USTAVNI SUD FEDERACIJE BOSNE I HERCEGOVINE
PRESUDA
Ustavni sud Federacije Bosne i Hercegovine odlučujući o zahtjevima načelnika općina Stari Grad Sarajevo, Centar Sarajevo, Novo Sarajevo, Novi Grad Sarajevo, za zaštitu prava na lokalnu samoupravu u vezi sa Zakonom o prostornom uređenju, na osnovu člana IV.C.10. (3) Ustava Federacije Bosne i Hercegovine, u vezi sa Amandmanom XCVI na Ustav Federacije Bosne i Hercegovine, nakon javne rasprave, na sjednici održanoj 8. jula 2008. godine, donio je
PRESUDU
Utvrđuje se da članom 47. stav 2. alineja 1. Zakona o prostornom uređenju ("Službene novine Kantona Sarajevo", broj 7/05) nije povrijeđeno pravo općina na lokalnu samoupravu.
Presudu objaviti u "Službenim novinama Federacije BiH" i "Službenim novinama Kantona Sarajevo".
O b r a z l o ž e nj e
Načelnici općina: Stari Grad Sarajevo, Centar Sarajevo, Novo Sarajevo i Novi Grad Sarajevo, na osnovu Amandmana XCVI na Ustav Federacije Bosne i Hercegovine, podnijeli su 15.4.2008. godine (u daljnjem tekstu: podnosioci zahtjeva), a precizirali 22.4.2008. godine Ustavnom sudu Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud Federacije) zahtjev za zaštitu prava na lokalnu samoupravu, smatrajući da su prava na lokalnu samoupravu navedenih općina povrijeđena Zakonom o prostornom uređenju (u daljnjem tekstu: Zakon).
U zahtjevu je navedeno da je članom 47. Zakona povrijeđeno pravo na lokalnu samoupravu općina: Stari Grad Sarajevo, Centar Sarajevo, Novo Sarajevo i Novi Grad Sarajevo, budući da je navedenim članom propisano da regulacione planove za područje općina u sastavu Grada Sarajevo donosi Gradsko vijeće. Navode da Gradsko vijeće Grada donosi regulacioni plan, a u drugoj alineji navedenog člana propisano je da regulacione planove za područje općine izvan teritorije Grada donosi općinsko vijeće, te da je to inkompatibilno, jer da "jedno drugo sučeljava". Ističu da je time povrijeđeno pravo na lokalnu samoupravu, jer da je Skupština Kantona Sarajevo donijela navedeni Zakon bez konkretnih konsultacija sa jedinicama lokalne samouprave gradskih općina - podnosilaca zahtjeva za zaštitu prava na lokalnu samoupravu, što nalaže Evropska povelja o lokalnoj samoupravi ("Službeni list RBiH", broj 31/94). Pored povreda odredaba Evropske povelje o lokalnoj samoupravi, navode, da je time na posredan način uzurpirano i pravo na imovinu, što je u suprotnosti sa članom II.A.2. (k) Ustava Federacije Bosne i Hercegovine, kojom je propisano da sve osobe u Federaciji imaju pravo na imovinu, a u konkretnom slučaju pravo imaju podnosioci zahtjeva. Naglašavaju da regulacioni plan treba biti u nadležnosti općina odnosno općinskih vijeća. Dakle, da regulacione planove moraju donositi općinska vijeća za teritoriju za koju su nadležni, kao što je to regulisano i za područja općine izvan teritorije Grada Sarajevo. Pored istaknutih povreda odredaba Evropske povelje o lokalnoj samoupravi, u zahtjevu se konstatuje da su na štetu općina - podnosilaca zahtjeva povrijeđene i odredbe člana 8. Zakona o principima lokalne samouprave u Federaciji Bosne i Hercegovine ("Službene novine Federacije BiH", broj 49/06) i člana 9. Zakona o lokalnoj samoupravi ("Službene novine Kantona Sarajevo", broj 22/00), kojim je regulisano da je u nadležnosti općina, između ostalog, i korištenje i upravljanje lokalnim građevinskim zemljištem.
Podnosioci zahtjeva predlažu da Ustavni sud Federacije utvrdi da je Kanton Sarajevo članom 47. Zakona povrijedio pravo na lokalnu samoupravu općina u sastavu Grada Sarajeva.
Ustavni sud Federacije je dana 6.5.2008. godine Kantonu Sarajevo dostavio zahtjev podnosilaca radi davanja odgovora na navode iz zahtjeva.
U ime Kantona Sarajevo odgovor je dostavilo Ministarstvo prostornog uređenja i zaštite okoliša. U odgovoru se navodi da je Zakon donijela Skupština Kantona Sarajevo 10.3.2005. godine po propisanoj proceduri, te da je istim regulisana nadležnost općina, Grada i Kantona Sarajevo u donošenju planova prostornog uređenja, s tim da je donošenje provedbenih planskih dokumenata stavljena u nadležnost općinskih vijeća i Gradskog vijeća.
Dana 7.7.2008. godine Pravobranilaštvo Kantona Sarajevo u ime Kantona Sarajevo, također, je dostavilo Ustavnom sudu Federacije odgovor. U odgovoru se navodi da su zahtjevi podnosilaca neosnovani, jer da odredba člana 47. stav 2. alineja 1. Zakona ne povređuje pravo na lokalnu samoupravu, a da odredba alineje 2. nije u koliziji sa odredbom iz alineje 1. istog člana. Ističe se da su podnosioci zahtjeva saglasni da planove prostornog uređenja (prostorni plan Kantona Sarajevo, prostorne planove područja posebnih obilježja Kantona, zatim urbanističke planove u Kantonu, provedbene planove prostornog uređenja (regulacione planove i urbanističke projekte) donosi Skupština Kantona Sarajevo. Navodi se da je Zakon donijet po proceduri predviđenoj u Poslovniku Skupštine Kantona Sarajevo. Posebno se u odgovoru navodi da odredbom člana 9. Zakona o lokalnoj samoupravi nije data nadležnost općinama za donošenje prostornog plana i regulacionih planova prostornog uređenja. Općinama je utvrđena nadležnost u pogledu urbanističko- stambene politike od značaja za općinu i njen razvoj, što je mnogo uža djelatnost od utvrđivanja urbanističkog i regulacionog plana razvoja Kantona Sarajevo. U odgovoru se konstatuje da Kanton Sarajevo ima zakonsko uporište da Gradsko vijeće Grada Sarajevo donosi regulacione planove za područja općina sa područja Grada. Smatra se da su u cjelini zadovoljene odredbe Evropske povelje o lokalnoj samoupravi, Zakona o principima lokalne samouprave u Federaciji Bosne i Hercegovine i Zakona o lokalnoj samoupravi.
Predlaže se da Ustavni sud Federacije donese odluku kojom će utvrditi da se Zakonom ne povređuje pravo na lokalnu samoupravu općina - podnosilaca zahtjeva za zaštitu prava na lokalnu samoupravu.
Ustavni sud Federacije je u ovom ustavnosudskom predmetu održao javnu raspravu dana 8.7.2008. godine, kojoj su prisustvovali predstavnici općina: Stari Grad Sarajevo, Centar Sarajevo i Novo Sarajevo i predstavnik Kantona Sarajevo, dok nije pristupio predstavnik Općine Novi Grad Sarajevo.
Tokom javne rasprave punomoćnici podnosilaca zahtjeva ostali su pri navodima istaknutim u svojim zahtjevima, s tim da su zahtjev precizirali u tom smislu da je pravo općina na lokalnu samoupravu povrijeđeno članom 47. stav 2. alineja 1. Zakona.
Punomoćnik Kantona Sarajevo, također, je ostao pri odgovorima na zahtjev koje su u ime Kantona podnijeli Ministarstvo prostornog uređenja i zaštite okoliša i Pravobranilaštvo Kantona Sarajevo.
Nakon provedenih procesnih radnji i održane javne rasprave, Ustavni sud Federacije, krećući se u okviru postavljenog zahtjeva, odlučio je kao u izreci presude iz sljedećih razloga:
Amandmanom XVI na Ustav Federacije Bosne i Hercegovine - poglavlje VI.A. Gradske vlasti - (1) definisano je da se grad kao jedinica lokalne uprave i samouprave formira za područje dvije ili više općina koje su urbano i teritorijalno povezane, a odredbom člana (1) c) propisano je da odgovornosti grada, pored ostalog, obuhvataju i "urbanističko planiranje". Amandmanom XXVI na Ustav Federacije Bosne i Hercegovine Poglavlje VI.B. Organizacija Sarajevo pod 1. propisano je da se u Kantonu Sarajevo osniva Grad Sarajevo kao jedinica lokalne samouprave.
Članom 8. stav 1. Zakona o principima lokalne samouprave u Federaciji Bosne i Hercegovine propisano je da "jedinica lokalne samouprave ima vlastite nadležnosti, ustanovljene ustavom i zakonom, i ima pravo baviti se svim pitanjima od lokalnog značaja koja nisu isključena iz njezine nadležnosti, niti dodijeljena u nadležnost neke druge vlasti na osnovu ustava i zakona". Pri ovom se treba imati u vidu da i Zakon o principima lokalne samouprave prepoznaje općinu i grad kao jedinicu lokalne samouprave.
Polazeći od navedenih odredaba Ustava Federacije Bosne i Hercegovine i Zakona o principima lokalne samouprave, Ustavni sud Federacije je stajališta da članom 47. stav 2. alineja 1. Zakona o prostornom uređenju nisu povrijeđena prava općina koje su u sastavu Grada Sarajevo na lokalnu samoupravu. Ovo pogotovo kada se ima u vidu činjenica da je navedenim odredbama Ustava Federacije Bosne i Hercegovine pitanje urbanističkog planiranja stavljeno u nadležnosti gradskih vlasti, a različito zakonsko rješenje za područja općina izvan grada je logično sa aspekta ustavne definicije Grada iz koje nadalje proizilaze njegove nadležnosti. Pri tome je Ustavni sud Federacije imao u vidu i činjenicu da svako općinsko vijeće općina, koje čine Grad Sarajevo, bira po sedam delegata u Gradsko vijeće iz reda općinskih vijećnika (Amandman II na Ustav Kantona Sarajevo, član 21. stav 2. Statuta Grada Sarajevo). Prema tome, regulacione planove za područja općina u sastavu Grada Sarajevo na osnovu navedenih odredbi Ustava Federacije Bosne i Hercegovine donosi Gradsko vijeće Grada Sarajevo koje je sastavljeno isključivo od jednakog broja delegata iz sastava općinskih vijeća općina udruženih u Grad Sarajevo i koji su za svoj rad u Gradskom vijeću odgovorni svojim općinskim vijećima iz kojih su delegirani.
Iz navedenih razloga Ustavni sud Federacije odlučio je kao u izreci ove presude.
Ovu Presudu Ustavni sud Federacije donio je odlučujući u sastavu: mr. Mirko Bošković, predsjednik Suda, Sead Bahtijarević, mr. Ranka Cvijić, Domin Malbašić, Aleksandra Martinović, prof. dr. Nedjeljko Milićević, mr. Kata Senjak, prof. dr. Kasim Trnka i mr. Faris Vehabović, sudije Suda.
Odluka je donesena većinom glasova.
Broj U-9/08
8. jula 2008. godine
Sarajevo
Predsjednik
Ustavnog suda Federacije
Bosne i Hercegovine
mr. Mirko Bošković, s. r.