USTAVNI SUD FEDERACIJE BOSNE I HERCEGOVINE
PRESUDA
Ustavni sud Federacije Bosne i Hercegovine, odlučujući o zahtjevu Premijera Federacije Bosne i Hercegovine za ocjenu ustavnosti odredbe člana 80. stav 1. Odluke o građevinskom zemljištu - prečišćen tekst, na osnovu člana IV.C.3.10.(2) d) Ustava Federacije Bosne i Hercegovine, na sjednici Suda bez javne rasprave održanoj dana 24.09.2019. godine, donio je sljedeću
PRESUDU
Utvrđuje se da član 80. stav 1. Odluke o građevinskom zemljištu - prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Opštine Bosanski Petrovac", broj 1/16), nije u skladu sa Ustavom Federacije Bosne i Hercegovine.
Presudu objaviti u "Službenim novinama Federacije BiH", "Službenom glasniku Unsko-sanskog kantona" i "Službenom glasniku Opštine Bosanski Petrovac".
Obrazloženje
1. Podnosilac zahtjeva i predmet zahtjeva
Premijer Federacije Bosne i Hercegovine (u daljem tekstu: podnosilac zahtjeva) podneskom broj: 01-02-326-1/18 od 23.04.2018. godine, koji je u Ustavnom sudu Federacije Bosne i Hercegovine (u daljem tekstu: Ustavni sud Federacije) zaprimljen dana 25.04.2018. godine podnio je zahtjev za utvrđivanje ustavnosti odredbe člana 80. stav 1. Odluke o građevinskom zemljištu - prečišćen tekst (u daljem tekstu: osporena odredba Odluke).
Na osnovu člana IV.C.3.10.2. d) Ustava Federacije Bosne i Hercegovine podnosilac zahtjeva je ovlašćen za pokretanje postupka pred Ustavnim sudom Federacije za utvrđivanje ustavnosti osporene odredbe Odluke.
2. Stranke u postupku
U skladu sa članom 39. stav 1. Zakona o postupku pred Ustavnim sudom Federacije Bosne i Hercegovine ("Službene novine Federacije BiH", br. 6/95 i 37/03) stranke u ovom postupku su: Premijer Federacije Bosne i Hercegovine, kao podnosilac zahtjeva i Opštinsko vijeće Bosanski Petrovac, kao donosilac osporene odredbe Odluke.
3. Bitni navodi zahtjeva
Podnosilac zahtjeva navodi da se osporenom odredbom Odluke utvrđuje obaveza plaćanja naknade za korišćenje građevinskog zemljišta kojim se ostvaruje korist za pravne subjekte iz oblasti fiksne, mobilne i GPRS komunikacija, te kablovskih operatera, a koja se utvrđuje rješenjem i obračunava u iznosu od 100,00 KM mjesečno po antenskom stubu, što prema navodima iz zahtjeva predstavlja obavezu plaćanja dodatne naknade za ove subjekte.
Ističe da iz karaktera navedenih odredaba proizilazi da iste direktno obavezuju samo društva koja se bave određenom vrstom djelatnosti pružanja telekomunikacijskih usluga, kao što su između ostalih BH Telekom d.d. Sarajevo i JP HT Eronet d.d. Mostar, kao društva koja su u većinskom vlasništvu Federacije Bosne i Hercegovine.
Smatra da su telekom operateri koji posjeduju antenske stubove, koji su sredstvo za privređivanje i sastavni su dio jedinstvene infrastrukture i telekomunikacionog sistema i ne mogu se drugačije tretirati od ostalih dijelova jedinstvene mreže (kablovske i radio relejne), osporenom odredbom Odluke stavljeni u neravnopravan položaj u odnosu na druga pravna i fizička lica koja posluju na području Opštine Bosanski Petrovac. Također navodi da je plaćanjem obaveze utvrđene osporenim članom Odluke ugrožena likvidnost ovih društava i da je njihova djelatnost izdvojena od djelatnosti svih drugih subjekata, koji ostvaruju određene koristi od korišćenja građevinskog zemljišta. Dalje, ističe da bi utvrđivanje obaveze plaćanja posebnih naknada na dio osnovne infrastrukture telekom operatera bilo isto kao i utvrđivanje obaveze plaćanja takse na trafo stanice društva koje se bavi uslugom isporuke električne energije. Ističe da su navedena društva u skladu sa Zakonom o prostornom uređenju i građenju ("Službeni glasnik Unsko-sanskog kantona", br. 10/11, 13/11, 9/11, 8/13, 12/13 - prečišćeni tekst i 3/16), a na osnovu planske dokumentacije dobila odobrenje za građenje, nakon čega je montirana oprema neophodna za tehnološki proces telekomunikacija i stavljena u funkciju. Bez navedene opreme ne bi bilo moguće obavljati osnovnu djelatnost telekomunikacija, a plaćanjem dodatne naknade za svaki antenski stub, kako je to utvrđeno osporenom odredbom Odluke, prelazi se i sama vrijednost imovine. Podnosilac zahtjeva naglašava da dodatni troškovi koje telekom operateri imaju za održavanje, razne licence, uz plaćanje dodatnih obaveza, može dovesti u pitanje ekonomsku opravdanost tih antenskih stubova, imajući u vidu da je većina antenskih stubova smještena na veoma nepristupačnim lokacijama, navodi da je i njihova tržišna vrijednost kao imovine vrlo niska, a većina objekata ima privremeni karakter, neki su izgrađeni na tuđem zemljištu, u kojim slučajevima se plaća i zakupnina, a najčešće je to šumsko zemljište.
Podnosilac zahtjeva smatra da je u Odluci o građevinskom zemljištu kao kriterij za utvrđivanje naknade uzeta djelatnost koju pravno ili fizičko lice obavlja, što nije u skladu sa odredbama člana II.A.2.(1) c) Ustava Federacije Bosne i Hercegovine, kojim je propisano da sva lica na teritoriji Federacije Bosne i Hercegovine uživaju prava na jednakost pred zakonom. Mišljenja je da za utvrđivanje visine naknade ne može biti djelatnost firme i ostvareni profit privrednog društva, iz razloga što je predmet oporezivanja u skladu sa postojećom finansijskom regulativom. Poziva se na stajališta Ustavnog suda Federacije da kriterij djelatnosti ne može biti relevantan kriterij za propisivanje naknade, koja su utvrđena u presudama br. U-31/07 od 27.05.2009. godine ("Službene novine Federacije BiH", broj: 41/08), U-5/09 od 13.10.2009. godine ("Službene novine Federacije BiH", broj 80/09), U-12/11 od 04.10.2011. godine ("Službene novine Federacije BiH", broj 82/11), U-36/12 od 26.02.2013. godine ("Službene novine Federacije BiH", broj 24/13), U-32/15 od 18.05.2016. godine ("Službene novine Federacije BiH", broj 51/16) i U-34/16 od 14.06.2017. godine ("Službene novine Federacije BiH", broj 57/17).
Navodi da su telekom operateri društva u većinskom vlasništvu Vlade Federacije Bosne i Hercegovine i da se radi o privrednim društvima od državnog interesa, odnosno društveno odgovornim kompanijama koje već podržavaju sport, kulturu, socijalnu i humanitarnu djelatnost na prostoru Bosne i Hercegovine. Isto tako naglašava da ova društva svake godine izdvajaju preko stotinu hiljada KM samo na području Unsko-sanskog kantona.
Telekom operateri, po mišljenju podnosioca zahtjeva, u skladu sa Zakonom o komunikacijama ("Službeni glasnik BiH", br. 33/02, 31/03, 75/06, 32/10 i 98/12) izdvajaju milionska sredstva u budžet Federacije Bosne i Hercegovine putem plaćanja licenci za rad Regulatornoj agenciji za komunikacije Bosne i Hercegovine (u daljem tekstu: RAK) (oko 10.500 000,00 KM na godišnjem nivou), koja se raspoređuju svim nivoima vlasti, tako da imajući u vidu i taj aspekt, nije opravdano nametati dodatne obaveze utvrđene osporenom odredbom Odluke. Ukazuje na činjenicu da iz obima GSM dozvole koju daje RAK proizilazi da je operater, odnosno korisnik GSM dozvole dužan razviti tu vrstu usluge za 80% populacije Bosne i Hercegovine i 80% dužine pojedinačnih saobraćajnica. Iz navedenog je, prema mišljenju podnosioca zahtjeva vidljivo da RAK nameće obavezu pokrivenosti teritorije, a s druge strane Opštinsko vijeće Bosanski Petrovac nameće obavezu plaćanja takse na jedina sredstva za pokrivanje prostora GSM signalom (bazne stanice, mikrobazne stanice, stubovi i antene).
Zbog svega navedenog, podnosilac zahtjeva predlaže Ustavnom sudu Federacije da donese presudu kojom će utvrditi da osporena odredba Odluke nije u saglasnosti sa članom II.2. (1) c) Ustava Federacije Bosne i Hercegovine.
4. Bitni navodi odgovora na zahtjev
U skladu sa članom 16. Zakona o postupku pred Ustavnim sudom Federacije Bosne i Hercegovine, Ustavni sud Federacije je aktom broj U-14/18 od 08.05.2018. godine zatražio od Opštinskog vijeća Bosanski Petrovac da dostavi odgovor na zahtjev podnosioca za utvrđivanje ustavnosti u roku od petnaest dana od dana prijema navedenog akta.
U odgovoru na zahtjev koji je Ustavnom sudu Federacije dana 25.05.2018. godine dostavilo Opštinsko vijeće Bosanski Petrovac podneskom broj 02/1-23-1421-6/18 od 22.05.2018. godine, navodi se da je Odluka o građevinskom zemljištu donesena na osnovu Zakona o građevinskom zemljištu Federacije Bosne i Hercegovine ("Službene novine Federacije BiH", broj 67/05, u daljem tekstu: Zakon o građevinskom zemljištu). Odredbom člana 73. navedenog Zakona propisano je da se odlukom opštinskog vijeća, kojom se uvodi obaveza plaćanja naknade za korišćenje gradskog građevinskog zemljišta (renta) određuju osnovi i mjerila na osnovu kojih se utvrđuje visina naknade u zavisnosti od pogodnosti koje određeno zemljište pruža korisniku: obima i stepena izgrađenosti i uređenosti i položaja zemljišta u naselju, opremljenosti zemljišta komunalnim građevinama i instalacijama, saobraćajne povezanosti, vrste i kapaciteta objekata za svakodnevno i periodično snabdijevanje, stepena pokrivenosti naselja objektima za zdravstvo, obrazovanje i kulturu i prirodnih uslova korišćenja zemljišta. Pomenutim mjerilima, na osnovu kojih se utvrđuje visina naknade za korišćenje gradskog građevinskog zemljišta, to zemljište se može različito kategorisati i to: prema pogodnostima koje pruža i s obzirom na položaj u naseljenom mjestu i određenu namjenu korišćenja (za stanovanje, za proizvodnju ili drugu privrednu djelatnost i kuće u kojima vlasnici stalno ne stanuju, nego ih povremeno koriste za odmor). Istim članom je propisan način i rokovi plaćanja naknade za korišćenje gradskog građevinskog zemljišta. Opštinsko vijeće Bosanski Petrovac osporava navode podnosioca zahtjeva koji se odnose na tvrdnju da se naknada za korišćenje građevinskog zemljišta utvrđuje na osnovu kriterija "djelatnosti" i ističe da je osnov za plaćanje naknade za postavljanje antenskog stuba korišćenje građevinskog zemljišta na kojem se nalazi izgrađeni objekt, odnosno antenski stub.
Na osnovu izloženog navodi se da se radi o materiji koja je isključivo u nadležnosti jedinice lokalne samouprave. Pored toga ističe se, da podnosilac zahtjeva nije stavljen u neravnopravan položaj i da bi neplaćanjem naknade za korišćenje izgrađenog građevinskog objekta, što antenski stub i jeste, ostali korisnici građevinskog zemljišta bili stavljeni u nepovoljan i diskriminirajući položaj. Takođe, Opštinsko vijeće Bosanski Petrovac smatra apsurdnim navode podnosioca zahtjeva koji se odnose na tvrdnju da telekomunikacijska društva plaćanjem navedene naknade trpe štetu i da im ista ugrožava poslovanje, jer je očigledno da je ova naknada utvrđena u minimalnom iznosu od 100 KM.
Zbog svega navedenog smatraju da je osporena odredba Odluke u saglasnosti sa odredbom člana II.A.2.(1) c) Ustava Federacije Bosne i Hercegovine, te se predlaže Ustavnom sudu Federacije da cijeni navedenu činjenicu prilikom donošenja konačne odluke u ovom predmetu.
5. Sjednica Suda na kojoj se odlučivalo o zahtjevu za izdavanje privremene mjere
Ustavni sud Federacije na sjednici održanoj dana 12.06.2018. godine, odlučujući po zahtjevu za izdavanje privremene mjere, donio je Rješenje broj U-14/18 od 12.06.2018. godine ("Službene novine Federacije BiH", broj 52/18), kojim je odbio zahtjev Premijera Federacije Bosne i Hercegovine za izdavanjem privremene mjere za obustavu primjene osporene odredbe Odluke do donošenja odluke Ustavnog suda Federacije o utvrđivanju ustavnosti.
6. Relevantno pravo
A. Ustav Federacije Bosne i Hercegovine
Član II.A.2. (1) c)
(1) Sva lica na teritoriji Federacije uživaju prava na:
- c)jednakost pred zakonom;
B. Zakon o građevinskom zemljištu Federacije Bosne i Hercegovine
("Službene novine Federacije BiH", broj 67/05)
I - OPŠTE ODREDBE
Član 1.
Ovim zakonom uređuju se uslovi i način sticanja prava na zemljištu u gradovima i naseljima gradskog karaktera i drugim područjima predviđenim za stambenu i drugu kompleksnu izgradnju, vrijeme prestanka tih prava, način korišćenja i upravljanja kao i naknade za korišćenje ovog zemljišta.
Član 2.
Gradskim građevinskim zemljištem u smislu ovog zakona smatra se izgrađeno i neizgrađeno zemljište u gradovima i naseljima gradskog karaktera, koje je planovima za prostorno uređenje i urbanističkim planovima namijenjeno za izgradnju objekata u skladu sa odredbama Zakona o prostornom uređenju ("Službene novine Federacije BiH", broj 52/02).
Ostalo građevinsko zemljište u smislu ovog zakona je izgrađeno i neizgrađeno zemljište namijenjeno za izgradnju objekata u skladu sa odredbama Zakona o prostornom uređenju, a koje se nalazi van zona gradskog građevinskog zemljišta, odnosno van gradova i naselja gradskog karaktera.
Član 3.
Izgradnja gradova i naselja gradskog karaktera na gradskom građevinskom zemljištu i ostalom građevinskom zemljištu obavlja se u skladu sa prostornim planom i smatra se opštim interesom.
Član 4. stav 1.
Gradsko građevinsko zemljište može biti u državnom i privatnom vlasništvu.
IX - NAKNADA
Član 62.
Fizičko i pravno lice kome je dodijeljeno gradsko građevinsko zemljište na korišćenje radi građenja, dužno je platiti naknadu za dodijeljeno zemljište i naknadu za troškove uređenja tog zemljišta.
Naknadu iz prethodnog stava, osim naknade za preuzeto zemljište dužan je da plati i raniji vlasnik koji je ostvario prvenstveno pravo korišćenja zemljišta radi građenja na gradskom građevinskom zemljištu.
Iznos naknade za dodijeljeno gradsko građevinsko zemljište utvrđuje se rješenjem o dodjeli tog zemljišta, a iznos naknade za uređenje gradskog građevinskog zemljišta utvrđuje se rješenjem o urbanističkoj saglasnosti.
Licu kome je dodijeljeno gradsko građevinsko zemljište ne može se izdati odobrenje za građenje, niti se može izvršiti uknjižba prava korišćenja zemljišta radi građenja u katastru nekretnina, odnosno u zemljišnoj knjizi, dok ne podnese dokaz da je platilo naknadu za zemljište i naknadu za uređenje zemljišta.
Član 63.
Naknada za dodijeljeno gradsko građevinsko zemljište, naknada za uređenje gradskog građevinskog zemljišta utvrđuje se prema osnovama i mjerilima propisanim ovim zakonom i odlukom opštinskog vijeća.
Osnovi i mjerila za određivanje visine naknade za dodijeljeno gradsko građevinsko zemljište na korišćenje, naknade za uređenje gradskog građevinskog zemljišta moraju biti razgraničeni i međusobno usklađeni.
Sredstva koja se ostvaruju iz naknade za dodijeljeno gradsko građevinsko zemljište na korišćenje, naknade za uređenje gradskog građevinskog zemljišta, koriste se za troškove naknade ranijim vlasnicima, za troškove uređenja zemljišta i troškove izrade prostorno-planske dokumentacije.
Fizička lica kojima su dodijeljene građevinske parcele bez naknade u periodu od 6. aprila 1992. godine do stupanja na snagu ovog zakona i čija su prijeratna imovinska prava vraćena u skladu sa relevantnim zakonima o povratu imovine iz člana 46. stav 7., izgubit će pravo na oslobađanje od plaćanja naknade za dodjelu zemljišta.
Fizička lica koja su izgubila pravo na dodjelu zemljišta bez naknade u skladu sa prethodnim stavom će platiti naknadu u iznosu i roku utvrđenom ovim zakonom.
Niko se ne može osloboditi obaveze plaćanja naknade utvrđene ovim zakonom, osim u slučajevima predviđenim čl. 90. i 91. ovog zakona, te se ovim stavljaju van snage sve odluke, uredbe i drugi propisi koje su u suprotnosti sa ovim zakonom.
Opština će pokrenuti postupak za izmirenje duga u skladu sa važećim zakonima.
C. Zakon o postupku pred Ustavnim sudom Federacije Bosne i Hercegovine
("Službene novine Federacije BiH", br. 6/95 i 37/03)
Član 41.
Od dana objavljivanja presude Ustavnog suda u "Službenim novinama Federacije BiH", kojom je utvrđeno da zakon ili drugi propis organa federalne, kantonalne ili opštinske vlasti, koji je stupio na snagu nije u skladu sa Ustavom, neće se primjenjivati ni propis donesen za njegovo provođenje.
D. Odluka o građevinskom zemljištu - prečišćeni tekst
("Službeni glasnik Opštine Bosanski Petrovac", broj 1/16)
I. OSNOVNE ODREDBE
Član 1.
Ovom Odlukom određuju se uslovi i način određivanja granica gradskog građevinskog zemljišta i ostalog građevinskog zemljišta sa opisom i grafičkim prikazom granica obuhvata gradskog građevinskog zemljišta, način i uslovi dodjele gradskog građevinskog zemljišta u državnom vlasništvu na korišćenje radi građenja, propisuju uslovi odnosno, osnovi i mjerila za određivanje visine naknade za dodijeljeno gradsko građevinsko zemljište radi građenja, naknade za uređenje gradskog građevinskog zemljišta i naknade za korišćenje građevinskog zemljišta, način i uslovi plaćanja tih naknada, utvrđuju zone gradskog građevinskog zemljišta te se utvrđuje način raspodjele i usmjeravanja sredstava navedenih naknada.
VIII. NAKNADA ZA KORIŠĆENJE GRADSKOG GRAĐEVINSKOG ZEMLJIŠTA
Član 70.
Za građevinsko zemljište u smislu ove Odluke plaća se naknada za korišćenje građevinskog zamljišta.
VIII. 2. Visina, način, obračuna i plaćanja naknade
Član 75.
Naknada za korišćenje građevinskog zemljišta utvrđuje se prema zoni kojoj pripada građevinsko zemljište, prema namjeni korišćenja objekta, prema vrijednosti prosječne konačne građevinske cijena iz prethodne godine m2 korisne stambene površine na području Općine/Opštine i prema jedinici izgrađene korisne površine objekta u vrijednosti od 0,01%.
Član 80. stav 1. osporena odredba Odluke
Obavezu plaćanja naknade za korišćenje građevinskog zemljišta kojim se ostvaruje korist za pravne subjekte iz oblasti fiksne, mobilne i GPRS komunikacije te kablovskih operatera, utvrđivat će se rješenjem, a obračunavati će se u iznosu od 100,00 KM mjesečno po antenskom stubu.
7. Sudska praksa Ustavnog suda Federacije
Presuda broj U-64/17 od 23.10.2018. godine objavljena u "Službenim novinama Federacije BiH", broj 84/18.
8. Činjenično stanje i stav Ustavnog suda Federacije
Nakon uvida u podneseni zahtjev, odgovora na zahtjev, relevantno pravo, navedenu sudsku praksu i druge dokaze koji su relevantni za odlučenje u ovom ustavno-sudskom predmetu, Ustavni sud Federacije utvrdio je sljedeće:
Odluku o građevinskom zemljištu - prečišćeni tekst, čije odredbe se osporavaju u ovom ustavnosudskom predmetu, je donijelo Opštinsko vijeće Bosanski Petrovac pozivajući se, pored ostalog i na, odredbe čl. 12., 14., 46., 63., 68. i 73. Zakona o građevinskom zemljištu, Zakona o prostornom planiranju i korišćenju zemljišta na nivou Federacije Bosne i Hercegovine ("Službene novine Federacije BiH", br. 2/06, 72/07, 32/08, 4/10, 13/10 i 45/10) i Zakona o prostornom uređenju i građenju. Odlukom o građevinskom zemljištu određuju se uslovi i način određivanja granica gradskog građevinskog zemljišta i ostalog građevinskog zemljišta, način i uslovi dodjele gradskog građevinskog zemljišta u državnom vlasništvu na korišćenje radi građenja, propisuju uslovi, odnosno osnovi i mjerila za određivanje visine naknade za dodijeljeno gradsko građevinsko zemljište radi građenja, naknade za uređenje gradskog građevinskog zemljišta i naknade za korišćenje građevinskog zemljišta, način i uslovi plaćanja tih naknada, utvrđuju zone gradskog građevinskog zemljišta, te se utvrđuje način raspodjele i usmjeravanja sredstava navedenih naknada. Odredbom člana 70. Odluke propisano je da se za građevinsko zemljište plaća naknada za korišćenje građevinskog zemljišta, koju prema članu 71. Odluke plaćaju korisnici građevinskog zemljišta na području Opštine Bosanski Petrovac, bez obzira ko je u javnim registrima nekretnina upisan kao titulat prava na građevinskom zemljištu. Prema odredbi člana 72. Odluke, obaveznici plaćanja naknade za korišćenje građevinskog zemljišta se utvrđuju na osnovu podataka iz urbanističke ili građevinske dokumentacije, katastra nekretnina odnosno zemljišnih knjiga ili uviđaja na licu mjesta. Pomenutim članom Odluke je propisano da je obaveza trajnog karaktera, te su utvrđeni obaveznici plaćanje iste (etažni vlasnici za stan ili poslovni prostor kao posebni dio zgrade), nosioci prava raspolaganja na poslovnom i sličnom prostoru - za poslovni i sličan prostor koji koriste, korisnici poslovnog i sličnog prostora u državnoj svojini - za prostor koji koriste po bilo kom osnovu, vlasnici stambenog, poslovnog, garažnog i sličnog prostora za stambeni, poslovni i sličan prostor u svojini fizičkih i pravnih lica i kuća u kojima vlasnici stalno ne stanuju, nego ih privremeno koriste za odmor - vikend objekti, korisnici građevinskog zemljišta u državnoj svojini za zemljište gdje je instalirana oprema, mjerni uređaji, instalacije, podzemne i nadzemne, te drugi objekti (stalni ili privremeni) za prijenos elektronskih pošiljki, električne energije). Odredbama čl. 75. i 76. Odluke je propisan način utvrđivanja naknade za korištenje građevinskog zemljišta, koeficijenti za izračunavanje visina naknade, kao i obračun iste. Članom 78. Odluke je propisano da obavezu plaćanja i mjesečnu visinu naknade po pojedinim korisnicima građevinskog zemljišta u skladu sa zakonom i Odlukom utvrđuje rješenjem Služba za stambeno komunalnu djelatnost, vodoprivredu i zaštitu okoliša Opštine Bosanski Petrovac, a žalba protiv rješenja je dopuštena i podnosila se na način i u roku utvrđenim pomenutim članom Odluke. Osporenom odredbom Odluke je propisano da će se obaveza plaćanja naknade za korišćenje građevinskog zemljišta kojim se ostvaruje korist za pravne subjekte iz oblasti fiksne, mobilne i GPRS komunikacije te kablovskih operatera, utvrđivati rješenjem, a obračunavati će se u iznosu od 100,00 KM mjesečno po antenskom stubu. Naplatu naknade prema odredbi člana 84. Odluke, po odredbama iste Odluke vrši nadležna Služba za finansije, računovodstvo, razvoj i preduzetništvo Opštine Bosanski Petrovac, u skladu sa izdanim rješenjima iz člana 78. Odluke.
Parlament Federacije Bosne i Hercegovine na sjednici Predstavničkog doma od 05.01.2004. godine i na sjednici Doma naroda od 03.12.2003. godine, donio je Zakon o građevinskom zemljištu. Zakon je stupio na snagu dana 16.05.2003. godine. Predmetnim Zakonom se uređuju uslovi i način sticanja prava na zemljištu u gradovima i naseljima gradskog karaktera i drugim područjima predviđenim za stambenu i drugu kompleksnu izgradnju, vrijeme prestanka tih prava, način korišćenja i upravljanja, kao i naknade za korišćenje ovog zemljišta. Gradskim građevinskim zemljištem u smislu navedenog Zakona smatra se izgrađeno i neizgrađeno zemljište u gradovima i naseljima gradskog karaktera, koje je planovima za prostorno uređenje i urbanističkim planovima namijenjeno za izgradnju objekata. Izgradnja gradova i naselja gradskog karaktera na gradskom građevinskom zemljištu i ostalom građevinskom zemljištu obavlja se u skladu sa prostornim planom i smatra se opštim interesom. Gradsko građevinsko zemljište može biti u državnom i privatnom vlasništvu.
Presudom Ustavnog suda Federacije broj U-64/17 od 23.10.2018. godine ("Službene novine Federacije BiH", broj 84/18) utvrđeno je da odredbe člana 63. stav 1. u dijelu koji glasi: "i naknada za korišćenje gradskog građevinskog zemljišta", člana 63. stav 2. u dijelu koji glasi: "i naknade za korišćenje gradskog građevinskog zemljišta", člana 63. stav 3. u dijelu koji glasi: "i naknade za korišćenje gradskog građevinskog zemljišta (rente)", čl. 73., 74. i 75. Zakona o građevinskom zemljištu nisu u skladu sa Ustavom Federacije Bosne i Hercegovine.
U vrijeme donošenja/utvrđivanja prečišćenog teksta Odluke o građevinskom zemljištu na snazi su bile odredbe Zakona o građevinskom zemljištu koje regulišu područje primjene naknade za korišćenje gradskog građevinskog zemljišta, a za koje je Ustavni sud Federacije upravo u Presudi broj U-64/17 od 23.10.2018. godine utvrdio da nisu u skladu sa Ustavom Federacije Bosne i Hercegovine.
Shodno pomenutoj Presudi, Ustavni sud Federacije zaključuje da je iz pravnog života eliminisana "naknada za korišćenje građevinskog zemljište", te se stoga Sud u ovom ustavno -sudskom predmetu nije ni upuštao u analizu sadržaja osporene odredbe Odluke, obzirom da Odluka o građevinskom zemljištu u dijelu propisivanja naknade za građevinsko zemljište (visine, načina i obračuna plaćanja) u smislu člana 41. Zakon o postupku pred Ustavnim sudom Federacije Bosne i Hercegovine predstavlja provedbeni propis odredbi Zakona o građevinskom zemljištu koje su Presudom Ustavnog suda Federacije broj U-64/17 od 23.10.2018. godine, oglašene neustavnim.
Eventualno, zakonitost pojedinačnih rješenja nadležne opštinske službe kojima se utvrđuje obaveza plaćanja i mjesečna visina naknade korisnicima građevinskog zemljišta u skladu sa predmetnom Odlukom o građevinskom zemljištu, može biti predmet ispitivanja pred upravnim i/ili sudskim organima i institucijama koje rješavaju o pojedinačnim pravima i obavezama lica na koja se odnose.
Imajući u vidu sve izneseno, Ustavni sud Federacije odlučio je kao u izreci ove presude.
Ovu presudu Ustavni sud Federacije donio je jednoglasno u sastavu: Aleksandra Martinović, predsjednica Suda, Vesna Budimir, Mirjana Čučković, prof. dr. Edin Muminović i dr. sc. Kata Senjak, sudije Suda.
Broj U-14/18
24. septembra 2019. godine
Sarajevo
Predsjednica
Ustavnog suda Federacije
Bosne i Hercegovine
Aleksandra Martinović, s. r.