Aktio

USTAVNI SUD FEDERACIJE BOSNE I HERCEGOVINE

PRESUDA

Ustavni sud Federacije Bosne i Hercegovine, odlučujući o zahtjevu Premijera Federacije Bosne i Hercegovine za utvrđivanje ustavnosti Zakona o šumama, koji je donijela Skupština Bosansko-podrinjskog kantona Goražde, na osnovu člana IV.C.3.10.(2) b) Ustava Federacije Bosne i Hercegovine, na sjednici održanoj dana 18.05.2016. godine, donio je

PRESUDU

Utvrđuje se da je Zakon o šumama ("Službene novine Bosansko-podrinjskog kantona Goražde", br. 4/13 i 5/13) u skladu sa Ustavom Federacije Bosne i Hercegovine.

Presudu objaviti u "Službenim novinama Federacije BiH" i "Službenim novinama Bosansko-podrinjskog kantona Goražde".

Obrazloženje

1. Podnosilac zahtjeva i predmet zahtjeva

Premijer Federacije Bosne i Hercegovine (u daljem tekstu: podnosilac zahtjeva) podnio je dana 12.02.2015. godine Ustavnom sudu Federacije Bosne i Hercegovine (u daljem tekstu: Ustavni sud Federacije) zahtjev za utvrđivanje ustavnosti Zakona o šumama (u daljem tekstu: osporeni Zakon), koji je donijela Skupština Bosansko-podrinjskog kantona Goražde, na 19. redovnoj sjednici održanoj dana 12.03.2013. godine.

Na osnovu člana IV.C.3.10.(2) b) Ustava Federacije Bosne i Hercegovine podnosilac zahtjeva je ovlašten za podnošenje zahtjeva.

Prema Obavijesti broj: 01-26-1019/15 od 30.09.2015. godine, podnosilac zahtjeva je u cijelosti ostao pri zahtjevu.

2. Stranke u postupku

U skladu sa članom 39. stav 1. Zakona o postupku pred Ustavnim sudom Federacije Bosne i Hercegovine ("Službene novine Federacije BiH", br. 6/95 i 37/03) stranke u postupku u ovom predmetu su: Premijer Federacije Bosne i Hercegovine, kao podnosilac zahtjeva i Skupština Bosansko-podrinjskog kantona Goražde (u daljem tekstu: Skupština kantona), kao donosilac osporenog Zakona.

3. Bitni navodi zahtjeva

Podnosilac zahtjeva navodi da je Skupština kantona, donijela osporeni Zakon na 19. redovnoj sjednici održanoj dana 12.03.2013. godine. Osporenim Zakonom se uređuje uzgoj, zaštita i raspolaganje šumom i šumskim zemljištem, kao prirodnim bogatstvom, s ciljem očuvanja biološke raznolikosti, te osiguranja na principima gospodarske održivosti, socijalne odgovornosti i ekološke prihvatljivosti, finansiranje, nadzor nad primjenom ovog Zakona, krivične odredbe, kao i druga pitanja od značaja za šume i šumsko zemljište.

Ističe da je osporeni Zakon u nesaglasnosti sa odredbom člana III.1.b) Ustava Federacije Bosne i Hercegovine, kojom je utvrđeno da je u isključivoj nadležnosti Federacije utvrđivanje ekonomske politike, uključujući planiranje i obnovu, te politiku korištenja zemljišta na federalnom nivou.

Imajući u vidu ekonomsku politiku, odnosno fiskalnu politiku kao jedan njen segment, ukazuje na odredbu člana 68. osporenog Zakona, kojom je propisana obaveza plaćanja naknade za općekorisne funkcije šuma za sva pravna lica registrovana za obavljanje djelatnosti na području kantona, kao i dijelove pravnih lica čije je sjedište van Kantona, a obavljaju djelatnost na području Kantona, u visini od 0,05% od ukupno ostvarenog prihoda, koja se uplaćuje isključivo u korist Budžeta Kantona. Dalje citira odredbe člana 53. osporenog Zakona kojim je propisana naknada za korištenje državnih šuma, člana 59. u vezi naknade za promjenu namjene šumskog zemljišta, člana 61. u vezi naknade zakupa šumskog zemljišta, te člana 62. u vezi naknade za uspostavu prava služnosti na državnoj šumi i šumskom zemljištu, ističući da se navedene naknade nijednim dijelom ne uplaćuju u korist Budžeta Federacije Bosne i Hercegovine. Prema podnosiocu zahtjeva, nije sporno da je pitanje ekonomske politike, u koju spada i fiskalna politika, a čiji je sastavni dio poreska politika, u isključivoj nadležnosti Federacije Bosne i Hercegovine.

Ukazuje na odredbe čl. 6.-13. osporenog Zakona, kojim je propisano planiranje na šumi i šumskom zemljištu kroz donošenje šumarskog programa, šumsko-razvojnih planova, formiranja šumskoprivrednih područja i donošenje šumskoprivrednih osnova za upravljanje šumom i šumskim zemljištem. Navodi da je, odredbama čl. 58.-62. osporenog Zakona propisano je izdvajanje iz šumskoprivrednog područja, promjena namjene šumskog zemljišta, gradnja u šumi, zakup šumskog zemljišta i uspostava prava službenosti na državnom šumskom zemljištu. Članom 25. osporenog Zakona, propisan je postupak obnove šumskog zemljišta. Sve navedeno prema mišljenju podnosioca zahtjeva spada u isključivu nadležnost Federacije Bosne i Hercegovine, a ne kantona. Ističe da je osporenim Zakonom politika zaštite čovjekove okoline i korištenje prirodnih bogatstava propisana kao isključiva nadležnost kantona, što nije u saglasnosti sa odredbama člana III.2. c) i h) Ustava Federacije Bosne i Hercegovine. To se odnosi na odredbe čl. 23.-24. osporenog Zakona, kojim je propisana zaštita protiv biotičkih i abiotičkih agenasa, dok je odredbama čl. 27.-36. i člana 39. osporenog Zakona propisan način proglašenja šume i šumskog zemljišta sa posebnim režimom gospodarenja i zaštita šuma i njihovih funkcija. Podnosilac zahtjeva ističe da navedeni poslovi spadaju u poslove zaštite čovjekove okoline, koji su u zajedničkoj nadležnosti Federacije i kantona.

Podnosilac zahtjeva navodi i ostale nadležnosti iz osporenog Zakona, koji spadaju u zajedničke nadležnosti Federacije i kantona, kao što je korištenje nedrvnih šumskih proizvoda (član 37.) i prenošenje poslova gospodarenja državnim šumama (član 51.).

Članom III.2.c) i h) Ustava Federacije Bosne i Hercegovine, je utvrđeno da su pored ostalih nadležnosti, Federacija i kantoni nadležni za zaštitu čovjekove okoline i korištenje prirodnih bogatstava. U skladu sa članom III.3. Ustava Federacije Bosne i Hercegovine ove nadležnosti se mogu ostvarivati zajednički ili odvojeno, ili od strane kantona koordinirano od federalne vlasti, o čemu se kantoni i federalna vlast dogovaraju na trajnoj osnovi. Podnosilac zahtjeva smatra da federalna vlast utvrđuje politiku i donosi zakone u skladu sa utvrđenim nadležnostima, a da kanton utvrđuje politiku i provodi zakone Federacije Bosne i Hercegovine, koji su doneseni na osnovu trajnog dogovora federalne vlasti sa kantonima. Ističe da prilikom donošenja osporenog Zakona, nije provedena procedura propisana odredbama člana III.3.(2) Ustava Federacije Bosne i Hercegovine, a koja se odnosi na međusobno dogovaranje na trajnoj osnovi u pogledu zajedničkih ovlasti, jer Kanton nije kontaktirao federalnu vlast u postupku donošenja osporenog Zakona, niti je dobio saglasnost za uređivanje zajedničkih nadležnosti koje su predmet osporenog Zakona.

Također navodi da je osporeni Zakon u nesaglasnosti i sa članom 18. stav 2. Ustava Bosansko-podrinjskog kantona Goražde, ("Službene novine Bosansko-podrinjskog kantona Goražde", br.: 8/98, 10/00 i 5/03) kojim je propisano da zajedničke nadležnosti Federacije i kantona iz člana 17. istog Ustava, kanton vrši u obimu dogovorenom sa federalnim vlastima, a u slučaju da takav dogovor ne postoji, te nadležnosti će kanton vršiti cjelovito i samostalno. Prema podnosiocu zahtjeva nije sporno da Kanton nije ni pokušao da postigne dogovor sa federalnim vlastima. Postupajući na ovaj način u vrijeme donošenja osporenog Zakona, Kanton nije proveo postupak međusobnog dogovaranja na trajnoj osnovi sa federalnom vlašću propisan Ustavom Federacije Bosne i Hercegovine. Također ističe, da je osporeni Zakon u suprotnosti sa članom 6. stav 1. tačka 7. Zakona o koncesijama ("Službene novine Federacije BiH", br.: 42/02 i 60/06) kojim je propisano da je Vlada Federacije Bosne i Hercegovine nadležna za odlučivanje o dodjeli koncesije za korištenje šuma i šumskog zemljišta. Polazeći od odredbi čl. 51. i 53. osporenog Zakona, kojim se propisuje naknada za korištenje državnih šuma, koja u svojoj naravi jeste koncesiona naknada, nesporno je da je osporeni Zakon u suprotnosti sa Zakonom o koncesijama Federacije Bosne i Hercegovine, pa i sa Zakonom o koncesijama ("Službene novine Bosansko-podrinjskog kantona Goražde", broj: 5/03), i koji u članu 4. kao predmet koncesije ne propisuje šumu i šumsko zemljište.

Podnosilac zahtjeva na kraju predlaže da Ustavni sud Federacije nakon provedene javne rasprave utvrdi da osporeni Zakon nije u skladu sa Ustavom Federacije Bosne i Hercegovine.

4. Bitni navodi odgovora na zahtjev

Ustavni sud Federacije je u skladu sa članom 16. Zakona o postupku pred Ustavnim sudom Federacije Bosne i Hercegovine, dana 03.03.2015. godine zatražio od Skupštine kantona da dostavi odgovor na zahtjev podnosioca.

U odgovoru na zahtjev koji je dana 06.04.2015. godine dostavila Ustavna i zakonodavno-pravna komisija Skupštine kantona, navodi da je Skupština ovog kantona donijela osporeni Zakon, imajući u vidu da je nakon donošenja presude Ustavnog suda Federacije broj: U-26/08 od 14.04.2009. godine i Presude broj: U-28/10 od 23.03.2012. godine, ova oblast bila neuređena. Zbog nepostojanja propisa pojavila se bespravna sječa šuma, devastacija šume, bespravno stavljanje u promet, nemogućnost preduzimanja sankcija za počinioce eventualnih prekršaja i krivičnih djela, nemogućnosti ostvarivanja prava vlasništva od strane vlasnika privatnih šuma, nemogućnosti rada organa uprave i upravnih organizacija vezanih za poslove šumarstva, te niz drugih ograničenja. Ističu da podnosilac zahtjeva ne uzima u obzir podijeljenu nadležnost, odnosno zajedničku nadležnost Federacije i kantona iz člana III.2. a), e) i h) Ustava Federacije Bosne i Hercegovine, kojima je regulisano garantovanje i provođenje ljudskih prava, socijalne politike i korištenje prirodnih bogatstava. U pogledu garantovanja i provođenja ljudskih prava, navode prava privatnih vlasnika šuma koji bez Zakona o šumama nisu u mogućnosti ostvariti svoja prava.

Zbog neuređenosti ove oblasti, nije moguće ni korištenje prirodnih bogatstava, ali ni njihova zaštita. Pozivaju se na odredbu člana III.4. Ustava Federacije Bosne i Hercegovine, kojom su utvrđene sve nadležnosti, koje nisu izričito povjerene federalnoj vlasti. Naglašavaju da zbog nepostojanja propisa o šumama nije bilo moguće regulisati i osigurati javne službe koje bi osiguravale zaštitu šuma, misleći na čuvare šuma i druga javna ovlaštenja koja su povjerena Kantonalnoj upravi za šumarstvo i Kantonalnoj upravi za inspekcijske poslove i resornim ministarstvima. Zbog nedostatka propisa na federalnom nivou ove službe nisu mogle funkcionisati. Ističu da je drugi važan razlog za donošenje propisa taj što šume imaju i ekonomsku funkciju, i važnost za lokalno poslovanje privrednih subjekata, a prije svega javnog preduzeća koje gazduje državnim šumama.

Smatraju da je Kanton, imajući u vidu utvrđene nadležnosti iz člana V.1.1. Ustava Federacije Bosne i Hercegovine, imao pravo ali i obavezu za preduzimanje svih mjera zaštite priznatih prava i sloboda koje preduzima i Federacija Bosne i Hercegovine.

Naglašavaju, da je osporenim Zakonom propisano da su šume državno vlasništvo, a ne vlasništvo kantona, a da je prelaznim i završnim odredbama propisano da će se primjenjivati do donošenja federalnog zakona o šumama.

Kako osporeni Zakon ima temporalni karakter u pogledu njegove pravne snage i primjene, to ukazuje na činjenicu da je njegov cilj privremena zaštita šuma i njeno optimalno korištenje za period u kome ne postoji zakon na federalnom nivou.

5. Relevantno pravo

A. Ustav Federacije Bosne i Hercegovine

Član III.1.b)

U isključivoj su nadležnosti Federacije:

  • b)
    utvrđivanje ekonomske politike, uključujući planiranje i obnovu, te politiku korištenja zemljišta na federalnom nivou,

Član III.2.c) i h)

Federalna vlast i kantoni nadležni su za:

  • c)
    politiku zaštite čovjekove okoline;
  • h)
    korištenje prirodnih bogatstava

Član III.3.

(1) U skladu sa potrebama, nadležnosti iz člana III.2. mogu biti ostvarene zajednički ili odvojeno, ili od strane kantona koordinirano od federalne vlasti.

(2) U pogledu ovih nadležnosti kantoni i federalna vlast dogovaraju se na trajnoj osnovi.

(3) U vršenju ovih nadležnosti, kada se radi o zakonima i drugim propisima koji su obavezujući na području cijele Federacije, u skladu sa ovim ustavom i odlukama Parlamenta Federacije, federalna vlast će postupiti uzimajući u obzir kantonalne nadležnosti, različite situacije u pojedinim kantonima i potrebu za fleksibilnošću u provođenju. Federalna vlast ima pravo utvrđivati politiku i donositi zakone koji se tiču svake od ovih nadležnosti.

(4) U vršenju ovih nadležnosti, u skladu sa ovim ustavom i svojim kantonalnim ustavom, kantoni će se obraćati međukantonalnom savjetu za koordinaciju rješavanja međukantonalnih pitanja i za dosljedno rješavanje pitanja koja se tiču interesa van njihovih kantonalnih granica, te provodit će odluke, učestvovati u odlučivanju, i, kad je potrebno, predlagati odluke u zakonodavnim tijelima. Kantoni imaju pravo utvrđivati politiku i provoditi zakone koji se tiču svake od ovih nadležnosti.

Član IV.C.3.10.(2) b)

Ustavni sud:

  • b)
    na zahtjev Premijera, kantona ili jedne trećine poslanika u zakonodavnom tijelu kantona, utvrdiće da li su ustav kantona ili amandman na ustav, predloženi zakon ili zakon koga je usvojilo to zakonodavno tijelo, u skladu sa ovim ustavom;

Član IV.C.3.12. b)

Odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće, posebno kada:

  • b)
    Sud utvrdi da zakon, usvojeni ili predloženi zakon ili drugi propis Federacije ili bilo kog kantona, grada ili bilo koje općine nije u skladu sa ovim ustavom. Taj ili drugi propis neće se primjenjivati, odnosno stupiti na snagu, osim ukoliko se izmijeni na način koji propiše Sud ili ukoliko Sud ne utvrdi prelazna rješenja, koja ne mogu biti na snazi duže od šest mjeseci.

B. Zakon o postupku pred Ustavnim sudom Federacije Bosne i Hercegovine

("Službene novine Federacije BiH", br.: 6/95 i 37/03)

Član 40. stav 1.

Usvojeni ili predloženi zakon ili drugi propis organa federalne, kantonalne ili općinske vlasti za koje Ustavni sud utvrdi da nije u skladu sa Ustavom neće se primjenjivati od dana objavljivanja presude Ustavnog suda u "Službenim novinama Federacije BiH", odnosno predloženi zakon ili drugi propis neće stupiti na snagu.

C. Zakon o koncesijama

("Službene novine Federacije BiH", br.: 40/02 i 61/06)

Član 6.

Vlada Federacije odlučuje o dodjeli koncesije za:

  • 7.
    korištenje šuma i šumskog zemljišta;

D. Ustav Bosansko-podrinjskog kantona Goražde

("Službene novine Bosansko-podrinjskog kantona Goražde", br.: 8/98, 10/00 i 5/03)

Član 17.

Zajedničke nadležnosti sa Federacijom

Kanton zajedno sa Federacijom, samostalno ili u koordinaciji sa federalnom vlasti vrši sljedeće nadležnosti:

…

  • c)
    politika zaštite čovjekove okoline;
  • h)
    korištenje prirodnih bogatstava

Član 18.

Vršenje nadležnosti

Svoje nadležnosti Kanton izvršava donošenjem sopstvenih propisa i primjenom propisa Bosne i Hercegovine i Federacije.

Nadležnosti iz člana 17. ovog Ustava (zajedničke nadležnosti) Kanton vrši u obimu dogovorenom sa federalnom vlasti. U slučaju da takav dogovor ne postoji, te nadležnosti će Kanton vršiti cjelovito i samostalno.

E. Sudska praksa Ustavnog suda Federacije

Presuda broj: U-26/08 od 14.04.2009. godine ("Službene novine Federacije BiH", br.: 36/09 i 16/11) i Presuda broj: U-28/10 od 23.03.2011. godine ("Službene novine Federacije BiH", br.: 34/11 i 27/12).

Presude broj: U-5/15 od 04.11.2015. godine ("Službene novine Federacije BiH", broj: 18/16), U-6/15 od 23.03.2016. godine, broj: U-7/15 od 12.01.2016. godine ("Službene novine Federacije BiH", broj: 26/16), broj: U-8/15 od 27.01.2016. godine ("Službene novine Federacije BiH", broj: 29/16), broj: U-11/15 od 27.01.2016. godine, broj: U-12/15 od 27.01.2016. godine ("Službene novine Federacije BiH", broj: 23/16) i U-13/15 od 23.03.2016. godine.

6. Činjenično stanje i stav Ustavnog suda Federacije

Kako se zahtjev suštinski pretežnim dijelom oslanja na osporavanje načina ostvarenja zajedničke nadležnosti u oblasti korištenja prirodnih bogatstava između federalne vlasti i ovdje konkretno Bosansko-podrinjskog kantona Goražde, to je bilo potrebno utvrditi određene činjenice u pogledu načina ostvarivanja ovih nadležnosti u Federaciji Bosne i Hercegovine generalno, ali i u konkretnoj oblasti. Na osnovu navoda obje strane u ovom postupku, te obavještenja Predstavničkog doma Parlamenta Federacije Bosne i Hercegovine broj: 01/c-11-1366/15 od 03.11.2015. godine i Doma naroda Parlamenta Federacije Bosne i Hercegovine broj: 02-02-1366/15 od 13.10.2015. godine koji su pribavljeni u toku priprema za javnu raspravu, u predmetu broj: U-5/15, a relevantni i u ovom postupku, nesporno je potvrđeno da nije pokrenuta procedura za uspostavljanje trajnog dogovora za vršenje ovlaštenja iz člana III.2. Ustava Federacije Bosne i Hercegovine, niti je ova oblast zakonodavno normirana na način da je uspostavljen dogovor o načinu njenog ostvarivanja, kako to propisuje član III.3.(2) Ustava Federacije Bosne i Hercegovine. Ustav Federacije Bosne i Hercegovine ne propisuje, u okviru relevantnih odredbi, davanje saglasnosti i kao nužni element za ostvarivanje zajedničke nadležnosti. Naprotiv, relevantne odredbe upućuju na dogovaranje kao instrument kojim bi se oblasti iz ove nadležnosti uredile na ustavan način.

Činjenica je da trajni dogovor između federalne i kantonalne vlasti, koji je ustavni imperativ za ustavno regulisanje nadležnosti Federacije i kantona nije nikada uspostavljen, niti ima podataka da je u generalnoj ili barem po pojedinim oblastima, kao takav, uspostavljen između Federacije i svih kantona, kako to nalaže citirana odredba, niti je izvršena podjela o načinu ostvarivanja istih nadležnosti, kako je propisano naprijed citiranim članom Ustava Federacije Bosne i Hercegovine. Praktično, u ovom predmetu podnosilac zahtjeva po prvi put problematizuje ustavni osnov za donošenje određenog propisa u najvećem dijelu zbog načina izvršavanja nadležnosti koje su ustavno dodijeljene i Federaciji Bosne i Hercegovine i kantonima iz razloga ne traženja saglasnosti, odnosno nepostojanja dogovora između federalne i kantonalnih vlasti. Logično bi pritom bilo da upravo federalni nivo vlasti inicira sa svim kantonima u Federaciji Bosne i Hercegovine uspostavljanje tog ustavnog mehanizma, propisanog upravo da bi se ustavno preciznije razgraničile oblasti koje je potrebno ("u skladu sa potrebama") zakonodavno urediti zajednički, odvojeno ili pak od strane kantona koordinirano putem federalne vlasti, kako je i propisano Ustavom Federacije Bosne i Hercegovine.

Zbog toga je Ustavni sud Federacije, imajući u vidu da je osporeni Zakon temporalnog karaktera (do stupanja na snagu federalnog zakona, odnosno do donošenja zakona o šumama na nivou Federacije Bosne i Hercegovine, kako je to propisano u članu 84. osporenog Zakona) imao zadatak utvrditi šta u stvari predstavlja ustavna sintagma "u skladu sa potrebama", imajući u vidu da kantoni imaju pravo utvrđivati politiku i provoditi zakone koji se tiču svake od ovih nadležnosti. Konkretno, da li je Skupština kantona imala "potrebu" da ovu oblast iz "zajedničke" nadležnosti uredi samostalno. Pritom su bitne dvije činjenice:

Prvo, nesporno je među stranama u postupku, a utvrđeno i iz naprijed navedenih presuda ovog Suda, da je oblast šuma i šumskog bogatstva zakonski neuređena još od 2009. godine. Presudom ovog Suda broj U-26/08 od 14.04.2009. godine je utvrđeno da Zakon o šumama na federalnom nivou povrjeđuje pravo na lokalnu samoupravu, a kako Parlament Federacije Bosne i Hercegovine u ostavljenom roku nije postupio po nalogu iz presude, to se isti zakon prestao primjenjivati sa 27.11.2009. godine. Nadalje, Vlada Federacije Bosne i Hercegovine je donijela Uredbu o šumama ("Službene novine Federacije BiH", br.: 83/09, 26/10, 33/10 i 38/10) kojom je preuzela funkcije zakonodavne vlasti i samostalno uredila ovu oblast, što je bio osnov za donošenje presude Ustavnog suda Federacije broj: U-28/10 od 23.03.2011. godine, kojom je osporena uredba ocijenjena na način da povrjeđuje pravo Općine Konjic na lokalnu samoupravu i dat ponovo rok, od šest mjeseci, da Parlament Federacije Bosne i Hercegovine zakonski uredi ovu oblast. Utvrđeno je da Parlament Federacije Bosne i Hercegovine nije postupio po citiranim presudama.

Drugo, evidentno je da je zakonska neuređenost ove oblasti proizvela i proizvodila bi velike štetne posljedice po šume i šumsko bogatstvo, kao jedan od najznačajnijih resursa u Federaciji Bosne i Hercegovine. U prilog tome je i činjenica da je većina kantona donijela zakone iz ove oblasti. Nije bez značaja i činjenica da je Vlada Federacije Bosne i Hercegovine, kada je pred ovim Sudom opravdavala donošenje Uredbe o šumama upravo na način da se, a što proizlazi iz obrazloženja Presude ovog Suda broj: U-28/10 od 23.03.2011. godine, pozivala na nemogućnost da se donese zakon i da je donijela citiranu uredbu imajući u vidu činjenicu o neizmjernim posljedicama koje bi nastale zbog nepostojanja materijalnog propisa iz ove oblasti. Gotovo identično, ali u ovom predmetu zakonodavna vlast, donosilac osporenog Zakona u Bosansko-podrinjskom kantonu Goražde, objašnjava potrebu da samostalno uredi ovu materiju, jer nivo Federacije Bosne i Hercegovine to nije učinio duži niz godina. Nesporna je činjenica da, primjera radi, nepostojanje materijalnog propisa i u praksi i teoretski omogućava nekontrolisanu sječu i korištenje ovog prirodnog bogatstva.

Ustavni sud Federacije je zaključio da je u konkretnom slučaju postojala potreba, odnosno da je donosilac osporenog Zakona nužno morao intervenisati na način da, do donošenja propisa na federalnom nivou, potpuno samostalno i u cijelosti zakonski reguliše ovu oblast, imajući u vidu ustavom propisani način ostvarivanja funkcija federalne i kantonalnih vlasti u oblasti korištenja prirodnih bogatstava i ekološke zaštite. Stoga je Skupština kantona imala ustavno ovlaštenje za donošenje osporenog Zakona i isti je u saglasnosti sa Ustavom Federacije Bosne i Hercegovine.

Podnosilac zahtjeva je osporio način donošenja zakona i, kako je navedeno u zahtjevu, sa stanovišta posrednog uplitanja u isključive nadležnosti Federacije Bosne i Hercegovine. Ustavni sud Federacije smatra da osporeni Zakon u cijelosti reguliše šumsko upravljanje i gazdovanje sa aspekta korištenja prirodnih bogatstava, te da nije ni posredno ni neposredno povrijedio nadležnost Federacije Bosne i Hercegovine u oblasti ekonomske, odnosno fiskalne politike. Potpuno zakonsko regulisanje je bilo nužno, a federalni nivo, ukoliko je bio zainteresovan za regulisanje ove oblasti i zbog ubiranja određenih naknada i taksi, imao je počev od 2009. godine, a ima takvu mogućnost i danas, da zakonski uredi na ustavan način ovu oblast, poštujući u cijelosti ustavnu odredbu o načinu ostvarivanja "zajedničkih" nadležnosti između Federacije i kantona.

Konačno, Ustavni sud Federacije zaključuje da je činjenično stanje i stav Ustavnog suda Federacije sa argumentacijom koja je već obrazložena u presudama ovog Suda broj: U-5/15 od 04.11.2015. godine, U-6/15 od 23.03.2016. godine, U-7/15 od 12.01.2016. godine, U-8/15 od 27.01.2016. godine, U-11/15 od 27.01.2016. godine, U-12/15 od 27.01.2016 i U-13/15 od 23.03.2016. godine, primjenjiva i za rješavanje ovog ustavnosudskog predmeta i predstavlja obavezujući stav suda po suštinski jednakom zahtjevu istog podnosioca, a u odnosu na ustavni osnov za zakonsko regulisanje ove oblasti od strane kantona u Federaciji Bosne i Hercegovine, u situacijama kada ne postoji dogovor niti je donijet zakon na federalnom nivou.

Ovu presudu Ustavni sud Federacije donio je jednoglasno u sastavu: Domin Malbašić, predsjednik Suda, Vesna Budimir, Mirjana Čučković, dr. sc. iur. Šahbaz Džihanović, Aleksandra Martinović, prof. dr. Edin Muminović, dr. sc. Kata Senjak i Mladen Srdić, sudije Suda.

Broj U-10/15
18. maja 2016. godine
Sarajevo

Predsjednik
Ustavnog suda Federacije
Bosne i Hercegovine
Domin Malbašić, s. r.