Aktio

USTAVNI SUD FEDERACIJE BOSNE I HERCEGOVINE

PRESUDA

Ustavni sud Federacije Bosne i Hercegovine odlučujući o zahtjevu načelnika Općine Velika Kladuša za zaštitu prava na lokalnu samoupravu u vezi sa Zakonom o prostornom uređenju i građenju, na osnovu člana IV.C.3.10. (3) Ustava Federacije Bosne i Hercegovine, u vezi sa Amandmanom XCVI na Ustav Federacije Bosne i Hercegovine, na sjednici bez javne rasprave održanoj dana 20.01.2016. godine, donio je

PRESUDU

  • 1.
    Utvrđuje se da članom 23. stav (1), članom 25. st. (1) i (2) i članom 49. stav (1) Zakona o prostornom uređenju i građenju – prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Unsko-sanskog kantona", broj 12/13), nije povrijeđeno pravo na lokalnu samoupravu Općine Velika Kladuša.
  • 2.
    Presudu objaviti u "Službenim novinama Federacije BiH" i "Službenom glasniku Unsko-sanskog kantona".

Obrazloženje 1. Podnosilac zahtjeva i predmet zahtjeva

Načelnik Općine Velika Kladuša (u daljem tekstu: podnosilac zahtjeva) podnio je Ustavnom sudu Federacije Bosne i Hercegovine (u daljem tekstu: Ustavni sud Federacije) dana 28.04.2014. godine, zahtjev broj: 02-49-1496/14 od 25.04.2014. godine, za rješavanje spora sa Skupštinom Unsko-Sanskog kantona u vezi primjene zakonskih propisa.

Podnosilac zahtjeva je kao pravni osnov naveo član IV.C.3.10. (3) Ustava Federacije Bosne i Hercegovine, kojim Ustavni sud Federacije Bosne i Hercegovine osigurava zaštitu prava na lokalnu samoupravu, a u obrazloženju zahtjeva podnosilac je naveo da se Zakon o prostornom uređenju i građenju – prečišćeni tekst (u daljem tekstu: osporeni Zakon) proglasi neustavnim, odnosno traži utvrđivanje ustavnosti osporenog Zakona.

Obzirom da se radilo o nerazumljivom zahtjevu, Ustavni sud Federacije je zatražio da se precizira zahtjev, odnosno da se podnosilac zahtjeva opredijeli na što se zahtjev odnosi.

Dana 02.06.2014. godine, podnosilac zahtjeva je dostavio Ustavnom sudu Federacije preciziran zahtjev za zaštitu prava na lokalnu samoupravu broj: 02-49-1496/14 od 02.06.2014. godine. Preciziranim zahtjevom se jasno traži da ovaj Sud utvrdi da je članom 23. stav (1), članom 25. st. (1) i (2) i članom 49. stav (1) osporenog Zakona povrijeđeno pravo Općine Velika Kladuša na lokalnu samoupravu, te da citirani članovi osporenog Zakona prestaju da važe.

U skladu sa članom IV.C.3.10.(3) Ustava Federacije Bosne i Hercegovine, a u vezi sa Amandmanom XCVI na Ustav Federacije Bosne i Hercegovine, podnosilac zahtjeva je ovlašten za pokretanje postupka pred Ustavnim sudom Federacije Bosne i Hercegovine.

2. Stranke u postupku

Stranke u ovome predmetu su: načelnik Općine Velika Kladuša i Skupština Unsko-Sanskog kantona (u daljem tekstu: donosilac osporenog Zakona).

3. Bitni navodi na kojima se zahtjev zasniva

Podnosilac zahtjeva navodi da je osporeni Zakon objavljen dana 05.07.2013. godine, od kada se počeo primjenjivati. Odredbe čl. 1., 2. i 3., člana 23. stav (1), člana 25. st. (1) i (2) i člana 49. osporenog Zakona povrjeđuju pravo općina na lokalnu samoupravu. Skupština Unsko-Sanskog kantona, usvajanjem navedenih odredbi osporenog Zakona je uskratila i ograničila pravo općine koje je propisano Evropskom poveljom o lokalnoj samoupravi, Ustavom Federacije Bosne i Hercegovine, Zakonom o javnim nabavkama Bosne i Hercegovine ("Službeni glasnik BiH", br. 49/04, 19/05, 52/05, 94/05, 8/06, 24/06, 70/06, 12/09, 60/10 i 87/13) i Zakonom o principima lokalne samouprave u Federaciji Bosne i Hercegovine ("Službene novine Federacije BiH", br. 49/06 i 51/09).

Članom 23. stav (1) osporenog Zakona propisano je: "Stručne poslove izrade planskih dokumenata obezbjeđuje Ministarstvo, odnosno općinski organ uprave nadležan za poslove prostornog uređenja, preko pravnih lica registrovanih za obavljanje tih poslova, na osnovu javnog konkursa, a shodno odredbama Zakona o javnim nabavkama Bosne i Hercegovine, osim ako nosilac izrade planskih dokumenata nije upravna organizacija, javna ustanova ili javno preduzeće osnovano od strane Kantona, odnosno općine, u cilju obavljanja tih poslova". Članom 25. osporenog Zakona uređena je oblast u vezi povjeravanja poslova izrade planskih dokumenata na način: "Stav (1) Nosilac izrade planskog dokumenata na području Kantona je Zavod za prostorno uređenje i planiranje. Stav (2) Za obavljanje stručnih poslova izrade planskih dokumenata i drugih stručnih poslova iz oblasti prostornog uređenja, općina može osnovati upravnu organizaciju, javnu ustanovu ili javno preduzeće ili izradu planskog dokumenta odlukom Općinskog vijeća mogu povjeriti Zavodu za prostorno uređenje i planiranje." Nosilac izrade planskog dokumenta na području Kantona je Zavod za prostorno uređenje i planiranje, a općina može za obavljanje stručnih poslova izrade planskih dokumenata, osnovati upravnu organizaciju, javnu ustanovu ili javno preduzeće ili izradu planskog dokumenta povjeriti Zavodu za prostorno uređenje i planiranje. Jednako tako, članom 49. osporenog Zakona propisano je da se izrada planskih dokumenata povjerava pravnom licu registrovanom za obavljanje tih poslova u skladu sa Zakonom o javnim nabavkama Bosne i Hercegovine, osim, ako za izradu planskih dokumenata nije osnovana upravna organizacija, javna ustanova ili javno preduzeće od strane kantona. Pored toga, Ustavom Federacije Bosne i Hercegovine, članom VI.2. (1) propisano je da se u općini ostvaruje pravo na lokalnu samoupravu. Isto tako, članom 4. Evropske povelje o lokalnoj samoupravi, koju je Bosne i Hercegovina ratifikovala 1994. godine, je propisano da prava povjerena lokalnim vlastima će po pravilu biti potpuna i isključiva, te ne smiju biti uskraćena ili ograničena od strane neke druge centralne ili regionalne vlasti, osim u slučajevima koje predviđa zakon. Članom 9. Evropske povelje o lokalnoj samoupravi je propisano je da će lokalni organi vlasti, u skladu sa ekonomskom politikom zemlje imati pravo na odgovarajuće vlastite izvore finansiranja, kojima će raspolagati slobodno, u okviru svojih ovlasti. Zakonom o principima lokalne samouprave u Federaciji Bosne i Hercegovine u članu 33. propisano je pravo na pokretnu i nepokretnu imovinu na odgovarajuće izvore finansiranja kojima slobodno raspolažu.

Postupajući po odredbama osporenog Zakona, općina bi morala osnovati posebnu organizaciju (ustanovu ili preduzeće) čime bi bila izložena bespotrebnim troškovima, jer se takva organizacija u malim općinama ne može samofinansirati, niti ima potrebe za njenim osnivanjem zbog izrade jednog ili dva planska dokumenta. Ovu problematiku dodatno usložnjava način na koji Zavod sklapa ugovore sa općinama, koji je netransparentan, bez unaprijed utvrđenih cijena i kriterija za utvrđivanje cijena, što dovodi općine u neravnopravan položaj jer za isti posao jedna općina može platiti više ili manje od druge, što je slobodna volja i procjena direktora odnosno uprave Zavoda, a općine su dužne i obavezne sa istim sklopiti ugovor o izvođenju radova.

Na osnovu navedenog, podnosilac zahtjeva predlaže da Ustavni sud Federacije razmotri navode i činjenice iz zahtjeva, ocijeni njihovu opravdanost i osnovanost i zatim donese presudu kojom će se utvrditi da je članom 23. stav (1), članom 25. st. (1) i (2) i članom 49. stav (1) osporenog Zakona, Unsko-sanski kanton povrijedilo pravo općine na lokalnu samoupravu, te da iste odredbe prestaju da važe.

4. Bitni navodi odgovora na zahtjev

Ustavni sud Federacije je dana 06.06.2014. godine, aktom broj: U-52/14 dostavio Predsjedavajućem Skupštine Unsko-sanskog kantona zahtjev podnosioca na odgovor. Obzirom da odgovor ostavljenom roku nije dostavljen, to je Ustavni sud Federacije dana 14.05.2015. godine aktom broj: U-52/14, Predsjedavajućem Skupštine Unsko-sanskog kantona uputio urgenciju.

Predsjedavajući Skupštine Unsko-sanskog kantona je dana 04.06.2015. godine, aktom broj: 01/1-49-6-1161-7/15 od 01.06.2015. godine, dostavio odgovor Zakonodavno-pravne komisije broj: 01/1-49-6-1161-6/15 od 29.05.2015. godine.

U odgovoru je navedeno da je Zakonodavno-pravna komisija Skupštine Unsko-sanskog kantona na sedmoj sjednici održanoj dana 29.05.2015.godine, u skladu sa čl. 33. i 168. Poslovnika Skupštine Unsko-sanskog kantona ("Službeni glasnik Unsko-sanskog kantona", broj 5/04) utvrdila tekst odgovora na zahtjev. Smatra da je isti neosnovan iz sljedećih razloga: članom 23. stav (1) osporenog Zakona propisano je da stručne poslove izrade planskih dokumenata obezbjeđuje Ministarstvo, odnosno općinski organ uprave nadležan za poslove prostornog uređenja, preko pravnih lica registrovanih za obavljanje tih poslova, na osnovu javnog konkursa, a shodno odredbama Zakona o javnim nabavkama Bosne i Hercegovine, osim ako nosilac izrade planskih dokumenata nije upravna organizacija, javna ustanova ili javno preduzeće osnovano od strane kantona, odnosno općine, u cilju obavljanja tih poslova. Članom 25. stav (1) osporenog Zakona propisano je da je nosilac izrade planskog dokumenta na području Kantona Zavod za prostorno uređenje i planiranje, dok je stavom (2) istog člana propisano da za obavljanje stručnih poslova izrade planskih dokumenata i drugih stručnih poslova iz oblasti prostornog uređenja, općina može osnovati upravnu organizaciju, javnu ustanovu ili javno preduzeće ili izradu planskog dokumenta odlukom Općinskog vijeća mogu povjeriti Zavodu za prostorno uređenje i planiranje. Također, članom 49. stav (1) osporenog Zakona propisano je da izrada planskih dokumenata se povjerava pravnom licu registrovanom za obavljanje tih poslova u skladu sa Zakonom o javnim nabavkama Bosne i Hercegovine, osim ako za izradu planskih dokumenata nije osnovana upravna organizacija, javna ustanova ili javno preduzeće od strane Kantona, odnosno općine sa ciljem obavljanja stručnih poslova izrade planskih dokumenata i drugih stručnih poslova iz oblasti prostornog uređenja.

Iz citiranih zakonskih odredaba osporenog Zakona, povodom kojih je podnosilac zahtjeva pokrenuo postupak zaštite prava na lokalnu samoupravu, proizlazi nesporna činjenica da je nosilac izrade planskog dokumenta na području kantona Zavod za prostorno uređenje i planiranje, a koji Zavod je osnovan Zakonom o osnivanju Kantonalnog zavoda za prostorno uređenje i planiranje ("Službeni glasnik Unsko-sanskog kantona", broj 23/12).

Međutim, nadležnost Kantonalnog Zavoda za prostorno uređenje i planiranje, ne isključuje pravo i mogućnost jedinica lokalne samouprave da osnuju upravnu organizaciju, javnu ustanovu ili javno preduzeće da vrše izradu planske dokumentacije ili da odlukom Općinskog vijeća izradu planske dokumentacije povjere Zavodu za prostorno uređenje i planiranje. Shodno navedenom, Zakonodavno-pravna komisija je mišljenja da nije povrijeđeno pravo općina, u konkretnom slučaju ni Općine Velika Kladuša, na lokalnu samoupravu, jer iz odredbe stava (2) člana 25. osporenog Zakona nedvosmisleno proizlazi da za obavljanje stručnih poslova izrade planskih dokumenata i drugih stručnih poslova iz oblasti prostornog uređenja, općina može osnovati upravnu organizaciju, javnu ustanovu ili javno preduzeće ili izradu planskog dokumenta odlukom Općinskog vijeća povjeriti Zavodu za prostorno uređenje i planiranje. Diskreciono pravo općina je da osnuju, ukoliko žele, samostalnu upravnu organizaciju, javnu ustanovu ili javno preduzeće, da vrše izradu planske dokumentacije, ukoliko te poslove ne žele povjeriti Kantonalnom zavodu.

Smatraju da nije došlo do povrede prava na lokalnu samoupravu Općine Velika Kladuša, i iz razloga što oblast prostornog uređenja po Ustavu Federacije Bosne i Hercegovine ne spada u isključivu nadležnost Federacije, a niti u zajedničku nadležnost Federacije i Kantona, već je u isključivoj nadležnosti Kantona (prema odredbama člana III.4. Ustava Federacije Bosne i Hercegovine), te se oblast prostornog uređenja reguliše kantonalnim zakonima, što je u konkretnom slučaju osporeni Zakon, u kojem je dana mogućnost općinama da osnuju svoju upravnu organizaciju, javnu ustanovu ili javno preduzeće ili izradu planskog dokumenta odlukom Općinskog vijeća povjere Zavodu za prostorno uređenje i planiranje.

Razlog osnivanja i rada Kantonalnog Zavoda za prostorno uređenje i planiranje ogleda se u činjenici da se prije svega stvori mogućnost izrade planskih dokumenata na nivou jedinica lokalne samouprave, a ne da se krši njihovo pravo na lokalnu samoupravu. Svrha osnivanja Zavoda je smanjenje troškova oglašavanja i provođenja postupaka javnih nabavki, zatim brža realizacija izrade projekata obzirom na dužinu trajanja žalbenih postupaka, radom Kantonalnog Zavoda omogućava se zajedničko učešće sredstava iz kantonalnog i općinskog budžeta u pogledu finansiranja izrade planskih dokumenata u Kantonu i općinama Kantona, na osnovu godišnjih programa. Tako bi Kantonalni Zavod bio nosilac izrade planskih dokumenata na nivou Kantona i općina Kantona s ciljem racionalnijeg organiziranja kvalitetne i kontinuirane aktivnosti prostornog i urbanističkog planiranja. Zavod je osnovan kao upravna organizacija koja ne stiče dobit, nego da zajedničkim sredstvima Kantona i općina vrši izradu planskih dokumenata, te direktor istog zaključuje ugovor sa općinskim načelnikom o vrsti posla i cijeni, koja je uvijek ispod tržišne, jer pokriva samo materijalne troškove Zavoda, dok se plate zaposlenika finansiraju iz Budžeta Unsko-sanskog kantona.

Rad Zavoda je transparentan i direktor istog ne određuje cijene izrade planskog dokumenta samostalno, nego u dogovoru sa općinskim načelnikom. Cijene su uvijek niže od tržišnih, jer u iste nisu uračunate i plate zaposlenika Zavoda, koji se finansiraju iz kantonalnog Budžeta. Jeftiniji rad Zavoda nije u interesu određenih skupina, jer već imaju dogovore sa raznim privatnim društvima koji vrše izradu planskih dokumenata za njih, a takav dogovor na kraju pokriju postupkom javnih nabavki. Nosilac izrade planskih dokumenata bira se shodno Zakonu o javnim nabavkama, samo u slučaju ako nosilac izrade planskih dokumenata nije upravna organizacija, javna ustanova ili javno preduzeće osnovano od strane kantona, odnosno općine, u cilju obavljanja tih poslova, odnosno ako se obavljanje tih poslova povjerava pravnom licu na slobodnom tržištu.

Podnosilac zahtjeva prejudicira kvalitet izrade planske dokumentacije navodeći da Zavod za prostorno uređenje i planiranje ima monopol, shodno tome želimo istaći da su u Zavodu pored direktora zaposleni i državni službenici koji su kvalifikovani za obavljanje poslova iz nadležnosti Zavoda, te samim tim nema osnova da se unaprijed sumnja u kvalitet usluga Zavoda.

Shodno svemu navedenom predlažu da Ustavni sud Federacije zahtjev za zaštitu prava na lokalnu samoupravu Općine Velika Kladuša, zastupane po općinskom načelniku, odbije kao neosnovan.

5. Relevantno pravo 5.1. Ustav Federacije Bosne i Hercegovine

Član IV.C.3.10. (3)

Zaštitu prava na lokalnu samoupravu osigurava Ustavni sud Federacije. Takav postupak pred Ustavnim sudom mogu pokrenuti općine i gradovi, kao i udruženja općina i gradova Federacije Bosne i Hercegovine. Ustavni sud odlučuje o sporovima između jedinica lokalne samouprave i kantona ili Federacije na zahtjev općinskog ili gradskog vijeća, načelnika općine ili gradonačelnika grada, ili udruženja općina i gradova Federacije Bosne i Hercegovine.

Član VI.2.(1)

(1) U općini se ostvaruje lokalna samouprava.

...

5.2. Evropska povelja o lokalnoj samoupravi

Član 4.

Djelokrug lokalne samouprave

  • 1.
    Osnovna prava i dužnosti lokalnih vlasti bit će utvrđeni ustavom ili statutom, time se, međutim, ne sprječava prenošenje na lokalne vlasti prava i odgovornosti za specifične zadatke, u skladu sa zakonom.
  • 2.
    Lokalne vlasti će, u granicama zakona, imati puno diskreciono pravo da provode svoje inicijative u vezi sa svim stvarima koje nisu isključene iz njihove nadležnosti, niti stavljene u nadležnosti neke druge vlasti.
  • 3.
    Javni poslovi će se po pravilu, vršiti prije svega od strane onih vlasti koje su najbliže građanima. Prilikom prenošenja odgovornosti na neku drugu vlast vodit će se računa o obimu i prirodi posla, kao i o zahtjevima efikasnosti i ekonomičnosti.
  • 4.
    Prava povjerene lokalnim vlastima će po pravilu biti puna i isključiva. Ona ne smiju biti uskraćena ili ograničena od strane druge – centralne ili regionalne vlasti, osim u slučajevima predviđenim zakonom.
  • 5.
    U slučajevima prenošenja ovlaštenja sa centralnih i regionalnih na lokalne vlasti, lokalnim vlastima će, u što je moguće većoj mjeri, biti dozvoljeno da prilagođavaju njihovo provođenje u lokalnim uslovima.
  • 6.
    Lokalne vlasti će biti konsultovane, u najvećoj mogućoj mjeri, pravovremeno i na odgovarajući način, u procesu planiranja i donošenja odluka o svim stvarima koje ih se direktno tiču.

Član 9.

Izvori finansiranja lokalnih vlasti

  • 1.
    Lokalne vlasti će, u skladu sa ekonomskom politikom zemlje, imati pravo na odgovarajuće vlastite izvore finansiranja, kojima će raspolagati slobodno, u okviru svojih ovlaštenja.
  • 2.
    Izvori finansiranja lokalnih vlasti će biti primjereni njihovim dužnostima koje propisuju ustav ili zakon.
  • 3.
    Najmanje jedan dio sredstava lokalnih vlasti će poticati do lokalnih taksi i naknada za koje lokalne vlasti u mjeri utvrđenoj statutom, imaju pravo da utvrđuju stope.
  • 4.
    Sistemi finansiranja na kojima se zasnivaju izvori sredstava lokanih vlasti treba da budu dovoljno raznoliki i elastični kako bi omogućili usklađivanje, u najvećoj mogućoj mjeri, sa stvarnom procjenom troškova za obavljanje njihovih aktivnosti.
  • 5.
    Potreba zaštite finansijskih slabijih lokalnih vlasti nalaže uspostavljanje odgovarajućih postupak ili mjera finanisijskog ujednačavanja, sa ciljem ispravljanja posljedica nejednake distribucije izvora finansiranja odnosno finansijskog opterećenja lokalnih vlasti. Takvim postupcima ili mjerama se ne mogu sužavati prava lokalnih vlasti koje one imaju u okvirima svojih nadležnosti.
  • 6.
    Lokalne vlasti će, na odgovarajući način, biti konsultovane u pogledu metoda na osnovu kojeg će im biti dodijeljeni redistribuirani izvori finansiranja.
  • 7.
    Koliko god je to moguće, sredstva koja se prema lokalnim vlastima neće imati karakter namjenskih sredstava. Dodjelom tih sredstava ne može se ugroziti diskreciono pravo lokalnih vlasti da vode politiku u okviru svojih ovlaštenja.
  • 8.
    Kako bi im se omogućilo uzimanje kredita za kapitalne investicije, lokalnim vlastima je prijeko potrebno omogućiti pristup nacionalnom tržištu kapitala, u skladu sa zakonom.

5.3. Zakon o principima lokalne samouprave u Federaciji Bosne i Hercegovine ("Službene novine Federacije BiH", br. 49/06 i 51/09)

Član 33.

Jedinice lokalne samouprave imaju pravo na pokretnu i nepokretnu imovinu i na odgovarajuće izvore finansiranja kojima slobodno raspolažu, u okviru svojih ovlaštenja, kao i na sredstva za obavljanje delegiranih ili prenesenih poslova iz okvira prava i dužnosti viših tijela vlasti.

5.4. Zakon o prostornom uređenju i građenju - prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Unsko-Sanskog kantona", broj 12/13)

Član 1.Predmet Zakona

Zakonom o prostornom uređenju i građenju (u daljem tekstu: Zakon) uređuju se:

  • a)
    Principi za plansko uređenje prostora, organizacija sistema prostornog uređenja, vrste, sadržaj, način izrade i postupak donošenja planskih dokumenata, planova i pravila provođenja planskih dokumenata, vršenje nadzora nad provođenjem ovog Zakona, te kaznene odredbe,
  • b)
    Uslovi projektovanja, građenja, upotrebe i održavanja građevine, tehnička svojstva i drugi uslovi koje moraju zadovoljavati građevine, građevinski materijali, proizvodi i oprema koji se grade ili ugrađuju za izgradnju građevina na području Unsko-sanskog Kantona (u daljem tekstu: Kanton), sadržaj projektne dokumentacije, uslovi za obavljanje poslova projektovanja, građenja, nadzora, te postupci izdavanja lokacijske informacije, odnosno urbanističke saglasnosti, odobrenja za građenje i odobrenja za upotrebu građevine, kao i obaveze i nadležnosti urbanističko-građevinske inspekcije.

Član 2.Posebni interesi

(1) Poslovi prostornog uređenja i prostornog planiranja su poslovi od posebnog interesa za Kanton.

(2) U cilju skladnog prostornog uređenja, Kanton i općine u svim oblastima u okviru svoje nadležnosti usklađuju interese i ciljeve razvoja u pogledu korištenja prostora i dobara, zaštitu poljoprivrednog, građevinskog i šumskog zemljišta, vodnih površina, energetskih sistema, prirodnih resursa, prirodnih rijetkosti, kao i razvoja funkcija i djelatnosti od zajedničkog interesa.

Član 3.Obavljanje poslova prostornog uređenja

Kanton i općine obezbjeđuju obavljanje poslova prostornog uređenja na način uređen ovim Zakonom i propisima donesenim na osnovu ovog Zakona, te drugim zakonima i propisima donesenim na osnovu tih zakona.

Član 23.Izrada planskih dokumenata

Stručne poslove izrade planskih dokumenata osigurava Ministarstvo, odnosno općinski organ uprave nadležan za poslove prostornog uređenja, preko pravnih osoba registriranih za obavljanje tih poslova, na osnovu javnog konkursa, a u skladu sa odredbama Zakona o javnim nabavkama Bosne i Hercegovine ("Službeni glasnik BiH", br. 49/04, 19/05, 52/05, 94/05, 8/06, 24/06, 70/06, 12/09, 60/10 i 87/13), osim ako nosilac izrade planskih dokumenata nije upravna organizacija, javna ustanova ili javno preduzeće osnovano od strane Kantona, odnosno općine, u cilju obavljanja tih poslova.

Član 25.Povjeravanje poslova izrade planskog dokumenta

(1) Nosilac izrade planskog dokumenta na području Kantona je Zavod za prostorno uređenje i planiranje.

(2) Za obavljanje stručnih poslova izrade planskih dokumenata i drugih stručnih poslova iz oblasti prostornog uređenja, općina može osnovati upravnu organizaciju, javnu ustanovu ili javno preduzeće ili izradu planskog dokumenta odlukom Općinskog vijeća mogu povjeriti Zavodu za prostorno uređenje i planiranje.

Član 49.Način izrade planskog dokumenta

(1) Izrada planskih dokumenata povjerava se pravnom licu registrovanom za obavljanje tih poslova u skladu sa Zakonom o javnim nabavkama Bosne i Hercegovine, osim ako za izradu planskih dokumenata nije osnovana upravna organizacija, javna ustanova ili javno preduzeće od strane Kantona, odnosno općine sa ciljem obavljanja stručnih poslova izrade planskih dokumenata i drugih stručnih poslova iz oblasti prostornog uređenja.

(2) Nosilac izrade planskog dokumenta dužan je planski dokument izraditi u skladu sa ovim Zakonom, Uredbom o jedinstvenoj metodologiji za izradu planskih dokumenata, propisima donesenim na osnovu ovog Zakona, odlukom o pristupanju izradi planskog dokumenata i drugim propisima i podacima koji su značajni za područje za koje se planski dokument izrađuje.

6. Činjenično stanje i stav Ustavnog suda Federacije

U ovom ustavnosudskom predmetu, Ustavni sud Federacije je mišljenja da nije nužno zakazati sjednicu Suda sa javnom raspravom, iz razloga što nema spornih činjeničnih pitanja za koje bi bilo nužno utvrditi stanje stvari na kontradiktornoj, javnoj raspravi uz učešće stranaka u postupku. Stoga je na sjednici Suda bez javne rasprave utvrdio na osnovu navoda stranaka u postupku i relevantne dokumentacije sljedeće činjenično stanje:

Odredbama čl. 1., 2. i 3. osporenog Zakona, koje su prije preciziranja zahtjeva, od strane podnosioca zahtjeva, tretirane kao sporne propisan je predmet zakona, zatim da su poslovi prostornog uređenja i prostornog planiranja od posebnog interesa za Kanton i da Kanton i općine u svim oblastima u okviru svoje nadležnosti usklađuju interese i ciljeve razvoja. Članom 3. osporenog Zakona propisano je da Kanton i općine obezbjeđuju obavljanje poslova prostornog uređenja na način uređen osporenim Zakonom i propisima donesenim na osnovu istog.

Osporeni član 23. stav (1) tretira izradu planskih dokumenata na način da stručne poslove osigurava ministarstvo, odnosno općinski organ uprave preko pravnih lica registrovanih za te poslove na osnovu Javnog konkursa u skladu sa Zakonom o javnim nabavkama Bosne i Hercegovine, osim ako nosilac izrade dokumenata nije pravno lice osnovano od strane kantona, odnosno općine. Osporeni član 25. određuje nosioca izrade planskog dokumenta – Zavod za prostorno uređenje i planiranje te u stavu (2) ostavlja mogućnost da za obavljanje stručnih poslova iz oblasti prostornog uređenja općina može osnovati posebnu organizaciju. Član 49. propisuje način izrade planskog dokumenta.

Podnosilac zahtjeva suštinski zahtjev zasniva na tvrdnji da se osporenim odredbama Zakona propisuje obaveza općini da mora osnovati posebnu organizaciju (ustanovu ili preduzeće) čime bi bila izložena bespotrebnim troškovima. Ovakva tvrdnja nije ničim potkrijepljena, a suprotna je naprijed citiranim zakonskim odredbama koje samo ostavljanju mogućost podnosiocu zahtjeva da, u svakom slučaju u koliko smatra nužnim i cjelishodnim, osnuje općinsku organizaciju za vršenje stručnih poslova iz ove oblasti a nikao obavezu kao što tvrdi podnosilac zahtjeva.

Nadalje, podnosilac zahtjeva u obrazloženju istog iznosi stav da je općina, bez obzira na cijenu koštanja i kvalitet izrade planske dokumentacije, ugovara izradu sa Zavodom za prostorno uređenje i planiranje koji ima monopol, čime joj je uskraćeno pravo slobodnog raspolaganja imovinom, vlastitim finansijskim sredstvima, kao i pravo i obaveza da postupa po odredbama Zakona o javnim nabavkama Bosne i Hercegovine. Elaborira dodatnom tvrdnjom o netransparentnosti rada Zavoda za prostorno uređenje i planiranje, te navodima da bez unaprijed utvrđenih cijena i kriterija za utvrđenje cijene, općine dovodi u neravnopravan položaj, jer kao ističe podnosilac zahtjeva: "za isti posao jedna općina može platiti više ili manje od druge".

Ovi navodi podnosioca zahtjeva osim što nisu potkrijepljeni nikakvom argumentacijom, odnosno dokazima koji bi upućivali na ovdje otvoreno pitanje "diskriminacije" općina u Unsko-sanskom kantonu, zbog načina rada Zavoda za prostorno uređenje i planiranje, po stavu ovog Suda nije osnovano u osporenim zakonskim odredbama. Eventualno pitanje različitog tretmana općina, cjenovnika i načina rada Zavoda za prostorno uređenje i planiranje, osim što izuzev paušalne tvrdnje nije ničim potkrijepljeno, nije pitanje koje se kao takvo može postaviti u postupku za zaštitu prava na lokalnu samoupravu pred ovim Sudom, nego, moguće je pred drugim sudskim organima.

Ustavni sud Federacije je stava da osporenim odredbama Zakona nije ničim nametnuta obaveza podnosiocu zahtjeva da osnuje vlastitu organizaciju za prostorno planiranje i uređenje, te kako je jasno da se sve općine na području tog kantona imaju obratiti Zavodu za prostorno uređenje i planiranje, koje stručne poslove izrade osigurava Ministarstvo, odnosno općinski organ uprave nadležan za navedene poslove, ne može se govoriti o tome da je povrijeđeno pravo na lokalnu samoupravu Općine Velika Kladuša u smislu naprijed navedenih odredbi Evropske povelje o lokalnoj samoupravi i Zakonu o principima lokalne samouprave u Federaciji Bosne i Hercegovine, jer iz osporenih odredbi ne proizilazi da je viši nivo vlasti (kanton) nametnuo neku obavezu općini Velika Kladuša, a da joj za to nije osigurao finansijska sredstva, niti je na bilo koji način ovim zakonom raspolagao imovinom Općine Velika Kladuša.

Stoga je ovaj Sud stava da u konkretnom slučaju nije povrijeđeno pravo Općine Velike Kladuša na lokalnu samoupravu u vezi sa konkretno osporenim zakonskim odredbama.

Ovu presudu Ustavni sud Federacije donio je jednoglasno u sastavu: Domin Malbašić, predsjednik Suda, Vesna Budimir, Mirjana Čučković, dr. sc. iur. Šahbaz Džihanović, Aleksandra Martinović, prof. dr. Edin Muminović, dr. sc. Kata Senjak i Mladen Srdić, sudije Suda.

Broj U-52/14
20. januara 2016. godine
Sarajevo

Predsjednik
Ustavnog sud Federacije
Bosne i Hercegovine
Domin Malbašić, s. r.