Aktio

USTAVNI SUD FEDERACIJE BOSNE I HERCEGOVINE

PRESUDA

Ustavni sud Federacije Bosne i Hercegovine, odlučujući o zahtjevu Premijera Federacije Bosne i Hercegovine za utvrđivanje ustavnosti Zakona o šumama Kantona Sarajevo, na osnovu člana IV.C.3.10.(2) b) Ustava Federacije Bosne i Hercegovine, na sjednici održanoj dana 23.03.2016. godine, donio je

PRESUDU

Utvrđuje se da je Zakon o šumama Kantona Sarajevo ("Službene novine Kantona Sarajevo", broj 5/13) u skladu sa Ustavom Federacije Bosne i Hercegovine.

Presudu objaviti u "Službenim novinama Federacije BiH" i "Službenim novinama Kantona Sarajevo".

Obrazloženje
1. Predmet zahtjeva i podnosilac zahtjeva

Premijer Federacije Bosne i Hercegovine (u daljem tekstu: podnosilac zahtjeva) podnio je dana 12.02.2015. godine Ustavnom sudu Federacije Bosne i Hercegovine (u daljem tekstu: Ustavni sud Federacije) zahtjev za utvrđivanje ustavnosti Zakona o šumama Kantona Sarajevo (u daljem tekstu: osporeni Zakon), koji je donijela Skupština Kantona Sarajevo na sjednici održanoj dana 30.01.2013. godine.

Podnosilac je ovlašten za podnošenje zahtjeva na osnovu odredbe člana IV.C.3.10.(2) b) Ustava Federacije Bosne i Hercegovine, a prema obavijesti broj 01-26-1020/15 od 30.09.2015. godine u cijelosti ostaje pri zahtjevu.

2. Stranke u postupku

U skladu sa članom 39. stav 1. Zakona o postupku pred Ustavnim sudom Federacije Bosne i Hercegovine ("Službene novine Federacije BiH", br. 6/95 i 37/03) stranke u postupku u ovom predmetu su: Premijer Federacije Bosne i Hercegovine kao podnosilac zahtjeva i Skupština Kantona Sarajevo, kao donosilac osporenog Zakona.

3. Bitni navodi zahtjeva

Podnosilac zahtjeva navodi da je Skupština Kantona Sarajevo donijela osporeni Zakon na sjednici održanoj dana 30.01.2013. godine. Osporenim Zakonom su uređeni odnosi i propisane mjere upravljanja i gospodarenja svim šumama i šumskim zemljištima na području Kantona Sarajevo u cilju boljeg korištenja prirodnih šumskih staništa, njihovog očuvanja i zaštite, unapređenja održivog gospodarenja šumskim resursima, usklađivanja procesa upravljanja i gospodarenja šumama sa važećim standardima i zakonima u okviru Evropske unije i dr. Osporenim Zakonom je propisano planiranje i privređivanje u šumarstvu; šume i šumsko zemljište sa posebnim režimom gospodarenja; zaštita šuma i njihovih funkcija; upravljanje šumama; katastar šuma i ekonomske funkcije šuma; korištenje šuma u druge svrhe; uprava za šumarstvo; finansiranje, kontrola; kaznene odredbe i prijelazne i završne odredbe.

Podnosilac zahtjeva smatra da je osporeni Zakon u nesaglasnosti sa odredbom člana III.1.b) Ustava Federacije Bosne i Hercegovine, kojom je utvrđeno da je u isključivoj nadležnosti Federacije utvrđivanje ekonomske politike, uključujući planiranje i obnovu, te politiku korištenja zemljišta na federalnom nivou.

Imajući u vidu ekonomsku politiku, odnosno fiskalnu politiku kao jedan njen segment, podnosilac zahtjeva ukazuje na odredbu člana 61. osporenog Zakona, kojom je propisana obaveza plaćanja naknade za općekorisne funkcije šuma za sva pravna lica registrovana za obavljanje djelatnosti na području Kantona, kao i pravna lica čije je sjedište van Kantona, a obavljaju djelatnost na području Kantona, a koja se naknada uplaćuje isključivo u korist budžeta Kantona.

U tom kontekstu naglašava da su propisivanje naknada i fiskalna politika u isključivoj nadležnosti Federacije Bosne i Hercegovine, a ne Kantona.

Podnosilac zahtjeva takođe ukazuje na odredbe čl. 6. - 12. osporenog Zakona, kojima je propisano planiranje razvoja i unapređenja šuma i šumskog zemljišta donošenjem šumsko-razvojnih planova, formiranje šumskoprivrednih područja i donošenje šumskoprivrednih osnova za upravljanje šumama i šumskim zemljištem. Dalje, odredbama čl. 52. - 55. osporenog Zakona, propisana je promjena namjene šumskog zemljišta, gradnja u šumi, zakup šumskog zemljišta i uspostava prava služnosti na državnom šumskom zemljištu. Članom 19. osporenog Zakona propisan je postupak obnove šumskog zemljišta.

Sve navedeno, prema mišljenju podnosioca zahtjeva spada u isključivu nadležnost Federacije Bosne i Hercegovine, a ne Kantona.

Ističe da je odredbama čl. 21. - 23. osporenog Zakona, propisana zaštita protiv biotičkih i abiotičkih agensa, a odredbama čl. 25. - 29. propisan je način proglašenja šume i šumskog zemljišta sa posebnim režimom gospodarenja i zaštita šuma i njihovih funkcija, što spada u poslove zaštite čovjekove okoline koji su u zajedničkoj nadležnosti Federacije i kantona.

Podnosilac zahtjeva navodi i ostale nadležnosti iz osporenog Zakona, koje spadaju u zajedničke nadležnosti Federacije i kantona, kao što je korištenje nedrvnih šumskih proizvoda (član 34.) i poslovi gospodarenja državnim šumama (član 47.).

Citira odredbe člana III.2.c) i h) Ustava Federacije Bosne i Hercegovine, kojima je utvrđeno da su pored ostalih nadležnosti, Federacija i kantoni nadležni za zaštitu čovjekove okoline i korištenje prirodnih bogatstava. Navedene nadležnosti se prema članu III.3. Ustava Federacije Bosne i Hercegovine mogu ostvarivati zajednički ili odvojeno, ili od strane kantona koordinirano od federalne vlasti, o čemu se kantoni i federalna vlast dogovaraju na trajnoj osnovi. Ističe da federalna vlast utvrđuje politiku i donosi zakone koji se tiču svake od zajedničkih nadležnosti, dok kantoni mogu utvrđivati politiku i provoditi zakone koji se tiču svake od ovih nadležnosti. Navode da prilikom donošenja osporenog Zakona, Kanton nije proveo proceduru propisanu odredbama člana III.3.(2) Ustava Federacije Bosne i Hercegovine, a koja se odnosi na međusobno dogovaranje na trajnoj osnovi u pogledu zajedničkih nadležnosti. U tom smislu kanton nije kontaktirao federalnu vlast prilikom donošenja osporenog Zakona, niti je dobio saglasnost za uređivanje zajedničkih nadležnosti koje su predmet osporenog Zakona.

Smatra da je osporeni Zakon u nesaglasnosti i sa odredbama člana 14. stav 2. Ustava Kantona Sarajevo, kojim je utvrđeno da zajedničke nadležnosti Federacije i kantona iz člana 13. ovog Ustava kanton vrši u obimu dogovorenom sa federalnim vlastima, a u slučaju da takav dogovor ne postoji, te nadležnosti će Kanton vršiti cjelovito i samostalno.

Imajući u vidu odredbe člana 47. i 49. osporenog Zakona kojima se propisuje naknada za korištenje državnih šuma, koja je u svojoj naravi koncesiona naknada, podnosilac zahtjeva smatra da je osporeni Zakon u nesaglasnosti sa Zakonom o koncesijama ("Službene novine Federacije BiH", broj 40/02 i 61/06).

Navodi da je Vlada Federacije Bosne i Hercegovine nadležna za odlučivanje o dodjeli koncesije za korištenje šuma i šumskog zemljišta. Također smatra da je osporeni Zakon u nesaglasnosti i sa Zakonom o koncesijama ("Službene novine Kantona Sarajevo", br. 27/11 i 15/13), jer u članu 6. ovog Zakona kao predmet koncesije nije propisana šuma i šumsko zemljište.

Na osnovu izloženog, predlaže da Ustavni sud Federacije nakon provedene javne rasprave utvrdi da osporeni Zakon nije u skladu sa Ustavom Federacije Bosne i Hercegovine.

4. Bitni navodi odgovora na zahtjev

Ustavni sud Federacije je u skladu sa članom 16. Zakona o postupku pred Ustavnim sudom Federacije Bosne i Hercegovine, dana 27.02.2015. godine, zatražio od Skupštine Kantona Sarajevo da dostavi odgovor na zahtjev podnosioca.

U odgovoru na zahtjev, koji je u ime Skupštine Kantona Sarajevo utvrdila Zakonodavno-pravna komisija, a sačinilo Ministarstvo privrede Kantona Sarajevo (zaprimljen u ovom Sudu dana 02.04.2015. godine), potanko su prikazane, a sa 20 priloga i dokumentovane aktivnosti kantonalnih vlasti koje su sukcesivno preduzimane u periodu 2009. - 2013. godine (dakle periodu pravnog vakuma nastalog prestankom važenja ranijih federalnih propisa o šumama), sa ciljem da se nadležnim federalnim vlastima ukaže na neophodnost i urgentnost donošenja novog federalnog zakona o šumama u cilju zaštite šuma i šumskog zemljišta u Federaciji, a prije nego je u Kantonu Sarajevo započeta procedura donošenja osporenog Zakona.

Naime, u odgovoru na zahtjev podsjeća se na slijed događaja nakon donošenja Presude Ustavnog suda Federacije broj U-26/08 od 14.04.2009. godine, kojom je utvrđeno da je tada važećim Zakonom o šumama ("Službene novine Federacije BiH", br. 20/02, 29/03 i 37/04) povrijeđeno pravo općina na lokalnu samoupravu, i koja ga je stavila van snage.

Tom presudom je, kao prijelazno rješenje, data mogućnost Parlamentu Federacije Bosne i Hercegovine, da u konsultaciji sa Savezom općina i gradova Federacije Bosne i Hercegovine, usaglasi osporeni Zakon o šumama sa Evropskom poveljom o lokalnoj samoupravi i Zakonom o principima lokalne samouprave u Federaciji Bosne i Hercegovine ("Službene novine Federacije BiH", br. 49/06 i 51/09) u roku od šest mjeseci od dana objavljivanja u "Službenim novinama Federacije BiH", do kada se taj Zakon mogao primjenjivati.

Također se u odgovoru spominje i Presuda Ustavnog suda Federacije broj U-28/10 od 23.03.2011. godine, kojom je utvrđeno da je potom donesenom Uredbom o šumama ("Službene novine Federacije BiH", br. 83/09, 26/10 i 38/10) povrijeđeno pravo Općine Konjic na lokalnu samoupravu, jer Vlada Federacije Bosne i Hercegovine nije imala ustavni i zakonski osnov da Uredbom uređuje oblast šumarstva. Ovom presudom je također dat rok od šest mjeseci od dana objavljivanja presude u "Službenim novinama Federacije BiH", da se zakonom uredi materija koja je regulisana osporenom uredbom, do kada se ista može primjenjivati.

Kako u ostavljenim rokovima, Parlament Federacije Bosne i Hercegovine nije uskladio tada postojeći, niti je donio novi Zakon o šumama, Ministarstvo privrede Kantona Sarajevo, odnosno Uprava za šumarstvo je zatražila od Federalnog ministarstva poljoprivrede, vodoprivrede i šumarstva i Federalne uprave za šumarstvo upute i preporuke o načinu daljeg rada, a u cilju čuvanja i zaštite državnih šuma na području Kantona Sarajevo, kao i radi nadzora i kontrole rada KJP "Sarajevo-šume" i ŠPP "Trnovsko" koji su u nadležnosti ovog kantonalnog ministarstva.

Nakon provedene rasprave Federalne uprave za šumarstvo sa kantonalnim upravama za šumarstvo o problematici i iskustvima u pojedinim kantonima, dana 12.04.2012. godine doneseni su zaključci kojima se preporučuje kantonalnim ministarstvima za poslove šumarstva, da putem uprava za šumarstvo, u saradnji sa kantonalnim ministarstvima unutrašnjih poslova i kantonalnim upravama za inspekcijske poslove donesu plan zajedničkih aktivnosti sa jasnim zaduženjima svih učesnika u cilju sprječavanja nelegalnih sječa šuma i drugih bespravnih aktivnosti u šumama. U cilju zaštite ovog najznačajnijeg prirodnog resursa u Federaciji i sprječavanja njegove daljnje devastacije, zaključeno je da nadležni organi u što kraćem roku zakonski urede oblast šumarstva.

Dana 17.01.2012. godine Ministarstvo Kantona Sarajevo je uputilo Inicijativu za donošenje Zakona o šumama Federalnom ministarstvu poljoprivrede, vodoprivrede i šumarstva, jer na području Federacije Bosne i Hercegovine oblast šumarstva nije pravno uređena, zbog čega u ovoj oblasti postoje brojni problemi i blokade u radu.

Nakon svih neuspjelih komunikacija između nadležnog kantonalnog i federalnog ministarstva, koje nisu dale rezultate kojim bi se oblast gospodarenja šumama uredila federalnim zakonom u cilju zaštite šuma i šumskog zemljišta, smatraju da je postojao osnov za donošenje osporenog Zakona.

U odgovoru se u tom smislu poziva na član 13. stav 1. alineja i) Ustava Kantona Sarajevo, kojim je utvrđeno da Kanton zajedno sa Federacijom, samostalno ili u koordinaciji sa federalnim vlastima vrši nadležnosti korištenja prirodnih bogatstava. Članom 14. Ustava Kantona Sarajevo, utvrđeno je da svoje nadležnosti Kanton izvršava donošenjem sopstvenih propisa i primjenom propisa Bosne i Hercegovine i Federacije, a da nadležnosti iz člana 13. ovog Ustava Kanton vrši u obimu dogovorenom sa federalnim vlastima. U slučaju da takav dogovor ne postoji, te nadležnosti Kanton će vršiti cjelovito i samostalno.

Navodi se da je upravo zbog toga, a u cilju zaštite šumskih resursa na području Kantona Sarajevo i proveden postupak donošenja osporenog Zakona.

U daljim aktivnostima, Vlada Kantona Sarajevo na 82. sjednici održanoj 16.08.2012. godine je utvrdila Nacrt zakona o šumama Kantona Sarajevo i predložila Skupštini Kantona da isti proslijedi u Skupštinsku proceduru za usvajanje.

O tekstu Nacrta zakona je pribavljeno mišljenje Ministarstva pravde i uprave Kantona Sarajevo, Ureda za zakonodavstvo Kantona Sarajevo, Ministarstva finansija Kantona Sarajevo, Ministarstva prostornog uređenja i zaštite okoliša i Ekonomsko socijalnog vijeća Kantona Sarajevo. O osporenom Zakonu je provedena javna rasprava, nakon čega je usvojen i objavljen u "Službenim novinama Kantona Sarajevo".

Napominje se i to da je prijelaznim i završnim odredbama osporenog Zakona propisano da on prestaje da važi kada se donese zakon o šumama na nivou Federacije Bosne i Hercegovine.

Pritom se posebno naglašava da je nakon donošenja osporenog Zakona postignut značajan napredak u zaštiti šuma na području Kantona Sarajevo. Tako je, kako se u odgovoru navodi, nivo bespravne sječe šume smanjen za oko 30%. Ističu da je u 2012. godini zbog nepostojanja Zakona o šumama, postojao značajan broj prijava, koje nisu procesuirane od strane suda.

Ukazuje se i na brojne i ozbiljne štetne posljedice koje bi nastupile u slučaju da prestane primjena osporenog Zakona u Kantonu Sarajevo: ne bi, pored ostalog, mogao funkcionisati sistem upravljanja i gospodarenja šumama, posebno sistem integralne zaštite šuma, a u okviru njega veoma važan segment direktne i indirektne zaštite šuma od požara. Također bi prestala funkcionisati privredna djelatnost šumarstva na području Kantona Sarajevo.

Pritom bi se, stoji dalje u odgovoru, otvorio prostor bespravnim aktivnostima kao što su bespravna sječa šuma, bespravni promet, uzurpacije zemljišta, pustošenje šuma i sl. Posebno ukazuju na posljedice koje bi vlasnicima privatnih šuma na području Kantona Sarajevo onemogućile korištenje vlastitih dobara, što predstavlja kršenje elementarnog ljudskog prava korištenja vlastite imovine.

Napominje se, takođe, da bi došlo do stavljanja van snage svih podzakonskih akata za privatne i državne šume koji su već izrađeni ili su u fazi izrade za pojedina šumsko-gospodarska područja. Nepostojanjem zakona u oblasti šuma, prekinuo bi se i započeti proces deminiranja kontaminiranih površina šuma i šumskog zemljišta minsko-eksplozivnim sredstvima, koje ima površinu oko 8.200 ha ili 11% od ukupne površine šuma na području Kantona Sarajevo. I na kraju, ukazuje se na to da pravna neuređenost u ovoj oblasti može indirektno dovesti do usložnjavanja situacije na brojnim klizištima i erozivnim zemljištima, te, što bi bilo najgore, proizvesti opću anarhiju u oblasti šumarstva na području Kantona Sarajevo.

5. Relevantni propisi
A. Ustav Federacije Bosne i Hercegovine

Član III.1.b)

U isključivoj su nadležnosti Federacije:

  • b)
    utvrđivanje ekonomske politike, uključujući planiranje i obnovu, te politiku korištenja zemljišta na federalnom nivou,

Član III.2.c) i h)

Federalna vlast i kantoni nadležni su za:

  • c)
    politiku zaštite čovjekove okoline;
  • h)
    korištenje prirodnih bogatstava

Član III.3. (1) (2) (3)

(1) U skladu sa potrebama, nadležnosti iz člana III.2. mogu biti ostvarene zajednički ili odvojeno, ili od strane kantona koordinirano od federalne vlasti.

(2) U pogledu ovih nadležnosti kantoni i federalna vlast dogovaraju se na trajnoj osnovi.

(3) U vršenju ovih nadležnosti, kada se radi o zakonima i drugim propisima koji su obavezujući na području cijele Federacije, u skladu sa ovim ustavom i odlukama Parlamenta Federacije, federalna vlast će postupiti uzimajući u obzir kantonalne nadležnosti, različite situacije u pojedinim kantonima i potrebu za fleksibilnošću u provođenju. Federalna vlast ima pravo utvrđivati politiku i donositi zakone koji se tiču svake od ovih nadležnosti.

Član IV.C.3.10.(2) b)

(2) Ustavni sud:

  • b)
    na zahtjev Premijera, kantona ili jedne trećine poslanika u zakonodavnom tijelu kantona, utvrdiće da li su ustav kantona ili amandman na ustav, predloženi zakon ili zakon koga je usvojilo to zakonodavno tijelo u skladu sa ovim ustavom;

Član IV.C.3.12. b)

Odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće, posebno kada:

  • b)
    Sud utvrdi da zakon, usvojeni ili predloženi zakon ili drugi propis Federacije ili bilo kog kantona, grada ili bilo koje općine nije u skladu sa ovim ustavom. Taj ili drugi propis neće se primjenjivati, odnosno stupiti na snagu, osim ukoliko se izmijeni na način koji propiše Sud ili ukoliko Sud ne utvrdi prijelazna rješenja, koja ne mogu biti na snazi duže od šest mjeseci.

B. Zakon o postupku pred Ustavnim sudom Federacije Bosne i Hercegovine ("Službene novine Federacije BiH", br. 6/95 i 37/03)

Član 40. stav 1.

Usvojeni ili predloženi zakon ili drugi propis organa federalne, kantonalne ili općinske vlasti za koje Ustavni sud utvrdi da nije u skladu sa Ustavom neće se primjenjivati od dana objavljivanja presude Ustavnog suda u "Službenim novinama Federacije BiH", odnosno predloženi zakon ili drugi propis neće stupiti na snagu.

C. Ustav Kantona Sarajevo
Zajedničke nadležnosti sa Federacijom

Član 13. c) i i)

Kanton zajedno sa Federacijom, samostalno ili u koordinaciji sa federalnim vlastima vrši sljedeće nadležnosti:

  • c)
    politika zaštite čovjekove okoline;
  • i)
    korištenje prirodnih bogatstava.

Član 14. stav 2.

Nadležnosti iz člana 13. ovog Ustava Kanton vrši u obimu dogovorenom sa federalnim vlastima. U slučaju da takav dogovor ne postoji te nadležnosti će Kanton vršiti cjelovito i samostalno.

D. Sudska praksa Ustavnog suda Federacije

Presude broj U-26/08 od 14.04.2009. godine ("Službene novine Federacije BiH", broj 36/09), broj U-28/10 od 23.03.2011. godine ("Službene novine Federacije BiH", broj 34/11), broj U-5/15 od 04.11.2015. godine ("Službene novine Federacije BiH", broj 18/16); broj U-7/15 od 12.01.2016. godine ("Službene novine Federacije BiH", broj 26/16), broj U-8/15 od 27.01.2016. godine ("Službene novine Federacije BiH", broj 29/16) i broj U-12/15 od 27.01.2016. godine ("Službene novine Federacije BiH", broj 23/16).

6. Činjenično stanje i stav Suda

Suština zahtjeva u ovom ustavnosudskom predmetu je osporavanje načina na koji se ostvaruju zajedničke ustavne nadležnosti Federacije Bosne i Hercegovine i kantona u njenom sastavu i to generalno, i u jednoj posebnoj oblasti. U ovom konkretnom slučaju riječ je o Kantonu Sarajevo i zajedničkoj nadležnosti koju Ustav definira kao "iskorištavanje prirodnih bogatstava", a koja prirodno i logično ima doticaja i sa drugim dvjema zajedničkim nadležnostima, a to su ekološka politika pa, posredno, i turizam.

Kod rješavanja ovog predmeta Ustavni sud Federacije je sem navoda iznesenih u zahtjevu i odgovoru na zahtjev, te dokumentacije u spisu ovog predmeta, imao iznimno važan oslon i na dio argumentacije koji je prethodno razmatran u istovrsnom i po svojoj suštini veoma sličnom predmetu o kojem je odlučeno Presudom broj U-5/15 od 04.11.2015. godine. To se odnosi na navode koje je na javnoj raspravi iznio podnosilac zahtjeva, a posebno na obavještenja Predstavničkog doma Parlamenta Federacije Bosne i Hercegovine broj 01/c-11-1366/15 od 03.11.2015. godine i Doma naroda Parlamenta Federacije Bosne i Hercegovine broj 02-02-1366/15 od 13.10.2015. godine koja su pribavljena u toku priprema za javnu raspravu.

Ta argumentacija, koja je relevantna i za odlučivanje u ovom predmetu nesporno potvrđuje da nije pokrenuta procedura za uspostavljanje trajnog dogovora o vršenju zajedničkih ustavnih ovlasti iz člana III.2. Ustava Federacije Bosne i Hercegovine, te da je zakonodavno djelovanje kantona, u ovom konkretnom slučaju Kantona Sarajevo, uslijedilo bez postojanja dogovora "na trajnoj osnovi" koji kao uslov za njeno ostvarivanje propisuje član III.3.(2) Ustava Federacije Bosne i Hercegovine.

Činjenica je, međutim, da su organi vlasti Kantona Sarajevo preduzeli niz koraka sa ciljem da se nadležnim federalnim vlastima ukaže na neophodnost i urgentnost donošenja novog federalnog zakona o šumama u cilju zaštite šuma i šumskog zemljišta u Kantonu i Federaciji, i to prije nego je i započeta procedura donošenja osporenog Zakona, što dokazuje dokumentacija priložena odgovoru na zahtjev.

Stoga ne stoji tvrdnja podnosioca zahtjeva kako: "Kanton nije proveo postupak međusobnog dogovaranja na trajnoj osnovi sa federalnom vlašću propisan Ustavom Federacije Bosne i Hercegovine". Najprije zato što takva tvrdnja implicite izražava stav da inicijativu u tom smislu treba da pokrenu kantoni, u ovom slučaju Kanton Sarajevo, a za koju nije dato niti bi se moglo dati na Ustavu zasnovano obrazloženje, kako je to konstatovano i u obrazloženju Presude ovog Suda broj U-5/15 od 04.11.2015. godine. A potom i zato, što su u odgovoru na zahtjev pomno dokumentovane brojne inicijative od strane Kantona Sarajevo, upućene federalnim organima vlasti, sa ciljem ukazivanja na neophodnost i urgentnost donošenja novog federalnog zakona o šumama u cilju zaštite šuma i šumskog zemljišta u Kantonu i Federaciji koje, nisu urodile plodom čak ni na razini pribavljanja nužnih instrukcija za postupanje u periodu pravnog vakuma nastalog prestankom važenja ranijih federalnih propisa u oblasti šuma i šumskog zemljišta.

Upravo suprotno, opće je poznata činjenica da trajni dogovor između federalne i kantonalnih vlasti, u ovom slučaju vlasti Kantona Sarajevo, koji je, kako je utvrđeno i Presudom ovog Suda u predmetu U-5/15 "ustavni imperativ za ustavno regulisanje nadležnosti Federacije i kantona" nije nikada uspostavljen, niti ima podataka da je generalno ili barem po pojedinim oblastima, kao takav, uspostavljen između Federacije i svih kantona, kako to nalaže citirana odredba člana III.3.(2) Ustava Federacije.

Logično bi, i pri takvom stanju stvari sasvim očekivano bilo, da upravo federalni nivo vlasti bude inicijator da se Ustavom utvrđeni mehanizam dogovaranja na trajnoj osnovi uspostavi i pokrene sa svim kantonima, kako bi se, primijenile ustavne odredbe iz člana III.3.(1) o razgraničenju nadležnosti u oblastima koje se "prema potrebama" mogu vršiti "zajednički ili zasebno, ili od strane kantona koordinirano od federalne vlasti."

Stoga je Ustavni sud Federacije zauzeo stav, da je za donošenje odluke u ovom predmetu neophodno razjasniti da li je u konkretnom slučaju donošenje osporenog Zakona ustavno zasnovano na odredbi člana III.3.(1) Ustava Federacije Bosne i Hercegovine, to jeste, da li je postojala "potreba" da Kanton Sarajevo, zajedničku nadležnost iz člana III.2.h - "iskorištavanje prirodnih bogatstava" ostvari zasebno, donošenjem osporenog Zakona.

Tako je, na osnovu dokumentacije u spisu ovog predmeta, te za ovaj predmet relevantnih činjenica utvrđenih, u presudama ovog Suda broj U-26/08 od 14.04.2009., U-28/10 od 23.03.2011., te U-5/15 od 04.11.2015. godine utvrđeno, a i među strankama je nesporno, da je oblast šuma i šumskog bogatstva na nivou Federacije Bosne i Hercegovine pravno neregulisana još od 2009. godine.

Naime, gore spomenutom Presudom broj U-26/08 od 14.04.2009. godine utvrđeno je da tada važeći Zakon o šumama na federalnom nivou povrjeđuje pravo na lokalnu samoupravu, a kako Parlament Federacije Bosne i Hercegovine nije u ostavljenom roku postupio po nalogu iz te Presude, taj se Zakon prestao primjenjivati sa 27.11.2009. godine. Potom je Vlada Federacije Bosne i Hercegovine donijela Uredbu o šumama ("Službene novine Federacije BiH", br. 83/09, 26/10, 33/10 i 38/10), kojom je praktično preuzela funkciju zakonodavne vlasti i samostalno pokušala regulisati ovu oblast. To je, na osnovu zahtjeva ovlaštenog podnosioca zahtjeva, bilo razlogom za donošenje Presude ovog Suda broj U-28/10 od 23.03.2011. godine kojom je utvrđeno da osporena Uredba povrjeđuje pravo Općine Konjic na lokalnu samoupravu, pa je Parlamentu Federacije Bosne i Hercegovine spomenutom odlukom dat rok od šest mjeseci da ovu oblast reguliše zakonom. Utvrđeno je da Parlament Federacije nije postupio po nalogu sadržanom u izreci dotične Presude, pa je protekom rečenog roka, oblast šuma i šumskog zemljišta na federalnom nivou ostala bez pravne regulacije.

Evidentno je i izvan svake sumnje, da je odsustvo zakonske regulacije u ovoj sferi, pa time i nemogućnost pravne zaštite, pogubno po šume i šumsko bogatstvo, kao jedan od esencijalnih prirodnih resursa u Federaciji Bosne i Hercegovine. To je zacijelo i bilo razlogom da su vlasti u većini kantona procijenile kako je neophodno potrebno pristupiti donošenju kantonalnih zakona, barem na privremenoj osnovi.

Treba podsjetiti i na činjenicu da je upravo Vlada Federacije Bosne i Hercegovine, u postupku pred ovim Sudom u predmetu o kojem je odlučeno Presudom broj U-28/10 od 23.03.2011. godine opravdavala donošenje tada osporene Uredbe o šumama, neizmjernim štetnim posljedicama koje bi usljed nepostojanja materijalnih propisa u ovoj oblasti mogle nastupiti po šumsko bogatstvo u Federaciji Bosne i Hercegovine. Gotovo identične razloge sada, s pravom, iznose vlasti Kantona Sarajevo, a i drugih kantona u prilog svom zakonodavnom djelovanju.

Ustavni sud Federacije zaključio je da je u konkretnom slučaju doista postojala potreba, odnosno da je donosilac osporenog zakona nužno morao zakonodavno intervenisati i, do donošenja propisa na nivou Federacije Bosne i Hercegovine, samostalno i u cijelosti regulisati ovu oblast imajući u vidu ustavom propisani način ostvarivanja podijeljenih nadležnosti Federacije i Kantona u sferi korištenja prirodnih bogatstava i ekološke zaštite.

Stoga Ustavni sud Federacije smatra, da je Skupština Kantona Sarajevo zbog svega iznesenog u postojećim okolnostima imala ustavno ovlaštenje za donošenje osporenog Zakona, te da isti nije u nesaglasnosti sa Ustavom Federacije Bosne i Hercegovine.

Očigledna i nedopustiva inertnost federalnog zakonodavca u uspostavljanju adekvatne pravne regulacije u strateški važnoj oblasti šumarstva obesnažuje i prigovore o navodnoj povredi isključive ustavne nadležnosti Federacije Bosne i Hercegovine u pogledu vođenja ekonomske i fiskalne politike. Jer, potpuno i pravovremeno pravno uređenje ove oblasti bilo je nužno i kantonalne vlasti su tu nužnost prepoznale i djelovale u okvirima koje je Ustav Federacije Bosne i Hercegovine postavio propisujući da se zajedničke nadležnosti "prema potrebama" mogu ostvarivati "zajednički ili zasebno". Ovaj Sud je iz svega iznesenog utvrdio da je takva potreba postojala. Federalna vlast, ukoliko jeste zainteresovana za regulisanje ove oblasti i zbog ubiranja određenih naknada i taksi, imala je, počev od 2009. godine, a ima takvu mogućnost i danas, na ustavan način urediti ovu oblast poštujući u cijelosti ustavnu odredbu o ostvarivanju zajedničkih nadležnosti. U prilog tome Ustavni sud Federacije ukazuje na to da i sam osporeni Zakon u prijelaznim i završnim odredbama (član 79. stav 2.) propisuje prestanak obaveze plaćanja naknada u korist budžeta kantona, nakon što na snagu stupi federalni zakon o šumama.

Ovu presudu Ustavni sud Federacije donio je jednoglasno u sastavu: Domin Malbašić, predsjednik Suda, Vesna Budimir, Mirjana Čučković, dr. sc. iur. Šahbaz Džihanović, Aleksandra Martinović, prof. dr. Edin Muminović, dr. sc. Kata Senjak i Mladen Srdić, sudije Suda.

Broj U-6/15
23. marta 2016. godine
Sarajevo

Predsjednik
Ustavnog suda Federacije
Bosne i Hercegovine
Domin Malbašić, s. r.