Aktio

USTAVNI SUD FEDERACIJE BOSNE I HERCEGOVINE

PRESUDA

Ustavni sud Federacije Bosne i Hercegovine, na osnovu Amandmana XIV na Ustav Federacije Bosne i Hercegovine i čl. 13, 18, 28. i 29. Zakona o postupku pred Ustavnim sudom Federacije Bosne i Hercegovine ("Službene novine Federacije BiH", broj 6/95), nakon rasprave, dana 22. jula/srpnja 1997. godine, donio je

PRESUDU

Utvrđuje se da je Zakon o imovini Kantona Sarajevo ("Službene novine Kantona Sarajevo", broj 6/97), u skladu sa Ustavom Federacije Bosne i Hercegovine.

Ova presuda će biti objavljena u "Službenim novinama Federacije BiH" i u "Službenim novinama Kantona Sarajevo".

O b r a z l o - e n j e

Zahtjevom zamjenika premijera broj 021-50/97 od 30. 04. 1997. godine pokrenut je postupak za utvrđenje da li je Zakon o imovini Kantona Sarajevo u skladu sa Ustavom Federacije Bosne i Hercegovine.

Podnosilac zahtjeva tvrdi da Zakon o imovini Kantona Sarajevo nije u skladu sa Ustavom Federacije Bosne i Hercegovine. Prema članu 6. tačka 1. Zakona, Kanton Sarajevo vlasnik je prirodnih bogatstava i dobara u opštoj upotrebi, a prema Amandmanu VIII na član III. 2. Ustava Federacije Bosne i Hercegovine, nadležnosti federalne vlasti i kantona su, pored ostalog, komunikacijska i prometna infrastruktura i iskorištavanje prirodnih bogatstava. Podnosilac zahtjeva dalje navodi da se ove podijeljene nadležnosti, u skladu sa odredbama člana III.3. Ustava Federacije BiH mogu vršiti zajednički ili posebno, ili od strane kantona koordinirano od federalnih vlasti. Kada je riječ o zakonima i propisima koji su obavezujući na cijelom području Federacije, federalna vlast djeluje poštujući nadležnost kantona, specifičnu situaciju u pojedinim kantonima i potrebu za fleksibilnost u provođenju, ali ima pravo utvrđivati politiku i donositi zakone u pogledu svake od ovih nadležnosti. Na osnovu navedenog, podnosilac zahtjeva smatra da, tek kada se federalnim zakonom utvrdi na kojoj imovini pravo raspolaganja ima Federacija, moći će se prenijeti imovinska prava na kantone kao federalne jedinice. Prema odredbi člana 9. Zakona o pretvorbi društvenog vlasništva ("Službeni list RBiH", broj 33/94), pravo vlasništva na imovini na kojoj pravo raspolaganja ima država Bosna i Hercegovina i podjela te imovine između BiH i Federacije BiH će se urediti posebnim zakonom. Preambula Zakona o imovini Kantona Sarajevo navodi da se donošenje Zakona zasniva na odredbi člana 39. Ustava Kantona Sarajevo, što podnosilac zahtjeva ne smatra pravnim osnovnom za donošenje Zakona o imovini Kantona Sarajevo, jer je tom odredbom propisano da se imovinom kantona smatraju stvari, prava i novčana sredstva koja su stečena kupovinom ili na drugi način, u skladu sa zakonima Bosne i Hercegovine i Federacije.

U odgovoru na zahtjev, predsjednik Kantona Sarajevo iznosi da je pravni osnov za donošenje Zakona o imovini Kantona sadržan u članu 18. tačka b. i u članu 39. Ustava Kantona Sarajevo. U odgovoru se ističe da su, prilikom donošenja Zakona o imovini Kantona Sarajevo, iskorišćena ustavna ovlašćenja sadržana u članu III.3. Ustava Federacije, po kojima kanton može odvojeno regulisati predmetnu oblast, čime nije omogućio Federaciju da koristi svoje ovlašćenje regulisanja odnosa u ovoj oblasti. Ustavna ovlašćenja iz člana III.4. Ustava Federacije Bosne i Hercegovine, prema kojim kantoni imaju sve nadležnosti koje nosi izričito povjerenje federalnoj vlasti, jer odredba koja je takođe primijenjena prilikom donošenja zakona čija se ustavnost osporava. U odgovoru se dalje navodi da je cilj donošenja zakona zaštita imovine kojom je raspolagao Grad i državne imovine u pogledu koje Kanton ima ovlaštenja i obaveze vlasnika po osnovu posebnih zakona, te određivanje titulara ove imovine čime se stvara pravna sigurnost u ovoj oblasti, ističući i činjenicu da je Grad Sarajevo prestao da postoji kao pravni subjekt te da je imovina kojom je on raspolagao ostala bez pravne zaštite. Shodno Ustavu kantona, Kanton Sarajevo vrši ovlaštenja koja je ranije imao Grad Sarajevo.

Član V.1.6. e) Ustava Federacije BiH predviđa da je kantonalno zakonodavno tijelo ovlašteno donijeti zakone i druge propise potrebne za izvršavanje svojih nadležnosti. Osnov za donošenje Zakona o imovini Kantona Sarajevo nalazi se u odredb člana 18 b) i člana 39. Ustava Kantona Sarajevo ("Službene novine Kantona Sarajevo", broj 1/96). Ovim članovima dato je ovlašćenje Skupštini Kantona da donosi zakone u okviru nadležnosti Kantona, te pravo Kantona da ima svoju imovinu.

Sporni Zakon je donesen kako bi se zaštitili interesi i prava na imovini na teritoriji Kantona Sarajevo, posebno imovine koja je zakonski pripadala prijašnjem Gradu Sarajevo. Odredba člana 4. Zakona ovlašćuje Kanton Sarajevo da preuzme svu pokretnu i nepokretnu imovinu Grada koja se nalazi na području Kantona u svojstvu zakonskog sukcesora bivšeg Grada Sarajevo. Predlagač je osporio samo korišćenje prirodnih resursa, a ne i pravo da Kanton bude vlasnik te imovine. U Ustavu Federacije nije utvrđeno da kanton nema pravo da posjeduje i koristi svoje resurse. Prema odredbi čl. 3. i 4. Zakona o imovini Kantona Sarajevo, Kanton će u potpunosti preuzeti imovinu Grada na teritoriju Kantona kao i ostalim teritorijama gdje Grad ima imovinu.

Obaveze, prava i odgovornosti Federacije Bosne i Hercegovine prema kantonu regulisane su članom III. Ustava Federacije BiH. Prema odredbama Amandmana VII na Ustav Federacije Bosne i Hercegovine, Federacija ima isključivu nadležnost u deset oblasti. Međutim, prema odredbama Amandmana IX na član III.2. Ustava Federacije BiH, federacija i kantoni imaju istovremenu (uporednu/zajedničku) nadležnost u osam oblasti koje isključuju komunikacijsku infrastrukturu, transport i korištenje prirodnih resursa. Ove nadležnosti, prema članu III.3. Ustava Federacije mogu biti ostvarivane zajedno ili odvojeno ili od strane kantona koordinirano od federalnih vlasti.

Član 6. Zakona o imovini Kantona Sarajevo predviđa da je Kanton vlasnik imovine na svojoj teritoriji koja se tiče prirodnih bogatstava, dobara, u opštoj upotrebi i ostale nepokretne imovine, sve u smislu člana II.2. (k) Ustava Federacije BiH koji svim licima garantuje pravo na imovinu. Član 11. Zakona jasno kaže da odredbe člana 6. Zakona imaju privremeni karakter i da će biti na snazi dok Federacija i država Bosna i Hercegovina ne donesu svoj zakon.

Budući da, u nizu oblasti, između Federacije i kantona nema subordinacije, svaki nivo vlasti prinuđen je obezbijediti i institucionalnu organizaciju izvršavanja zakona. Ustav Federacije odredbom člana III.4. utvrđuje da kantoni imaju sve nadležnosti koje nisu izričito povjerene federalnoj vlasti. U skladu sa tim, ako ne postoji federalni propis koji reguliše materiju o kojoj govori član III.2. Ustava Federacije, radi se o pretpostavljenoj nadležnosti kantona. Kako Federacija nije donijela zakon kojim reguliše materiju javnih dobara, to je učinio Kanton radi zaštite javnih dobara.

Na osnovu izloženog, odlučeno je kao u izreci ove presude.

Broj U-4/97
22. jula 1997. godine
Sarajevo

Predsjednik
Ustavnog suda Federacije BiH
mr Mirko Bošković, s. r.

_____________________

Ustavni sud Federacije Bosne i Hercegovine, na temelju Amadmana XIV na Ustav Federacije Bosne i Hercegovine i čl. 13, 18, 28. i 29. Zakona postupku o pred Ustavnim sudom Federacije Bosne i Hercegovine ("Službeni novine Federacije BiH", broj 6/95), nakon rasprave, dana 22. srpnja 1997, donio je

PRESUDU

Utvrđuje se da je Zakon o imovini Kantona Sarajevo ("Službene novine Kantona Sarajevo", broj 6/97), u skladu sa Ustavom Federacije Bosne i Hercegovine.
Ova presuda će biti objavljena u "Službenim novinama Federacije BiH" i u "Službenim novinama Kantona Sarajevo".

O b r a z l o - e n j e

Zahtjevom zamjenika premijera broj 021-50/97 od 30. 04. 1997. godine pokrenut je postupak za utvrđivanje da li je Zakon o imovini Kantona Sarajevo u skladu sa Ustavom Federacije Bosne i Hercegovine.
Podnositelj zahtjeva tvrdi da Zakon o imovini Kantona Sarajevo nije sukladan Ustavu Federacije Bosne i Hercegovine. Prema članku 6. točka 1. Zakona, Kanton Sarajevo vlasnik je prirodnih bogatstva i dobara u opštoj uporabi, a prema Amandmanu VIII na članak III.2. Ustava Federacije Bosne i Hercegovine, ovlasti federalne vlasti i županije- kantona su, pored ostalog, komunikacijska i prometna infrastruktura i iskorištavanje prirodnih bogatstva.
Podnositelj zahtjeva dalje navodi da se ove podijeljene ovlasti, sukladno odredbama članka III.3. Ustava Federacije BiH, mogu vršiti zajednički ili posebice, ili od strane županije-kantona kooridinirano od federalnih vlasti. Kada je riječ o zakonima i propisima koji su obavezatni na cijelom području federacije, federalna vlast djeluje posštujuće ovlasti županije-kantona , specifičnu situaciju u pojedinim županijama-kantonima i potrebu za fleksibilnošću u provedbi, ali ima pravo utvrđivati politiku i donostiti zakone u svakom od ovih područja. Na temelju navedenog, podnositelj zahtjeva smatra da, tek kada se federalnim zakonom utvrdi na kojoj imovini pravo raspolaganja ima Federacija, moći će se prenijeti imovinska prava na kantone-županije kao federalne jedinice.
Prema odredbi članka 9. Zakona o pretvorbi društvenog vlasništva ("Službeni list RBiH", broj 33/94), pravo vlasništva na imovinu na kojoj pravo raspolaganja ima država Bosne i Hercegovine i podjela te imovine između BiH i Federacije BiH uredit će se posebnim zakonom. Preambula Zakona o imovini Kantona Sarajevo navodi da se donošenje Zakona zasniva na odredbi članka 39. Ustava Kantona Sarajevo, što podnositelj zahtjeva ne smatra pravnim osnovom za donošenje Zakona o imovini Kantona Sarajevo, jer je tom odredbom propisano da se imovinom kantona smatraju stvari, prava i novčana sredstva koja su stečena kupovinom ili na drugi način, sukladno zakonima Bosne i Hercegovine i Federacije.
U odgovoru na zahtjev, predsjednik Kantona Sarajevo iznosi da je pravna osnova za donošenje Zakona o imovini Kantona sadržana u članku 18. točka b. i u članku 39. Ustava Kantona Sarajevo. U odgovoru se ističe da su, prigodom donošenja Zakona o imovini Kantona Sarajevo, iskorištene ustavne ovlasti sadržane u članku III.3. Ustava Federacije, po kojima kanton može odvojeno regulirati predmetno područje, čime nije onemogućio Federaciju da koristi svoje ovlašćenje reguliranja odnosa u ovom području. Ustavne ovlasti iz članka III.4. Ustava Federacije Bosne i Hercegovine, prema kojima kantoni imaju sve nadležnosti koje nosi izričito povjerenje federalnoj vlasti, odredba je koja je također primijenjena prigodom donošenja zakona čija se ustavnost osporava. U odgovoru se dalje navodi da je cilj donošenja Zakona zaštita imovine kojom je raspolagao Grad i državne imovine u pogledu koje Kanton ima ovlaštenja i obveze vlasnika po osnovu posebnih zakona, te određivanje titulara ove imovine, čime se stvara pravna sigurnost u ovom području, ističući i činjenicu da je Grad Sarajevo prestao da postoji kao pravni subjekt te da je imovina kojom je on raspolagao ostala bez pravne zaštite. Shodno Ustavu Kantona, Kanton Sarajevo vrši ovlasti koja je ranije imao Grad Sarajevo.
Člankom V.1.6. e) Ustava Federacije BiH predviđa da je kantonalno zakonodavno tijelo ovlašteno donijeti zakone i druge propise potrebne za izvršavanje svojih nadležnosti. Osnov za donošenje Zakona o imovini Kantona Sarajevo nalazi se u odredbi člana 18 b) i članka 39. Ustava Kantona Sarajevo ("Službene novine Kantona Sarajevo", broj 1/96). Ovim člancima dana je ovlast Skupštini Kantona da donese zakone u okviru nadležnosti Kantona, te pravo Kantona da ima svoju imovinu.
Sporni Zakon je donesen kako bi se zaštitili interesi i prava na imovinu na teritoriju Kantona Sarajevo, posebice imovine koja je zakonski pripala prijašnjem Gradu Sarajevu. Odredba članka 4. Zakona ovlašćuje Kanton Sarajevo da preuzme svu pokretnu i nepokretnu imovinu Grada koja se nalazi na području Kantona u svojstvu zakonskog sukcesora bivšeg Grada Sarajeva. Predlagač je osporio samo korištenje prirodnih resursa, a ne i pravo da Kanton bude vlasnik te imovine. Ustavu Federacije nije utvrđeno da kanton nema pravo da posjeduje i koristi svoje resure. Prema odredbi čl.3. i 4. Zakona o imovini Kantona Sarajevo, Kanton će u potpunosti preuzeti imovinu Grada na teritoriju Kantona kao i ostalim teritorijama gdje Grad ima imovinu.
Obveze, prava i odgovornosti Federacije Bosne i Hercegovine prema kantonu regulirane su člankom III. Ustava Federacije BiH. Prema odredbama Amandmana VII na Ustav Federacije Bosne i Hercegovine, Federacija ima isključivu nadležnost u deset podurčja. Međutim, prema odredbama Amandmana IX na članak III.2. Ustava Federacije BiH, federacija i kantoni imaju istodobno (usporednu/zajedničku) nadležnost u osam oblasti koje isključuju komunikacijsku infrastrukturu, transport i korištenje prirodnih resursa. Ove nadležnosti, prema članku III.3. Ustava Federacije mogu biti ostvarivane zajedno ili odvojeno ili od strane kantona koordinirano od federalnih vlasti.
Članak 6. Zakona o imovini Kantona Sarajevo predviđa da je kanton vlasnik imovine na svom teritoriju, koja se tiče prirodnih bogatstava, dobara, u općoj uporabi i ostale nepokretne imovine, sve u smislu članka II.2. (k) Ustava Federacije BiH koji svim osobama garantira pravo na imovinu. Članak 11. Zakona jasno kaže da odredbe članka 6. Zakona imaju privremeni karakter i da će biti na snazi dok Federacija i država Bosna i Hercegovina ne donesu svoj zakon.
Budući da, u nizu područja, između Federacije i kantona nema subordinacije, svaka razina vlasti prinuđena je osigurati i institucijsku organizaciju izvršavanja zakona. Ustav Federacije odredbom članka III.4. utvrđuje da kantoni imaju sve nadležnosti koje nisu izričito povjerene federalnoj vlasti. Sukladno tome, ako ne postoji federalni propis koji regulira materiju o kojoj govori članak III.2. Ustava Federacije, radi se o pretpostavljenoj nadležnosti kantona. Kako Federacija nije donijela zakon kojim regulira materiju javnih dobara, to je učinio Kanton radi zaštite javnih dobara.
Na temelju izloženog, odlučeno je kao u izreci ove presude.

Broj U-4/97
22. srpnja 1997. godine
Sarajevo

Predsjednik
Ustavnog suda Federacije BiH
mr Mirko Bošković, s. r.