju, zakon koji su usvojila oba doma u skladu sa Ustavom Federacije Bosne i Hercegovine.
Razmatrajući podneseni zahtjev, Ustavni sud Federacije je pošao od odredbe člana III.2. Ustava Federacije Bosne i Hercegovine, kojom je propisana nadležnost Federacije i kantona, te odredbe člana III.3. kojom je utvrđen način ostvarivanja tih nadležnosti. Članom III.2.e) propisano je, da su pored ostalih nadležnosti, Federacija i kantoni nadležni i za socijalnu politiku, a ta nadležnost se prema Ustavu Federacije Bosne i Hercegovine može, u skladu sa potrebama, ostvarivati zajednički ili odvojeno ili od strane kantona koordinisano od federalne vlasti, kako je to i propisano odredbom člana III.3.I) Ustava Federacije Bosne i Hercegovine. U konkretnom slučaju, oblast koja je uređena ovim zakonom je oblast prava iz radnog odnosa, koja je sastavni dio socijalne politike. Član III.3 (3) Ustava Federacije Bosne i Hercegovine, relevantan za ovaj slučaj utvrđuje da u vršenju ovih nadležnosti, kada se radi o zakonima i drugim propisima obavezujućim za područje cijele Federacije, u skladu sa ovim ustavom i odlukama Parlamenta Federacije Bosne i Hercegovine, federalna vlast će postupiti uzimajući u obzir kantonalne nadležnosti, različite situacije u pojedinim kantonima i potrebu za fleksibilnošću u provođenju. Federalna vlast ima pravo utvrđivati politiku i donositi zakone koji se tiču svake od ovih nadležnosti.
U konkretnom slučaju, osporeni Zakon uređuje segment plata i naknada u izvršnoj i zakonodavnoj vlasti, što je dio prava zaposlenika koji proizilazi iz radnog odnosa. Parlament Federacije Bosne i Hercegovine se u sklopu vođenja zakonodavne politike opredijelio, da u skladu sa potrebama, ovu oblast uredi osporenim Zakonom, kojim je utvrdio politku i opće smjernice za uređenje ove važne oblasti na području cijele Federacije. Izvjesno je da postoji potreba da se, uz uvažavanje principa iz člana III.3.(3) Ustava Federacije Bosne i Hercegovine plate i naknade zaposlenih u zakonodavnoj i izvršnoj vlasti u cijeloj Federaciji Bosne i Hercegovine okvirno urede na jednoobrazan način, što je u skladu sa imperativom jednakih prava pred zakonom koja proizilaze i iz radnog odnosa za obavljanje istovrsnih poslova u organima vlasti.
Nadalje, kako podnosilac zahtjeva nije zahtijevao utvrđivanje ustavnosti odredbi Poglavlja V. osporenog Zakona, kojima je regulisana i propisana primjena osporenog Zakona u kantonima, općinama i gradovima, Ustavni sud Federacije i nije odlučivao u tom pravcu. Međutim, nužno je poglavlje V. osporenog Zakona razmatrao u okviru odlučivanja o meritumu postavljenog zahtjeva, jer predstavljaju neraskidivu cjelinu i isključivo je na takav način moguće odlučiti da li se propisanim načinom primjene osporenog Zakona neustavno sužava ili uskraćuje nadležnost kantona u Federaciji Bosne i Hercegovine.
Analizirajući dakle, u tom kontekstu, odredbe poglavlja V. osporenog Zakona utvrđeno je da su odredbama čl. 57-63 razrađeni način primjene osporenog Zakona u kantonima, gradovima i općinama.
Pri tome je federalna vlast, u skladu sa odredbama člana III.3(3) Ustava Federacije Bosne i Hercegovine evidentno vodila računa o kantonalnim nadležnostima, eventualnim različitim situacijama u kantonima i potrebom za fleksibilnosti u provođenju utvrđene politike u ovoj oblasti. Tako je osporenim Zakonom za kantonalne, odnosno gradske i općinske vlasti propisan isključivo principijelni okvir za uređenje ovog pitanja u svakom kantonu, općini i gradu ponaosob. Primjera radi, član 57. osporenog Zakona propisuje opći princip koji glasi: "kantoni, općine i gradovi u Federaciji će svojim propisima o platama i naknadama poštovati osnovne principe za utvrđivanje plata propisane članom 3. ovog zakona". Pritom je nadalje propisana samo osnovica, jednaka za sve zaposlene u organima izvršne i zakonodavne vlasti, te maksimalni procenat, a način utvrđivanja koeficijenata i platnih razreda će biti utvrđeni zakonima o platama i naknadama kantona, odnosno odlukama gradskih i općinskih vijeća. Takođe, osporenim Zakonom su propisane vrste naknada na jednoobrazan način za sve zaposlenike u zakonodavnoj i izvršnoj vlasti u Federaciji. No, uvažavajući kantonalne nadležnosti, visina i način ostvarivanja prava na naknade i dodatke na platu ostavljena je da je utvrde vlade kantona, a za općinu i grad, općinska, odnosno gradska vijeća. Konačno, član 63. osporenog Zakona propisuje obavezu kantonima, općinama i gradovima da donesu odgovarajuće, usaglašene propise iz ove oblasti.
Očigledno je da iz svega navedenog proizilazi da je federalna vlast imala ustavni osnov za donošenje osporenog zakona, na način da je u odnosu na kantone, općine i gradove propisala principijelni okvir u skladu sa ocjenom zakonodavca da postoji potreba da se ova oblast, principijelno, uredi na jednoobrazan način za sve zaposlene u organima zakonodavne i izvršne vlasti u Federaciji Bosne i Hercegovine.
- 6.Ustavni sud Federacije je na osnovu navedenog utvrdio, da odredbe člana 1. osporenog Zakona u dijelu koji glasi: "te primjena ovog zakona u kantonima, gradovima i općinama u Federaciji", nisu u neskladu sa Ustavom Federacije Bosne i Hercegovine.
Iz navedenih razloga Ustavni sud Federacije je odlučio kao u izreci ove presude.
Ovu presudu Ustavni sud Federacije donio je jednoglasno u sastavu: mr. Kata Senjak, predsjednica Suda, Sead Bahtijarević, mr. Ranka Cvijić, Domin Malbašić, Aleksandra Martinović i mr. Faris Vehabović, sudije Suda.
Broj U-30/11
28. februara 2012. godine
Sarajevo
Predsjednica
Ustavnog suda Federacije
Bosne i Hercegovine
Mr. Kata Senjak, s. r.