Aktio

USTAVNI SUD FEDERACIJE BOSNE I HERCEGOVINE

PRESUDA

Ustavni sud Federacije Bosne i Hercegovine, odlučujući o ustavnom pitanju koje je predočio Kantonalni sud u Mostaru, u vezi sa utvrđivanjem ustavnosti čl. 3. i 19., u dijelu koji glasi: "elektroinstalacije", Odluke o komunalnoj naknadi - Prečišćeni tekst -, na osnovu člana IV.C.3.10.(4) Ustava Federacije Bosne i Hercegovine, na sjednici bez javne rasprave, održanoj dana 8.4.2026. godine, donio je

PRESUDU

Utvrđuje se da odredbe čl. 3. i 19., u dijelu koji glasi: "elektroinstalacije", Odluke o komunalnoj naknadi - Prečišćeni tekst - ("Službeni glasnik Općine Prozor - Rama", broj 1/19), nisu u skladu sa Ustavom Federacije Bosne i Hercegovine.

Presudu objaviti u "Službenim novinama Federacije BiH" i "Službenom glasniku Općine Prozor - Rama".

Obrazloženje

  • 1.
    Podnosilac zahtjeva i predmet zahtjeva

Kantonalni sud u Mostaru (u daljem tekstu: podnosilac zahtjeva), podneskom od 29.9.2025. godine (preciziran podneskom od 29.10.2025. godine), predočio je Ustavnom sudu Federacije Bosne i Hercegovine (u daljem tekstu: Ustavni sud Federacije) ustavno pitanje - utvrđivanje ustavnosti odredbi čl. 3. i 19., u dijelu koji glasi: "elektroinstalacije", Odluke o komunalnoj naknadi ("Službeni glasnik Općine Prozor - Rama", br. 5/15, 5/17 i 4/18, u daljnjem tekstu: osporene odredbe Odluke, odnosno osporena Odluka).

  • 2.
    Stranke u postupku

Na osnovu člana 39. stav 2. Zakona o postupku pred Ustavnim sudom Federacije Bosne i Hercegovine ("Službene novine Federacije BiH", br. 6/95 i 37/03), stranke u ovom ustavnosudskom postupku su: podnosilac zahtjeva i Općinsko vijeće Općine Prozor - Rama kao donosilac osporene Odluke, te "Elektroprijenos BiH" a.d. Banja Luka, Operativno područje Mostar (u daljem tekstu: Elektroprijenos BiH) i Žalbena komisija Općinskog vijeća Prozor - Rama (u daljnjem tekstu: Žalbena komisija), kao stranke u redovnom sudskom postupku pred podnosiocem zahtjeva.

  • 3.
    Bitni navodi zahtjeva

Postupajući po aktu Ustavnog suda Federacije od 9.10.2025. godine, podnosilac zahtjeva je 29.10.2025. godine dostavio podnesak kojim je precizirao podneseni zahtjev, te je dostavio spis upravnog spora Kantonalnog suda u Mostaru pod brojem 07 0 U 019782 21 U.

Iz zahtjeva proizlazi da se pred Kantonalnim sudom u Mostaru vodi upravni spor po tužbi tužioca Elektroprijenos BiH, protiv rješenja broj 03/1-25-68/19-2-ŽK od 2.7.2021. godine, donesenog od strane tuženog Žalbenog komisije. Osporenim rješenjem odbijena je žalba tužioca izjavljena protiv Rješenja Službe za prostorno uređenje, komunalne djelatnosti, imovinsko pravne poslove i katastar nekretnina Općine Prozor - Rama, broj 03/1-25-68/19 od 17.5.2021. godine. Navedenim rješenjem je tužiocu Elektroprijenosu BiH, kao vlasniku dalekovoda 110 kV i 220 kV na području Općine Prozor - Rama, određeno plaćanje komunalne naknade za korištenje objekta i uređaja zajedničke komunalne potrošnje za objekte linijskog i mrežnog karaktera, za svaki dalekovod posebno.

Ocjena je podnosioca zahtjeva da osporene odredbe nisu u skladu sa članom II.A.2.(1) c) Ustava Federacije Bosne i Hercegovine, a iz razloga jer se osporenom Odlukom različito reguliše pitanje komunalne naknade u odnosu na djelatnost koju obavlja pravno lice, tj. izdvaja se vlasnik uređaja za prijenos električne energije, što predstavlja diskriminatorno ponašanje prema subjektima čija je djelatnost prijenos i distribucija električne energije.

Dalje je naglašeno da takvi subjekti izgradnjom objekata za prijenos, distribuciju i snabdijevanje električnom energijom doprinose razvoju i unaprjeđenju komunalnih usluga na području općine, da su u obavezi poboljšavati svoje usluge i širiti mrežu, a da zbog toga moraju plaćati komunalnu naknadu. Podnosilac zahtjeva je naglasio da je osporenom Odlukom propisan obračun komunalne naknade kao da su svi dalekovodi postavljeni na građevinskom zemljištu, što je netačno jer su većim dijelom izgrađeni van naseljenog mjesta, na poljoprivrednom zemljištu.

Prema mišljenju podnosioca zahtjeva, ovakvo propisivanje komunalne naknade moglo bi biti u suprotnosti i sa odredbama II/4 Ustava Bosne i Hercegovine, članom 14. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda i Protokolu broj 1 uz Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda, pa je predložio da Ustavni sud Federacije donese presudu kojom će utvrditi da osporene odredbe, u dijelu koji glasi: "elektroinstalacije", nisu u skladu sa Ustavom Federacije Bosne i Hercegovine.

  • 4.
    Bitni navodi odgovora na zahtjev

Ustavni sud Federacije je aktom od 7.11.2025. godine, u skladu sa članom 16. Zakona o postupku pred Ustavnim sudom Federacije Bosne i Hercegovine, pozvao ostale stranke u postupku, da dostave odgovor na zahtjev kojim je predočeno ustavno pitanje.

4.1. U dostavljenom odgovoru, Elektroprijenos BiH navodi da je saglasan sa donošenjem presude po prijedlogu podnosioca zahtjeva. Naglašava da je riječ o dugogodišnjim postupcima od izravnog materijalnog i pravnog interesa po njihovo Društvo, koji su ih u više navrata dovodili u neravnopravan položaj donošenjem rješenja na pravnoj podlozi odluka o komunalnoj naknadi za koje smatraju da iste nisu u skladu sa odredbom člana II.A.2.(1) c) Ustava Federacije Bosne i Hercegovine.

U odgovoru je ukazano na raniju sudsku praksu pozivajući se na presude Ustavnog suda Federacije, i to: U-26/23 od 13.2.2024. godine, U-25/23 od 5.3.2024. godine i U-28/23 od 13.2.2024. godine.

Smatrajući da je osporena Odluka zasnovana na diskriminirajućem osnovu po njihovo Društvo, Elektroprijenos BiH je iznio isti prijedlog za donošenje odluke od strane ovog suda kao i podnosilac zahtjeva.

4.2. Dana 8.12.2025. godine, Općina Prozor - Rama dostavila je podnesak kojim je dat odgovor na navode iz zahtjeva podnosioca, koji su okarakterisani kao paušalni i pravno neosnovani ističući odredbe relevantnih propisa prema kojima jedinice lokalne samouprave imaju pravo na svoje odgovarajuće prihode. Takođe navode i Poglavlje VI. član 4. Ustava Federacije Bosne i Hercegovine kojim je određeno da Općinsko vijeće donosi propise o oporezivanju i na druge načine osigurava potrebno finansiranje koje nisu osigurali kantonalna ili federalna vlast.

U odgovoru između ostalog naglašavaju da osporena Odluka obuhvata sve pravne subjekte koji se bave djelatnošću prijenosa električne energije koji koriste lokalnu infrastrukturu (puteve), koju isključivo održava općina iz sredstava zajedničke komunalne naknade, koja se koriste za finansiranje komunalnih djelatnosti zajedničke potrošnje.

Nadalje navode da se radi o komunalnim djelatnostima zajedničke komunalne potrošnje među kojima je: održavanje čistoće na javnim površinama, održavanje lokalnih puteva, čišćenje snijega i leda s lokalnih puteva i posipanje abrazivnim materijalom lokalnih puteva koje koriste sva privredna društva koja imaju prijenosne objekte na području općine. Tvrde da izgradnja tih objekata utiče na okoliš, stvara klizišta, narušava biljni i životinjski svijet, što stvara dodatne troškove općini.

U odgovoru naglašavaju da je osporena Odluka zasnovana na Zakonu o principima lokalne samouprave u Federaciji Bosne i Hercegovine ("Službene novine Federacije BiH", br. 49/06 i 51/09, u daljem tekstu: Zakon o principima lokalne samouprave) i Zakonu o komunalnim djelatnostima ("Službene novine Hercegovačko - neretvanskog kantona", broj 4/16), te smatraju da se osporenom Odlukom ne narušava princip jednakosti pred zakonom, jer se ista odnosi na sve subjekte koji posluju koristeći poslovne površine na području ove općine, uključujući i elektroprivredna preduzeća i prostore koje koriste za prijenos električne energije. Tvrde da elektroprivredna preduzeća, kao vlasnici prijenosnih mreža koje su izgradila koristeći lokalnu infrastrukturu i pri tome zauzimajući prostor-koridor koji mora biti određene širine (zaštitni pojas), taj pojas moraju redovno održavati koristeći lokalnu infrastrukturu čije održavanje finansira općina iz sredstava zajedničke komunalne potrošnje. U konačnici je istaknuto da bi isključenjem Elektroprijenosa BiH iz obaveze plaćanja komunalne naknade, po osnovu korištenja prostora za obavljanje svoje djelatnosti, svi drugi obaveznici komunalne naknade bili diskriminirani.

Predložili su na kraju Ustavnom sudu Federacije da donese presudu kojom će utvrditi da osporene odredbe Odluke nisu u nesaglasnosti sa Ustavom Federacije Bosne i Hercegovine, te su takođe predložili zakazivanje javne rasprave povodom podnesenog zahtjeva.

4.3. Dana 11.12.2025. godine, Žalbena komisija je dostavila podnesak kojim je dala odgovor na navode iz zahtjeva podnosioca koji su suštinski identični navodima odgovora iz tačke 4.2. presude.

Pozivajući se na čl. 3., 5. i 14. osporene Odluke, Žalbena komisija je dala dodatno pojašnjenje elaborirajući da se radi o djelatnostima zajedničke komunalne potrošnje, što je moguće izmjeriti, te prema kojim mjerilima se određuje visina komunalne naknade, kao i da je za plaćanje komunalne naknade određeno šest zona. Slijedom naprijed navedenom, ovaj put pozivajući se na član 47. stav (1) i član 51. Zakona o komunalnim djelatnostima, Žalbena komisija je naglasila da rješenje o utvrđivanju visine i načina plaćanja komunalne naknade u svakom pojedinačnom slučaju donosi organ uprave nadležan za poslove komunalnih djelatnosti.

  • 5.
    Relevantno pravo

A. Ustav Federacije Bosne i Hercegovine

Član III.1. c) i f)

U isključivoj su nadležnosti Federacije:

  • c)
    donošenje propisa o finansijama i finansijskim institucijama Federacije i fiskalna politika Federacije,
  • f)
    utvrđivanje energetske politike, uključujući raspodjelu između kantona, te osiguranje i održavanje potrebne infrastrukture,

Član IV.C.3.10.(4)

(4) Ustavni sud odlučuje i o ustavnim pitanjima koja mu predoči Vrhovni sud ili neki kantonalni sud a koja se pojave u toku postupka pred tim sudom.

Član VI.4. b) i c)

Općinsko vijeće:

  • b)
    usvaja općinski budžet i donosi propise o oporezivanju i na druge načine osigurava potrebno finansiranje koje nisu osigurali kantonalna ili federalna vlast; i
  • c)
    donosi druge propise u izvršavanju općinskih nadležnosti.

B. Zakon o postupku pred Ustavnim sudom Federacije Bosne i Hercegovine

("Službene novine Federacije BiH", br. 6/95 i 37/03)

Član 13.

Ustavni sud odlučuje u granicama zahtjeva koji su istaknuti u postupku.

Član 39.

Stranke u postupku ocjenjivanja ustavnosti su ovlašteni podnosioci zahtjeva iz člana IV. C. 10. (2) i (3) Ustava i organ federalne, kantonalne i općinske vlasti, koji je predložio ili donio ustav kantona, zakon ili drugi propis.

Ako Ustavni sud odlučuje o ustavnim pitanjima koja mu predoči Vrhovni sud Federacije Bosne i Hercegovine, Sud za ljudska prava ili kantonalni sud, stranke u postupku su sve strane u tom, sudskom postupku.

C. Poslovnik Ustavnog suda Federacije Bosne i Hercegovine

("Službene novine Federacije BiH", br. 40/10, 18/16, 26/23, 37/24 i 98/25)

Član 13. stav 1.
Sjednica suda

Sjednice Suda održavaju se sa javnom raspravom i bez javne rasprave.

D. Zakon o pripadnosti javnih prihoda u Federaciji Bosne i Hercegovine

("Službene novine Federacije BiH", br. 22/06, 43/08, 74/08 22/09, 35/14, 57/15, 94/15 i 17/22)

Član 13. stav 1. tač. b) i c)

Učešće jedinica lokalne samouprave u ostalim javnim prihodima

Pored udjela u raspodjeli prihoda iz člana 6. ovog Zakona, jedinicama lokalne samouprave pripadaju i drugi javni prihodi kako slijedi:

  • b)
    100% od naknada po osnovu korištenja i uređenja zemljišta;
  • c)
    naknade i takse u skladu sa propisima jedinica lokalne samouprave;

E. Zakon o principima lokalne samouprave u Federaciji Bosne i Hercegovine

("Službene novine Federacije BiH", br. 49/06 i 51/09)

Član 8. stav 3. alineja 20.

U vlastite nadležnosti jedinice lokalne samouprave posebno spadaju:

  • -
    donošenje propisa o porezima, naknadama i doprinosima i taksama iz nadležnosti jedinice lokalne samouprave;

Član 13. stav 1. i stav 2. alineja 4.

Organ odlučivanja jedinice lokalne samouprave je općinsko vijeće u općini, a gradsko vijeće u gradu (u daljem tekstu: Vijeće).

Vijeće u okviru svojih nadležnosti:

  • -
    donosi propise o porezima, taksama, naknadama i doprinosima jedinice lokalne samouprave u skladu sa zakonom;

Član 36.

U zakonom propisanim okvirima jedinice lokalne samouprave donose propise o naknadama i taksama, kao i provedbene propise o oporezivanju.

Član 37. tačka a) alineje 1. i 2.

Jedinicama lokalne samouprave pripadaju prihodi:

  • a)
    vlastiti prihodi:
    • -
      porezi na koje jedinice lokalne samouprave samostalno određuju stopu u skladu sa zakonom,
    • -
      lokalne takse i naknade čije iznose utvrđuje vijeće u skladu sa zakonom,

F. Zakon o komunalnim djelatnostima

("Službene novine Hercegovačko-neretvanskog kantona", br. 4/16)

Član 4. st. (2) i (3)
(Komunalne djelatnosti)

(2) Komunalne djelatnosti zajedničke komunalne potrošnje u smislu ovog zakona su:

  • a)
    održavanje čistoće na javnim površinama;
  • b)
    odvodnja atmosferskih i drugih voda sa javnih površina;
  • c)
    održavanje javnih površina;
  • d)
    održavanje javnih saobraćajnih površina u naselju;
  • e)
    upravljanje objektima i uređajima javne rasvjete;
  • f)
    obavljanje usluga dekorisanja;
  • g)
    održavanje grobalja i spomen obilježja;
  • h)
    obavljanje kafilerijskih usluga;
  • i)
    održavanje javnih česmi i fontana, javnih kupatila i javnih nužnika;
  • j)
    zbrinjavanje komunalnog otpada nastalog u okviru djelatnosti zajedničke komunalne potrošnje;
  • k)
    čišćenje i razgrtanje snijega i leda sa javnih gradskih površina, lokalnih puteva i posipanje abrazivnim materijalom ulica i lokalnih puteva.

(3) Predstavničko tijelo jedinice lokalne samouprave može odlukom utvrditi djelatnost od posebnog općeg interesa i druge komunalne djelatnosti, pored onih utvrđenih u stavu (1) i (2) ovog člana, ako su te djelatnosti nezamjenjiv uslov života i rada građana, preduzeća ili rada javnih ustanova.

G. Odluka o komunalnoj naknadi - prečišćeni tekst -

("Službeni glasnik Općine Prozor - Rama", broj 1/19)

Član 1.

Ovom odlukom utvrđuje se obaveza plaćanja komunalne naknade, način korištenja sredstava ostvarenih od komunalne naknade, obaveznici plaćanja, način utvrđivanja visine, način naplate i oslobađanja od obaveze plaćanja komunalne naknade na području općine Prozor - Rama.

Član 3. - osporena odredba Odluke

Komunalna naknada se plaća i za nadzemne i podzemne instalacije (elektroinstalacije, telefonske instalacije, instalacije kablovskih operatera, cijevne instalacije (cjevovodi), minihidroelektrana i sl.).

Jedinica mjere za utvrđivanje visine komunalne naknade iz stava 1. ovog člana je dužni metar dužine instalacija iz prethodnog stava.

II - NAČIN KORIŠTENJA SREDSTAVA

Član 6.

Sredstva koja se prikupe na ime komunalne naknade koriste se namjenski za finansiranje obavljanja komunalnih djelatnosti i to:

  • 1.
    za odvodnja atmosferskih voda,
  • 2.
    održavanje čistoće u dijelu koji se odnosi na čišćenje javnih površina,
  • 3.
    održavanje javnih površina,
  • 4.
    održavanje nekategoriziranih putova,
  • 5.
    održavanje grobalja,
  • 6.
    javna rasvjeta,
  • 7.
    Izgradnju objekata i uređaja komunalne infrastrukture za:
    • -
      snabdijevanje pitkom vodom,
    • -
      odvodnju i prečišćavanje otpadnih voda,
    • -
      javne površine,
    • -
      nekategoriziranih puteva,
    • -
      groblja

Član 19. - osporena odredba Odluke

Za objekte linijskog i sličnog karaktera nadzemne i podzemne instalacije (elektro instalacije, instalacije telekoma i kablovskih operatera i cijevne instalacije (cjevovodi) minihidroelektrana) komunalna naknada se plaća mjesečno po m1 (metru dužnom) u iznosu od 0,06 KM.

  • 6.
    Sudska praksa Ustavnog suda Federacije

Presude Ustavnog suda Federacije br. U-17/20 od 13.10.2021. godine ("Službene novine Federacije BiH", broj 92/21, u dijelu koji se odnosi na stav Ustavnog suda Federacije sa konsultativnog sastanka naveden pod tačkom 5. presude), U-38/23 od 18.1.2024. godine ("Službene novine Federacije BiH", broj 14/24), U-9/23 od 12.3.2024. godine ("Službene novine Federacije BiH", broj 31/24) i dr.

  • 7.
    Činjenično stanje i stav Ustavnog suda Federacije

Ustavni sud Federacije utvrdio je da u konkretnom predmetu nema činjeničnih pitanja koje bi bilo potrebno neposredno razjasniti na javnoj raspravi, pa je u skladu sa članom 13. stav 1. Poslovnika Ustavnog suda Federacije Bosne i Hercegovine ("Službene novine Federacije BiH", br. 40/10, 18/16, 26/23, 37/24 i 98/25), održao sjednicu bez javne rasprave.

Analizirajući navode iz zahtjeva i odgovora na zahtjev, osporene i sa njima povezane odredbe Odluke, relevantno pravo i uzimajući u obzir sudsku praksu ovog suda, pa je odlučujući o zahtjevu utvrdio kako slijedi.

U smislu člana IV.C.3.10.(4) Ustava Federacije Bosne i Hercegovine, podnosilac zahtjeva ovlašten je za predočavanje ustavnog pitanja Ustavnom sudu Federacije.

Iz sadržaja osporenih odredbi Odluke, na što podnosilac zahtjeva i ukazuje, obaveza plaćanja komunalne naknade usmjerena je na vlasnike uređaja za prijenos električne energije. Takva pravna lica obavljaju djelatnost od javnog interesa, čije obavljanje zahtijeva korištenje složene tehničke infrastrukturne opreme, uređaja i instalacija na odgovarajući način razmještenih u prostoru, pa je u tom pogledu podložno tehničkim, ali i pravnim standardima, te obavezi plaćanja posebnih naknada utvrđenih propisima na nivou Federacije Bosne i Hercegovine i Bosne i Hercegovine. Očito je da se u ovom ustavnosudskom predmetu radi o djelatnosti čije obavljanje iziskuje razmještanje ogromnog broja uređaja i instalacija u prostoru, pri čemu su svi uvezani u jedinstven sistem. Takav sistem nadilazi općinske, kantonalne i entitetske granice i zahtijeva pravnu regulaciju sa najvišeg nivoa, u ovom slučaju državnog i entitetskog, odnosno federalnog nivoa. Da bi taj sistem bio u stanju kontinuirano ostvarivati svoju funkciju u skladu sa strogim zahtjevima propisanim domaćim i međunarodnim pravnim i tehničkim standardima, on mora biti iznad, odnosno izvan, djelimične pravne regulacije na nivou jedinica lokalne samouprave.

Djelatnost koju vrše vlasnici pomenutih instalacija ne samo da je na opću korist i u javnom interesu, nego se bez tih djelatnosti i javne usluge koje pružaju (pa tako i bez za to neophodnih instalacija) ni većina komunalnih djelatnosti zajedničke potrošnje definisanih osporenom Odlukom ne bi mogla uspješno ostvarivati. K tome, instalacije koje služe za snabdijevanje električnom energijom, de facto su funkcionalni dio općinske/gradske infrastrukture i doprinose kvalitetu života stanovništva, premda kao energetska mreža nadilaze lokalnu pravnu regulaciju, čega bi donosilac osporene Odluke morao biti svjestan, a kako očigledno nije, potrebno je uputiti ga na ranije odluke ovog suda u predmetima ove vrste.

Ustavni sud Federacije upućuje na dio obrazloženja pod tačkom 5. Presude broj U-17/20 od 13.10.2021. godine, (Službene novine Federacije BiH", broj 92/21) koji je relevantan i za odlučivanja u ovom ustavnosudskom predmetu. Kako u ovoj, tako i u više drugih svojih presuda, Ustavni sud Federacije je zauzeo "stanovište da sredstva za rad privrednih subjekata koji obavljaju djelatnost od javnog interesa čije je obavljanje regulisano državnim zakonom i/ili zakonima Federacije Bosne i Hercegovine, ne mogu biti dodatno oporezovana kantonalnim zakonima, odnosno ne mogu se od strane jedinice lokalne samouprave propisivati porezi, komunalne takse i druge naknade ukoliko za to ne postoji ovlaštenje u zakonu i/ili zakonima Bosne i Hercegovine ili Federacije Bosne i Hercegovine".

Nužno je naglasiti da je članom III.1. c) Ustava Federacije Bosne i Hercegovine jasno propisano da je u isključivoj nadležnosti Federacije donošenje propisa o finansijama i finansijskim institucijama Federacije i fiskalna politika Federacije kao i da prema odredbi člana III.1. f) Federacija Bosne i Hercegovine ima isključivu nadležnost za "utvrđivanje energetske politike, uključujući raspodjelu između kantona, osiguranje i održavanje potrebne infrastrukture". Dakle ne samo energetska politika, već i "osiguravanje i održavanje potrebne infrastrukture" su ustavna kategorija, što nedvosmisleno govori o opšte društvenoj važnosti najvišeg ranga i energetske politike i infrastrukture za ostvarivanje te politike.

Na osnovu navedenih ustavnih ovlaštenja, Federacija Bosne i Hercegovine donijela je Zakon o pripadnosti javnih prihoda u Federaciji Bosne i Hercegovine ("Službene novine Federacije BiH", br. 22/06, 43/08, 22/09, 35/14, 94/15 i 17/22, u daljnjem tekstu: Zakon o pripadnosti javnih prihoda), kojim se uređuje pripadnost javnih prihoda koji su ustanovljeni zakonima na teritoriji Federacije Bosne i Hercegovine. Nadalje, u skladu sa odredbama Zakona o principima lokalne samouprave i Zakona o pripadnosti javnih prihoda, donosilac Odluke je nadležan da donese propis kojim se uređuje režim naplaćivanja komunalnih naknada na području Općine Prozor - Rama. Međutim, to mu ne daje za pravo da propisuje naknade bez ikakvih ograničenja, posebno u situacijama kada su posebnim zakonima i drugim propisima na nivou Federacije Bosne i Hercegovine i/ili na državnom nivou propisane posebne naknade za obavljanje djelatnosti od javnog interesa, kao što je to slučaj kada se radi o kompanijama koje su od posebnog društvenog interesa. Tome u prilog ide i odredba člana 37. tačka a) alineja 1. i 2. Zakona o principima lokalne samouprave, kojim je propisano da jedinicama lokalne samouprave pripadaju vlastiti prihodi, među kojima su porezi i lokalne takse. To mogu biti, kako izričito stoji u članu 37., samo takvi porezi "za koje jedinice lokalne samouprave samostalno određuju stopu u skladu sa zakonom" i lokalne takse i naknade "čije iznose utvrđuje vijeće u skladu sa zakonom". Dakle, propisivanje vrste i visine naknade ili takse od strane jedinica lokalne samouprave, mora biti u skladu sa zakonom koji je donesen na državnom ili federalnom nivou, s obzirom na isključive nadležnosti iz oblasti energetike u širem, a u okviru toga i elektroenergetike u užem smislu, kako je to već naprijed pojašnjeno. Obaveza organa jedinica lokalne samouprave, da kod propisivanja vrsta i visine komunalnih taksi ili naknada moraju voditi računa o zakonima viših nivoa vlasti, kao i propisima donesenim na osnovu tih zakona što iziskuje maksimalnu pažnju kada su u pitanju privredne djelatnosti od javnog interesa, koje građanima obezbjeđuju uslove za normalan život (snabdijevanje energijom, vodom, omogućavanje komunikacije i dostupnost informacijama).

Pogotovo, nema nikakvog pravnog niti razumnog osnova da se komunalna naknada, pod plaštom djelatnosti zajedničke komunalne potrošnje, mjesečno naplaćuje "za nadzemne i podzemne" elektroinstalacije na teritoriji općine čijem stanovništvu i privrednim subjektima de facto služe. Naime, nikakva usluga obaveznicima, od kojih se traži komunalna naknada za već postojeće elektroinstalacije se ne pruža od strane jedinice lokalne samouprave, a pravni subjekti koji pomoću predmetnih instalacija vrše djelatnost i pružaju javne usluge nisu redovni konzumenti usluga koje proističu iz djelatnosti zajedničke komunalne potrošnje koje preduzima konkretno Općina Prozor - Rama. Drugim riječima kazano, Ustavni sud Federacije nadzemne i podzemne elektroinstalacije iz osporenih odredbi, koje su po svojoj prirodi trajne fiksacije i bez uzrokovanja komunalnih potreba, ne može dovesti u vezu komunalne uslužne zavisnosti spram bilo koje komunalne djelatnosti iz člana 4. st. (2) i (3) Zakona o komunalnim djelatnostima.

Ustavni sud Federacije primjećuje da u članu 6. osporene Odluke nije propisana takva vrsta komunalne djelatnosti, koja bi predstavljala određeni vid neposredne i redovne usluge u međusobnoj vezi sa trajno instaliranim nadzemnim i podzemnim elektroinstalacijama. Ovo dodatno u svojoj sveukupnosti komunalnu naknadu za elektroinstalacije iz osporenih odredbi čini upitnom sa ustavnopravnog aspekta. Naime, uvođenje ove naknade je eventualno u domenu provođenja fiskalne politike, u ovom slučaju i elektroenergetske politike za koje je isključivo nadležna Federacija Bosne i Hercegovine.

Imajući u vidu da jedinice lokalne samouprave nemaju ustavni osnov za propisivanje ovakve vrste naknade, Ustavni sud Federacije nije se dalje upuštao u ocjenu drugih povreda na koje je ukazao podnosilac zahtjeva.

Mada je podnosilac zahtjeva predložio Ustavnom sudu Federacije Bosne i Hercegovine da utvrdi da odredbe čl. 3. i 19., u dijelu koji glasi: "elektroinstalacije", Odluke o komunalnoj naknadi nisu u skladu sa Ustavom Federacije Bosne i Hercegovine, navodeći pri tome Odluke objavljene u ("Službenom glasniku Općine Prozor - Rama", br. 5/15, 5/17 i 4/18), u postupku je utvrđeno da je izrađen Prečišćeni tekst Odluke o komunalnoj naknadi objavljen u ("Službenom glasniku Općine Prozor - Rama", broj 1/19), koji sadrži naprijed navedene odluke, pa je u skladu s tim predložena izreka u ovom ustavnosudskom predmetu.

Iz svega navedenog, odlučeno je kao u izreci ove presude.

Ovu presudu Ustavni sud Federacije donio je u sastavu: Aleksandra Martinović, predsjednica Suda, Vesna Budimir, Mirko Milićević, prof. dr. Edin Muminović, Branimir Orašanin, Ajša Softić, mr. sc. Alen Taletović i mr. Anja Vuleta Pavelka, sudije Suda.

Broj U-22/25
8. aprila 2026. godine
Sarajevo

Predsjednica
Ustavnog suda Federacije
Bosne i Hercegovine
Aleksandra Martinović, s. r.